P-849/2026-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 OSIJEK
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Jugović, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate,14.srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz članka 3. Ugovora o kreditu broj 041 -50- 3065200 sklopljenog dana 27.09.2005. godine između tužiteljice Andreje Bartulić, [adresa], 31000 Osijek, OIB: [osobni identifikacijski broj] (u Ugovoru o kreditu navedena kao TP, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]), i tuženika Raiffeisenbank austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koja glasi: „3. /treće/ NAKNADA – 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ pa stoga ta odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Rraiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici PP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],
isplati
iznos
od
420,57
EUR
(četiristodvadeseteurapedesetsedamcenti)zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015. , a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 206,54 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2026., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 21. svibnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da Uvažavajući najnoviju sudsku praksu u ovakvim predmetima i to odluke različitih županijskih sudova RH predlaže se Naslovnom sudu, po službenoj dužnosti, odrediti vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari. Navodi da nadležnost Naslovnoga suda temelji se na presudi Europskog suda u spojenim predmetima C-240/98 do C- 244/98 (Oceano Grupo Editorial SA v. Rocio Murciano Quintero i dr.) od 27. lipnja 2000., bez obzira na prorogaciju nadležnosti u Ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranaka. Navodi da je tužiteljica, kao korisnik kredita, s tuženikom, kao kreditorom, dana 27. rujna 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 041-50-3065200. Predmetni Ugovor je solemniziran 28. rujna 2005. pod brojem OU-1087/2005 kod Javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba. Tužiteljica je navedeni kredit otplatila tuženiku. U članku 3. Ugovora o kreditu tuženik je kao kreditor ugradio odredbu o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3,30%, a ista je naplaćena od tužiteljice, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita. Temeljem ove ugovorne odredbe tuženik je tužiteljici obračunao i naplatio iznos od nekadašnjih 663,03 CHF i to 3. listopada 2005., a što je toga dana bio iznos od tadašnjih 3.168,78 kn (1 CHF= 4,7792400 kn). Tužiteljica ovom tužbom sada potražuje od tuženika isplatu 420,57 EUR (prema tečaju 1 EUR=7,53450 kn).Tužiteljica navodi da s tuženikom nije pojedinačno pregovarala o odredbi iz članka 3. Ugovora o kreditu, već je tužiteljica prihvatila ponudu od strane tuženika, a koji Ugovor je bio unaprijed formulirani standardni ugovor (obrazac) sastavljen od strane tuženika. Navodi da nije imala bilo kakav utjecaj na sadržaj ugovora o kreditu niti je mogla pregovarati o visini (postotku) naknade za obradu kredita. Članak 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003, 46/2007; na snazi u vrijeme sklapanja ugovora) regulira nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Isto propisuje i odredba čl. 296 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, i dalje). Prema odredbi članka 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Posljedice ništetnosti propisane su odredbom članka 323. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica navodi da se tuženiku obratila svojim zahtjevom od 19. prosinca 2025. za dostavu dokumentacije o visini naplate naknada te je predložila i očitovanje tuženika o mogućnosti rješavanja spora mirnim putem odnosno sklapanjem izvansudske nagodbe, te da se tuženik u svojem očitovanju od 20.01.2026. godine očitovao da nema zakonsku obvezu čuvati dokumentaciju iz odnosa s tužiteljicom, ali se nije očitovao o mogućnosti mirnog rješenja ovog spora. Obzirom na sve navedeno tužiteljica predlaže sudu donijeti slijedeću presudu:
I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz članka 3. Ugovora o kreditu broj 041-50-3065200 sklopljenog 27. rujna 2005. između tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u Ugovoru o kreditu navedena kao TP iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]), i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koja glasi: „3. /treće/ naknada – 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ pa stoga ta odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, , OIB: 53056966535, da tužiteljici PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 420,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od 04. listopada 2005. do 31. prosinca 2007., zatim od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, zatim od 01. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 01. siječnja 2023. do 27. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 28.12.2023. godine pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na ruke ili na račun IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka prim ijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Dakle, s obzirom da tuženik nakon što mu je dostavljena tužba na odgovor 9. lipnja 2026. (stranica 23 spisa), nije u za to određenom roku podnio odgovor na tužbu, te s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj predložio u tužbi, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi čl. 331 b ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
3.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP , s napomenom da je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva za isplatu, a ne kako je to tužitelj naznačio u tužbi (1.747,80 EUR) , s obzirom da u konkretnom slučaju deklaratorni tužbeni zahtjev služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, odnosno deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (VSRH Revr-774/ 2005-2 od 13.12.2005;Revr-475/2008 od 27.10.2008., Županijski sud u Puli broj Gž-1313/2023-2 od 27.11.2023.)
3.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 206,54 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku i sastav tužbe po Tbr. 7.t.1. u visini od 50 bodova, za sastav dopisa od 19.12.2023 (Tbr 37.t.2.) 10 bodova ,koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška sudske pristojbe na tužbu 26,54 EUR i presudu zbog ogluhe 30,00 EUR.
Osijek, 14. srpnja 2026.
SUDAC
Spomenka Rodić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude zbog ogluhe, dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. ZPP-a).
DOSTAVITI:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
