Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-265/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja APS DELTA S.A., LUKSEMBOURG, Avenue J. F. Kennedy 46a OIB: 45421012929, zastupan po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-246/26-2 od 2. veljače 2026., dana 10. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 246/26-2 od 2. veljače 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:
"I Odbija se prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika podnesen sudu 26. siječnja 2026., upisanima u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Katastarska općina: [katastarska čestica], [adresa], z. k. uložak broj [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa] i dvorište površine 149 čhv, 537 m2.
II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis zabilježbe odbijenoga prijedloga za ovrhu, podnesenog sudu 26. siječnja 2026. na nekretnini ovršenika opisanoj pod točkom I. izreke ovog rješenja."
2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. /ona koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a kao niti one koje ovrhovoditelj ističe u žalbi.
5. No, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Dana 26. siječnja 2026. ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika opisanoj u izreci prvostupanjskog rješenja, na temelju ovršne isprave i to Ugovora o namjenskom [broj kredita] od 23. travnja 2007. solemiziran dana 26. travnja 2007. od strane javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-15961/07 i OV-16011/07, radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 544.058,80 CHF s pripadajućim kamatama.
7. Sud prvog stupnja ističe da prema čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ovrha pokrenuta na temelju ovršne javnobilježničke isprave odnosno Ugovora naznačenog u izreci koji je neposredno izvršiv javnobilježnički akt. Navedena isprava predstavlja pravni posao koji ima svojstva ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača.
Temeljem dokumentacije iz spisa sud prvog stupnja je utvrdio da se radi o potrošačkom kreditiranju odnosno da je ovrhovoditeljev prednik nastupio kao trgovac, a ovršenik kao potrošač.
9. Pokretanju ovrhe na temelju predmetne ovršne isprave nije prethodio parnični ili drugi sudski postupak u okviru kojega je ispitana tražbina ovrhovoditelja već je predmetna ovrha pokrenuta izravno na temelju naznačenog javnobilježničkog akta, sklopljenog između trgovca i potrošača, pa prvostupanjski sud zaključuje da je potrebno izvršiti sudsku kontrolu.
10. U vršenju te kontrole je zaključio da nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu te da se nepoštenost odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu ispituje u parničnom postupku pokrenutom od strane ovršenika, no odredbe nacionalnog zakonodavstva omogućuju da se ovrha provede neovisno o ishodu navedenog parničnog postupka.
Ipak, smatra da je navedeno protivno načelu djelotvornosti i cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ te predstavlja činjeničnu i pravnu situaciju u bitnome istovjetnu odluci Suda EU broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. (predmet N protiv Addiko Bank d.d.).
11.1. Sud EU u odluci C-407/18 dalje navodi da odgovarajuća i djelotvorna sredstva za sprječavanje daljnjeg korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje trgovac sklapa s potrošačima moraju podrazumijevati odredbe koje omogućuju da se potonjima zajamči djelotvorna sudska zaštita, dajući im mogućnost da pred sudom osporavaju takav ugovor, uključujući i u stadiju njegova prisilnog izvršenja, i to u razumnim postupovnim uvjetima tako da za izvršavanje njihovih prava nisu propisani uvjeti koji pretjerano otežavaju ili u praksi onemogućavaju izvršavanje prava zajamčenih Direktivom 93/13/EEZ. Sud EU posebno navodi da naknadna zaštita u vidu novčane naknade štete nakon što bi ovrha već bila dovršena/provedena ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe, a što je suprotno cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Sud prvog stupnja također napominje da preventivna kontrola nepoštenosti u vidu savjetovanja i informiranja potrošača od strane javnog bilježnika nije dovoljna da bi se osigurala djelotvorna zaštita zajamčena Direktivom 93/13/EEZ.
Prema odluci Suda EU C-6/64 (predmet Costa protiv E.N.E.L.) nacionalni sud je dužan iz primjene izuzeti svaku pravnu normu nacionalnog prava protivnu pravu Europske unije
Sukladno čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ države članice su dužne osigurati da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.
11.2. Kako je nacionalni sud obvezan izuzeti iz primjene svaku pravnu normu nacionalnog prava koja je suprotna pravu Europske unije i izravno primijeniti europsko pravno pravilo, sud prvog stupnja navodi da je dužan ovršeniku kao potrošaču pružiti zaštitu propisanu odredbama Direktive 93/13/EEZ. U konkretnom slučaju isto znači da je sud dužan prije provedbe ovrhe ispitati postojanje nepoštenih odredbi u ovršnoj ispravi.
11.3. U odnosu na činjenicu da je Ugovor između stranaka sklopljen prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju sud prvog stupnja smatra da nije od značaja obzirom da je u tijeku pregovora oko ulaska u Europsku Uniju Republika Hrvatska preuzela obvezu usklađivanja vlastitih propisa sa onima Europske Unije, pa tako i onih zakona koji reguliraju prava potrošača, a zaštita potrošača je sastavni dio prava Europske Unije.
11.4. Kako sud sukladno postojećim zakonskim odredbama u okviru ovršnog postupka nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano niti u okviru eventualnog drugog postupka koji je prethodio pokretanju ove ovrhe, primjenom čl. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje u tekstu OZ) odlučeno je da se neće izvoditi dokaz saslušanjem stranaka obzirom da iznesene činjenice daju sudu osnovu za donošenje odluke te je odbijen prijedlog ovrhovoditelja za određivanje ovrhe, s tim da je primjenom članka 10. stavka 4. i članka 21. stavka 1. OZ-a u vezi s člankom 95. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23) naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda upis zabilježbe odbijenoga prijedloga za ovrhu.
12. Izloženo pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno.
13. Ovrhovoditelj ima pravo tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave na kojoj temelji prijedlog za ovrhu, a sud prvog stupnja nije ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu zaključujući da su ugovorne odredbe nepoštene.
14. U ovom konkretnom predmetu nepoštenost ugovornih odredbi spornog ugovora o kreditu još nije ispitana tijekom sudske kontrole spornog ugovora niti je sudska kontrola spornog ugovora okončana pravomoćnom odlukom.
15. Sud je u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane OZ-om. Prema odredbama u ovom postupku važećeg OZ-a nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14 pa stoga unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao niti opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi.
16. Dakle, pitanje nepoštenosti ugovornih odredbi odnosno valjanosti ugovora o kreditu je i činjenično i pravno pitanje te se navedeno može ispitivati i utvrđivati u sudskom postupku kada sud raspolaže svim relevantnim činjenicama, ali navedeno ne utječe a prirori na pravo ovrhovoditelja da traži određivanje i provođenje ovrhe u ovoj fazi ovršnog postupka. Međutim, nema prepreke da prvostupanjski sud postupajući po žalbi ovršenika uputi ovršenika da u roku 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako je propisano u čl. 52. st. 3. OZ-a te da žalbeni razlog ništetnosti ovršne isprave – ugovora o kreditu ne razmatra u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.
17. Osim toga, i prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
Dakle, i kod postojanja presude kojom je utvrđena povreda ko lektivnih interesa i prava potrebno je da se stranka sudskog postupka pozove na utvrđenja pa je isto tako potrebno i da se ovršenik pozove na povredu njegovih potrošačkih prava da bi sud o tome mogao odlučiti.
18. Slijedom navedenoga, prvostupanjsko je rješenje ukinuto i primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a predmet vraćen sud u prvog stupnja na ponovan postupak.
19. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a.
U Zagrebu, 10. srpnja 2026.
Sutkinja:
mr.sc. Iris Gović Penić
