Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5241/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Ivanke Mašić članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe Enter Air SP. Z.O.O., zbog prekršaja iz čl. 46. st.1. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj: 83/13., 27/16., 114/22., 151/22., i 13/26) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Zadar, podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-2183/2023-17 od 2. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Postaja pomorske i aerodromske policije Zadar, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba Enter Air SP. Z.O.O. je na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 46. st.1. Zakona o nadzoru državne granice, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno preinačiti pobijanu presudu na način da se okr. pravna osoba proglasi krivom te kazni sukladno čl. 46.st.1. t.2. Zakona o nadzoru državne granice.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, što pravilno ističe i tužitelj u žalbi.
5. Tužitelj u žalbi ističe da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba prekršajnog postupka jer izreka i razlozi presude nisu međusobno usklađeni niti dovoljno određeni jer iz prekršajnog naloga proizlazi da se okrivljena pravna osoba tereti za prekršaj iz čl. 24.st.1. Zakona o nadzoru državne granice kažnjivo po čl.46.st.1 bez navođenja konkretne točke jer obrazac prekršajnog naloga podržava samo članke i stavke zakona ali da iz obavijesti o počinjenom prekršaju te izvješću policijske službenice nedvojbeno proizlazi da se radi o odstupanju zračnog prijevoznika odnosno o dostavi API podataka što odgovara odredbi čl.24.st.1.kažnjivo po čl. 46.st.1.t.2. Zakonu o nadzoru državne granice te unatoč tomu sud nije razriješio ovu očitu neusklađenost već je donio oslobađajuću presudu bez jasnog i određenog pravnog okvira. Nadalje tužitelj ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenu pravnu osobu oslobodio od optužbe iako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlaze sva bitna obilježja prekršaja jer je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je okrivljena pravna osoba kao zračni prijevoznik bila obvezna dostaviti API podatke nadležnim tijelima u propisanome roku što nije učinila, odnosno utvrđeno je da API lista uopće nije zaprimljena a što se odnosi na sve podatke o putnicima i putnim ispravama koje je prijevoznik dužan dostaviti a koji podaci su navedeni u čl.24.st.2. Zakon o nadzoru državne granice. Tvrdi da je sud -zanemario pravilnu pravnu kvalifikaciju djela i činjenicu da se radi o posebnoj kategoriji obveznika zračnom prijevozniku te pogrešno zaključio da nema elemenata prekršaja. U žalbi tužitelj nadalje ističe kako iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je okrivljena pravna osoba zračni prijevoznik, imao zakonsku obvezu dostave API podataka, da ta obveza nije izvršena u propisanom roku i time je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Ukazuje drugostupanjskom sudu da je u usporedivim predmetima za istovrsne povrede obveze dostave API podataka iz čl.46.st.2. Zakona o nadzoru državne granice već zauzeto pravno shvaćanje kojem se takvo postupanje smatra prekršajem i u odnosu na navedeno pobijana presuda odstupa od ustaljene prakse čime se narušava načelo pravne sigurnosti jednakosti u primjeni prava.
6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je okr. pravna osoba Enter Air SP. Z.O.O oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 46. st.1. Zakona o nadzoru državne granice budući da opisanim ponašanjem kako je navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, nisu ispunjenja zakonska obilježja tog prekršaja. Naime, prvostupanjski je sud zaključio da postupanje koje se okrivljenoj pravnoj osobi stavlja na teret činjeničnim opisom – „da je dana 30. kolovoza 2022. godine u mjestu zračna luka Zadar Zemunik Donji iz pravca Gatwicka (UK), treća zemlja po završetku prijave putnika za let broj ENT 403, tijelu za kontrolu prelaska državne granice na GP Zadar (zračni) nije dostavio podatke o putnicima što je bio dužan učiniti, čime da bi počinila prekršaj iz čl 24.st.1. Zakona o nadzoru državne granice kažnjiv po čl. 46. st.1. citiranog Zakona“, nije prekršaj budući u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja za koje je sud vezan, nije navedeno koji konkretno podaci o putnicima iz čl.24. st.2. Zakona o nadzoru državne granice nisu dostavljeni od strane okrivljene pravne osobe kao zračnog prijevoznika po završetku prijave putnika za let broj ENT 403, tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice na graničnom prijelazu Zadar (zračni), dakle u konkretnom slučaju nema djela prekršaja.
6.1. U pravu je tužitelj kada navodi da je pobijana presuda opterećena pogrešnom primjenom materijalnog prava kada je okr. pravnu osobu oslobodio od optužbe navodeći da u konkretnom slučaju nema djela prekršaja. Naime, čl. 46. t.2. Zakona o nadzoru državne granice propisuje da će se novčanom kaznom od 2.910,00 do 5.300,00 eura kazniti za prekršaj pravna osoba koja u svojstvu zračnog prijevoznika dostavi netočne ili nepotpune podatke ili ne dostavi podatke o putnicima iz čl. 24.st.2 ovoga Zakona. Nadalje čl.24.st.2. citiranog zakona propisuje “ Podaci iz stavka 1. ovoga članka su: broj i vrsta putne isprave, državljanstvo, ime i prezime, datum rođenja, naziv graničnog prijelaza na kojem će ući u republiku Hrvatsku, oznaku leta, vrijeme polaska i dolaska, ukupan broj putnika, 1 mjesto ukrcaja“.
6.2. Iz citiranog opisa djela prekršaja vidljivo je da se ovaj prekršaj definira kroz tri oblika postupanja, dostava netočnih podataka, dostava nepotpunih podataka te potpuno nedostavljanje podataka iz čl. 24. st.2. navedenog zakona. Po ocijeni ovog suda u situaciji kada zračni prijevoznik uopće nije dostavio podatke, kao u ovom inkriminiranom događaju nije potrebna pojedinačna konkretizacija podataka iz čl. 24. st. 2. Zakona o nadzoru državne granice jer se radi o potpunom propustu slanja cjelokupnog skupa podataka( nedostava API liste). Iz činjeničnog opisa prekršaja koji se okr. pravnoj osobi stavlja na teret, proizlazi da nisu dostavljeni niti jedni podaci iz čl. 24. st. 2. Zakona, odnosno da se radi o potpunom nedostavljanju podataka okrivljenika u svojstvu zračnog prijevoznika, a ne nekog njenog djela, čime je oblik djela prekršaja koji se sastoji u „ne dostavi podataka“ u cijelosti konkretiziran odnosno iz istog proizlaze bitna obilježja djela prekršaja čl. 46.st.1.t.2. citiranog zakona. U drugačijim situacijama kada bi djelo prekršaja bilo počinjeno dostavom netočnih ili nepotpunih podataka, odnosno kada je zračni prijevoznik dostavio podatke, ali oni bi bili netočni (npr. pogrešno upisana serijska oznaka isprave) ili nepotpuni (npr. nedostaju datumi rođenja za određene putnike) tada
je nužno da činjenični opis prekršaja sadrži konkretne podatke iz čl. 24.st.2. Zakona o nadzoru državne granice kako bi radnja bila jasna. Međutim iz naprijed formuliranog činjeničnog opisa djela jasno je da nisu uopće dostavljeni podaci, čime je oblik djela prekršaja koji se sastoji u „nedostavljanju podataka“ u cijelosti konkretiziran.
6.3. Slijedom navedenog, pogrešno zaključuje u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju nema djela prekršaja budući iz činjeničnog opisa optužbe proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 46.t.2. Zakona o nadzoru državne granice.
7. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10.srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
