REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: Povrv-276/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Jasenki Glavan, u pravnoj stvari tužitelja ovrhovoditelja HEP Elektra d.o.o., OIB:43965974818, zastupana po punomoćniku Ivani Božić, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenika GZ, vl. OPG Nives Morović, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri u Zadru radi naplatetržine ovrhovoditelja iz vjerodostojne isprave i troškova, nakon održane glavne i javne rasprave dana 22. travnja 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i punomoćnika tuženice, te presude objavljene 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim od strane javnog bilježnika Mirele Paro iz Novalje, Novalja, Burin bok 14B, pod poslovnim brojem Ovrv-3468/2024 od 06. svibnja 2024. kojim se nalaže naloženo ovršenici, sada tuženici GZ da ovrhovoditelju sada tužitelju HEP Elektri d.o.o., isplati glavnicu u iznosu od 154.178,95 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče, sve u roku od 15 ( petnaest dana), te se tužbeni zahtjev tužielja odbija u cijelosti kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju da tuženici isplati parnični trošak u iznosu od 11.610,00 EUR-a., sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj prije ovrhovoditelj u tužbi navodi da je podnio javnom bilježniku ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave radi isplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 154,178,95 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se odnosi na neplaćenu obvezu ovršenika na ime priloženih računa.

2. Javni bilježnik da je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-3468/2024 od 06. svibnja 2024.

3. Tuženica, ranije ovršenica je izjavila prigovor u kojem je navela da sada tuženik, a ranije ovršenik ne duguje ovrhovoditelju iznos za koji je određena ovrha, te osporava osnov i visinu tražbine.

4. Tužitelj je nakon donošenja rješenja kojim se određuje da će se povodom prigovora ovršenika postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga naveo da ostaje kod tužbe.

5. Tuženik ostaje kod prigovora protiv prijedloga za ovrhu, sada tužbe, te se istom protivi u cijelosti. Nadalje tuženik navodi da je tužitelj podneskom naveo da se predmetna sporna tražbina odnosi „na dospjelu, a neplaćenu tražbinu s osnova dospjelih računa za isporučenu električnu energiju s pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate.“ Kao dokaz osnovanosti svoje navodne tražbine, tužitelj je istaknuo „Izvod iz poslovnih knjiga“ (priliježe predmetnom prijedlogu za ovrhu) i „Utužene račune“ (priliježu Podnesku). Navedeno nije dokaz osnovanosti tražbine. Naime, ni izvaci iz poslovnih knjiga ni ispostavljeni računi nisu javne isprave, što podrazumijeva da je onaj tko je te isprave izdao, dužan i dokazati njihovu vjerodostojnost, kao i osnovu i visinu tražbina koje se u njima navode (uključivo dokazati da je usluga koja je predmetom te tražbine, zaista i isporučena, i to upravo na način kako se to navodi u ispravi na koju se poziva). Kako tužitelj nije podnio nikakav drugi dokaz svoje navodne tražbine, a Izvod iz poslovnih knjiga i Utuženi računi su u cijelosti sporni, to se tužbu i tužbeni zahtjev predlaže odbiti s pozivom na pravilo o teretu dokazivanja. Naime, tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja kako osnove tako i visine svoje sporne tražbine, u podnesku je iznio mnoge tvrdnje, ali iste, barem za sada, ničim nije pokrijepio. Tako npr. tužitelj ničim nije dokazao svoju tvrdnju - „…da je tuženik obveznik plaćanja utuženog iznosa, a tužitelj navedeno dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga koji sadrži sve zakonom propisane elemente“ – podnesku ne priliježe nikakav dokaz ove tvrdnje, a tužiteljevo shvaćanje da bi Izvod iz poslovnih knjiga bio dokaz iste, pravno je potpuno promašen; - da je „…po izvršenoj provjeri poslovne dokumentacije utvrđeno … da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao kupac električne energije za ugovorni račun 2300071638 na obračunskom mjernom mjestu 1403916391 na adresi [adresa] te se isti smatra obveznikom podmirenja utuženih računa na predmetnom obračunskom mjernom mjestu.“ – podnesku ne priliježe nikakav dokaz ove tvrdnje; - da je tuženik „…u prigovoru od dana 29.11.2023.g. … izričito naveo da je obveznik plaćanja računa za isporučenu električnu energiju za ugovorni račun 230007163“ – podnesku da ne priliježe nikakav dokaz ove tvrdnje. Upravo suprotno, prigovorom tuženika (na koji se tužitelj ovdje referira) je razvidno da je prethodno tužiteljevu utuženju sporne tražbine tuženik iznio veći broj vrlo konkretnih prigovora na postupanje tužitelja u vidu sporne tražbine, a tužitelj, namjesto da je tuženikove prigovore uvažio ili makar pristupio ikakvom dijalogu u svrhu rješavanja spornih pitanja, da odlučio je pokrenuti ovu parnicu. Tuženik da je stoga, kao i onomad, prisiljen osporavati tražbinu tužitelja jer da je ista nažalost sasvim proizvoljna i paušalna, a tužitelj za sada ničim nije dokazao suprotno; - da se utužena tražbina „odnosi na ugovorni račun 230007163 na obračunskom mjernom mjestu 1403916391 na adresi [adresa] – Podnesku ne priliježe nikakav dokaz ove tvrdnje- da je na „…predmetnom mjernom mjestu … uslijed neispravnosti mjernih uređaja operator sustava … dana 18.10.2023.g. izvršio zamjenu brojila prilikom čega je ugrađeno novo brojilo parametrirano za daljinsko očitavanje“ – Podnesku ne priliježe nikakav dokaz ove tvrdnje; - da su uslijed „… zamjene brojila, iz prethodnog brojila … uzeta očitanja za razdoblje od 01.09.2022.g. do 17.10.2023.g., dok je za razdoblje od 17.05.2021.g. do 31.08.2022.g. izvršena programska procjena isporučene električne energije i snage prema odgovarajućem usporednom obračunskom razdoblju, sve obzirom da za navedeni period nije bilo moguće uzeti očitanje iz prethodnog brojila“ – Podnesku ne priliježe nikakav dokaz ove tvrdnje; m- „..da je izvršena programska procjena isporučene električne energije i snage sukladno čl. 66. Općih uvjeta“ – podnesku ne priliježe nikakav dokaz ove tvrdnje. Naime, tužitelj nije dokazao da su za konkretan slučaj bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 66. „Općih uvjeta“ (tj. nije dokazano da se količina isporučene električne energije i snage nije mogla utvrditi na temelju registriranih podataka iz brojila), a svakako nije dokazano da bi Tužitelj izvršio obračun na način kako je to propisano čl. 66. „Općih uvjeta“ (tj. da je obračunska vršna radna snaga određena prema prvom dostupnom prethodnom odgovarajućem obračunskom razdoblju), odnosno da bi tako izvršen obračun (sve i kada bi njegova primjena bila primjerena za ovaj slučaj) u cijelosti odgovarao visini upravo ovdje utužene sporne tražbine.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ostaje kod svih navoda i izjavljenih prigovora, te da se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu kako pravnom osnovu tako i visini.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvode iz poslovnih knjiga tužitelja, obračune po mjestu potrošnje.

7. Ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva budući da to ne proizlazi iz priloženih i provedenih dokaza.

8. Naime ovaj sud smatra da je tužitelj trebao dokazati osnov i visinu sporne tražbine budući da iz priloženih isprava koje je tužitelj dostavio sud ne može izvesti zaključak da bi tuženica imala predmetno dugovanje prema tužitelju. Stoga je tužitelj u ovoj pravnoj stvari trebao dostaviti dokaze za svoje tvrdnje koje je iznosio tijekom postupka, a što uostalom tuženik ističe u svom prigovoru kako je to prethodno navedeno u toč. 3. ove presude.

9. Kako tužitelj nije dokazao točnost obračuna niti visinu dospjele tražbine to nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, a u konkretnom slučaju teret dokaza je na tužitelju, to nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 66 "Općih uvjeta", odnosno nije dokazano da se količina isporučene električne energije i snage nije mogla utvrditi na temelju registriranih podataka iz brojila, kao ni da je tužitelj izvršio obračun kako je to propisano čl. 66 "Općih uvjeta".

10. Obzirom na prethodno navedeno, a kako nisu ispunjene pretpostavke za održavanje platnog naloga na snazi, sud je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Što se tiče prijedloga tužitelja na ročištu od 22. travnja 2026. da sud službenim putem od HEP-a operatora distribucijskog sustava d.o.o. zatraži službeno očitovanje, a na okolnosti izmjene mjerne opreme i procjene potrošnje električne energije, ovaj sud prijedlog nije prihvatio budući da smatra da je tužitelj navedeno sam trebao pribaviti budući se radi o dokumentaciji na kojoj temelji obračun utužene tražbine.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23), po kojima je tuženiku valjalo priznati trošak za sastav prigovora, za zastupanje na ročištima 17. ožujka 2026 i 22. travnja 2026., i sastav podneska od 08. travnja 2026. za svako po 2.902,50 EUR-a za svako, a u koje iznos je uračunat PDV, što sveukupno iznosi 11.610,00 EUR-a.

U Zadru, 10. srpnja 2026.

S u t k i n j a

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.