REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Psp-5/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Mihovilu Budimiru, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Leu Farkašu, odvjetniku iz Požege protiv tuženika BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Metiću, odvjetniku iz Požege, radi smetanja posjeda, 10. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tuženik BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom posjedu njezine nekretnine u [adresa] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u mjestu površine 912 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] na način da je dana 27. ožujka 2024. srušio dva stupa i žicu između stupova koje je tužiteljica postavila na svojoj nekretnini te se tuženiku nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje tužiteljičina posjeda ubuduće.
II Nalaže se tuženiku BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 573,27 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica EU je 26. travnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika BU radi smetanja posjeda. U tužbi navodi kako je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u mjestu površine 912 m2 upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] dok je tuženik vlasnik nekretnine kč.br. kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u mjestu površine 1089 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. u k. o. [katastarska općina]. Nekretnina tužiteljice i nekretnina tuženika susjedne su nekretnine na način da se uz zapadnu među nekretnine tužiteljice pruža nekretnina tuženika. Dana 27. ožujka 2024. tuženik je samovoljno ušao u dvorište tužiteljice i nasilno srušio dva stupa ograde koju je tužiteljica postavila na svojoj nekretnini i to na južnom i sjevernom dijelu međe i srušio žicu između stupova. Prilikom ulaska tuženika u dvorište tužiteljice u dvorištu je bio prisutan suprug tužiteljice TU kojega je tuženik verbalno i fizički napao na način da je udario TU u prsa od čega je isti pao, a zatim je tuženik srušio dva stupa ograde i žicu između njih na nekretnini tužiteljice. Tužiteljica je potom pozvala policiju koja je odvela tuženika na postupanje, a njezin suprug je potražio medicinsku pomoć. Nakon tog događaj tužiteljica zbog straha od tuženika nije vratila stupove i žicu na svojoj nekretnini niti je tuženik vratio stupove i žicu na svoje mjesto. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila da sud donese rješenje kojim se utvrđuje da ju je tuženik BU smetao u njezinom posjedu nekretnine koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u mjestu površine 912 m2 i to na ranije opisani način te da mu se istodobno naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i zabrani svako takvo ili slično smetanje, uz naknadu troškova ovoga postupka.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik BU osporava u cijelosti da je smetao posljednji mirni posjed onako kako je to opisano u tužbi, kao i da je fizički i verbalno napao supruga tužiteljice. Naime, tuženik je 2013., u postupku legalizacije nezakonito izgrađene ograde, po ovlaštenom mjerniku, utvrdio među te je ista označena međašnim znakovima, a tuženik je podigao ogradu koja se protezala uzdužno sa međom i koja ograda je u cijelosti bila postavljena na nekretnini u vlasništvu tuženika dok je preostali dio svoje nekretnine „izvan ograde“ tuženik svakodnevno koristio za prolazak i lakši pristup stražnjem dijelu svoje nekretnine jer se bavi poljoprivredom. Tužena je 10-ak dana prije 27. ožujka 2024. godine, spomenute kolčiće koji su predstavljali međašne znakove, počupala i bacila u dvorište tuženika, a potom je improviziranom ogradom (kombinacija drvenih i metalnih stupova te žice), onemogućila tuženika da se koristi svojim dijelom nekretnine na način da prolazi istom kako je to do tada činio čime je samovlasno smetala posjed tuženika. Dakle, neistinit je navod tužiteljice da je tuženik smetao njezin mirni posjed jer je tuženik do sredine ožujka 2024. godine bio u mirnom posjedu svoje nekretnine, kako unutar ograde tako i izvan nje i svakodnevno koristio dio nekretnine izvan ograde za prolazak što je tužiteljica postavljanjem ograde onemogućila. Tuženik se koristio institutom dopuštene samopomoći koji je propisan čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i kojim je uređeno da posjednik ima pravo koristiti se dopuštenom samopomoći silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima. S obzirom da je tuženik tužiteljici vratio istom mjerom, dakle, prerezao drveni stup i naslonio ga na zgradu tužiteljice, jer je ona njemu smetala posjed čupanjem međašnih znakova i onemogućavanjem prolaska njegovom nekretninom postavljanjem improvizirane ograde, samopomoć kojom se tuženik koristio je dopuštena. Također se ističe kako posjed tužiteljice koji je uspostavila postavljanjem improvizirane ograde nije bio miran jer je postupala maliciozno odnosno tužiteljica je prijevarno stupila u posjed, a od takvog stupanja u posjed do postupanja tuženika nije protekao zakonski rok unutar kojega je tuženik imao pravo zaštititi posjed stoga tužiteljica nije ovlaštena sudskim putem tražiti zaštitu posjeda koji nije bio miran. Nadalje, navodi o sukobu između tuženika i supruga tužiteljice su samo djelomično točni, a tužiteljica takvo parcijalno i neistinito navođenje činjenica koristi kako bi sebe stavila u povoljniji položaj u ovom postupku. Naime, tuženik ne spori da je došlo do sukoba između njega i TU međutim, sukob je prvo započeo verbalnom prepirkom nakon čega je suprug tužiteljice uzeo lopatu i krenuo prema tuženiku uz riječi „sad ćeš ti vidjeti“ te zamahnuo s namjerom da ga udari. Na takvo postupanje supruga tužiteljice tuženik je odgurnuo istoga zbog čega je suprug tužiteljice pao na pod, dakle, tuženik je branio svoj život i zdravlje od neposredne opasnosti te mu se ne može pripisivati nasilničko ponašanje. S obzirom da je tužiteljica, 10-ak dana prije nego je tuženik poduzeo svoje radnje, samovlasno smetala posjed tuženika, prijevarno stupila u posjed koji nije bio miran, tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Podnesak tuženika od 17. svibnja 2024., Geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade GEO ureda d.o.o. od 27. svibnja 2013., Rješenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda Zagreb, KLASA: UP/I-930-03/08-02/429 URBROJ: 541-01-08-6 od 10. travnja 2008., Tehničko izvješće o izradi geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade GEO ureda d.o.o. od 27. svibnja 2013., Geodetski snimak kč. br. [katastarska čestica] od 27. svibnja 2013., Podnesak tužiteljice od 3. srpnja 2024., Rješenje Požeško-slavonske županije, KLASA: UP/I-701/02/24-02/29 URBOJ: 2177-06-01/2-24-9 od 3. svibnja 2024., Podnesak Policijske postaje Pleternica, KLASA: NK-2177-07/24-5/9006 URBROJ: 511-22-06-24-1 od 10. srpnja 2024., Optužni prijedlog Policijske postaje Pleternica, KLASA: 211-07/24-5/9006 URBROJ: 511-22-06-24-1 od 4. travnja 2024., Zapisnike o ispitivanju osumnjičenika Policijske postaje Pleternica, Medicinsku dokumentaciju OŽBP od 27. ožujka 2024., te druge priloge i podneske u spisu, proveden je očevid na listu mjesta te su u svrhu dokazivanja saslušani svjedoci TU i NU kao i tužiteljica i tuženik.
5. U postupku nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuće i dvorišta u mjestu površine 912 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], odnosno da je tuženik vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u mjestu površine 1089 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] kao i da navedene nekretnine međusobno graniče. Isto tako, nije sporno da je 27. ožujka 2024. tuženik srušio jedan od nosivih stupova male ograde koja je razgraničavala tužiteljičinu i tuženikovu nekretninu. Nije sporno niti da je tužba podnesena u za to predviđenom zakonskom roku.
6. U postupku je sporno je li tužiteljica posljednji mirni posjednik sporne površine koja je prema tužitelju sastavni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vlasništvo tužiteljice), a prema tuženiku sastavni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vlasništvo tuženika) te je li u konkretnom slučaju došlo do primjene dopuštene samopomoći od strane tuženika. Obzirom na navedeno, sporno je i je li tuženik počinio čin smetanja posjeda, odnosno sporne su aktivna i pasivna legitimacija.
7. Naime, sporna je površina identificirana očevidom na licu mjesta. Utvrđeno je da su nekretnine tužiteljice EU i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika BU razdvojene žičanom ogradom. Jednako tako utvrđeno je da je između ograde koja dijeli te dvije nekretnine bila postavljena i manja žičana ograda, ali da je ista sada uklonjena, obzirom da je jedan nosivi stup odrezan.
8. Člankom 21.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Dok je u stavku 3. istog članka određeno da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
9. Prema odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
10. Kako bi utvrdio posljednje stanje posjeda spornog dijela površine i eventualni čin smetanja sud je saslušao stranke i predložene svjedoke, te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu u spisu.
11. Prilikom očevida na licu mjestu u mjestu u [adresa], tužiteljica EU navela je da ona predmetnog dana nije bila kod kuće i nije vidjela kada se navedeni događaj odvio, međutim kada je došla kući zatekla je porušenu ogradu prema nerazvrstanoj cesti koju je nekoliko dana ranije postavio njezin suprug TU te porušeni nosivi stup koja ograda je razgraničavala dvorište i bašću njezine nekretnine a koja se nalazila između stare kuće i ograde. Ta žičana ograda postoji na tome mjestu od 1990. kada se tu doselila. Kroz svo to vrijeme tuženik nikada nije dolazio u njezin posjed niti prolazio tim dijelom nekretnine odnosno kroz tu ogradu sve do trenutka kada se predmetni događaj dogodio. Napominje kako njezinu i nekretninu tuženika razgraničava žičana ograda koja prolazi uzduž cijele njezine odnosno njegove nekretnine. Istaknula je da je ogradu postavio tuženik te se ista nalazi na međi kako ju je on i odredio. Ne zna gdje je međa, ali zna da je žičanu ogradu postavio tuženik i to tamo gdje je on odlučio da je međa. Odluku o postavljanju ograde uz nerazvrstanu cestu ona i suprug donijeli su zajednički, a ogradu je postavio njezin suprug iz razloga da zagrade svoje dvorište odnosno da zagrade drva koja se nalaze neposredno uz cestu. Obzirom da na ogradi koja razgraničava njihove nekretnine postoji stup označen plavom bojom ona je odlučila da do njega postavi ogradu koja ide uz nerazvrstanu cestu budući da jedino na taj način može zagraditi svoju nekretninu pri tome ne znajući gdje se točno nalazi međa. Stup je plavom bojom označio mjernik E i to prije predmetnog događaja. Nikad nije vidjela tuženika da ulazi na dio nekretnine od nerazvrstane ceste s desne strane ograde. Za kraj je istaknula kako nitko niti ne može ući u njezino dvorište bez da bi ga napao pas koji se nalazi u dvorištu.
12. Tuženik se istom prilikom očitovao o dijelu žičane ograde koji se nalazi između stare kuće u vlasništvu tužiteljice i žičane ograde u njegovom vlasništvu koja razgraničava njegovu i nekretninu tužiteljice na način da je naveo da je istu suprug tužiteljice postavio dva – tri mjeseca prije predmetnog događaja te da prije toga nikada nije niti postojala, a riječ je o ogradi koja razgraničava njihovo dvorište od bašće. Isto tako je istaknu da je jedan od nosivih stupova te male ograde on odrezao motorkom iz razloga jer se isti nalazi na njegovoj nekretnini, a sve iz razloga jer nije mogao prolaziti po svojoj nekretnini odnosno čistiti i špricati ogradu od trave, a sve na desnoj strani ograde gledano od puta odnosno ovoj strani koja se nalazi uz nekretninu tužiteljice. On je te poslove činio barem jednom mjesečno, znači održavao tu ogradu, promijenio stup i slično te mu nikada nitko nije branio da to čini. Vezano uz ogradu koja se nalazi uz nerazvrstanu cestu može reći da je istina da je on istu srušio, a iz razloga jer se jedan stup nalazi na njegovoj nekretnini i to okomito na ogradu koja razgraničava njhove nekretnine. Istaknuo je kako je ta ograda stajala svega par dana odnosno do trenutka kada je od ceste vidio da ne može više ući na svoje zemljište te ju je nakon toga odlučio ukloniti, kako je to ranije i naveo, a sve po međi koju je odredio mjernik prije otprilike 10-ak godina. U odnosu na postojanje međe naveo je kako su postojali međašni znakovi, odnosno kolčići, a po kojima je sam još zakopao jedan veliki stup i to prema cesti odnosno putu. Navedeni stup je tužiteljica počupala i bacila a sve to se dogodilo prije otprilike 2 – 3 godine. Nadalje, istaknuo je da se ograda u odnosu na među nalazi 30 cm lijevo od međe gledano od puta odnosno na njegovoj nekretnini odnosno kč. br. [katastarska čestica]. U trenutku kada je vidio da je suprug tužiteljice postavio ograde istog nije ni zamolio niti zvao policiju ili se obratio sudu već je navedeno uklonio sam.
13. Na istom očevidu svjedok TU, suprug tužiteljice, iskazao je da je u ožujku 2024. tuženik BU srušio drveni stup koji se nalazi na njegovoj međi koji je on stavio prije otprilike 4-5 godina iz razloga da zaštiti bašču koja se nalazi na njegovoj nekretnini i to kč. br. [katastarska čestica], da mu na istu ne idu psi i kokoši. Jednako tako istoga dana tuženik je rukama srušio i betonski stup koji se nalazi na zacrtanoj međi odnosno u njihovom dijelu nekretnine, a koji našu nekretninu dijeli od nerazvrstane ceste, a koji komad ograde je on stavio iz razloga jer je započeo sa ograđivanjem cijele potkućnice. Napominje kako ga je prilikom uklanjanja toga stupa tuženik fizički napao, nakon čega je pozvana policija te o istome postoji zapisnik. Nadalje, istaknuo je da tuženik nikada nije ulazio u ograđeni dio njegove nekretnine sve do trenutka kada je počeo s ograđivanjem svoga dijela nekretnine, a pri tome misli na onaj dio kod ceste a što je bilo možda dan prije predmetnog događaja. Također je naveo da tuženik ni prije nego što je on započeo s ograđivanjem tog dijela prema nerazvrstanoj cesti nije dolazio na posjed koji se nalazi u njegovom vlasništvu odnosno na njegovu nekretninu. Pod izrazom zacrtane međe isti misli na označavanje koje je odredio mjernik prije otprilike 10 godina, a koji kolac on uopće nije niti vidio. Zna da je ograđivao do međe iz razloga jer mu je tako rekla supruga EU. Također nije vidio da je mjernik tada pri omeđivanju koristio kakvu boju. Isto tako ogradu koja ograničava nekretnine tužitelja i tuženika upravo on kosi sve odnosno travu uz ogradu. Nikad nije vidio tuženika kako se od nerazvrstane ceste penje prema njegovom dijelu nekretnine sve do dana kada se predmetni događaj dogodio.
14. Svjedok NU na raspravi 4. prosinca 2024. naveo je da je on u dobrim odnosima i sa tužiteljicom odnosno njezinim suprugom, ali i sa tuženikom. Živi malo niže niz ulicu, ali ima bašču koja gleda na nekretnine koje su predmet ovog postupka. Jednom prilikom, kada je išao u vinograd vidio je jednu isprepletenu bodljikavu žicu koja je bila svezana za "banderu" (stup) dok je drugi stup ležao na zemlji. Pri tome misli na nekretninu odnosno dio nekretnine koje su predmet ovog postupka, ali ne može tvrditi nalazi li se to na dijelu nekretnine tužitelja, odnosno tuženika ili pak na javnom dobru. Poznata mu je žica koja razdvaja nekretnine tužiteljice i tuženika, ali ne može tvrditi na čijoj se nekretnini ona nalazi. Koliko mu je poznato, ta žica se ondje nalazi barem 10 godina, ako ne i duže. Također je istaknu da nije nikada vidio tuženika BU da se gledajući s ceste isti nalazi ili nešto radi s desne strane ograde, ali on ondje ne prolazi često, možda 5 puta godišnje. Nikada nije vidio niti tužiteljicu, a niti tuženika da nešto rade oko same ograde. Sa svoje nekretnine ne može vidjeti vidjeti prostor između nekretnine u vlasništvu tužiteljice i tuženika iz razloga jer je taj prostor udaljen barem 300m od jegove nekretnine, a u tom prostoru je voćnjak pa i šikara te zbog toga nije moguće vidjeti. Nadalje, nije mu poznato tko je podigao ogradu između nekretnina tužiteljice i tuženika, a nije mu poznato niti tko održava ogradu, prostor oko ograde s lijeve i s desne strane.
15. Obzirom na sve ranije izneseno, sud je utvrdio da je tuženik BU smetao tužiteljicu u posjedu predmetnog dijela sporne površine, pri čemu za ovaj postupak nije od odlučnog značenja jesu li se dva stupa i žica, a koja tvorevina čini ogradu, nalazila na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vlasništvo tužiteljice) ili na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vlasništvo tuženika). Naime, u postupku smetanja posjeda nije od značenja tko je vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi sporna površina, budući da u ovom postupku sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, te bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
16. Odredbom članka 27. stavka 1. ZV-a definiran je institut dopuštene samopomoći tako da onaj tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima.
16.1. Obzirom na navedeno, sud nije mogao uzeti u obzir da je u konkretnom slučaju tuženik iskoristio institut dopuštene samopomoći jer su protekli svi rokovi, objektivni i subjektivni, a koji su propisani odredbom članka 21. stavka 3. ZV-a u kojima je tuženik potencijalno mogao iskoristiti navedenu samopomoć. U odnosu na ono što tuženik navodi da je primijenio institut dopuštene samopomoći odnosi se na događaj koji se prema njegovim riječima dogodio prije otprilike 2-3 godine prilikom čega je tužiteljica međašne stupove počupala i bacila, a njegova reakcija je zakašnjela jer je on uzvratio na sličan način, ali nekoliko godina kasnije. Također, u pogledu tog događaja tuženik je tijekom postupka kontradiktorno iskazivao tako je u odgovoru na tužbu naveo da se takav događaj zbio svega 10 dana prije spornog događaja, ali je istu tvrdnju pobio svojim iskazom danim za vrijeme očevida na licu mjesta pri čemu je istaknuo da se isti događaj dogodio par godina ranije. Dakle, kako je protekao rok, a to je rok od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, tako se sud nije upuštao u ocjenu je li u konkretnom slučaju uopće bilo elemenata dopuštene samopomoći obzirom da je rok za istu davno prije spornog događaja protekao.
17. Iz iskaza svjedoka TU, NU i tužiteljice, a koje sud smatra uvjerljivim, istinitim i logičnim, neovisno o činjenici što je jedan od svjedoka suprug tužiteljice, te u skladu ostalom materijalnom dokumentacijom, ali i samim neposrednim opažanjem na mjestu događaja, nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica dugi niz godina uživala sporni dio površine. Ogradu koja dijeli nekretnine tužiteljice i tuženika postavio je tuženik, ali ne onu srušenu nego onu koja je tamo od ranije, a u čijim granicama je postavljena i srušena ograda obzirom da je nekoliko godina ranije mjernik utvrđivao među, a to su suglasno potvrdili i ostali svjedoci. Postavljanjem ograde čiji je stup tuženik srušio tuženik nije ni na koji način bio onemogućen u izvršavanju svih radnji i poslova koje je do tog trenutka mogao normalno i nesmetano izvršavati, a osobito ako se uzme u obzir da do tada tuženik nikad nije ni dolazio niti je prolazio tim dijelom nekretnine. Isto tako tužiteljica i tuženik više puta su se tijekom postupka pozivali na izračune mjernika od prije desetak godina, a što nije relevantno za rješavanje spora ovakvog tipa jer sud u ovakvom sporu ne utvrđuje pravo vlasništva ni međe, već činjenicu posjeda i njegovo samovlasno narušavanje, ali u rješavanju konkretnog spora zapravo je pomogla činjenica da su obje stranke duži niz godina održavale isto posjedovno stanje upravo na temelju tih izračuna mjernika. Obzirom na sve navedeno sud je utvrdio da je tuženik, rušenjem dva stupa i žice između njih, a koji stupovi su jasno označavali tužiteljičin posjed, narušio faktično stanje koje je dugi niz godina postojalo, čime je samovoljno izvršio samovlasno smetanje posjeda tužiteljici.
17.1. Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu sporne površine, odnosno sve do trenutka dok tuženik nije odlučio srušiti dva stupa i žicu koja ih je spajala, a što u svom iskazu isti niti ne osporava.
18. Budući da upravo navedeni čin tuženika predstavlja čin smetanja posjeda, sud je temeljem odredbe članka 22. ZV-a odlučio kao u točki I izreke rješenja, na način da je utvrdio čin smetanja posjeda te tuženiku zabranio svako takvo i slično smetanje, naložio mu uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranio takvo ili slično smetanje tužiteljičina posjeda ubuduće.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – Odluka US RH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP). Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku. Tužitelj s ove osnove, a sve sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje u tekstu: OT), potražuje jednokratnu naknadu u iznosu od 500,00 eura te mu je sud isto i priznao. Stoga ukupan trošak koji je sud priznao i dosudio tužitelju iznosi 500,00 eura. Također, tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi, i to sudske pristojbe na tužbu 13,27 eura, te sudske pristojbe na rješenje u sporu zbog smetanja posjeda u iznosu od 60,00 eura. Tako je ukupan trošak koji je sud priznao i dosudio tužitelju iznosi 573,27 eura.
U Požegi 10. srpnja 2026.
S u d a c
Mihovil Budimir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba. Podnosi se ovome sudu u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Punomoćnik tužiteljice Leo Farkaš, odvjetnik u Požegi
2. Punomoćnik tuženika Tomislav Metić, odvjetnik u Požegi
