REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj 163 P-1975/2021

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužitelja PO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru protiv tuženika Zagrebača banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave dana 2. lipnja 2026., te objave dana 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.274,90 EUR, sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 24,46 EUR od 10.11.2007.g. do isplate,

- na iznos od 24,39 EUR od 10.12.2007.g. do isplate,

- na iznos od 24,72 EUR od 10.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 25,04 EUR od 10.02.2008.g. do isplate,

- na iznos od 48,43 EUR od 10.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 47,79 EUR od 10.04.2008.g. do isplate,

- na iznos od 47,09 EUR od 10.05.2008.g. do isplate,

- na iznos od 47,08 EUR od 10.06.2008.g. do isplate,

- na iznos od 46,71 EUR od 10.07.2008.g. do isplate,

- na iznos od 46,42 EUR od 10.08.2008.g. do isplate,

- na iznos od 46,63 EUR od 10.09.2008.g. do isplate,

- na iznos od 48,14 EUR od 10.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 49,76 EUR od 10.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 48,24 EUR od 10.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 51,12 EUR od 10.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 51,55 EUR od 10.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 52,97 EUR od 10.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 50,91 EUR od 10.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 50,88 EUR od 10.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 50,51 EUR od 10.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 50,72 EUR od 10.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 68,14 EUR od 10.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 68,63 EUR od 10.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 67,84 EUR od 10.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 68,32 EUR od 10.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 68,41 EUR od 10.12.2009.g. do isplate,

2. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 18.808,66 EUR, sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,09 EUR od 10.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR od 10.02.2008.g. do isplate,

- na iznos od 10,17 EUR od 10.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 5,80 EUR od 10.04.2008.g. do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR od 10.05.2008.g. do isplate,

- na iznos od 0,89 EUR od 10.06.2008.g. do isplate,

- na iznos od 8,21 EUR od 10.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 19,35 EUR od 10.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 8,85 EUR od 10.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 28,76 EUR od 10.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 31,73 EUR od 10.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 41,48 EUR od 10.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 27,30 EUR od 10.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 10.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 24,55 EUR od 10.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 25,98 EUR od 10.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 22,25 EUR od 10.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 24,76 EUR od 10.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 20,75 EUR od 10.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,18 EUR od 10.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,63 EUR od 10.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 31,11 EUR od 10.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 36,11 EUR od 10.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 34,21 EUR od 10.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 41,66 EUR od 10.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 45,26 EUR od 10.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 56,11 EUR od 10.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 63,79 EUR od 10.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 53,84 EUR od 10.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 82,82 EUR od 10.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 70,25 EUR od 10.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 72,28 EUR od 10.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 83,91 EUR od 10.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 102,50 EUR od 10.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 10.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 88,35 EUR od 10.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 80,66 EUR od 10.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 97,40 EUR od 10.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 112,98 EUR od 10.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 117,09 EUR od 10.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 184,23 EUR od 10.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 121,17 EUR od 10.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 113,36 EUR od 10.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 113,87 EUR od 10.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 113,90 EUR od 10.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 122,62 EUR od 10.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 127,72 EUR od 10.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 128,37 EUR od 10.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 124,91 EUR od 10.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 126,67 EUR od 10.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 130,45 EUR od 10.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 126,06 EUR od 10.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 126,43 EUR od 10.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 118,89 EUR od 10.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 121,37 EUR od 10.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 126,76 EUR od 10.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 125,10 EUR od 10.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 127,78 EUR od 10.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 120,81 EUR od 10.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 118,82 EUR od 10.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 126,01 EUR od 10.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 120,23 EUR od 10.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 117,39 EUR od 10.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 110,18 EUR od 10.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 115,24 EUR od 10.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 118,51 EUR od 10.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 122,76 EUR od 10.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 123,13 EUR od 10.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 125,66 EUR od 10.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 168,41 EUR od 10.03.2021.g. do isplate,

- na iznos od 171,68 EUR od 10.04.2021..g. do isplate,

- na iznos od 171,35 EUR od 10.05.2021.g. do isplate,

- na iznos od 171,21 EUR od 10.06.2021.g. do isplate,

- na iznos od 174,02 EUR od 10.07.2021.g. do isplate,

- na iznos od 177,52 EUR od 10.08.2021.g. do isplate,

- na iznos od 171,73 EUR od 10.09.2021.g. do isplate,

- na iznos od 180,33 EUR od 10.10.2021.g. do isplate,

- na iznos od 188,40 EUR od 10.11.2021.g. do isplate,

- na iznos od 195,89 EUR od 10.12.2021.g. do isplate,

- na iznos od 196,69 EUR od 10.01.2022.g. do isplate,

- na iznos od 189,88 EUR od 10.02.2022.g. do isplate,

- na iznos od 212,79 EUR od 10.03.2022.g. do isplate,

- na iznos od 211,33 EUR od 10.04.2022.g. do isplate,

- na iznos od 196,69 EUR od 10.05.2022.g. do isplate,

- na iznos od 194,00 EUR od 10.06.2022.g. do isplate,

- na iznos od 224,45 EUR od 10.07.2022.g. do isplate,

- na iznos od 231,67 EUR od 10.08.2022.g. do isplate,

- na iznos od 238,11 EUR od 10.09.2022.g. do isplate,

- na iznos od 234,91 EUR od 10.10.2022.g. do isplate,

- na iznos od 224,97 EUR od 10.11.2022.g. do isplate,

- na iznos od 229,11 EUR od 10.12.2022.g. do isplate,

- na iznos od 226,94 EUR od 10.01.2023.g. do isplate,

- na iznos od 225,54 EUR od 10.02.2023.g. do isplate,

- na iznos od 224,38 EUR od 10.03.2023.g. do isplate,

- na iznos od 226,21 EUR od 10.04.2023.g. do isplate,

- na iznos od 231,27 EUR od 10.05.2023.g. do isplate,

- na iznos od 235,37 EUR od 10.06.2023.g. do isplate,

- na iznos od 233,20 EUR od 10.07.2023.g. do isplate,

- na iznos od 240,54 EUR od 10.08.2023.g. do isplate,

- na iznos od 245,51 EUR od 10.09.2023.g. do isplate,

- na iznos od 243,25 EUR od 10.10.2023.g. do isplate,

- na iznos od 239,96 EUR od 10.11.2023.g. do isplate,

- na iznos od 251,84 EUR od 10.12.2023.g. do isplate,

- na iznos od 259,56 EUR od 10.01.2024.g. do isplate,

- na iznos od 252,20 EUR od 10.02.2024.g. do isplate,

- na iznos od 242,84 EUR od 10.03.2024.g. do isplate,

- na iznos od 229,52 EUR od 10.04.2024.g. do isplate,

- na iznos od 232,86 EUR od 10.05.2024.g. do isplate,

- na iznos od 236,53 EUR od 10.06.2024.g. do isplate,

- na iznos od 235,61 EUR od 10.07.2024.g. do isplate,

- na iznos od 252,02 EUR od 10.08.2024.g. do isplate,

- na iznos od 255,64 EUR od 10.09.2024.g. do isplate,

- na iznos od 254,35 EUR od 10.10.2024.g. do isplate,

- na iznos od 254,60 EUR od 10.11.2024.g. do isplate,

- na iznos od 260,69 EUR od 10.12.2024.g. do isplate,

- na iznos od 254,35 EUR od 10.01.2025.g. do isplate,

- na iznos od 253,06 EUR od 10.02.2025.g. do isplate,

- na iznos od 244,68 EUR od 10.03.2025.g. do isplate,

- na iznos od 261,76 EUR od 10.04.2025.g. do isplate,

- na iznos od 257,07 EUR od 10.05.2025.g. do isplate,

- na iznos od 256,08 EUR od 10.06.2025.g. do isplate,

- na iznos od 258,81 EUR od 10.07.2025.g. do isplate,

- na iznos od 253,55 EUR od 10.08.2025.g. do isplate,

- na iznos od 258,63 EUR od 10.09.2025.g. do isplate,

- na iznos od 259,81 EUR od 10.10.2025.g. do isplate,

- na iznos od 259,63 EUR od 10.11.2025.g. do isplate,

- na iznos od 255,09 EUR od 10.12.2025.g. do isplate,

- na iznos od 259,50 EUR od 10.01.2026.g. do isplate, i to po stopi od 15% godišnje za razdoblje od dospijeća svakog gore navedenog iznosa do 31.12.2007.g., od 01.01.2008.g. do 31.12.2010.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.01.2011.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12 % godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14 % godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88 % god išnje, od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,3% godišnje, od 01.01.2020.g. do 17.04.2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 18.04.2020.g. do 18.10.2020.g. po stopi od 0% godišnje, od 19.10.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.g. do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021.g. do 31.12.2021.g. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.g. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.g. do 30.06.2023. po stopi od 5,5% godišnje, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023.g. po stopi od 7% godišnje, od 01.01.2024.g. do 30.06.2024. po stopi od 7,5% godišnje, od 01.07.2024.g. do 31.12.2024.g. po stopi od 7,25% godišnje, od 01.01.2025.g. do 30.06.2025. po stopi od 6,15% godišnje, od 01.07.2025.g. do 31.12.2025. po stopi od 5,15% godišnje, a za razdoblje od 01.01.2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor presuđene stvari istaknut od strane tuženika kao neosnovan.

II. Odbija se prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika kao neosnovan.

III. Dopušta se preinaka tužbe od dana 23. veljače 2026.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.303,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od dana 23. svibnja 2019. navodi da je dana 17. travnja 2007. u [adresa] s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 3208842578 (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim je tuženik odobrio namjenski kredit za kupnju stana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 CHF, uz rok otplate od 25 godina te uz redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,50 % godišnje, promjenjiva. Mjesečni anuitet je iznosio 543,05 CHF i dospijevao je svakog 1. dana u mjesecu. Tijekom otplatnog razdoblja tuženik je, pozivajući se na odredbu članka 2. Ugovora i svoju odluku, povisivao kamatnu stopu i mjesečne anuitete. Također, tuženik je tijekom otplatnog razdoblja, a sukladno čl. 7. Ugovora o kreditu, kredit naplaćivao u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju CHF-a kreditora na dan ispunjenja obveze. Odredba čl. 2. Ugovora (ugovorna odredba prema kojoj je redovna kamatna stopa promjenjiva na temelju Odluke tuženika o kreditiranju građana) i čl. 7. Ugovora (ugovorna odredba o valutnoj klauzuli) ništetne su, što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g., dok je temeljem odredbe čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/09, 79/09, u daljnjem tekstu: ZZP) cit. presuda u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, dakle obvezuje i Naslovni sud u ovom postupku. Također, tužiteljica je već inicirala sudski postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru, pod brojem P -1652/16, protiv ovdje tuženika, a radi isplate previše naplaćenih anuiteta sa osnove ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope u periodu od 10.01.2010., do 10.12.2013. Nadalje, budući su odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu ništetne, tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve ono što je stekao temeljem navedenih odredaba, i to za cijelo vrijeme otplate kredita s obzirom na zauzeto stajalište VSRH-a u odluci posl. br. Rev- 2245/2017 od 20.03.2018., o prekidu i početku zastarnih rokova. Naime, u navedenoj odluci izraženo je stajalište kako je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu „Potrošač” i to dana 04.04.2012., te je ponovno počela teći dana 13.06.2014.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 23. svibnja 2014. godine. Drugim riječima, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva.Tuženik ističe kako se o istoj stvari već vodi parnica i to pod posl. br. P-1652/16 (sada na Županijskom sudu u Dubrovniku pod posl. br. Gž- 687/2018) u kojoj je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na iznos od 17.874,11 kn kojim potražuje od tuženika mjesečne iznose anuiteta za koje smatra da ih je više platio zbog ništetne odredbe o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj 3208842578 od 17. travnja 2007.g. i to tijekom razdoblja od 10.01.2010. do 10.12.2013. godine. Dakle, a obzirom da tužitelj ovom tužbom opet potražuje iznose za koje smatra da ih je više platio i zbog jednostrano promjenjive kamatne stope, to tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije za sve iznose koje tužitelj u tužbi potražuje tijekom razdoblja od 10.01.2010. do 10.12.2013. godine. Stoga, predlaže se tužbu u navedenom dijelu odbaciti sukladno odredbi čl. 194. st. 3. ZPP. Činjenične tvrdnje iz tužbe, u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja u iznosu od 52.091,35 kn ne odgovaraju dokazima pa ni pravom stanju stvari. Tuženik predlaže, bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužitelja, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. Pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini Europske unije, te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive. Dakle, normativnom aktivnošću u skladu s načelom vladavine prava i pravne sigurnosti. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 23. P Ugovora gdje se navodi: „pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja ... ovog Ugovora“. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Tako je suđeno u svim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Isto tako, nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,50 %. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. U podnesku od 21. listopada 2025. navodi da se protivi svakoj eventualnoj preinaci tužbenog zahtjeva uz istaknuti prigovor zastare i u odnosu na preinačene dijelove zahtjeva te ističe kako je odredbom članka 323. ZOO-a propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga, ukoliko Naslovni sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ustraje ne prigovoru radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih anuiteta za vremensko razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita u iznosu od 35,86 EUR, kako je to potvrdio i vještak u svom nalazu i mišljenju. Tuženik je istaknuo i prigovor da tužiteljica nije dokazala da je potrošač te naveo i da eventualno vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od podnošenja tužbe u ovome predmetu jer da tužiteljica do podnošenja tužbe nije ukazivala na ništetnost odredbi.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: ugovora o kreditu broj od dana 17. travnja 2007. sa prilozima l.s. 6-28 ), Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. (l.s. 46-59), potvrde banke (l.s. 22), otplatnog plan (l.s. 22-29, 55-67), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajlo od dana 2. veljače 2026. (l.s. 118-138) te je saslušana tužiteljica te je pročitan spis ovoga suda broj P- 1652/2016.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

4.1. U odnosu na prigovor presuđene stvari istaknut od strane tuženika, ovaj sud je isti našao neosnovanim. Naime, prema čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

4.2. Za postojanje presuđene stvari potrebno je da su ispunjeni slijedeći uvjeti: 1. da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi (subjektivni identitet spora) te identičan tužbeni zahtjev i ista činjenična osnova (objektivni identitet spora), a u konkretnom slučaju ne postoji identičan tužbeni zahtjev kao u predmetu broj P-1652/2016.

4.3. Naime, kako slijedi iz spisa ovoga suda broj P-1652/2016 Županijski sud u Dubrovniku je pod poslovnim brojem Gž-687/2018-2, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, broj P-1652/2016-39 od 23. veljače 2018., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, broj P-1652/2016-45 od 2. travnja 2018., 22. travnja 2020. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu, te potvrdio donesenu presudu kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici PO, iznos od 17.874,11 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to radi isplate više naplaćenih anuiteta sa osnove ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope u periodu od 10. siječnja 2010. do 10. prosinca 2013. dok je predmetnim tužbenim zahtjevom utužen iznos za razdoblje od 10. studenog 2007. do 10. prosinca 2009. u odnosu na ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope te u odnosu na valutnu klauzulu za razdoblje od 10. siječnj 2008. do 10. prosinca 2013. i od 10. ožujka 2021. do 10. siječnja 2026., koja nije bila predmet spora koji se vodio pod brojem P-1652/2016.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelj ice za isplatom iznosa koje je tužiteljica platila temeljem ništetnih odredaba ugovora o kreditu i to onih o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5.1. Tužiteljica je podneskom od dana 23. veljače 2026. preinačila tužbeni zahtjev, kojoj preinaci se tuženik protivio, na način da je istim pored prvobitno utuženih tražila i preplaćene iznose anuiteta kredita za period od 10. ožujka 2021. do 10. siječnja 2026., a koju preinaku je ovaj sud dopustio, kako je navedeno pod toč. III. ovog rješenja smatrajući da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su stranke dana dana 17. travnja 2007. u [adresa] sklopile Ugovor o kreditu broj 3208842578 kojim je tuženik odobrio namjenski kredit za kupnju stana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 CHF, uz rok otplate od 25 godina te uz redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,50 % godišnje, promjenjiva,

- da je mjesečni anuitet je iznosio 543,05 CHF i dospijevao je svakog 1. dana u mjesecu,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke ukupne uplate tužiteljice prema tuženiku od početka otplate kredita do 10.01.2026. iznose 103.142,20 EUR, a zakonska zatezna kamata na navedene uplate tužiteljice iznosi 63.413,19 EUR. Uplate tužiteljice prema tuženiku od početka otplate kredita do 10.01.2026. uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana svake pojedinačne uplate do 02.02.2026.god. iznose 172.555,39 EUR,

- ukoliko se uzme u obzir samo pozitivna razlika anuiteta tužiteljica je od početka otplate kredita 10.01.2026. po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF tuženiku preplatila ukupno 35.784,71 EUR od čega se: - iznos od 3.689,07 EUR odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a - iznos od 32.095,64 EUR odnosi se na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF,

- ukoliko se uzmu u obzir i pozitivna i negativna razlika anuiteta, tužiteljica je od početka otplate kredita do 10.01.2026.god. tuženiku preplatila ukupno 30.669,72 EUR, od čega se: - iznos od -1.390,06 EUR odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a - iznos od 32.059,78 EUR odnosi se na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF.

7. Na temelju iskaza tužiteljice saslušane kao stranke na ročištu pred ovim sudom ovaj sud utvrdio je tužiteljica po zanimanju frizerka i radi u tvornici kruha te je kredit podignula radi kupovine stana i rješavanja stambenog pitanja. Prilikom podizanja kredita nitko je u banci nije upozorio na promjenjivu kamatnu stopu na način da joj je objašnjeno da se ista može mijenjati sukladno odluci banke, a niti je mogla utjecati na sadržaj zaključenog ugovora. Rekli su joj da je to najpovoljniji kredit i da je to to. Stan koji je kupila nije nikada iznajmljivala, a živi u tom stanu. Nakon otplate kredita joj je rasla rata kredita i morala je takve rate plaćati jer je bila prisiljena. Neki dio ugovora je pročitala kod javnog bilježnika. Nije znala što znači pojam valutna kauzula i promjenjiva kamatna stopa, a nije posebno znala da je ugovorila promjenjivu, a ne fiksnu kamatnu stopu. Sama je otplaćivala kredit, a i suprug koji je joj sudužnik te nije imala nikakav obrt za vrijeme dizanja kredita, poslije je suprug otvorio j.d.o.o., koji je registriran na adresi ovog stana jer drugdje nije imao da ga registrira.

8. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.

9. Slijedom tumačenja Suda Europske unije, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

9.1. U konkretnom slučaju iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je ista u trenutku sklapanja prijepornog Ugovora imala status potrošača te da je stan koristila za stanovanje, nije ga iznajmljivala pa je stoga i prigovor istaknut od strane tuženika neosnovan.

10. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

10.1. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10.2. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

10.3. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. ZZP/07, a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.4. Naime, prema odredbi čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.5. Navedene odredbe ZPP i ZZP/07 propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st. 1. ZPP. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

10.6. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti previdjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojim a se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

11. Kako je dakle, i ovaj sud vezan odlukama donesenima u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, to u konkretnom slučaju zaključuje da su odredbe Ugovora u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. U konkretnom slučaju, tužiteljica je u svakom slučaju, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, nastupala u svojstvu potrošača jer je kao fizička osoba sklopila pravni posao na tržištu, u svhe koje nisu namjenjenjene njezinom zanimanju, ni poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. Iz gore navedenih razloga valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev, pri čemu je visina utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Petra Bajlo, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

14. U konkretnom slučaju temeljem iskaza tužiteljice i analizom predmetnog Ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj.

15. Dakle, tužiteljica je u konkretnom slučaju dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva radi isplate zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je dokazana činjenična osnova tužbe - da je s tuženom bankom sklopila predmetni ugovor o namjenskom kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju te promjenjivom kamatnom stopom, na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

16. Sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05,41/08 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka, a ne od dana podnošenja tužbe.

18. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja i navode tuženika da je tužiteljica, pa onda i sud, bio dužan uračunati tzv. negativne razlike, ističe se da je niža kamatna stopa i tečaj CHF rezultat jednostrane odluke tuženika, u odnosu na kojega tužitelj ica nije bila stjecatelj bez osnove jer tužiteljica tuženiku nije platila manje novčanih sredstava, već upravo onoliko koliko je tuženik od nje zahtijevao, a niži tečaj je također rezultat jednostrane odluke tuženika, te kao potrošač u poziciju potpunog obeštećenja ne bi bio doveden na drugi način, osim potpunom isplatom stvarno uplaćenih i preplaćenih iznosa, sa zateznom kamatom od stvarno izvršenog plaćanja. Tužitelj ica je i platila tuženiku sve što je ovaj od nje tražio tijekom razdoblja otplate kredita te iznos koji „bi bio niži od početno ugovorenog iznosa, a zbog promjene u valuti“ ne predstavlja iznos za koji je umanjena imovina tuženika, a uvećana imovina tužite ljice, odnosno iznos koji bi tužiteljica stekla bez pravne osnove, kao što je to slučaj sa iznosom koji je tužiteljica nesporno uplatila tuženiku temeljem ništetne odredbe o valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga tuženik nema nikakvu osnovu za potraživanje tog iznosa od ovdje tužiteljice te je valjalo utvrditi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici, na način kako je to određeno u točki II. izreke ovog rješenja.

19. U odnosu na prigovor zastare, istaći je da isti prigovor ovaj sud nalazi neosnovanim. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljevu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Kako je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, to je tužba od 23. svibnja 2019. podnesena u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

20. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen je na temelju odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 4. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), po kojima je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav obrazloženog podnesaka od 23. veljače 2026. 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav žalbe od 23. siječnja 2020. i 16. lipnja 2021. u iznosu od po 312,50 bodova, za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 30. siječnja 2025., 31. listopada 2025., 2. lipnja 2026. po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što iznosi 3.750,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 EUR i pristojbu na tužbu u iznosu od 115,59 EUR, čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 5.303,09 EUR, koliko je tužena dužna naknaditi tužiteljici.

U Zadru, 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku,

- Tuženiku po punomoćniku.