REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 ZAGREB
Poslovni broj: R1-513/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andriji Krivaku, u pravnoj stvari predlagatelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (datum rođenja: **.**.1977.), protiv protustranke ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (datum rođenja: **.**.1972.), radi priznanja strane sudske odluke, bez održavanja ročišta, 10. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Priznaje se Rješenje o razvodu braka Kraljevine Norveške – Državnog upravitelja u Østfoldu, Buskerudu, Oslu i Akerhusu, broj: 2026/8386 od 15. veljače 2026., kojom se razvodi braka između TE – 16047723586 i ME – 13097220810.
Obrazloženje
1. Predlagatelj i protustranka podnijeli su ovom sudu suglasan prijedlog za priznanje strane odluke upravnog tijela Kraljevine Norveške – Rješenja o razvodu Državnog upravitelja u Østfoldu, Buskerudu, Oslu i Akerhusu, broj: 2026/8386 od 15.02.2026.
1.1. Odlukom čije se priznanje traži upravitelj pokrajine je razveo brak između predlagatelja i protustranke.
2. Predlagatelj i protustranka predlažu sudu priznati navedenu stranu odluku upravnog tijela radi upisa činjenice razvoda braka u matične knjige u Republici Hrvatskoj.
3. Prijedlog za priznanje strane odluke upravnog tijela je osnovan.
4. Zakon o međunarodnom privatnom pravu u čl.2. (Narodne novine broj: 101/2017 i 67/2023 – ZMPP) propisuje da se navedeni zakon primjenjuje na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz čl.1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, između ostalog priznanje i ovrha stranih sudskih odluka, ako nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.
4.1. Strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske (čl.66.st.1. ZMPP).
4.2. Stranom sudskom odlukom smatra se i nagodba sklopljena pred sudom – sudska nagodba (čl.66.st.2. ZMPP).
4.3. Stranom sudskom odlukom smatra se i odluka drugog tijela koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskom nagodbom, ako su njezin predmet odnosi iz čl.1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (čl.66.st.3. ZMPP).
4.4. Zakon o međunarodnom privatnom pravu primjenjuje na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz čl.1. Zakona, ako nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj (čl.2. ZMPP).
5. U ovoj pravnoj stvari primjenjuju se odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu (čl.66. – 73.). Naime, Kraljevina Norveška nije država članica Europske unije, niti se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje neka od višestranih (multilaterlanih) međunarodnih ugovora – konvencija navedenih u čl.65. ZMPP – a. Također, Republika Hrvatska nije potpisnica Konvencije o priznanju razvoda b raka i pravno uređenih rastava od 1. lipnja 1970. Nadalje, Republika Hrvatska i Kraljevina Norveška nisu potpisnice nekog od dvostranih (bilateralnih) ugovora kojim bi uredile međusobno pružanje međunarodne pravne pomoći, a koji bi uredio pitanje međusobnog priznanja (i ovrhe) sudskih odluka koje donosu sudovi te dvije države.
6. Pozitivne pretpostavke za priznanje strane sudske odluke:
- podnositelj zahtjeva za priznanje strane sudske odluke – predlagatelj, uz odluku čije priznanje traži, mora podnijeti i dokaz o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena (čl.67.st.1. ZMPP).
7. Negativne pretpostavke za priznanje strane sudske odluke – razlozi za odbijanje priznanja strane sudske odluke:
- ako se u povodu prigovora stranke protiv koje se priznanje traži utvrdi da je u postupku u kojem je odluka donesena bilo povrijeđeno pravo te stranke na sudjelovanje (čl.68. ZMPP),
- ako u pravnoj stvari o kojoj je odlučeno stranom sudskom odlukom postoji isključiva nadležnost suda ili drugog tijela Republike Hrvatske (čl.69.st.1. ZMPP),
- ako je sud koji je donio odluku čije se priznanje traži svoju nadležnost utemeljio isključivo na prisutnosti tuženika ili njegove imovine u državi suda, a ta prisutnost nije u neposrednoj vezi s predmetom postupka (čl.69.st.2. ZMPP),
- ako je sud koji je donio odluku čije se priznanje traži svoju nadležnost utemeljio protivno odredbama Uredbe EU broj: 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima koje uređuju pitanje nadležnosti u stvarima koje se odnose na osiguranje, potrošačke ugovore i/ili pojedinačne ugovore u radu (čl.69.st.3. ZMPP),
- ako u istoj stvari i među istim strankama postoji pravomoćna presuda suda Republike Hrvatske ili odluka stranoga suda koja je ranije postala pravomoćna, a priznata je ili je podobna za priznanje u Republici Hrvatskoj (čl.70.st.st.1. ZMPP),
- ako bi priznanje strane sudske odluke očito bilo protivno javnom poretku Republike Hrvatske (čl.71. ZMPP).
8. Uvidom u prijedlog za priznanje strane odluke upravnog tijela, izvornik strane odluke upravnog tijela i ovjereni prijevod navedene odluke te nakon provedenog postupka, sud je utvrdio:
- da stranke imaju pravni interes tražiti priznanje strane odluke upravnog tijela – državljani su Republike Hrvatske i priznanje im je potrebno radi upisa činjenice razvoda braka u matične knjige u Republici Hrvatskoj,
- da je odluka čije se priznanje traži postala pravomoćna 15.02.2026. – u samoj odluci je navedeno da je ista konačna i da proizvodi pravni učinak od 15.02.2026. (list 3. spisa),
- da protustranka nije istaknula prigovor da bi joj, u postupku iz kojeg potječe odluka upravnog tijela čije se priznanje traži, bilo povrijeđeno pravo na sudjelovanje – stranke su podnijele suglasan prijedlog za priznanje strane odluke upravnog tijela,
- da u pravnoj stvari u kojoj je odluka upravnog tijela čije se priznanje traži – razvod braka nije isključivo nadležan sud ili koje drugo tijelo Republike Hrvatske,
- da iz sadržaja sudske odluke čije se priznanje traži nije vidljivo da bi upravno tijelo u Kraljevini Norveškoj svoju nadležnost u postupku, iz kojeg potječe navedena odluka čije se priznanje traži, utemeljio isključivo na prisutnosti tuženika (protustranke) ili njegove imovine u državi suda, a da ta prisutnost nije u neposrednoj vezi s predmetom postupka,
- da se odluka čije se priznanje traži ne odnosi se na pitanje osiguranja, potrošačke ugovore niti na pojedinačne ugovor o radu,
- da iz spisa predmeta (niti uvidom u sustav eSpis) ne proizlazi da bi na području Republike Hrvatske od strane nadležnog hrvatskog suda u istoj stvari među istim strankama već bila donesena pravomoćna sudska odluka,
- da iz spisa predmeta (niti uvidom u sustav eSpis) ne proizlazi da bi u istoj stvari među istim strankama već bila donesena pravomoćna sudska odluka stranog suda, a koja je već priznata u Republici Hrvatskoj ili je podobna za priznanje u Republici Hrvatskoj,
- da priznanje odluke čije se priznanje traži nije očito protivno javnom poretku Republike.
9. Uvidom u prijedlog predlagatelja sud je utvrdio da isprava čije se priznanje traži nije strana sudska odluka, već odluka drugog tijela – Državnog upravitelja u Østfoldu, Buskerudu, Oslu i Akerhusu. Međutim, protustranka nije prigovorila da isprava čije se priznanje traži, u državi u kojoj je donesena, nije izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskom nagodbom sukladno čl.66.st.3. ZMPP – a. Također, predmet navedene odluke odnosi se na privatnopravni odnos s međunarodnim obilježjem – razvod braka (čl.66.st.3. i čl.1. ZMPP). Posljedično, sud je odluku čije se priznanje traži u ovoj pravnoj stvari smatrao stranom sudskom odlukom.
10. S obzirom da su ispunjene pozitivne pretpostavke za priznanje strane odluke upravnog tijela propisane čl.67.st.1. ZMPP – a, a da sud nije utvrdio postojanje niti jedne negativne pretpostavke za priznanje strane odluke upravnog tijela, sud je na temelju čl.67.st.1. ZMPP – a priznao stranu odluku upravnog tijela – Rješenje o razvodu braka Kraljevine Norveške – Državnog upravitelja u Østfoldu, Buskerudu, Oslu i Akerhusu, broj: 2026/8386 od 15.02.2026., izjednačivši joj učinak s učinkom odluke suda Republike Hrvatske.
10.1. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 10. srpnja 2026.
SUDAC:
Andrija Krivak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku petnaest (15) dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka (čl.72.st.2. ZMPP).
DOSTAVITI:
1. Predlagatelju
2. Protustranci
3. U spis
