REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-810/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice LD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.11.2019.g. u ukupnom iznosu od 868,65 EUR bruto zajedno s pripadajućom: zakonskom kamatom koja na iznos od 57,03 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 69,72 EUR koja teče od 15. rujan 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 59,25 EUR koja teče od 15. listopad 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 45,47 EUR koja teče od 15. studeni 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 47,53 EUR koja teče od 15. prosinac 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 50,04 EUR koja teče od 15. siječanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 47,05 EUR koja teče od 15. veljača 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 55,32 EUR koja teče od 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 52,31 EUR koja teče od 15. travanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 49,20 EUR koja teče od 15. svibanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 50,19 EUR koja teče od 15. lipanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 53,40 EUR koja teče od 15. srpanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 53,32 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 56,33 EUR koja teče od 15. rujan 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 52,56 EUR koja teče od 15. listopad 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 48,91 EUR koja teče od 15. studeni 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 21,02 EUR koja teče od 15. prosinac 2019. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 2.181,25 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu od 21.07.2023.godine navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu primalje na Klinici za ženske bolesti i porode. Navodi da joj je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Ističe da je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad da joj od strane tuženika nije evidentiran i isplaćen. Nadalje se navodi da je odredbom iz čl. 28.st.8.KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je Zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koja ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, ističe se da mu se ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad. Odlukom tuženika od 28.12.2022.g. je utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad. Navodi se da prema tome, tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Nadalje, da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Vlada RH da je na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, a kojom je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g. Međutim, da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, što ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Naime, da sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i da sukladno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navodi se da tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid nagradu, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom tužiteljice od 28.04.2026.godine (list 204-208 spisa), a kojim potražuje razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u iznosu od 868,65 Eur-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16.02.2024. (list 13-16 spisa) navodi da osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari od strane tužiteljice, te osporava osnov i visinu potraživanja. Nadalje se navodi u odnosu na primopredaju službe ističe da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, ali da je netočno da tužiteljica svaki radni da u trajanju od 30 minuta vrši primopredaju službe. Nadalje, u odnosu na covid nagradu tuženik navodi da tužiteljica nije nikad dobila pisani nalog tuženika i da nije na niti jedan način bila upućena u Respiratorno-intezivistički centar na Križinama pa da istu u tom smislu ne pripada pravo na isplatu covid nagrade. Istaknut je i prigovor presuđene stvari navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom osnovu u predmetu ovog suda Pr-833/2019.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za studeni 2019 (list 4-5 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa); odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid- 19 od 07.12.2020.godine (list 9 spisa); dopisa Ministarstva zdravstva od 21.12.2020.godine (list 65-66 spisa); sudske prakse (list 67-78 spisa); priloga uz podnesak tuženika od 12.01.2026.godine (list 90-129 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 135-143 spisa); priloga uz podnesak tuženika od 15.05.2026.godine (list 2221-244 spisa); očitovanja Fine ovom sudu (list 245 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od 18.veljače 2026.godine (list 130-132 spisa) dok se odustalo od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje GD budući je punomoćnica tužiteljice odustala od navedenog prijedloga na ročištu od 18.02.2026.godine.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice za razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.11.2019. s osnova razlike manje isplaćene plaće s osnova primopredaje dužnosti te posljedično neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje. Budući iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 135-143 spisa) proizlazi da je vještakinja uvidom u predmetni spis utvrdila da je tužiteljica bila u radnom odnosu do studenog 2019.godine budući je kao promatrano utuženo razdoblje i uzela razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.11.2019.godine pa da iz tog razloga nije ostvarila posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid-19 u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, a navedeno proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice (list 130-132 spisa), te platnih podataka koje je tuženik dostavio u predmetni spis. Iz navedenog razloga tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom, a sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja ne potražuje više covid nagradu već isključivo dug po osnovi primopredaje službe, te neplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje koje posljedično proizlaze iz navedene primopredaje službe, a u iznosu od 868,65 Eur-a (list 204-208 spisa).

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice te nalaza i mišljenja Centra za vještačenja da je ista radila kod tuženika kao primalja na Klinici za ženske bolesti i porode do zaključno studenog 2019., a što proizlazi iz evidencija o radnom vremenu za 2019.godinu.

7. Među strankama je sporno pripada li tužiteljicu pravo na isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.11.2019.godine s osnova primopredaje dužnosti , te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje po tim osnovama, te da li je osnovan prigovor presuđene stvari istaknut od strane tuženika. Tužiteljica je nesporno zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, budući je ista na ročištu od 18.veljače 2026..godine potvrdila činjenicu da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari., a čime su otklonjeni svi prigovori u pogledu punomoći koju je ista izdala navedenoj odvjetnici i koja prileže spisu (list 6 spisa). U podnesku od 15.05.2026.godine tuženik je prigovorio zastari potraživanja. Temeljem odredbe članka 139. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući je utuženo razdoblje u ovoj pravnoj stvari od 01.07.2018.godine do 30.11.2019.godine nije protekao rok od pet godina računajući od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja iz uređenog tužbenog zahtjeva od 28.04.2026. slijedom čega je prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u cijelosti neosnovan.

8. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice, a koja se odnosi na plaću tužiteljice za studeni 2019. (list 4 spisa) nedvojbeno proizlazi da navedena obračunska lista ne sadržava podatke o isplatama s osnova primopredaje dužnosti.

9. Iz pregledanog Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

10. Iz pregledane Odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147- 01/GB-22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. ŠD, dr. sc. FD, ČD, mag.med.techn., DD dipl. iur, te AD, univ.spec.ecc.

11. Tužiteljica navodi da je radila kod tuženika u utuženome razdoblju do zaključno studeni 2019. na radnom mjestu primalje na Klinici za ženske bolesti i porode te u studenom 2019. prestala raditi kod tuženika. Navodi da dok je radila kod tuženika na spomenutoj Klinici za ženske bolesti i porode da joj je radno vrijeme bilo u turnusu 12/24, 12/48 s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7. Ističe da je obavljala primopredaju dužnosti na završetku smjene – turnusa u 7 ujutro i 19 navečer kad bi dolazila druga smjena u bolnicu. Tužiteljica navodi da je primopredaju dužnosti obavljala usmeno u sestrinskoj sobi osobi koja dolazi u smjenu, te da je referirala djelatniku koji dolazi u smjenu sve što se događalo tokom dana ili noći a vezano za zdravstveno stanje pacijenta. Ista navodi da je obavljala i pisanu primopredaju dužnosti te da je podatke bilježila u teku primopredaje dužnosti. Ista ističe da nije smjela napustiti radno mjesto po završetku turnusa a da ne preda smjenu, da ne izvrši primopredaju dužnosti. Tužiteljica navodi da u razdoblju kad je ona radila kod tuženika da tuženik nije evidentirao, plaćao ni obračunavao primopredaju dužnosti. Tužiteljica ističe da ona nije bila upućena u covid centar na Križinama da radi sa covid oboljelim pacijentima iz razloga što je ona prestala sa radom kod tuženika u studenom 2019., te ista navodi u tom smislu da ona niti na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode nije liječila covid oboljele pacijente budući da je ona prestala s radom kod tuženika prije početka pandemije korona virusa. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da dok je radila na Klinici za ženske bolesti i porode da je radila na odjelu za babinjače, a prije toga i na na ginekološkoj onkologiji i na ginekološkom prijemu, te na ginekološkoj urologiji a i u operativi te babinjače 1 i 2. Također je ista istakla da na odjelu babinjača bude 20 pacijenata u 10 soba. Ista navodi da je nekad nedostajalo kreveta za žene na odjelu, ali da bi odlazili po djecu, po novorođenčad, te nakon što bi se oslobodio krevet nakon otpusta da bi odlazili u rađaonu po žene koje su rodile. Nadalje, ista ističe da ako je bila zadužena za žene da je tada vršila primopredaju dužnosti za žene, a ako je bila raspoređena za rad sa novorođenčadi da je vršila primopredaju novorođenčadi. U odnosu na činjenicu koliko je vremenski trajala primopredaja dužnosti, tužiteljica navodi u prosjeku 30 minuta, a da je moglo trajati i duže kada bi ih se pozvalo iz rađaone da dođu po rodilje, pa da bi se tada prekidala primopredaja dužnosti i odlazilo bi se po rodilju i novorođenče i potom nastavljala primopredaja. Naposljetku iz iskaza tužiteljice proizlazi da on nije tražila od poslodavca evidenciju radnog vremena te da nije poslodavcu podnosila prigovore za neisplatu primopredaje dužnosti.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

13. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

14. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.11.2019.godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe , temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

15. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku radnog vremena. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na sve navedeno potrebno je istaći da je tuženik dostavio ovom sudu, uz podnesak od 02.04.2025..platne liste i evidenciju radnog vremena za utuženo razdoblje od 01. srpnja 2018.godine do 30.11.2019. 2020.godine, a koje činjenice je utvrdio i Centar za vještačenja u svom nalazu i mišljenju. Iz iskaza saslušane tužiteljice te pregledanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u ovom predmetu nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je kao utuženo razdoblje u ovom postupku uzeto razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.11.2019..godine budući je tužiteljica na Klinici za ženske bolesti i porode prema zaključnom dijelu nalaza i mišljenja Centra za vještačenja radila kod tuženika do 30.11.2019..godine kako je i navela u svome iskazu, a koju činjenicu stranke u postupku ne osporavaju. U navedenom utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine pa sve do 30.11.2019.godine tuženik nije evidentirao, obračunavao niti plaćao primopredaju dužnosti pa u tom smislu istu nije uopće evidentirao, obračunavao ni plaćao tužiteljici radne sate provedene u primopredaji dužnosti premda iz iskaza tužiteljice u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine pa sve do 30.11.2019. kad je prestala s radom kod tuženika redovito obavljala primopredaju dužnosti i to usmenu i pismenu primopredaju na početku jutarnje smjene koja počinje od 7,00 sati i navečer počevši od 19,00 sati budući je njeno radno vrijeme na Klinici za ženske bolesti i porode bilo u turnusima i to 12-24, 12-48 i to od 7,00-19,00 i od 19,00-7,00 te je primopredaja dužnosti od strane tužiteljice obavljanja u sestrinskoj sobi kolegi koji dolazi u smjenu i to u trajanju od 30 minuta, a primopredaja je znala trajati i duže ukoliko bi ih se pozvalo iz rađaone da dođu po rodilje jer bi se tad prekidala primopredaja dužnosti i odlazilo bi se po rodilju i novorođenče i potom nastavljala primopredaja. Primopredaja se vršila za 20 pacijenata koji su ležali na odjelu gdje je tužiteljica radila. Sve navedeno proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice sa ročišta od 18.veljače 2026. Navedeno je razvidno i iz stranice 3. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 139-140 spisa), a gdje vještakinja Ines Lozić navodi referirajući se na Kliniku za ženske bolesti na kojoj je tužiteljica radila je istakla da je izvršila uvid u evidencije o radnom vremenu za svaki dan utuženog razdoblja te da je utvrdila u tom smislu broj dana primopredaje u pojedinom mjesecu, te da je izvršila obračun naknade za primopredaju službe. Vještakinja je istakla da je za svaki mjesec utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada tužiteljice te da su iz evidencija rada uzeti u obzir dani kad je tužitelj nakon radnog vremena izvršila primopredaju. Također je vještakinja napomenula da je tuženik vršio obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom službe tek počevši od siječnja 2023, na način da je u evidencijama rada gdje je to bilo primjenjivo iskazivao završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa. Navedeno se ne odnosi na tužiteljicu budući je tužiteljica radila na Klinici za ženske bolesti i porode kod tuženika zaključno do 30.11.2019.godine, a tuženik je počeo vršiti obračune primopredaje tužbe tek od 01.01.2023.godine, a što je prema mišljenju ovog suda i logično kad se uzme u obzir da je isti donio odluku kojom definira pojam primopredaje službe i određuje njeno evidentiranje i plaćanje tek od 01.01.2023.godine i to odlukom od 28.12.2022.godine (list 8 spisa). Također se navodi vještakinje Ines Lozić iz nalaza i mišljenja se potvrđuju i proizlaze i iz pregledane odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) budući je tuženik tek tom odlukom definirao pojam primopredaje dužnosti te paušalno odredio da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intezivnog liječenja 30 minuta, a iz čega proizlazi da tuženik nije ovom odlukom odredio trajanje primopredaje službe prema stvarno odrađenim satima primopredaje službe svakog od djelatnika već je samo odredio paušalno njeno trajanje, a u navedenoj odluci tuženika se navodi da se ista primjenjuje tek od 01.01.2023.godine. U navedenom smislu navedena odluka tuženika od 28.12.2022.godine se niti ne odnosi na razdoblje rada tužiteljice kod tuženika budući je tužiteljica završila s radom kod tuženika znatno prije donošenja ove odluke i to 30.11.2019.godine. Također ovo je razvidno i iz pregledanih platnih podataka priloženih uz podnesak tuženika od 02.04.2025.godine (list 33 spisa), a iz kojih je razvidno da tuženik u njima nije uopće evidentirao radne sate koje je tužiteljica provela u primopredaji službe budući navedene evidencije ne sadrže rubriku primopredaje dužnosti, a zbog čega ovaj sud smatra da tužitelja u tom smislu osnovano u iskazu ističe da u razdoblju kad je ona radila kod tuženika da tuženik nije evidentirao, plaćao ni obračunavao primopredaju dužnosti. Također je iskaz tužiteljice logičan i vjerodostojan i u dijelu u kojem je istakla da nije bila upućena u covid centar na Križinama da radi sa covid oboljelim pacijentima i to upravo iz razloga što da je prestala sa radom kod tuženika u studenom 2019., a istakla je da iz istog razloga nije sudjelovala ni u liječenju covid oboljelih pacijenata na odjelu Klinike za ženske bolesti bolesti budući je ona prestala sa radom 30.11.2019.godine, a što je prije početka pandemije corona virusa.

16. Iskaz tužiteljice u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila u utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine do 30.11.2019. na Klinici za ženske bolesti i porode i to u turnusima 12-24, 12-48 s radnim vremenom od 7:00-19,00 i od 19:00-7:00. Ista je prestala raditi kod tuženika prema svom iskazu i podacima iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja te radno pravne dokumentacije koja prileže spisu dana 30.11.2019.godine kad još nije počela pandemija corona virusa, a zbog čega nije po nalogu tuženika ni upućivana na covid odjel na Križinama, a nije radila ni sa covid oboljelim pacijentima na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode. U tom pravcu tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 28.04..2026.godine (list 204-208 spisa) u skladu sa nalazom i mišljenjem Centra za vještačenja i više ne potražuje naknadu plaće s osnova neisplaćene covid nagrade, budući ni vještvo Centra za vještačenja u svom izračunu ne sadrži obračun covid nagrade, a što je razvidno i iz stranice 1. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 137-138 spisa) u kojem je razvidno da vještakinja navodi da je tužiteljica prestala s radom kod tuženika 30.11.2019. prije stupanja na snagu Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19, a slijedom čega tužiteljica ne ostvaruje pravo na navedenu covid nagradu. U odnosu na primopredaju dužnosti iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je tužiteljica dok je radila na Klinici za ženske bolesti i porode u utuženom razdoblju redovno obavljala primopredaju dužnosti budući je radila u navedenim turnusima, a primopredaju je obavljala u 7,00 ujutro i 19,00 navečer na završetku smjena-turnusa. Primopredaju je tužiteljica obavljala u sestrinskoj sobi gdje je referirala djelatniku koji je dolazio u smjenu sve što se događalo tijekom dana ili noći, a vezano za zdravstveno stanje pacijenta, te je to predstavljalo usmeni dio primopredaje dužnosti dok je pisani dio primopredaje dužnosti bilježila u teku primopredaje dužnosti. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da nije smjela napustiti radno mjesto po završetku smjene-turnusa, a da ne izvrši primopredaju dužnosti, te također iz iskaza iste proizlazi da joj tuženik nije evidentirao, obračunavao ni plaćao odrađene sate u primopredaji dužnosti. Primopredaja je na Klinici za ženske bolesti i porode trajala 30 minuta, a ponekad i duže kako to proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala primopredaju dužnosti budući je vještak vršio uvid u evidencije rada koje je u predmetnih spis dostavio tuženik i pri tome uzeo u obzir samo one dane kad je tužiteljica nakon radnog vremena izvršila primopredaju dužnosti (ovo je navedeno na stranici 3. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja). Tuženik u utuženom razdoblju nije obračunavao ni plaćao tužiteljici odrađene sate u primopredaji službe budući isti u utuženom razdoblju uopće nije ni vodio posebnu rubriku primopredaje službe, a obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom službe je vršio tek od 01.01.2023.godine u skladu sa svojom odlukom od 28.12.2022. Sve je to razvidno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja.

17. Iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te je naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to tek od 01.siječnja 2023.godine a istu određuje paušalno, a ne prema stvarno utvrđenim satima primopredaje i to u trajanju od 20 minuta za odjele, a 30 minuta za odjele intezivne njege bez da utvrđuje stvarne sate odrađene u primopredaji službi, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije obračunavao sate primopredaje dužnosti u utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine do njenog prestanka rada kod tuženika 30.11.2019. iako je ista primopredaju dužnosti morala obavljati i redovno je obavljala, a što proizlazi iz njenog iskaza. Budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da tuženik u utuženom razdoblju koje je predmet ovog postupka 01.07.2018.godine do 30.11.2019.godine unatoč tome što iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica vršila i morala vršiti primopredaju dužnosti na Klinici za ženske bolesti i porode budući iz njenog iskaza proizlazi da nije smjela napustiti radno mjesto bez da izvrši primopredaju isti u evidencijama o radnom vremenu nije u tom razdoblju evidentirao, obračunavao ni plaćao tužiteljici sate primopredaje jer nije uredno vodio evidencije o radnom vremenu budući u istima nisu evidentirani sati koje je tužiteljica nedvojbeno provela u primopredaji dužnosti, isti je postupio protivno odredbi članka 5. Zakona i radu i odredbama spomenutog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) pa je na tuženiku u tom smislu teret dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. Zakona o radu (''NN'' 93/14) budući je u slučaju spora u vezi sa radnim vremenom ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5.stavka 1. ovog Zakona na propisani način teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu. Tuženik neosnovano ističe u postupku da obzirom da tužiteljica nije radila u turnusu da nema iz tog razloga pravo na isplatu primopredaje dužnosti. Naime, spomenutom odredbom članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nije nigdje propisano da se primopredaja dužnosti odnosi isključivo na rad u turnusu, a navedeno nije definirano ni Zaključkom sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17.02.2023.godine već je samo definirano najduže vrijeme trajanja primopredaje i kad se primopredaja službe smatra prekovremenim radom. Tuženik ničim nije dokazao suprotno tvrdnjama tužiteljice da tužiteljica obzirom na radno vrijeme kod tuženika u navedenim turnusima nije radila i da nije bila dužna vršiti primopredaju službe budući njegove evidencije o radnom vremenu ne sadrže rubriku primopredaje službe, primopredaju službe je počeo obračunavati tek od 01.01.2023.godine, a nije predložio niti jedan dokaz u vidu saslušanja svjedoka iz čijeg bi eventualno iskaza proizlazilo suprotno navodima tužiteljice. U navedenom smislu budući tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljici isplatio 799,16 Eur-a s osnova neplaćene primopredaje dužnosti i posljedično naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje u iznosu od 69,49 Eur-a, a koji iznosu su utvrđeni kao dug po navedenim osnovama u nalazu i mišljenju Centra za vještačenja, a što ukupno iznosi 868,65 Eur- pa tužiteljica osnovano potražuje navedeni utuženi iznos s osnova neplaćene primopredaje dužnosti i naknade za godišnji odmor i bolovanje u utuženom iznosu od 868,65 Eur-a.

18. Radi utvrđivanja visine predmetnog potraživanja s osnova covid nagrade i primopredaje službe izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o. Split (vještakinja Ines Lozić).

19. Iz pregledanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (vještakinje Ines Lozić) (list 135-143 spisa) proizlazi da je vještakinja pri izradi nalaza i mišljenja koristila obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) i evidencije o radnom vremenu, koje sadrže točan podatak o početku i završetku radnog vremena, za razdoblje od 01.07.2018. do 30.11.2019. godine. Iz zaključnog dijela nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do zaključno 30.11.2020.godine, te je u tom smislu vještvom obuhvaćeno kao utuženo razdoblje od 01.7.2018.godine do 30.11.2020.godine, a do kada je tužiteljica radila kod tuženika. Napominje se u vještvu da evidencije o radnom vremenu, koje je tuženik dostavio u spis, ne sadrže datum sačinjavanja ni potpis radnika i ovlaštene osobe. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da budući je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do 30.11.2019.godine, a kad je ista prema svom iskazu prestala sa radom kod tuženika da ista shodno tome nije ostvarila posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid-19 u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Nadalje, vještakinja navodi da uvidom u raspoloživu dokumentaciju je razvidno da se tužbenim zahtjevom navodi da tužitelj potražuje iznos po osnovi naknade za primopredaju službe 30 minuta nakon završetka radnog vremena. Uzevši u obzir navedeno, a pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo potraživanja za primopredaju službe, odnosno da je tužitelj nakon završetka radnog vremena ostao raditi 30 minuta dulje te da bi rad iznad 8 sati dnevno predstavljao prekovremeni rad, te da se u Tabeli 1. daje se obračun neisplaćene naknade za primopredaju službe. Vještak je izvršio uvid u Evidencije o radnom vremenu za svaki dan utuženog razdoblja, utvrdio broj dana primopredaje u pojedinom mjesecu te izvršio obračun naknade za primopredaju službe. Izračun naknade za primopredaju službe izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće. Naime, za svaki mjesec utvrđena je vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada te su uzeti u obzir dani iz Evidencija rada kada je tužitelj, nakon radnog vremena, izvršio primopredaju. Napominje se da je tuženik u pravilu vršio obračune koji se dovode u vezu s primopredajom službe, počevši od siječnja 2023. godine, na način da se u Evidencijama rada, gdje je primjenjivo, iskazuje završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa. Vještak je u tom slučaju, ako je bilo iskazano vrijeme koje se dovodi u vezu s primopredajom, uzeo u obzir prethodno obračunato te utvrdio razliku do 30 minuta, koja nije bila obračunata i prethodno plaćena.S obzirom da je u dijelu utuženog razdoblja službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, navodi se da će vještak inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Zaključno, vještakinja ističe da je uvidom u raspoloživu dokumentaciju razvidno da p od pretpostavkom da sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja po osnovi primopredaje službe, odnosno da je tužiteljica krajem svakog radnog dana ostala raditi 30 minuta dulje, za razdoblje od 01.07.2018. do 30.11.2019. godine da potraživanje po osnovi primopredaje službe iznosi 799,16 EUR, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe da iznosi 69,49 EUR, a slijedom čega da ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunate primopredaje službe iznosi 868,65 EUR (Tabela 4. stupac ‘4’).

20. Ovaj sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i logičnim nalaz i mišljenje Centra za vještačenja budući je isti sačinjen sukladno nalogu ovog suda i radnopravnoj dokumentaciji koju je u spis za potrebe vještva dostavio tuženik. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju Centra za vještačenja podneskom od 28.04.2026.godine. Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja istaknute u podnesku tuženika od 08.04.2026. su paušalne naravi budući tuženik ističe da samo opreza radi prigovara nalazu i mišljenju. Tuženik neosnovano ističe da je vještak izračunao visinu predmetnog potraživanja isključivo po parametrima koje je postavila sama tužiteljica budući je ovaj sud odredio vještačenja po jedinim mogućim parametrima, a obzirom na dokaze koji prileže spisu, a zamjenica punomoćnika tuženika se na pripremnom ročištu održanom 24.03.2025.godine nije protivila navedenim parametrima niti je predlagala neku drugu varijantu vještačenja. Tuženik tek u podnesku od 08.04.2026.godine, a nakon što je ovaj sud zaključio pripremno ročište predlaže dopunu vještačenja u dvije varijante i to na način da vještak izvrši izračun primopredaje samo na one dane kad je tužiteljica radila u smjenskom turnusu u trajanju od 30 minuta i da se pri tome oduzme ono što je tuženik platio na ime primopredaje, te da izvrši izračun primopredaje za one dane kad je tužiteljica radila u smjenskom turnusu u trajanju od 20 minuta, te pri tome oduzme ono što je tuženik platio na ime primopredaje. Ove dokazne prijedloge sud je odbio provesti jer ih je tuženik mogao predložiti i do zaključenja pripremnog ročišta, a pored toga je potrebno reći da je Centar za vještačenja već uzeo u obzir u nalazu i mišljenju činjenicu da je tužiteljica, a što proizlazi i iz njenog iskaza isključivo radila u turnusima, te samo one dane kad je tužiteljica uistinu i radila, a što je vještak utvrdio iz evidencija o radnom vremenu. Vještak nije mogao uzeti u obzir činjenicu da je tuženik tužiteljici išta platio na ime odrađenih sati primopredaje službe budući iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja jasno proizlazi da je tuženik obračune koji se dovode u vezu počeo vršiti tek od 01.01.2023.godine, a tužiteljica je prestala s radom kod tuženika 30.11.2019.godine što među strankama u ovom postupku nije niti sporno. U odnosu na drugu predloženu varijantu je potrebno istaći da je iz svih provedenih dokaza u ovom postupku jasno utvrđeno da tuženik nije vodio uopće evidencije o radnim satima koje je tužiteljica odradila u primopredaji dužnosti u utuženom periodu od 01.07.2018.godine do 30.11.2019.godine, te isti u tom smislu nije vodio uredno evidencije o radnom vremenu sukladno odredbi članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a i odredbama citiranih Pravilnika, budući tuženikove evidencije o radnom vremenu ne sadrže rubriku primopredaje dužnosti, a zbog čega je na tuženiku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. teret dokaza o radnom vremenu. Tuženikove evidencije ne sadrže podatke (posebnu rubriku o primopredaji dužnosti) pa je tuženik u tom smislu trebao dokazati svoju tvrdnju iz druge predložene varijante dopune vještva da je tužiteljica provela radeći u primopredaji dužnosti 20 minuta. Tuženik nije predložio u tom smislu saslušanje svjedoka na te okolnosti pa nije ničim pobio tvrdnju tužiteljice da je primopredaja na Klinici za ženske bolesti i porode trajala 30 minuta. Centar za vještačenja je u nalazu i mišljenju iz raspoložive dokumentacije nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica vršila primopredaju dužnosti, te da je uzeo u obzir samo dane kad je tužiteljica uistinu i radila, a utvrđeno je što proizlazi i iz iskaza tužiteljicu da je tužiteljica radila isključivo u turnusima, kao i da je tuženik počeo obračunavati i evidentirati primopredaju tek od 01.01.2023.godine, a što znači da sate koje je tužiteljica odradila u primopredaji dužnosit uopće nije evidentirao ni obračunao budući je to tek počeo raditi od 01.01.2023.godine kad tužiteljica više niti nije bila djelatnik tuženika. Prema odredbama KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je propisano da se za prekovremeni rad plaća 50% uvećanja, a primopredaja dužnosti je prekovremeni rad ukoliko broj odrađenih radnih sati u primopredaji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati, a zbog čega je primopredaja dužnosti u konkretnom slučaju od strane vještaka i tretirana kao prekovremeni rad. Također je potrebno istaći da je primopredaja dužnosti kod tuženika uvijek postojala samo što je ista definirana tek odlukom tuženika od 28.12.2022.godine, a što je razvidno i pregledom te odluke (list 8 spisa), dok je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano samo vrijeme trajanja primopredaje, a zaključkom sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17.veljače 2023.godine je samo definirano kad se primopredaja obračunava kao prekovremeni rad. Što se tiče prigovora tuženika vezano za covid nagradu iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja je razvidno da navedena nagrada nije ni ušla u obračun vještaka upravo iz razloga što je utvrđeno da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 30.11.2019.godine, a kad još službeno ni proglašena pandemija corona virusa. Tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom niti ne potražuje više dugovanje s osnova covid nagrade iz navedenih razloga. Tuženik suvišno tvrdi da je neosnovano potraživanje tužiteljice s osnova primopredaje službe od studenog 2019.godine do rujna 2024.godine budući za ovo razdoblje uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica niti ne potražuje dugovanje s osnova primopredaje službe, a što je i logično kad je poznato i iz iskaza same tužiteljice da je tužiteljica prestala s radom kod tuženika 30.11.2019.

21. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni ukupni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 868,65 Eur-a s osnova neplaćene primopredaje dužnosti i posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja i to petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik je istoj dužan sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a naknaditi parnične troškove. Tužiteljica je popisala troškove u podnesku od 19.03.2026.godine, te dodatno na ročištu od 03.lipnja 2026.godine. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 02.12.2024.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 10.12.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 24.03.2025.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 08.04.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 07.07.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 18.02.2026.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 27.04.2026.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 02.06.2026.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 712,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.425,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 356,25 Eur-a ukupno iznosi 1.781,25 Eur-a, te što uz zatražene troškove vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 2.181,25 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka, a kako je i odlučeno u toč. II izreke presude. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 2.181,25 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 15.05.2026..godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP- a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 18.veljače 2026..godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u ovom predmetu kao i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova, a s čime se može smatrati da joj je za primitak parničnih troškova na ovom ročištu u predmetnoj pravnoj stvari izdala specijalnu punomoć za primitak parničnih troškova. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Također se tuženik u podnesku od 15.05.2026. neosnovano protivio djelomičnom povlačenju tužbe ističući da je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 10.12.2024. potraživala iznos od 1.875,00 Eur-a (list 22-24 spisa), a potom iznos od 868,65 Eur-a podneskom od 28.04.2026.godine (list 204-208 spisa) Međutim, iz postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 10.12.2024. je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ista je po nalogu suda postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 10.12.2024.godine potražujući iznos glavnice od ukupno 1.875,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 10.12.2024.godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 02.04.2025.godine dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je Centar temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza. Tužiteljica je citiranim podneskom od 28.04.2026.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu Vrhovnog suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je za to uvijek potreban pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju tužbe) budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po Centru za vještačenja. Naime, budući je tužiteljica tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogla procijeniti visinu neplaćenih troškova prijevoza koji je pripadaju, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 868,65 Eur-a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

U Splitu, 10. srpnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ pun. tužiteljice

2/ pun. tuženika