REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-364/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Karin Šipek, u pravnoj stvari tužitelja NARODNE NOVINE d.d. Zagreb, Savski gaj XIII. 6, OIB: 64546066176, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 3. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv- 2551/01 koje je dana 14. rujna 2007. donio Općinski sud u Varaždinu u dijelu kojim je tuženiku u roku od 8 (osam) dana naloženo tužitelju namiriti novčanu tražbinu u iznosu od 58.610,63 kune/7.778,97 EUR, i to:

- na iznos od 8.417,57 kuna/1.117,20 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2001. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ,

- na iznos od 31.707,83 kune/4.208,35 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2001. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 18.485,23 kune/2.453,41 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2001. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-2551/01 koje je dana 14. rujna 2007. donio Općinski sud u Varaždinu u dijelu zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos od 8.417,57 kuna/1.117,20 EUR od 16. ožujka 2000. do 15. listopada 2001., na iznos od 31.707,83 kune/4.208,35 EUR od 19. siječnja 2001. do 15. listopada 2001. te na iznos od 18.485,23 kune od 11. studenog 1999. do 15. listopada 2001. te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 98,90 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) Općinski sud u Varaždinu donio je 14. rujna 2007. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2551/01 radi naplate novčane tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 58.610,63 kune/7.778,97 EUR, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio prigovor, slijedom čega je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 20. prosinca 2016. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a u dijelu kojim je naloženo plaćanje, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu (list 23. do 36. spisa), osporava potraživanje tužitelja kao neosnovano te tvrdi da je tuženik podmirio tražbinu koja je predmet postupka. Tvrdi da su nagodbom zaključenom 13. lipnja 2006. utvrđena sva postojeća utužena i neutužena potraživanja tužitelja prema tuženiku do 17. svibnja 2006. te su podmirenjem sporazumnog iznosa od 144.595,17 EUR/ 1.089.452,28 kuna prestala sva tužiteljeva potraživanja do navedenog datuma. S obzirom da je predmetno potraživanje obuhvaćeno nagodbom, tuženik tvrdi da je shodno tome u cijelosti podmireno. Opreza radi ističe prigovor zastare.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj se podneskom od 8. rujna 2023. očitovao da je nagodba između stranaka zaista sklopljena, međutim, da istom nisu obuhvaćene tražbine utužene u ovom predmetu. Ističe da su sukladno točki I. nagodbe ugovorne strane sporazumno utvrdile da utužena potraživanja tužitelja prema tuženiku na dan 17. svibnja 2006. iznose ukupno 761.032,73 EUR/5.734.001,11 kuna prema popisu iz priloga broj 1. koji čini sastavni dio nagodbe, da je točkom II. nagodbe utvrđeno kako u odnosu na tužitelja isplatom iznosa iz nagodbe prestaju sva potraživanja prema tuženiku navedena u točki I. prema popisu iz priloga 1., a u kojem prilogu kao sastavnom dijelu nagodbe se nalazi popis svih predmeta u odnosu na koje se nagodba sklapa i koji je ovjeren žigom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Tako tužitelj tvrdi da je iz navedenog razvidno da se nagodba ne odnosi na ovaj postupak jer su u nagodbi taksativno nabrojeni svi predmeti u odnosu na koje se nagodba sklapa i koji popis je poznat, odobren i u konačnici ovjeren od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Dakle, tvrdi da nagodba nije sklopljena u odnosu na sve predmete koji su egzistirali do 2006., već u odnosu na točno navedene predmete među kojima nisu tražbine povodom kojih je doneseno predmetno rješenje o ovrsi.

5. Tuženik pak tijekom postupka ističe da je nagodbom od 13. lipnja 2006. sporazumno utvrđeno da isplatom ukupnog iznosa od 144.595,17 EUR/1.089.452,28 kuna prestaju sva utužena i neutužena potraživanja koja su dospjela na dan 17. svibnja 2006., a kako su predmet postupka potraživanja po računima iz 1999., 2001. i 2002. te su ista prestala danom plaćanja nagodbom utvrđenog iznosa bez obzira što sudski broj Ovrv-2551/01 omaškom nije naveden u prilogu 1. i 2. nagodbe. ističe da je isključivi cilj sklapanja nagodbe upravo prestanak svih dospjelih utuženih i neutuženih potraživanja tužitelja te predmetno potraživanje nije iznimka niti je izuzeto iz nagodbe već je riječ o očitoj omašci.

6. Tužitelj s druge strane spori navode tuženika da se radi o omašci jer bi takvo tumačenje bilo eventualno osnovano u slučaju da su predmetne tražbine navedene u nagodbi, ali u krivom iznosu, opsegu i slično jer bi iz toga bila vidljiva namjera da budu dio nagodbe pa bi se tu radilo o ispravku koji se može dokazati ispravama. U konkretnom slučaju tvrdi da su predmetne tražbine potpuno izvan nagodbe i gdje ne postoje dokazi koji bi tvrdili suprotno pa se nikako ne može raditi o omašci.

7. Tijekom postupka sud izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u: Izvod iz poslovnih knjiga od 21. kolovoza 2001. (list 4., 9. i 123. spisa), Nagodba od 13. lipnja 2006. s prilozima (list 25. do 36. i list 125. do 137. spisa), sudska praksa (list 99. do 106. spisa), Odluka o izknjižavanju Ministarstva obrane RH (list 124. spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 7.778,97 EUR/58.610,63 kune s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose utuženih računa na ime otvorenog dugovanja sukladno Izvodu iz poslovnih knjiga broj 593907 od 21. kolovoza 2001.

10. Među strankama je sporno obuhvaća li Nagodba broj N-DO-483/06 sklopljena među strankama 13. lipnja 2006. (dalje u tekstu: Nagodba) i tražbinu koja je predmet ovog postupka, odnosno je li predmetna tražbina prestala sklapanjem navedene nagodbe i isplatom nagodbenog iznosa, a među strankama je sporno i je li nastupila zastara.

11. Uvidom u sadržaj Nagodbe sklopljene između stranaka utvrđeno je da su stranke sporazumno utvrdile da utužena potraživanja tužitelja prema tuženiku na dan 17. svibnja 2006. iznose ukupno 761.032,73 EUR/5.734.001,11 kuna prema popisu iz Priloga 1. koji čini sastavni dio Nagodbe, kao i da neutužena potraživanja tužitelja prema tuženiku koja se odnose na kamate na dan 17. svibnja 2006. iznose 8.412,20 EUR/63.381,75 kuna prema obračunu kamata koji je označen kao Prilog broj 2. i čini sastavni dio Nagodbe. Nadalje, stranke su se Nagodbom sporazumjele da će tuženik tužitelju isplatiti iznos od 144.595,17 EUR/1.089.452,28 kuna po zaključenju Nagodbe, a najkasnije do 20. lipnja 2006. pri čemu je tužitelj prihvatio da isplatom navedenog iznosa prestaju sva njegova potraživanja prema tuženiku navedena u točki I. Nagodbe te se ujedno obvezao povući sve tužbe i ovršne prijedloge podnesene radi naplate potraživanja protiv tuženika prema popisu iz Priloga broj 1. koji čini sastavni dio Nagodbe te se ujedno odriče svih prava s osnova neutuženih potraživanja koja se odnose na kamate prema obračunu kamata koji je označen kao Prilog broj 2. i čini sastavni dio Nagodbe.

12. Predmetni postupak pokrenut je predajom prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Varaždinu 16. listopada 2001. te se u trenutku sklapanja Nagodbe vodio kod tog suda pod poslovnim brojem Ovrv-2551/01.

13. Ovaj sud je izvršio uvid u sve popisane ovršne i parnične predmete naznačene u Prilogu broj 1. koji je sastavni dio sklopljene Nagodbe i koji je ovjeren od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kao prilog Nagodbe te je utvrđeno da navedeni Prilog broj 1. Nagodbi nigdje ne spominje ovršni predmet Ovrv-2551/01 koji je formiran kod Općinskog suda u Varaždinu povodom konkretnog prijedloga za ovrhu temeljem kojega je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovrv-2551/01 koje je potom stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom nakon što se Općinski sud u Varaždinu oglasio stvarno nenadležnim te predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

14. Ocjena je stoga ovog suda da tuženik tužitelju nije isplatio dug temeljem potraživanja utuženog u ovom predmetu u okviru izvršenog plaćanja nagodbenog iznosa, kako to neosnovano tuženik tvrdi, a predmetno potraživanje sadržano u okviru neutuženih potraživanja koja se odnose na kamate prema obračunu kamata koji je sastavni dio Nagodbe kao Prilog broj 2. istoj, a u odnosu na koja se tužitelj Nagodbom odrekao prava (uz napomenu da je predmetno potraživanje u trenutku sklapanja Nagodbe bilo utuženo).

15. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/1978, 39/1985, 46/1985, 57/1989, „Narodne novine“ broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, dalje u tekstu: ZOO/78) koji je bio na snazi u vrijeme dospijeća utužene tražbine, sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok se prema st. 2. istog članka obveza može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona. Prema odredbi članka 277. stavak 1. ZOO/78, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

16. Neosnovano tuženik ističe da su predmetnom nagodbom prestala sva utužena i neutužena potraživanja tužitelja prema tuženiku dospjela na dan 17. svibnja 2006., budući da navedeno ne proizlazi iz sadržaja citiranih odredaba točke I. i II. nagodbe. Na taj su način prestala samo potraživanja obuhvaćena popisom iz priloga broj 1 koji je sastavni dio nagodbe, dok predmetno potraživanje nesporno nije navedeno na predmetnom popisu, slijedom čega nije utvrđeno da bi isto prestalo suglasnošću volja stranaka u smislu čl. 17. st. 2. ZOO/78, dok tužena niti ne tvrdi da je predmetno potraživanje podmirila u cijelosti ili djelomično. Također, prema ocjeni ovog suda neosnovano tuženik navodi da je cilj sklapanja nagodbe od 13. lipnja 2006. bio prestanak svih potraživanja jer navedeno niti ne proizlazi iz sadržaja sklopljene Nagodbe.

17. Stoga je tužitelj kao vjerovnik ovlašten od tuženika kao dužnika zahtijevati ispunjenje predmetne tražbine, a sve budući da nije utvrđeno da bi ista prestala suglasnošću volja stranaka, odnosno sklapanjem Nagodbe od 13. lipnja 2006., a niti na koji drugi zakonom predviđeni način.

18. Tuženik nije osporio visinu utuženog potraživanja pa je sud utvrdio istu uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga temeljem kojega je konkretni postupak i pokrenut, a koji Izvod predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe članka 28. Ovršnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka i dospijeća utužene tražbine.

19. Odredbom članka 279. stavak 1. ZOO/78 propisano je da na dospjelu, a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu te na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se na iznos neisplaćene kamate može zahtijevati zatezna kamata samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

20. Kako se utuženo potraživanje odnosi na dospjele i neisplaćene zatezne kamate, što je razvidno i iz specifikacije otvorenih stavaka sadržano u Izvodu iz poslovnih knjiga (KT), tužitelj ima pravo zahtijevati zateznu kamatu na tako obračunati iznos neisplaćene kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu, odnosno od 16. listopada 2001. kada je podnesen prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Varaždinu.

21. Stoga je ovaj sud ocijenio osnovanim tužiteljevo potraživanje temeljem računa KT 004410064215 u iznosu od 8.417,57 kuna te zateznu kamatu na navedeni iznos od 16. listopada 2001. pa do isplate, dok je zahtjev za isplatom zatezne kamate na navedeni iznos odbijen kao neosnovan za razdoblje od 16. ožujka 2000. pa do 15. listopada 2001., zatim temeljem računa KT 004411074010 u iznosu od 31.707,83 kune te zateznu kamatu na navedeni iznos od 16. listopada 2001. do isplate, dok je zahtjev za isplatom zatezne kamate na navedeni iznos odbijen kao neosnovan za razdoblje od 19. siječnja 2001. do 15. listopada 2001., kao i temeljem računa KT 004419399406 u iznosu od 18.485,23 kune te zateznu kamatu na navedeni iznos od 16. listopada 2001. do isplate, dok je zahtjev za isplatom zatezne kamate na navedeni iznos odbijen kao neosnovan za razdoblje od 11. studenog 1999. do 15. listopada 2001. , pa je slijedom navedenoga odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude u skladu s odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a.

22. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 227. stavak 1. ZOO/78, a odluka o stopi zatezne kamate donesena je u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 76/96) za razdoblje do 30. lipnja 2002., zatim za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 72/02 i 153/04), a nakon tog razdoblja u skladu s Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

23. Valja istaknuti i da od tuženika istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Naime odredbom članka 372. stavak 1. ZOO/78 određeno je da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Najstarije utuženo potraživanje u ovom predmetu utuženo je temeljem računa KT004419399406 koji je dospio na plaćanja 11. studenog 1999., a kako je predmetni postupak pokrenut predajom prijedloga za ovrhu 16. listopada 2001., razvidno je kako od dana dospi jeća svakog pojedinog utuženog računa pa do utuženja nije protekao trogodišnji zakonom propisani zastarni rok (račun broj KT 004410064215 dospio je 16. ožujka 2000., a račun KT 004411074010 dospio je 19. siječnja 2001.).

24. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 5. i članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a te Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 143. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta konkretnog spora.

25. Tužitelju je tako kao potreban priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 98,90 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

SUDAC

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.