R E P U B L I K A H R V A T S K A

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, 22000 Šibenik

Poslovni broj: P-2158/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Marku Spahiji, pravnoj stvari tužitelja BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ankica Giljanović, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika 1. DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Vlatka Cvok, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja i predaje nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i 2.tužene osobno uz punomoćnik 2.tužene, 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 2. tuženoj SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], da zajedno s maloljetnom kćeri ČC, iseli iz dvosobnog stana na katu stambenog objekta katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na adresi [adresa] te da tužitelju BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed dvosoban stan položen na katu čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 2. tuženoj SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime parničnog troška, iznos od 1.146,01 eura(tisuću sto četrdeset šest eura i jedan eurocent).

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev 2. tužene za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. 1. Ranijom prvostupanjskom presudom u ovom parničnom postupku (presuda pod poslovnim brojem P-1968/2023-13 od 10. siječnja 2025.) naloženo je tuženima DC i SC da se isele iz dvosobnog stana na katu stambenog objekta katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na adresi [adresa] (dalje predmetna nekretnina), te da vlasniku - tužitelju KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], predaju u posjed slobodan od osoba i stvari predmetnu nekretninu (točka I.). Nadalje, odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iseljenje ČC, zajedničke kćeri 1. i 2. tuženika (točka II.) te je naloženo tuženima solidarno isplatiti tužitelju troškove postupka (točka III.).

1. 2. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude 2.tužena je uložila žalbu, dok je tužitelj uložio žalbu protiv točke II. izreke navedene presude.

1. 3. Županijski sud u Zagrebu je svojim rješenjem, poslovni broj Gž-2696/2025-2 od 25. studenog 2025. ukinuo ranije navedenu presudu u odnosu na 2. tuženu SC i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

2. 1. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu i svim navodima iznesenim tijekom ranijeg postupka. U tijeku ranijeg postupka i u tužbi tužitelj je u bitnom naveo kako je vlasnik nekretnine katastarske oznake čest. br. 741 zgr. K. O. [katastarska općina], u naravi da se radi o kući i dvoru, položenoj na adresi [adresa]. U stanu položenom na drugom katu iste nekretnine uz suglasnost tužitelja, od 2010. godine da žive GC (sin tužitelja) i njegova sada bivša supruga SC te njihova kćer ČC (unuka tužitelja). Bračni odnosi između tuženika da su teško i trajno poremećeni, pa da je pred Općinskim sudom u Šibeniku u tijeku postupak razvoda njihova braka (koji je u međuvremenu okončan). Tužitelj da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe jer želi osloboditi stan u svom vlasništvu od osoba i stvari, pa predlaže da sud naloži 2.tuženoj da zajedno sa kćeri ČC iseli iz predmetne nekretnine. Također, naveo je kako ulaganja u stan od strane 2.tužene, odnosno njen obvezno pravni zahtjev nema veze sa ovdje predmetnim zahtjevom. Nadalje, da činjenica da maloljetno dijete nije obuhvaćeno tužbom na pasivnoj strani da ne umanjuje obvezu tuženika kao roditelja da sa maloljetnom kćerkom nad kojom imaju roditeljsko pravo isele iz predmetnog stana. 2. tužena da nema prijavljeno prebivalište niti boravište na adresi predmetne nekretnine pa da se ne može govoriti o obiteljskom domu, kao i da je 2.tužena zaposlena i ostvaruje plaću.

2. 2. U tijeku ranijeg postupka tužitelj je dodatno naveo i da mu je poznato da je

1.tuženik podnio kaznenu prijavu i prijedlog za progon 2.tužene zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, povrede djetetovih prava i nametljivog ponašanja, a u kontekstu prijavaljtenih kaznenih djela da je navedeno da je 2. tužena kuću i vozilo 1.tuženika posipala solju.

2. 3. U ponovljenom postupku tužitelj je dodatno istaknuo kako 1.tuženik uplaćuje

2.tuženoj redovito alimentaciju. Nadalje, da 2.tužena ne podmiruje troškove korištenja predmetne nekretnine te da je nekretninu dovela u stanje koje da uzrokuje daljnju štetu za tužitelja, pa da takvo ponašanje tužitelju i njegovog supruzi predstavlja prekomjerno opterećenje i ograničavanje prava vlasništva.

3. U odnosu na 1.tuženika DC, ističe se kako drugostupanjskim rješenjem ranija prvostupanjska presuda nije ukinuta u odnosu na istog, slijedom čega je ranija prvostupanjska presuda postala pravomoćna u odnosu na DC.

4. 1. U ponovljenom postupku 2. tužena je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih tvrdnji. U odgovoru na tužbu i tijekom ranijeg postupka u bitnom je istaknula kako su tuženici izvršili znatna ulaganja u predmetnu nekretninu te praktično izgradili i uredili stan u obiteljskoj kući koji koriste od 2009. godine. U to vrijeme da je bio u tijeku postupak razvoda braka kao i postupak diobe bračne stečevine. Istaknula je i kako je spreman da nakon isplate izvršenih ulaganja po okončanju obiteljskih predmeta, a zbog rastave braka iseli iz predmetne nekretnine. U ranijem postupku istaknula je da je pogrešno u tužbi naznačena katastarska općina jer se u tužbi navodi K. O. [katastarska općina], dok se predmetna nekretnina nalazi u K. O. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina da predstavlja obiteljski dom sa kojim živi sa svojom kćeri te da postoji veza 2.tužene i njene kćeri sa prostorom. Nadalje, da ona nema u vlasništvu drugu nekretninu, a imovinske prilike da joj onemogućuju kupnju druge nekretnine kao niti plaćanje najma. Tvrdi da se ne može tražiti iseljenje maloljetnog djeteta jer ista nije obuhvaćena na pasivnoj strani tužbe.

4. 2. Nadalje, 2.tužena je u ponovljenom postupku dodatno istaknula kako plaća režijske troškove za odvoz smeća u odnosu na predmetnu nekretninu. Slijedom svega navedenog, predložila je da sud odbije tuženi zahtjev kao neosnovan.

5. U odnosu na prigovor na dopuštenost preinake tužbe ističe se kako je u ranijoj prvostupanjskoj presudi isti otklonjen kao neosnovan (točka 17. obrazloženja ranije prvostupanjske odluke), a što je potvrdio i drugostupanjski sud u svojoj odluci (točka 14.1. obrazloženja drugostupanjske odluke), slijedom čega je i ovaj sud mišljenja kako je u skladu s člankom 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., 146/25., dalje ZPP), neosnovan prigovor tuženika na dopuštenost preinake, jer su preinakom ispravljene očite pogreške, a drugačije tumačenje bi predstavljalo samo formalističku primjenu prava.

6. 1. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem i pregledom izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina], stanje na dan 22. rujna 2023. (str. 4. spisa), tužbe iz predmeta Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P Ob-64/23 i P Ob-89/23, isprava dostavljenih na ročištu glavne rasprave održane 28. travnja 2026. (str. 85. – 107. spisa) te su pročitani zapisnici sa iskazima stranaka iz ranije rasprava, a u ponovljenom postupku saslušani su tužitelj i 2.tužena.

6. 2. Sud je odbio prijedlog za izvođenje dokaza provođenjem građevinskog vještačenja i saslušanjem svjedoka ĆC i NC predložih na okolnost ulaganja u predmetnu nekretninu kao nevažni jer je sve važne činjenice utvrdio iz ranije izvedenih dokaza, a okolnost na koje se predlaže izvođenje navedenih dokaza nije u vezi s predmetom postupka jer se u postupku ne zahtijeva isplata ulaganja.

6. 3. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

7. S obzirom na sve izvedene dokaze, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. 1. Predmet ovog ponovljenog postupka je predaja u posjed i iseljenje iz stana koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina] i to stana na prvom katu i to iseljenje 2.tužene SC i kćeri ČC, dok je u odnosu na DC ranija prvostupanjska presuda postala pravomoćna.

8. 2. U postupku nije sporno da je vlasnik predmetne nekretnine tužitelj, niti je sporno da su 1. i 2. tužena bili u braku, koji brak je sada prestao, niti je sporno da u predmetnoj nekretnini sa 2.tuženom živi i zajednička kćer ČC.

8. 3. Sporno je u ponovljenom postupku jesu li interesi tužitelja, odnosno njegovo pravo vlasništva predmetne nekretnine opravdani u odnosu na potrebe 2. tužene za dom, odnosno je li došlo do povrede prava na dom 2.tužene. Također, sporno je može li sud naložiti iseljenje maloljetnog djeteta ako isti nije obuhvaćeno na pasivnoj strani tužbe.

9. 1. Iz izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina], stanje na dan 22. rujna 2023. (str. 4. spisa) razvidno je da je kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] ZGR upisan BC.

9. 2. Iz tužbe iz predmeta Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P Ob -64/23 i P Ob-89/23, razvidno je da se predmet P Ob- 89/2023 vodi po tužbi tužitelja DC, protiv tužene BCS radi razvoda braka, dok se predmet pod poslovnim brojem P Ob-64/23 vodi po tužbi tužiteljice BCS, protiv tuženika DC radi utvrđenja bračne stečevine i to da je tužitelja iz tog predmeta suvlasnica za ½ dijela ribarskog broda imena "Kunjka"

9. 3. U odnosu na isprave dostavljene na ročištu glavne rasprave održane 28. travnja 2026. (str. 85. – 107. spisa) ističe se kako fotografije sa stranica 87. – 90., 92. - 93 spisa sud nije mogao utvrditi kad su sačinjene pa iste nije uzeo u obzir u skladu s člankom 299. stavkom 3. ZPP-a, dok je pregledom ostalih isprava dostavljenih na navedenom ročištu razvidno da su iste nastale nakon zaključenja prethodnog postupka slijedom čega je iste i izveo. Iz navedenih je razvidno kako se na priloženim fotografijama nalaze slike stana (str. 85., 91. i 94. spisa). Nadalje da je tužitelj 26. ožujka 2026. hospitaliziran u Općoj bolnici Šibensko kninske županije da mu je usporen govor tijela i da ima trnce u lijevoj strani tijela. Također iz obavijesti o mirovini (str. 99. spisa) da je u veljači 2026. mirovina tužitelja iznosila 794,90 eura neto. NA str. 100. – 103. spisa da se nalaze potvrde o uplati za račune HEP koji glase na ime tužitelja, a radi se o potrošnji za razdoblje u 2025. i 2026. godini. Također da stranici 104. – 107. prileže potvrde o uplati za račune Vodovod i odvodnja d.o.o., također na ime tužitelja, te da se radi o potrošnji za razdoblje u 2025. i 2026. godini.

10. 1. Tužitelj BC je prilikom svog saslušanja u ranijem postupku naveo u bitnom da je on izgradio kuću u [adresa] koja se sastoji od prizemlja i dva kata, odnosno tri stana. Kuća da je završena 1973. godine i tada da su je već iznajmljivali turistima. U prizemlju da živi on sa suprugom, na prvom katu da su ranije živjeli tuženici sa kćeri ČC, dok je ranije u stanu na drugom katu živio sin B koji se odselio prije 22 godine. Tuženici da su se oženili 2009. godine i dobili zajedničko dije te ČC. Nakon ženidbe da se use uselili u stan na prvom katu, a on da od tada nije bio u tom stanu, ali da mu je poznato da nikakve bitne intervencije u tom stanu nisu rađene jer da je taj stan bio u potpunosti uređen za turiste prije njihovog useljenja. Odnosi između njega i 2.tužene da su poremećeni od njenog useljenja, a on da traži da se oni isele da ima mir. Trenutačno da 1.tuženik živi u stanu na drugom katu, dok 2.tužena živi sa kćeri u stanu na prvom katu. Nadalje, da 2.tužena nema prijavljeno niti prebivalište niti boravište u predmetnoj nekretnini, ali da je isto imala ranije. Stvari 1.tuženika da su po njegovim saznanjima i dalje u stanu na prvom katu. Nadalje, naveo je da je zbog verbalnog napada 2.tužene imao zdravstvenih problema, a da je i završio u zatvoru zbog prijave 2.tužene gdje je dobio i injekciju za smirenje. Također da je za preinake u stanu, odnosno manje intervencije dao sinu 50.000,00 kuna, a ostalo da su platili tuženici, ali da ne zna o kojem bi se iznosu radilo, a da se radi lo o preinakama u vidu podova, odnosno da su se mijenjale pločice te se postavljalo laminat i radilo se podno grijanje, a drugog da se ne sjeća. Također, da su se mijenjala balkonska vrata i prozori, a za što je on dao 5.000,00 kanadskih dolara. Nadalje je naveo i da nema ključ od predmetnog stana.

10. 2. Prilikom dodatnog saslušanja u ponovljenom postupku tužitelj BC je dodatno naveo kako režije za struju i vodu plaća upravo on. Cijela kuća da ima jedno mjerilo za struju i vodu, a 2.tužena da ne sudjeluje u podmirivanju tih troškova niti bi lo kojih drugih. Do prije godinu dana da je njemu pomagao u podmirivanju tih troškova 1.tuženika, ali da niti on više ne pomaže. Naveo je i da iz stana u kojem se nalazi

2.tužena dolaze zvukovi, da se ona tušira u kasnim satima, vuče stolice, a da joj je i poplavio WC te im je vlaga prodrla u stan, a jedne prigode da je odnijela i vrata te da je tada došla i policija. On da i dalje nema ključ od stana. On da čuje da 2.tužena pusti vodu da curi cijelu noć, što da mu je poznato jer cijev od vode prolazi kroz njegov stan i on čuje vodu da prolazi i da se radi upravo o cijevima stana na prvom katu, a tijekom zime da 2.tužena upali kalorifere (grijalice) te da na taj način suši odjeću. Naveo je i da njegova supruga ima zdravstvene probleme, a ovakva situacija da joj stvara dodatne probleme. Njegova supruga da nema mirovinu. Mjerio za vodu da se nalazi u dvorištu kuće, dok za struju da se nalazi u njegovom stanu u prizemlju. On da kontrolira mjerila te da kada 2.tužena izađe iz predmetnog stana da se vidi da dolazi do veće potrošnje. Njemu da je 1.tuženik pokazao fotografije stana koje su predane u spis. Također, naveo je da je stan na drugom katu (potkrovlju) iznajmljivao turistima do epidemije corona virusa te da ga više ne iznajmljuje. 2.tužena da ima svoju kantu za otpad te da ona plaća taj trošak, dok ostale režijske troškove podmiruju upravo on. Nadalje, naveo je i da nikada nije ni tražio podmirivanje troškova od 2.tužene, a smatra da mu ona to ne bi ni dala.

11. 1. Tuženi GC je u ranijem prvostupanjskom postupku u bitnom naveo da od sklapanja braka 2009. godine je sa 2.tuženom živio u predmetnom stanu. Stan da je bio useljiv, u potpunosti uređen i namješten. U braku da je bilo neslaganja što da je rezultiralo razvodom te da se on preselio na drugi kat kuće uz suglasnost roditelja, a 2.tužena da je sa kćeri nastavila živjeti u stanu na prvom katu kuće. Između njegovih roditelja i tužene da je dolazilo do sukobljavanja te da je jedne prigode 2.tužena fizički i verbalno napala njegove roditelje, a otac da je zbog tih sukoba i zdravstveno stradao.

2.tužena da je posipala sol po kući, a od te soli da su se digle pločice na balkonu. Nadalje, 2.tužena da je ranije bila zaposlena u Općini Primošten, a sada da radi u Ekonomskoj školi te da nije istina da nema gdje živjeti jer njezin otac ima vilu u mjestu Bilo kraj Primoštena, stan u gradu [adresa] te kuću u mjestu Cicvare. On da ima ključ od predmetnog stana, ali da u stan izbjegava dolaziti, jedino da dođe vidjeti kćer. U stanu da se još nalaze neke njegove stvari. Na drugi kat kuće da se preselio jer je jedne prigode popio dva piva, a kada je došao kući da je 2.tužena mu pokušavala staviti aparat za mjerenje alkohola, nakon čega je bacio aparat na pod i 2.tužena da je pozvala policiju. Naveo je i da sve režije za taj stan plaća on, ali da je odlučio da to više neće raditi jer da su računi za struju iznosili od 250,00 – 300,00 eura jer stan ima i podno grijanje i klimu, a 2.tužena da zna širom otvoriti prozore z imi samo kako bi nanosila štetu njegovoj obitelji. Naveo je i da su balkonska vrata stavljena prije početka braka 2008. godine te da je za to njegov otac dao 5.000,00 kanadskih dolara, a da su tijekom braka izvršene preinake na podovima na način da se pod izravnao, pokrio pločicama i laminatom te se ugradilo podno grijanje. U stanu da su se još promijenila jedna vrata i dva prozora, a da je i kupljena nova kuhinja i regal u dnevnom boravku. Također da je 2.tužena inzistirala da se postavi dimnjak i da se nabavi peć na drva, a što je i napravljeno od strane oca 2.tužene. Roditelji 2.tužene da žive u stanu u [adresa]. Nadalje, da 2.tužena ljeti otiđe u kuću njenog oca u mjesto Bilo kraj Primoštena. Njegova kćer da nema kontakt sa tužiteljem i njegovom suprugom, osim kada ide u školu i sretnu se. Kćerku da je nekoliko puta pozvao sa sobom na brod, ali ne s namjerom da je iskorištava, već da je izvuče iz kuće uslijed problema u obitelji.

12. 1. Tužena SC je u ranijem prvostupanjskom postupku, prilikom saslušanja, u bitnom navela kako je sa 1.tuženikom sklopila brak 2009. godine te da su dobili kćer ČC. Odmah nakon sklapanja braka da su se uselili u predmetni stan koji nije bio u dobrom stanju, a radilo se o derutnom stanu sa velikim namještajem te da su odmah trebali intervenirati u cijeli prostor. Kada bi bila jača kiša da bi prodirala voda sa bočnog zida što da su sanirali radnici njenog oca. U 2018. godini da su radili velike intervencije u stanu te da su rušili zidove i podove, mijenjali instalacije, ugrađivali podno grijanje, kupili novi namještaj u kuhinji i svim prostorijama, a da je na ime toga u stan uloženo oko 60-70.000,00 eura. Ona da je ranije bila prijavljena na adresi predmetnog stana, ali da se odjavila kada je bio raspisan natječaj za POS stanove. Svekar (tužitelj) i njegova supruga da je nisu prihvatili, te da nije istina da su suprug i ona imali probleme u braku od početka, a za razvod da je saznala preko mobitela svoje kćeri prošle godine (2023. godine) o čemu da ju je obavijestio 1.tuženik jer je njen mobitel prethodno razbio. U stanu da su ugradili i dimnjak, a radnici njenog oca da su radili na fasadi i na krovu kuće. Ona da radi u Ekonomskoj školi u Šibeniku te da ima plaću oko 1.900,00 eura bez putnog troška, koji da ne može niti ostvariti jer joj tužitelj ne dozvoljava da se prijavi na adresu u [adresa]. Ona da nema gdje živjeti osim u predmetnom stanu. Na predmetom stanu da se prijavila 2013. godine, a ranije da je radila u Općini Primošten. Tužitelj da joj nije htio prijaviti prebivalište (boravište) na predmetnoj nekretnini, a da je to jedva učinio 2020. na nagovor 1.tuženika. Ona da se ne želi iseliti iz predmetnog stana prvenstveno zbog kćeri koja se ne želi iseliti, a ona da snosi sve troškove oko djeteta i režije za stan. Ona da je prijavljena na adresi stana njezinog oca. Kod suda da su u tijeku i drugi postupci, a da je ona ustala tužbom za utvrđenje prava suvlasništva ribarskog broda, a da je ovdje 1.tuženik ustao protutužbom. Nadalje, da nije podigla tužbu radi ulaganja u stan na kući u [adresa]. Također, da nema u svom vlasništvu drugu nekretninu. Tužitelj da nije onemogućavao radove na predmetnom stanu, a da njena kćer ima uredne kontakte da tužiteljem (djedom) i bakom. Također, navela je i da je završila na hitnoj zbog sukoba s tužiteljem, a 1.tuženik da je promijenio ponašanje od svibnja 2023. te da je često alkoholiziran, a da je po njenim saznanjima u pitanju treća osoba. Istaknula je i kako je istina da je zvala policiju jedne prigode, koju je ranije spomenuo 1.tuženik, te da je tada 1.tuženik završio u zatvoru.

12. 2. U ponovljenom postupku 2.tužena je dodatno navela kako je 1. tuženik pokrenuo postupak pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad za promjenom oko brige nad njihovim zajedničkim djetetom. Fotografije koje je tužitelj dostavio da su namještaljka s ciljem da je se makne iz stana. U odnosu na režijske troškove da ona plaća one za koje dobiva račune, a da se radi o troškovima komunalija odnosno odvoza smeća. Njoj da tužitelj nikada nije rekao da mu da novce za ostale režijske troškove, a da niti nema njegov broj računa da mu uplati iste. Zbog toga da ona u poštanski sandučić svaki mjesec ostavlja 100,00 eura i to od siječnja 2025.. Ona da je razmišljala i o preseljenju jer da je ovakvu životnu zajednicu teško održavati, međutim da nema dovoljno primanja da digne kredit za kupnju stana koji bi odgovarao njoj i kćeri. Njen suprug, 1.tuženik, da i dalje zna koristiti predmetni stan kada njih nema u stanu, a nakon njegovog boravak da nerijetko se događaju kvarovi, odnosno da budu u kvaru kuhinjski uređaji. Navela je i da 1.tuženik plaća alimentaciju u iznosu od 450,00 eura, što je počeo plaćati od 12. mjeseca 2024. Nadalje, navela je i da je sa kćeri otišla par dana u [adresa]. Tužitelj da ima i nekoliko polja i kućicu u polju, a kada pozove majstora ili treće osobe u stan da njih tužitelj napada zbog čega je podnijela i kaznenu prijavu. Odjeću da suši na vanjskoj žici i sušilici koja se nalazi na stubištu, a da svo rublje ne može osušiti na grijalici. Njena kćer da je vezana za [adresa], a kada su otišli par dana u grad kod njenih roditelja da se njena kćer već nakon dva dana željela vratiti u [adresa].

13. 1. Člankom 161. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

13. 2. Člankom 163. stavkom 1. ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

13. 3. Člankom 8. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

14. U konkretnom predmetu nije sporno da je predmetni stan u vlasništvu tužitelja niti je sporno da ga trenutačno koristi 2.tužena (bivša nevjesta tužitelja) zajedno sa svojom kćerkom (unuka tužitelja). U postupku je utvrđeno iz iskaza parničnih stranaka da 2.tužena živi u predmetnom stanu od 2009. godine, a ista se tijekom postupka protivi iseljenju, odnosno predaji u posjed, a sadržajno se poziva na pravo na dom. Da predmetni stan predstavlja dom 2.tužene sud je utvrdio iz iskaza parničnih stranaka iz kojih iskaza je u odnosu na činjenicu doma 2.tužene utvrdio da ona isti koristi od 2009. godine, da su do razvoda braka u njemu zajednički živjeli ona, njena kćer i 1.tuženik (koji se odselio 2023. godine) pa da je tako 1.tuženica sa predmetnim stanom ostvarila jako, stvarnu i kontinuiranu povezanost, bez obzira što ista trenutačno nema prijavljeno boravište/prebivalište u predmetnom stanu.

14. 2. Slijedom navedenog potrebno je provesti test razmjernosti prava vlasništva tužitelja predmetne nekretnine i prava na dom 2.tužene koja koristi predmetni stan zajedno sa svojom kćeri. Test razmjernosti sukladno Konvenciji sadrži tri pitanja, a negativni odgovor na bilo koje od tri pitanja bi značio da je iseljenje (predaja u posjed) protivno odredbama Konvencije. Pitanja na koje je potrebno odgovoriti su: Je li miješanje u pravo na dom utemeljeno na zakonu?, Je li miješanje usmjereno na postizanje "legitimnog cilja"?, te Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?.

14. 3. Nesporno je da je miješanje u pravo na dom utemeljeno na zakonu, s obzirom na to da je zahtjev tužitelja u skladu s člankom 161. stavkom 1. ZV-a. Također miješanje u pravo na dom 2.tužene je usmjereno na postizanje legitimno cilja s obzirom na to da tužitelj u ovom postupku želi zaštitit svoje pravo vlasništva.

14. 4. U odnosu na pitanje je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu ističe se kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da između stranka postoje netrpeljivi odnosi. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja i 2.tužene u dijelu u kojem navode da su isti pozivali policiju radi narušenih odnosa te da su oboje zadobili i zdravstvene probleme zbog međusobnih odnosa. Nadalje, zajednica u obiteljskoj kući osoba između kojih postoje narušeni odnosi zasigurno ne utječe pozitivno na zdravlje obiju stranaka, ali i ostalih koji borave u istoj zajednici, u konkretnom slučaju supruge tužitelja i kćeri 2.tužene.

14. 5. Također, iz prava na dom proizlaze i obveze koje terete stan. Iz izvedenih dokaza (potvrda o uplati dostavljenih od strane tužitelja, kao i iz iskaza tužitelja, 1.tuženika, ali i dijela iskaza 2.tužene) sud je utvrdio da režijske troškove struje i vode za predmetni stan padaju u cijelosti na tužitelja kao vlasnika nekretnine. 2.tužena u svojim iskazima kontradiktorno ističe činjenice vezane za plaćanje režija pa je tako u ranijem prvostupanjskom postupku navela kako ona snosi sve troškove oko djeteta i režija za stan, dok kod saslušanja u ponovljenom postupku navodi da plaća samo režijske troškove za odvoz smeća te ističe činjenicu da ostavlja 100,00 eura u poštanskom sandučiću, koju ovaj sud nije mogao uzeti kao vjerodostojnu jer je ista životno nelogična, a očito je usmjerena na postizanje uspjeha u sporu. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da režijski troškovi predmetnog stana padaju na teret tužitelja kao vlasnika stana, osim režijskih troškova za odvoz otpada, a koje i sam tužitelj priznaje da ih plaća 2.tužena.

14. 6. Nadalje, pregledom obavijesti o mirovini sa str. 99. spisa je utvrđeno da je u veljači 2026. mirovina tužitelja iznosila 794,90 eura mjesečno, dok je iz iskaza tužitelja razvidno da njegova supruga, koja također živi s njim, ne prima mirovinu (koju činjenicu nitko nije osporavao), pa iz toga proizlazi da dvije osobe, starije životne dobi ostvaruju prihode od 794,90 eura mjesečno. Primanja tužitelja i njegove supruge, dakle dvočlanog kućanstva iznose 794,90 eura (397,45 eura po osobi), što je ispod praga siromaštva. Uz navedene činjenice tužitelj i plaća režijske troškove za stan u kojem živi 2.tužena (koja je u svom ranijem iskazu navela da ima primanja od oko 1.900,00 eura mjesečno) zajedno sa svojom kćeri. Uvidom u potvrde o uplati HEP-a razvidno je da se iznosi na računima kreću u raznim iznosima koji se razlikuju od mjeseca do mjeseca a kreću se od oko 110,00 eura do oko 440,00 eura, dok je također razvidno da se iznosi za zimske mjesece (prosinca, siječanj, veljača) kreću u većim iznosima nego u onima za ljetne mjesece. Također, iz potvrda o uplati za Vodovod i odvodnju d.o.o., koji se odnose na režijske troškove vode kreću se od oko 30,00 eura do oko 80,00 eura. Nadalje, iz iskaza tužitelja utvrđeno je i da se navedeni troškovi odnose na režijske troškove cijele kuću koja se sastoji od tri stana. Dakle, 2.tužena, koja živi sa svojom kćeri za uzdržavanje koje 1.tuženik plaća iznos od 450,00 eura (što je i sama navela u svom iskazu), iako ima višestruko veća primanja od tužitelja, koji živi sa svojom suprugom, ne sudjeluje u podmirivanju režijskih troškova struje i vode, odnosno ne ispunjava obveze koje proizlaze iz prava na dom.

14. 7. Dodatno se ističe kako 2.tužena ostvaruje primanja od 1.900,00 eura, pa iz navedenog proizlazi da ista može priuštiti adekvatan smještaj, a također 1. tuženik, bivši suprug tužene, sudjeluje u uzdržavanju zajedničke kćeri za iznosom od 450,00 eura.

14. 8. Slijedom svega navedenog, zaključno se navodi kako je nedvojbeno utvrđeno da između tužitelja i 2. tužene postoje narušeni odnosi koji utječu na zdravlje tužitelja, koji je osoba starije životne dobi, ali također i na zdravlje 2.tužene. Nadalje, 2. tužena ima dovoljna primanja da bi sebi, ali i svojoj kćeri osigurala adekvatan smještaj (posebno uzimajući u obzir da 1.tuženik, kao otac i bivši suprug sudjeluje u uzdržavanju kćeri). Također, 2. tužena ne sudjeluje u podmirivanju režijskih troškova (osim troškova odvoza otpada), koje snosi tužitelj, koji uzdržava i svoju suprugu, a oboje su osobe životne starije dobi, koji imaju višestruko manja mjesečna primanja od 2.tužene, a svoje imovinsko stanje mogli bi popraviti iznajmljivanjem predmetnog stana. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra kako ne postoji neka druga blaža mjera da bi tužitelj postigao zaštitu svog prava vlasništva bez zadiranja u pravo na dom 2.tužene, kao i da je ovakvo miješanje nužno u demokratskom društvu.

14. 9. Dakle, stav je ovog suda da 2.tužena nema pravo na posjed koristeći pravo na dom predmetnog stana.

15. 1. U odnosu na tvrdnje 2.tužene da tužitelj ne može zahtijevati iseljenje ČC, kćeri tuženika, jer ista nije obuhvaćena na pasivnoj strani, ističe se kako su tuženici roditelji ČC, koja je maloljetna. U skladu s odredbama Obiteljskog zakona u sadržaj roditeljske skrbi ulazi i pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na određivanje mjesta stanovanja (članak 92.). Iz iskaza 2.tužene razvidno je da je 1.tuženik pokrenuo postupak promjene oko brige nad zajedničkim djetetom, iz čega se zaključuje da je pokrenut postupak oko roditeljske skrbi, u okviru kojeg se može odlučivati i o mjestu stanovanja zajedničkog djeteta.

15. 2. S obzirom na navedeno, a kako maloljetna osoba ne može samostalno odlučivati o svom mjestu stanovanja, tako ista niti ne može imati samostalni (su)posjed nad stanom već izvršava faktičnu vlast po pravu svojih roditelja. U ovom predmetu je utvrđeno da ČC, maloljetna kćer tuženika, živi u predmetnom stanu zajedno sa svojom majkom, a kako je ranije utvrđeno da njena majka, 2. tužena, nema pravo na posjed koristeći pravo na dom predmetnog stana, tako ni njena kćer, koja živi s njom u predmetnom stanu, pa stan koristi po pravu 2. tužene, ne može izvoditi pravo na posjed, za koje je utvrđeno za 2. tužena više nema.

16. Slijedom svega iznesenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na 2.tuženu i na ČC i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. 1. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i one koje je zahtijevao. Priznati su mu troškovi angažiranjem kvalificiranog punomoćnika, dok je visina troškova odmjerena sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025., dalje: Tarifa) koja se primjenjuje sukladno Tbr. 52. stavku 3. Tarife te uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od da se radi o parnici radi iseljenja iz Tbr. 7. točka 2. Tarife

17. 2. Sukladno navedenom, tužitelju je priznat jednokratni trošak za prve četiri radnje (sastav tužbe i zastupanje na ročištima održanim 19. ožujka 2024., 7. svibnja 2024 i 15. listopada 2024.) u visini od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 2. alineja 3. Tarife), te za daljnje radnje u skladu s Tbr. 7. toč. 2. stavak 2. Tarife za svaku radnju 50 bodova i to za zastupanje na ročištima održanim 26. studenog 2024., 28. travnja 2026. i 26. svibnja 2026, odnosno za tri takve radnje ukupno 150 bodova. Također, tužitelju je priznat trošak za sastav žalbe protiv presude u iznosu od 100 bodova u skladu s Tbr. 10. stavak 2. Tarife. Dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u visini od 500 bodova x 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), što iznosi 1.000,00 eura. Nadalje, navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudskih pristojbi i to sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 eura, za presudu u iznosu od 53,09 eura, za žalbu protiv presude u iznos od 53,09 te za odgovor na žalbu u iznosu od 13,28 eura. Iz navedenog proizlazi da je sveukupni priznati trošak 1.146,01 eura.

17. 3. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti po mišljenju ovog suda ne predstavlja nužni i potrebni trošak za vođenje ove parnice.

17. 4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke ove presude.

Šibenik, 10. srpnja 2026.

SUDAC

Marko Spahija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- 1.tuženiku

- punomoćniku 2.tuženika