Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5050/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Ivanke Mašić, članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe Privatna zaštita Petar Zrinski d.o.o., zbog prekršaja iz čl. 94. st. 1. t. 20. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:, 16/20 i 114/22), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe Privatna zaštita Petar Zrinski d.o.o, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 16. veljače 2026., poslovni broj: Pp-507/2023-24, u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe Privatna zaštita Petar Zrinski d.o.o te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ) okr. pravna osoba Privatna zaštita Petar Zrinski d.o.o. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 100,00 (sto) eura, u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba Privatna zaštita Petar Zrinski d.o.o je proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 94. st. 1. t. 20. Zakona o privatnoj zaštiti, činjenično opisanog u točki I. izreke prvostupanjske presude, za koji je na temelju istog propisa okr. pravnoj osobi izrečena novčana kazna 5.300,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana računajući od pravomoćnosti presude te je okrivljena dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 26,00 eura.

1.1. Istom presudom je temeljem čl. 182. t.1. PZ-a okrivljena odgovorna osoba DL oslobođen optužbe za djelo prekršaja iz čl. 94.st.4. Zakona o privatnoj zaštiti, činjenično opisano u točki IV. prvostupanjske presude.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude okr. pravna osoba Privatna zaštita Petar Zrinski d.o.o je pravodobno putem branitelja Krešimira Golubića odvjetnika iz Čakovca podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene prekršajnog materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže usvojiti žalbu te ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti su počinjene povrede na koje se ukazuje u žalbi.

5. Okr. pravna osoba u žalbi u bitnom ponavlja tvrdnje iz obrane, navodeći kako nije angažirala PL za obavljanje poslova privatne zaštite imovine niti mu je dozvolila obavljanje poslova privatne zaštite, sklopila je ugovor s Luna Parkom 1 j.d.o.o. s kojim su bili ugovoreni poslovi privatne zaštite i pratnje novca po službenim zaštitarima za vrijeme kada su u lunaparku bili posjetitelji, ugovorom nije bilo ugovoreno čuvanje lunaparka noću i u vrijeme kada nema posjetitelja. Ističu kako PL nije zaposlenik okr. pravne osobe i posao koji je obavljao nema nikakve veze s poslovima privatne zaštite koje je okrivljeni morao raditi prema ugovoru. Navode kako je sud utvrdio da je PL poslove radio po nalogu BL, no okrivljena pravna osoba nije optužena da je BL angažirao navedenog nego da ga je angažirao FL, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi te to što je eventualno BL na upit vlasnika lunaparka predložio PL kao pouzdanu osobu koja tijekom noći može volonterski čuvati struju u lunaparku ne može biti razlog za prekršajno kažnjavanje okrivljene pravne osobe, te BL nije postupao kao direktor okrivljene pravne osobe pa da zbog njegovih radnji okrivljena pravna osoba ne može biti prekršajno odgovorna i budući je utvrđeno da okr. odgovorna osoba nije dozvolila obavljanje poslova privatne zaštite i da nije angažirala NL za obavljanje poslove tjelesne zaštite pa nema osnove za proglašavanje okrivljene pravne osobe krivom. Nadalje u žalbi navodi da se sud upustio u pravno tumačenje ugovora u pitanju obveznog prava za koje nije nadležan, a da se ugovori tumače kako glase a podredno se utvrđuje prava volja stranaka, stoga sud nije mogao utvrditi da je okr. pravna osoba morala raditi bilo što po ugovoru jer to u ugovoru nije isključeno, već je sud morao utvrditi koje su točno obveze okrivljene pravne osobe po tom ugovoru što tijekom postupka nije propitivao i nije navedeno pitanje postavljeno svjedoku OL zbog čega nema osnove zaključivati da je bila obveza okrivljene pravne osobe osigurati čuvara tijekom noći, te sud nije propitivao s pozicije naloga BL u čije ime je on razgovarao sa PL i što je dogovorio. Nadalje ističe da je povrijeđen identitet optužbe i presude gdje se presudom navodi da je okrivljena pravna osoba angažirala ZL za poslove tjelesne zaštite i imovine lunaparka a prema prekršajnom nalogu okrivljenoj pravnoj osobi se stavlja na teret da je angažirao PL za poslove tjelesne zaštite imovine lunaparka, te navodi kako je došlo do povrede prava obrane jer im sud nije uputio poziv za ispitivanje svjedoka OL, a na čijem se iskazu temelji presuda.

6. Međutim, suprotno navodima žalbe, po stavu ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

6.1. Neosnovano okr. pravna osoba u žalbi poriče počinjenje prekršaja za koji je proglašena krivom, pokušavajući otkloniti svoju prekršajnu odgovornost ističući da okr. pravna osoba nikada nije angažirala PL za obavljanje poslova privatne zaštite imovine niti mu je dozvolila obavljanje poslova privatne zaštite, te to što je eventualno BL na upit vlasnika lunaparka predložio PL kao pouzdanu osobu koja tijekom noći može volonterski čuvati struju u lunaparku ne može biti razlog za prekršajno kažnjavanje okrivljene pravne osobe. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka BL, PL i OL utvrdio kako je BL kao zaposlenik okr. pravne osobe ( u upravi radi ugovore, ponude , kontaktira s policijom i sl.) angažirao PL za obavljanje poslova privatne zaštite i imovine trgovačkog društva Luna Park 1 j.d.o.o., a koji za navedeno nema propisano dopuštenje Ministarstva unutarnjih poslova, u vrijeme kada je okr. pravna osoba temeljem sklopljenog Ugovora br. 24/8/22 o obavljanju poslova privatne zaštite ugovorila obavljanje poslova privatne zaštite osoba i imovine - čuvara u štićenom objektu korisnika usluga ( lunaparka ) prema potrebi i zahtjevima korisnika, te je upravo na temelju citiranog Ugovora kao vjerodostojnog dokaza i iskaza naprijed navedenih svjedoka, koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno ocijenio , imao dovoljno osnova za zaključak da je okr. pravna osoba, dana 25. kolovoza 2022 dozvolila PL, koji nema propisano dopuštenje za obavljane poslova privatne zaštite, obavljanje poslova privatne zaštite tjelesne zaštite i imovine „ Luna parka“, a koje je poslove obavljala temeljem Ugovora o obavljanju poslova privatne zaštite broj 24/8/22 sklopljenog s trgovačkim društvom Luna park j.d.o.o.

6.2. Naime okr. pravna osoba upravo temeljem sklopljenog Ugovora o obavljanju poslova privatne zaštite broj 24/8/22 s trgovačkim društvom Luna park j.d.o.o. imala je obvezu pružiti zaštitu štićenog objekta. Poslove privatne zaštite navedenog objekta u inkriminiranom događaju obavljao je PL, te je na taj način okr. pravna osoba realizirala ugovorni odnos koji je imala s lunaparkom temeljem sklopljenog Ugovora. Stoga po stavu ovog suda navodi okrivljene pravne osobe da nije dovoljno propitivano s pozicije naloga BL u čije ime je on razgovarao sa PL , te da direktor društva FL nije angažirao PL već je posao angažiranja PL obavio djelatnik društva BL, po stavu ovog suda ne utječe na prekršajnu odgovornost okr. pravne osobe. Naime BL je kao zaposlenik okrivljene pravne osobe zadužen za ugovore, ponude i sl. (koji sam navodi u svom iskazu da u pravnoj osobi između ostalog radi u upravi), postupao je upravo u okviru izvršenja navedenog Ugovora i preuzetih ugovornih obveza okr. pravne osobe prema korisniku usluga, te je angažirao na poslovima tjelesne zaštite i imovine PL koji nema propisano dopuštenje. Slijedom navedenog niti navodi žalbe u kojima okrivljena pravna osoba ističe kako PL nije imao oružje niti ikakvu opremu koju bi mu dala okrivljena pravna osoba već je imao vlastitu odjeću te karakterizirajući rad zatečenog djelatnika samo kao volontiranje, ne derogira zakonsku odredbu čl. 94. st.1.t.20. Zakona o privatnoj zaštiti kojom je propisano kažnjavanje za prekršaj pravne osobe koja zapošljava odnosno dozvoli obavljanje poslova privatne zaštite osobama koje nemaju propisano dopuštenje. Naime, upravo čuvanje imovine na način kako je to utvrđeno u ovom konkretnom događaju, a u okviru sklopljenog Ugovora o obavljanju poslova privatne zaštite, smatra se obavljanjem poslova privatne zaštite za koje je potrebno propisano dopuštenje, koje je u konkretnom slučaju izostalo. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je okrivljena pravna osoba dozvolila obavljanje poslova zaštite protivno odredbi čl. 17.st.1. Zakona o privatnoj zaštiti.

7. Nadalje, prema odredbi čl. 60. PZ-a pravna osoba odgovara za prekršaj koji je počinio njezin zaposlenik u obavljanju poslova ili u vezi s obavljanjem poslova za pravnu osobu, stoga nisu osnovani žalbeni navodi okr. pravne osobe kako BL nije postupao dao direktor društva pa okr. pravna osoba zbog njegovih radnji ne može biti prekršajno odgovorna. Isti zaposlenik okrivljene pravne osobe radi u upravi ugovore, ponude, kontaktira s policijom i slično, neovisno o tome što on nije direktor, te odgovorna osoba za određeni posao može biti i osoba izvan ove funkcije. Slijedom toga je prekršajna odgovornost pravne osobe dovoljno individualizirana i konkretizirana, suprotno žalbenim navodima da je time prekoračena optužba .

7.1. Neosnovano žaliteljica ističe da je povrijeđen identitet optužbe jer je u prekršajnom nalogu okrivljenoj pravnoj osobi stavljeno na teret da je „angažirala PL za poslove privatne zaštite imovine „Luna parka“ , a presudom je proglašena krivom da je „angažirala PL za poslove privatne zaštite i imovine „Luna parka““. Naime po ocijeni ovog suda se radi samo o preciziranju činjeničnog opisa optužbe jer je i iz Ugovora razvidno da je isti sklopljen za pružanje usluga – tjelesne zaštite osoba i imovine - čuvara u štićenom objektu korisnika usluga prema potrebi i zahtjevima korisnika, dakle da je činjenični opis usklađen s utvrđenim činjeničnim stanjem.

7.2. Iz tog razloga nije počinjena povreda iz čl.195.st.1.t.6. PZ-a da bi bio povrijeđen identitet optužbe odnosno da da je optužni prijedlog prekoračen.

8. Nije u pravu žalitelj niti kada u žalbi ističe da je povrijeđeno pravo obrane koje je utjecalo na presudu time što sud nije uputio poziv za ispitivanje svjedoka OL i okrivljenoj pravoj osobi, a na čijem iskazu se presuda temelji. Iako je zamoljeni prvostupanjski sud doista propustio na saslušanje svjedoka pozvati okrivljenu pravnu osobu ovakav procesni propust nije mogao utjecati na presudu budući da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno i utvrđeno na temelju u postupku izvedenih dokaza. Iz iskaza svjedoka OL proizlazi kako isti potvrđuje navode sadržaja sklopljenog ugovora, pri tom navodeći kako ne zna PL, posao je dogovarao s BL i ne zna na koji način okrivljena pravna organizira svoje poslove čime ustvari potvrđuje materijalne dokaze koje proizlaze iz sadržaja sklopljenog Ugovora o obavljanju poslova privatne zaštite.

8.1 Potrebno je ukazati da je sukladno čl. 165. st. 4., 5. i 9. PZ-a sud taj koji upravlja glavnom raspravom i određuje koji će se dokazi izvoditi te prosuđuje treba li se i kada upotpuniti dokazni postupak radi što pravilnijeg i s izvjesnošću utvrđenja činjeničnog stanja. Po stavu ovog suda, sve provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okr. pravna osoba počinila terećeni prekršaj. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

8.2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelji ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja u prvostupanjskom postupku.

9. Iako okrivljenici u žalbi ne pobijaju presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. pravnoj osobi za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u najnižem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir olakotnu okolnost ranije neosuđivanost okr. pravne osobe za istovrsni prekršaj. S obzirom da su izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekrašjnopravnih sankcija iz čl.6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013. koja je propisana u rasponu od 13,27 do 663,61 eura) pa je iznos od 100,00 eura sukladan dugotrajnosti i složenosti žalbenog postupka.

11. Zbog navedenog, na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.