Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br.3.
31550 Valpovo
Poslovni broj: Pr-126/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, u pravnoj stvari tužitelja JK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek sa sjedištem u [adresa], OIB 89819375646, zastupanog po ŽK, zaposleniku tuženika, radi poništenja ugovora o radu i odluke o plaći, nakon zaključene glavne javne rasprave 18. lipnja 2026., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. O d b i j a s e kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja JK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji glasi:
"1. Utvrđuje se da su Ugovor o radu tuženika broj R2/02-6982/2024 koji je radnik primio 26. lipnja 2024. godine, Odluka o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 01. srpnja 2024. godine i Odluka Upravnog vijeća KBC Osijek broj R1/7447-02/2024 od 09. srpnja 2024. godine nezakoniti i nedopušteni.
2. Utvrđuje se da tužitelj obnaša poslove radnog mjesta – STRUČNI RADNIK NA TEHNIČKOM ODRŽAVANJU te da mu pripada koeficijent radnog mjesta od 1,39, koji je sukladan njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, a sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine br. 22/2024), III. platni razred.
3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju razliku plaće od ranije utvrđenog koeficijenta 1,25 do koeficijenta od 1,39 počevši od 1. ožujka 2024. godine i nadalje uvećano za zateznu kamatu tekućom od 15. travnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve to u roku 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja provostupanjske presude do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve to u roku 15 dana."
II. N a l a ž e s e tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 184,20 € (stoosamdesetčetirieuraidvadesetcenti) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je višegodišnji radnik tuženika na poslovnima stolara te je uvijek bio izjednačen s plaćom radnika bravara. Obzirom da se radi o poslovima iste stručne spreme, znanja i sposobnosti, smatra da je prilikom prevođenja njegovog radnog mjesta došlo do pogreške budući mu je dodijeljen koeficijent u visini 1,25 umjesto da mu se dodijelio koeficijent jednako kao bravaru kojemu je dodijeljen koeficijent 1,39.
1.1. Smatra da se radi o pogrešnom prevođenju dosadašnjih ugovora o radu na nove ugovore, a koje je uređeno Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN broj 22/24 koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024. godine, dalje Uredba). Nezadovoljan je obzirom da mu je prilikom prevođenja dodijeljen nepripadni koeficijent u iznosu 1,25, dok je za radno mjesto bravara dodijeljen koeficijent 1,39, te je došlo do pogrešne moguće i nenamjerne razlike u plaćanju jednakovrijednih struka kod tuženika, jer su godinama i jedni i drugi imali istovrsnu bruto plaću, što sada kod prevođenja dosadašnjih ugovora o radu na nove ugovore nije ostalo isto, već je kod određivanja pripadajućeg koeficijenta radnog mjesta stolara došlo do degradacije. Stoga predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev od 30.07.2024. usvoji u cijelosti.
2. Tužitelj je u podnesku od 27. kolovoza 2025. (list spisa 86) uredio tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa jer je tužiteljev koeficijent radnog mjesta preveden sklapanjem Dodatka ugovora o radu od 1. ožujka 2024., a ne sklapanjem Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. kako to pogrešno tumači tužitelj.
3.1. Ističe da je sukladno obvezi iz čl. 37. Zakona o plaćama u državnim i javnim službama („Narodne novine“, broj 155/23) tužitelju ponudio izmijenjeni ugovor o radu prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 6. lipnja 2024. Prije stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnim i javnim službama i Uredbe, tužitelj je imao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 0,815, da bi nakon stupanja na snagu predmetne Uredbe koeficijent tužitelja s 0,815 bio preveden na 1,25 sukladno sklopljenom Dodatku ugovora o radu na radnom mjestu Radnik III. vrste što je rezultiralo povećanjem plaće. Napominje da je tužitelj dobrovoljno potpisao navedeni ugovor o radu zbog čega se isti ne može poništavati budući da je sklopljen na temelju suglasnosti volja obje ugovorne strane, a tužitelj u tužbi ni ne navodi razloge koji su zakonom predviđeni za poništenje ugovora. Ističe da je i dodatkom ugovora o radu od 1. ožujka 2024. i Ugovorom o radu od 27. lipnja 2024. ugovoren isti koeficijenti radnog mjesta u visini od 1,25 pa je nejasno iz kojeg razloga tužitelj osporava ugovor o radu koji je dobrovoljno potpisao. Ponuđeni ugovor za radno mjesto radnik III. vrste - stolar sačinjen je sukladno novom Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 28. svibnja 2024. koji akt je poslodavac donio sukladno obvezi utvrđenoj čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023, u daljnjem tekstu: Zakon), a kojom odredbom je propisano da je čelnik javne službe odnosno upravljačko tijelo obvezno donijeti pravilnik o unutarnjem redu, odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbama iz članka 14. stavka 3. i 4. ovog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu istih tih Uredbi, točnije, u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24, stupila na snagu dana 1. ožujka 2024. g.).
3.2. Navodi da su čl. 10. st. 1. i 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama propisani uvjeti da bi radnik mogao ostvariti pravo na koeficijent radnog mjesta Stručnog radnika na tehničkom održavanju. Naime, prilikom ponude Ugovora o radu, svjestan odredbe čl. 10. st. 5. Uredbe, zatražio je podatak ispunjava li radnik uvjete iz navedene odredbe od Voditelja Službe za tehničke poslove, BK, koji je Odjelu za kadrovske poslove dao informaciju kako radnik zaposlen na radnom mjestu III- vrste – stolar ne obavlja poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja u ustanovama kod kojih bi, uslijed nepravilnog rada navedenih sustava, nastupila opasnost za život i zdravlje radnika koja se ne može otkloniti ili izbjeći. Ističe kako nema sistematizirano dodatno radno mjesto stručnog radnika na tehničkom održavanju niti mu je za pravilno funkcioniranje potreban još jedan radnik na tim poslovima pa je tužbeni zahtjev tužitelja nemoguće ostvariti. Stoga predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐK, GK, NK, CK, BK, FK, LK, ŠK i tužitelja te je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
5. Svjedok ĐK iskazao je da je zaposlenik na neodređeno vrijeme kod tuženika unazad tri godine i radi na poslovima bravarije. Tužitelj radi na poslovima stolara i u istoj su radnoj jedinici. Naveo je da je njegov koeficijent za plaću 1,39, a tužiteljev 1,25, ali ne zna razloge zašto je to tako. U početku je imao koeficijent 1,25, a po novoj sistematizaciji ima koeficijent 1,39. Ne zna zašto tužitelj ima koeficijent 1,25 jer je jedini stolar u bolnici. Tužitelj mu se požalio na koeficijent 1,25 jer smatra da i njemu treba pripasti koeficijent 1,39 jer se radi o istoj vrsti poslova, a za što je potrebna i ista stručna sprema odn. srednja škola. Inače obavlja poslove održavanja razne vrste opreme i ne obavlja poslove održavanja elektroničke opreme, ventilacije, grijanja i hlađenja jer to obavljaju drugi majstori. Ranije su svi radnici koji rade na održavanju imali koeficijent 1,25, a na koeficijent 1,39 otišla je strojarska služba, vodoinstalateri, osobe koje su završile i obavljaju za centralno grijanje i klimatizaciju i bravari. Jedino su stolari i građevinski zidari ostali na koeficijentu 1,25. Stolari obavljaju isključivo sve poslove s drvetom koji se odnosi na namještaj (stolovi, stolice), a bravari rade sve s metalom. Tužitelj isključivo obavlja svoje poslove i ne obavlja poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja. Ističe da je dobrovoljno potpisao ugovor o radu kao što je to učinio i tužitelj.
6. ČK iskazao je da je zaposlenik tuženika unazad 30-ak godina i do unazad godinu obavljao je poslove na porti, a zadnju godinu obavlja poslove bravara. Tužitelja poznaje od ranije, ali ne zna od kada je on zaposlen kod tuženika i zna da obavlja poslove stolara. Njihove radne jedinice su zasebne, ali su u blizini jedna druge. Bravari isključivo rade na poslovima održavanja prozora, vrata, kreveta, stolica i to uglavnom na metalnim stvarima, a tužitelj radi na drvenariji dakle sve poslove koji se odnose na drvo. Dok je bio na porti koeficijent mi je bio 1,25, a kada je prešao na radno mjesto bravara podignut mu je na 1,39. Koeficijent tužitelja je 1,25, ali ne zna zašto. Osim stolara koeficijent od 1,25 još imaju i zidari dok svi ostali majstori mimo ta dva zanimanja imaju koeficijent 1,39. Ne održava poslove u odnosu na ventilaciju, grijanje i hlađenje jer te poslove isključivo obavljaju naši električari. Dobrovoljno je potpisao ugovor o radu koji obavlja, a isto tako i tužitelj. Tužitelj ne radi na poslovima, niti smije raditi, održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja.
7. Svjedok SK iskazao je da od 1992. radi kod tuženika na poslovima vodoinstalatera, a osim njega na neodređeno radno vrijeme je zaposleno još 4-5 radnika na istim poslovima. U Bizovcu je radio do unazad dvije godine kada je premješten u bolnicu. Tuženik je svoje djelatnike slao na obavljanje poslove i u dislocirane jedinice na očni, kožni odjel te u Bizovac. Naveo je da ima koeficijent 1,39, a tužitelj 1,25. Vodoinstalateri obavljaju poslove popravljanja ili zamjene sudopera, kanalizacije, odvoda i sve što se odnosi na vodu, a tužitelj isključivo poslove koje se odnose na drvo i to popravke stolica, stolova, vrata i razne druge drvenarije. Ne zna zašto stolari imaju koeficijent 1,25 iako imaju svi istu stručnu spremu i po njegovom mišljenju svi su majstori istog ranga. Ne radi na poslovima održavanja elektroničkih uređaja, ventilacija, sustava grijanja i hlađenja. Dobrovoljno je potpisao ugovor o radu kojim je zasnovao radni odnos. Ne zna da li tužitelj kao stolar obavlja poslove na održavanju elektroničkih uređaja, ventilacije, sustava grijanja i hlađenja i klimatizacije. U Bizovcu je radio na poslovima održavanja vode i dva bazena, a održavanje bazena se odnosi na dopunjavanje vode, pranje filtera, grijanje vode putem termostata.
8. Svjedok KK iskazao je da je zaposlenik tuženika unazad pet godina i radi na poslovima vodoinstalatera. Tužitelj radi na poslovima stolara, ali ne zna unazad koliko godina. Njegov koeficijent iznosi 1,39, a tužiteljev 1,25. Vodoinstalater obavlja poslove rukovatelja centralnog grijanja i bazena. Poslove obavlja u Bizovcu u OFMIR-u, a povremeno odlazi i u Osijek u bolnicu. Zna da se tužitelj žalio na koeficijent 1,25, a s obzirom da svi imaju istu srednju stručnu spremu. Ne zna zašto stolarima nije povećan koeficijent. Jedno vrijeme imao je koeficijent 1,25 kao i tužitelj, a unazad godinu i pol dana mu je povećan koeficijent. Iako je položio ispit za rukovatelja centralnog grijanja, poslovi su mu ostali isti. Ne zna da li tužitelj obavlja mimo stolarskih poslova i poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja jer radi u Bizovcu, a tužitelj u Osijeku.
6. Svjedok BK iskazao je da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu voditelja službe za tehničke poslove. Tužitelj radi na poslovima stolara pri službi za tehničke poslove i obavlja poslove kod poslodavca KBC Osijek, a ima i dva dislocirana objekta u sastavu KBC. Ne zna od kada je tužitelj zaposlen kod tuženika, a poznato mu je da je njegov koeficijent 1,25 i misli da je to radno mjesto s najmanjim koeficijentom. U odnosu na radno mjesto stolara, bravari, vodoinstalateri, vozači imaju veće koeficijente. Tužitelj ima koeficijent 1,25 jer nema dodatne kvalifikacije koje su uvjet za povećanje koeficijenta. Nema saznanja tko kod tuženika donosi navedene odluke i donosi određene koeficijente jer to nije u njegovoj nadležnosti. Tužitelj ima svoga voditelja odjela koji po njegovom saznanju 5. svibnja 2026. odlazi u mirovinu i zna da ću mu biti pretpostavljeni do imenovanja novog voditelja odjela. Voditelj odjela tužitelja pokriva stolare i zidarsku radionicu koji radnici kao i stolari imaju koeficijent 1,25. Odluke o koeficijentima donijete su na osnovi Uredbe o koeficijentima javnih službi na osnovi radnog mjesta, a na razini RH. Nema saznanja da li tuženik ima mogućnosti utjecati na visinu koeficijenta zvanja stolar i zidar. Čuo je da je tužitelj nezadovoljan s koeficijentom 1,25. Osoba koja je izravno nadređena tužitelju je HK. Ne može odgovoriti koji su majstori radnici višeg ili nižeg ranga jer to nije u njegovoj nadležnosti, a prije prevođenja koeficijenata poznato mu je da su svi majstori SSS imali isti koeficijent, a mislim da je bio 0,88. Dodao je da je njihov djelatnik ŠK isto bio stolar, a 2016. je iz osobnih razloga zatražio da ga se premjesti u Bizovac i bivši ravnatelj KBC mu je to odobrio. On i dan danas radi na tehničkom održavanju bazena i bazenske tehnike u Bizovcu, a ne zna koji koeficijent ima. Nakon premještaja ŠK zatražio je od službe za zaštitu na radu podatke koje poslove konkretno on može obavljati u Bizovcu i dobio je podatak da može raditi s kemikalijama, dezinfekcijskim sredstvom za čišćenje bazena, održavanja zamjena vodoinstalaterskih armatura, zamjena rasvjetnih tijela, popravak vrata i prozora i košenje trave. Nije smio rukovati kotlovima za centralno grijanje i pripremi tople vode. Nakon toga ŠK je poslan na edukaciju za usavršavanje i položio je stručni ispit za rukovanje centralnog grijanja. Naveo je da na poslovima grijanja, hlađenja, ventilacije mogu raditi djelatnici zaduženi i osposobljeni za te poslove i imaju radionicu koja se time bavi. Svaka vrsta rada zahtijeva određenu struku, a imaju 14 radionica. Koliko mu je poznato radnici koji imaju 1,39 obavljaju poslove kod kojih uslijed nestručnog obavljanja poslova može doći do smrtne posljedice za pacijente i osoblje, a u te poslove nisu uključeni poslovi stolara. Zatražio je od drugih voditelja koji nadziru rad djelatnika očitovanja vezano za njihove radnike i svi radnici za koje su mu voditelji dostavili podatke da rade na poslovima s opasnošću od nastanka štete, povrede i smrti, dobili su taj veći koeficijent. Od voditelja odjela za tužitelja nije dobio podatak da tužitelj obavlja tzv. opasne poslove, dok je od drugih voditelja za druge vrste poslova i radnika dobio taj podatak, a radi se poslovima na održavanju električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja. Misli da je to razlog u razlici visine koeficijenta. Tužitelj obavlja isključivo stolarske poslove i ne obavlja poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja. Tužitelj ima samo SSS za poslove stolara i nema završene dodatne edukacije za druge poslove. Na pitanje rade li bravari i vodoinstalateri na poslovima grijanja hlađenja i ventilacijskog sustava i održavanje električnih uređaja odgovorio je da ne rade, ali su osposobljeni za rukovanje medicinskim plinovima (kisik, dušik, oksidol, tzv. medicinskim plinovima koji se koriste u operacijskim dvoranama), a tužitelj nije osposobljen za rukovanje tim plinovima. Dodao je da svi bravari nemaju položen stručni ispit za obavljanje poslova s medicinskim plinovima, ali ne zna koji im je koeficijent.
7. Svjedokinja FK iskazala je da je zaposlena kod tuženika u pravnoj službi. Poznato joj je da tužitelj radi na poslovima stolara i koeficijent mu je 1,25. Tužitelj obavlja poslove stolara na neodređeno vrijeme i prije stupanja na snagu Zakona o platnim razredima, ostvarivao je plaću prema ranijoj uredbi za radno mjesto III. vrste koeficijenta 0,815. Tablice prevođenja su naložile da se taj isti koeficijent prevede u koeficijent 1,25 i kasnije stupanjem na snagu nove sistematizacije u KBC prema odredba tzv. Zakona o platnim razredima i nove Uredbe, radno mjesto tužitelja je sistematizirano kao radno mjesto III. vrste s koeficijentom od 1,25 kako uredba predviđa. Postoji i stručni radnici na tehničkom održavanju za koje su tablice prilikom prevođenja definirale da se radi o radnim mjestima na elektroinstalacijama, instalacijama grijanja, hlađenja i ventilacijskog sustava i tome dodale da ne obavljanje tih poslova može ugroziti život ili zdravlje da za ta radna mjesta su tablice a i kasnija uredba predvidjele koeficijent od 1,39. U ta radna mjesta ne pripada radno mjesto tužitelja. Ne zna dali tužitelj obavlja poslove i eventualno na njihovim dislociranim mjestima. Poznato joj je da je tužitelj prigovarao visini koeficijenta smatrajući da mu pripada koeficijent 1,39. Naime, samo radno mjesto stolara i zidara obuhvaćeni su koeficijentom od 1,25 jer se sadržaj njihovih poslova ne može podvesti pod poslove elektroinstalacije, grijanja, hlađenja i ventilacijskog sustava, a to su potvrdili neposredno njihovi voditelji odjela u dopisima kod prevođenja. Poznato joj je da tužitelj i dan danas obavlja poslove stolara. Ugovori o radu i dodaci ugovora su ponuđeni svim djelatnicima KBC Osijek. Na pitanje da li je koeficijent radnog mjesta tužitelja preveden novim ugovorom o radu od 27.lipnja 2024. ili dodatkom ugovora o radu od 01.03.2024., odgovorila je da je preveden dodatkom ugovora o radu od 01.03.2024. Svakom djelatniku je išla ponuda ugovora i popratni dopis koji je objašnjavao sadržaj takvog ugovora i bilo je primjedbi djelatnika i kod ugovora i dodatka ugovoru, ali Zakon o platnim razredima je propisao prevođenje po sili zakona. Na isti način su postupale i druge bolnice u cijeloj Hrvatskoj i uredba je omogućila da postoje dva koeficijenta 1,25 i 1,39. Koji djelatnici obavljaju inače opasne poslove te podatke mogu dati voditelji odjela i šef službe.
8. Svjedok LK iskazao je da obavljam poslove odjela za opće strojarstvo i strojarsku energetiku. Njegova djelatnost je vodoinstalaterska radionica, bravarska radionica, plinerski poslovi, radionica za centralno grijanje i klimatizaciju. Nad tužiteljem nema nikakve ovlasti, a jedno vrijeme je mijenjao njegovog rukovoditelja IK dok je bio na godišnjem odmoru kroz svo radno vrijeme. Jedino za vrijeme godišnjeg odmora IK imao je komunikaciju s tužiteljem. Ne zna koji koeficijent ima tužitelj i njihova suradnja je bila minimalna i nije imao u praksi prilike da nadzire njegov rad. Njegovi djelatnici su J, Ž, B i Đ dok tužitelj nije u njegovoj ustrojstvenoj jedinici. Navedeni djelatnici nisu iste struke kao tužitelj osim ŠK koji je prošao dodatne edukacije za centralno grijanje. Tužitelj ne obavlja poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja i ne zna da li ima završenu edukaciju za te poslove, dok njegovi zaposlenici imaju završenu edukacije za te poslove. Svi bravari nemaju položen ispit za rukovanje posudama pod tlakom, ali pomažu u nekim poslovima rada iz te djelatnosti.
9. Svjedok ŠK iskazao je da je djelatnik tuženika od 2007. i u početku je radio na poslovima stolara do 2015. Ne sjeća se koliki mu je bio koeficijent ali je bio isti kao tužiteljev jer je i on stolar. Kada se zaposlio bilo ih je četvorica stolara i jedan pomoćni radnik. Unazad 11 godina nije u KBC Osijek već je raspoređen u OFMIR Bizovac koja je dislocirana jedinica tuženika i obavlja isključivo poslove rukovatelja centralnog grijanja i bazenska tehnika. Osim njega na tim poslovima ima još jedan djelatnik. Njegov koeficijent je 1,39. Razgovara s djelatnicima u KBC Osijek i poznato mu je da tužitelj obavlja poslove stolara i navodno još jedan djelatnik kojega ne poznaje. Ne zna koliki je koeficijent stolara niti koliki su koeficijenti pojedinih djelatnika, osim za kolegu koji radi s njim u Bizovcu i ima isti koeficijent 1,39. S tužiteljem je razgovarao i od njega doznao da on jedino ima manji koeficijent od njih. Naveo je da je završio SSS za stolara i prošao je prekvalifikaciju za zvanje rukovatelja centralnog grijanja, klime i komore. Prije donošenja Uredbe zna da su imali svi isti koeficijent u njihovoj radioni gdje su bili samo stolari. Taj koeficijent je imao duže vrijeme do njegovog prelaska na poslove rukovatelja centralnog grijanja. Ispit za prekvalifikaciju položio je prije prelaska u Bizovac 2015. od kada radi opisane poslove po potrebi. Edukacija za prekvalifikaciju je sadržavala obuku za obavljanje poslova održavanja visokotlačnih kotlova, topla voda, sanitarna voda, održavanje bazena, kalibracija bazena, klor, čišćenje bazena, kontrola displeja kakva je voda u bazenima jer odgovara za više od tristo ljudi koji dnevno koriste bazen, zatim popravak liftova, zamjena rasvjetnih tijela, manji popravci iz nadležnosti drugih majstora. Prekvalifikacija je trajala 6 mjeseci i svakih 5 godina se provodi novo doškolovanje.
11. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka jer su isti dani nepristrano i okolnosno pa nije bilo osnove posumnjati u iste.
12. Tužitelj JK, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da radi na neodređeno radno vrijeme kod tuženika unazad 34 godine i to na poslovima stolara. Sjeća se da su osim njega svi ostali majstori različitih zvanja i zanimanja imali isti koeficijent kao i on. Nakon donošenja nove odluke tuženika jedino on i zidar ostali su na koeficijentu 1,25 dok su ostali majstori različitih zanimanja dobili koeficijent 1,39. U KBC Osijek on i još jedan mladić koji je došao unazad par mjeseci su stolari. Inače imam srednju stručnu spremu - stolar kao i ostala druga zvanja. Prigovarao je visini određenog koeficijenta i kada je odbijen s prijedlogom da mu se povisi koeficijent na 1,39, podnio je tužbu. Obavlja sve poslove stolara kako u samom KBC tako i na dislociranim odjelima i to očnom odjelu te u Bizovcu. U sklopu svoga zanimanja po potrebi pomažem kolegama koji obavljaju i druge vrste poslova. Ne zna zašto su ostali radnici osim njega i zidara raspoređeni na veći koeficijent, ali sjeća se da su svi imali jednake koeficijente, a sada on i zidar imaju najmanji koeficijent 1,25 dok ostali djelatnici imaju 1,39. Ne servisira klime niti obavlja električarske poslove niti složenije poslove drugih zanimanja. Ne obavlja nikakve poslove na sustavu centralnog grijanja niti ne servisira aparate za dijalizu.
13. Među strankama sud smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da je tužitelj prije stupanja na snagu Uredbe radio kod tuženika na radnom mjestu stolara s koeficijentom složenosti poslova 0,815.
- da je nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“, broj 155/23) i Uredbe, tužitelj potpisao s tuženikom dodatak ugovoru o radu 1. ožujka 2024. za radno mjesto III. vrste - stolar s koeficijentom složenosti poslova 1,25;
- da je tuženik, sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbi, 28. svibnja 2024. donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta;
- da je tužitelj s tuženikom potpisao novi ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto radnik III. vrste - stolar;
- da je tuženik 1. srpnja 2024. donio Odluku o plaći kojom je tužitelju utvrdio koeficijent složenosti poslova za radno mjesto III. vrste – stolar 1,25.
14. Među strankama je prijeporno je li tuženik izvršio prevođenje radnog mjesta tužitelja u skladu s Uredbom, a samim tim je sporan i koeficijent složenosti poslova (1,25 ili 1,39) te je s tim u vezi sporna i odluka tuženika o tužiteljevoj plaći, kao i činjenica ima li tužitelj pravo na razliku plaće između plaće koja mu je u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. obračunavana i isplaćivana po koeficijentu 1,28 do plaće obračunate po koeficijentu 1,39.
15. Prema čl.4. Uredbe, radna mjesta u javnim službama su opća i posebna radna mjesta. Opća radna mjesta odnose se na sve javne ustanove, a posebna radna mjesta odnose se na jednu ili više javnih ustanova. Opća radna mjesta u javnim službama su rukovodeća radna mjesta i ostala radna mjesta (čl.5.st.1. Uredbe). Radno mjesto III. vrste je ostalo radno mjesto s koeficijentom složenosti poslova 1,25 (čl.10. st.1.t.23. Uredbe), a radno mjesto stručni radnik na tehničkom održavanju s koeficijentom složenosti poslova 1,39 (10.1.20.). U napomeni je navedeno da radno mjesto pod br. 10.1.20. odnosi se na obavljanje poslova održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja u ustanovama kod kojih bi, uslijed nepravilnog rada navedenih sustava, nastupila opasnost za život i zdravlje korisnika koja se ne može otkloniti ili izbjeći.
16. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao rezultat cjelokupnog postupka sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude nije osnovan.
17. Prije svega treba naglasiti da je neosnovan tuženikov prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Ovo stoga što tužitelj tužbom u ovom postupku osporava ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i odluku o plaći od 1. srpnja 2024. i protiv kojih je tuženiku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava 11. srpnja 2024. (list spisa 8), dakle, unutar propisanog zakonskog roka od 15 dana od dana primitka. Budući da je tuženik na zahtjev odgovorio dopisom od 23. srpnja 2024. (list spisa 9- 10), a da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. srpnja 2024. tužitelj je postupio sukladno čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u nastavku: ZR).
18. Tuženik je sukladno važećim propisima kao klinički bolnički centar pravilno s tužiteljem sklopio ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto III. vrste - stolar jer je to jedino radno mjesto koje je propisano Uredbom, a čijim je uvjetima udovoljavao tužitelj.
19. Voditelj službe za tehničke poslove BK naveo je da radnici koji imaju koeficijent 1,39 obavljaju poslove kod kojih uslijed nestručnog obavljanja poslova može doći do smrtne posljedice za pacijente i osoblje, a u te poslove nisu uključeni poslovi stolara. Zatražio je od drugih voditelja koji nadziru rad djelatnika očitovanja vezano za njihove radnike i svi radnici za koje su mu voditelji dostavili podatke da rade na poslovima s opasnošću od nastanka štete, povrede i smrti, dobili su taj veći koeficijent. Od voditelja odjela za tužitelja nije dobio podatak da tužitelj obavlja tzv. opasne poslove, dok je od drugih voditelja za druge vrste poslova i radnika dobio taj podatak, a radi se poslovima na održavanju električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja. Tužitelj obavlja isključivo stolarske poslove i ne obavlja poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja i nema završene dodatne edukacije za druge poslove. Na pitanje rade li bravari i vodoinstalateri na poslovima grijanja hlađenja i ventilacijskog sustava i održavanje električnih uređaja odgovorio je da ne rade, ali su osposobljeni za rukovanje medicinskim plinovima (kisik, dušik, oksidol, tzv. medicinskim plinovima koji se koriste u operacijskim dvoranama), a tužitelj nije osposobljen za rukovanje tim plinovima.
20. Sud prihvaća navode pun. tuženika da tužitelj obavlja isključivo stolarske poslove, a ne poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava, sustava grijanja i hlađenja te nema završene dodatne edukacije za druge poslove niti obavlja poslove s povećanom opasnosti u odnosu na druge djelatnike koji obavljaju druge vrste poslova.
21. Tuženik se osnovano u odgovoru na tužbu poziva na činjenicu da je tužitelj pogrešno postavio tužbeni zahtjev na "poništenje" predmetnog ugovora o radu i odluke o plaći. Naime, poništenje ugovora o radu se može tražiti u slučaju njegove pobojnosti sukladno čl. 331. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) u vezi čl. 8. st. 4. ZR-a. Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom sklapanju bilo mana volje, te kad je to ZOO-om ili posebnim propisom određeno (čl.330). S obzirom da tužitelj u tužbi, a niti tijekom postupka nije naveo da su u konkretnom slučaju postojali razlozi pobojnosti propisani ZOO-om, već da valjanost predmetnog ugovora o radu i odluke o plaći osporava isključivo radi toga što su doneseni protivno Uredbi, isti ne može tužbom tražiti poništenje ugovora o radu, a pogotovo ne odluke o plaći kao jednostranog akta tuženika.
22. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto III. vrste - stolar sukladno Uredbi, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kojim pobija navedeni Ugovor kao neosnovan, a s tim u vezi i Odluku o plaći. Budući da je tužitelj odbijen s točkom 1. i 2. tužbenog zahtjeva, neosnovan je i njegov zahtjev za isplatom razlike plaće između koeficijenta 1,25 i koeficijenta 1,39.
23. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.
24. Tuženik potražuje trošak postupka u ukupnom iznosu od 184,20 €. U ovom postupku zastupao ga je zaposlenik koji je zaposlen kao pravnik kod tuženika te je isti koristio za dolazak na ročišta održana 20.05.2025., 05.09.2025., 05.11.2025., 10.03.2026., 21.04.2026. i 18.06.2026. svoj osobni automobil. Pri tom je isti tuženiku temeljem čl. 76. Temeljnog Kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (Narodne novine broj: 29/24) podnio zahtjev za odobrenje službenog puta odnosno korištenja privatnog osobnog vozila u službene svrhe. Stoga je tuženiku priznat stvarni iznos u visini od šest puta po 30,76 eura za relaciju Osijek-Valpovo-Osijek na dolazak na navedena ročišta.
25. Slijedom svega iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.
U Valpovu 10. srpnja 2026.
Sudac
Zvonimir Rogić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku