REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-456/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Ipša d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 09305254652, kojeg zastupaju opunomoćenici iz I i partneri d. o. o. odvjetničkog društva, sa sjedištem u [adresa] , protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, zastupan po službenoj osobi MA, radi prethodne ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/25-21/33, URBROJ: 517-09-1-26-2 od 10. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove upravnog spora u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, KLASA: UP/I-351-01/25-04/24, URBROJ: 443-02-02-13-25-1 od 19. ožujka 2025., naređeno je tužitelju uklanjanje i propisno zbrinjavanje nepropisno odložene otpadne maslinove komine KB020301, sa lokacije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa rokom izvršenja od 60 dana od zaprimanja rješenja.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-351-02/25-21/33, URBROJ: 517-09-1-26- 2 od 10. veljače 2026., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravovremeno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te prije svega ističe da se drugostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog Rješenja nije očitovalo na niti jedan navod ovdje tužitelja, već da je samo nabrajalo članke Zakona o gospodarenju otpadom, pozivajući se na to da je u konkretnom slučaju komina masline, ako se koristi kao bio gnojivo, trebala biti upisana u očevidnik Nusproizvoda, no da uvidom u očevidnik ista nije upisana. Međutim, i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da su pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje, jer se u konkretnom slučaju ne radi o otpadu, već o organskom gnojivu, a što da proizlazi i iz Očitovanja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Klasa: 325-01/20-01/419, Urbroj: 517-07-1-2-1-20-2, od 28. listopada 2020. godine, jer ukoliko se komina masline koristi na poljoprivrednom zemljištu, sukladno propisima iz nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, kao organsko gnojivo ili poboljšivač tla, onda da se ista ne smatra otpadom i ne podliježe odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Obrazloženje koje drugostupanjsko tijelo navodi o tome da ovdje tužitelj zanemaruje odredbe Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja, neosnovane su i to iz sljedećeg razloga. Drugostupanjsko tijelo navodi kako maslinova komina predstavlja veliki ekološki problem jer spojevi sadržani u komini mogu utjecati na smanjenje pH vrijednosti tla, povećanje njegova salaniteta, imobilizaciju dušika i slično. Međutim – činjenica da mogu ne znači ujedno i da moraju, odnosno da utječu. A ničime prvostupanjsko tijelo, a ni drugostupanjsko tijelo da nisu utvrdili niti dokazali da je predmetna maslinova komina na predmetni način utjecala na tlo na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, otpad da je definiran kao svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Ali maslinovu kominu ovdje tužitelj niti da je odbacio, a niti je namjeravao ili morao odbaciti, jer isti kominu masline koristi kao gnojivo za svoje maslinike. Kada bi komina masline bila toliko „otrovna“ kao što se to pokušava prikazati, nejasno je zašto bi ju tužitelj onda kao takvu koristio za gnojidbu njegovih maslinika. Da maslina komine nije otpad te da nije „otrov“ već organsko gnojivo i poboljšivač tla, da govori u prilog i analiza koju je ovdje tužitelj izvršio nad upravo navedenom kominom. Nadalje ističe kako je izradio i Elaborat zaštite okoliša za postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (izrađen od strane ovlaštenika Kaina d. o. o.), a temeljem kojeg Elaborata da je upravo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (ovdje tuženika!), Uprava za procjenu utjecaja na okoliši održivo gospodarenje otpadom, Sektor za procjenu utjecaja na okoliš, izdalo Rješenje Klasa: UP/I- 351-03/25-09/46, Urbroj: 517-04-1-2-25-12 od 11. lipnja 2025. godine, u kojem rješenju je utvrđeno da nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš niti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, a to sve stoga što je tijelo utvrdilo da se ni na koji način proizvodnjom ulja iz maslina, pa i odlaganjem komine, ne onečišćuje okoliš jer će se predmetna komina koristiti kao gnojivo. Dakle, samo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije da nije ocijenilo predmetni zahvat kao negativan za utjecaj na okoliš te nije ocijenilo da bi komina predstavljala otpad u smislu Zakona o održivom gospodarenju otpadom, iz čega proizlazi tumačenje da se komina kao takva- ukoliko se koristi kao gnojivo- ne smatra otpadom, pa sukladno tome cjelokupni postupak, pa i samo pobijano rješenje o izvršenju, nije zakonito te je utemeljeno na potpuno pogrešnom činjeničnom stanju te pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Nadalje, 16. listopada 2025. godine da je stupio na snagu Pravilnik o Izmjenama i dopunama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja, u koji da su dodane posebne odredbe vezane za kominu i skladištenje iste, odnosno odlaganje iste na poljoprivrednim zemljištima što ukazuje na to da se komina ne smatra otpadom, ali i da do tada nisu postojali posebni propisi o načinu skladištenja, donosno odlaganja iste na poljoprivredna zemljišta. U članku 3. točka 17. Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja, a na koji se poziva i sam tuženik u pobijanom Rješenju, da je navedeno da je komina masline pasta koja ostaje nakon ekstrakcije ulja iz masline. U članku 10. b. i dr. istog Pravilnika propisani su uvjeti skladištenja komine na poljoprivrednom zemljištu, kao i da se komina masline može razastirati na poljoprivredno zemljište u količini ne većoj od 80 tona/ha. Iz navedenog dakle da proizlazi da je upravo Pravilnikom na koji se poziva sam tuženik utvrđeno da komina masline nije otpad, već pasta koju je moguće razastirati na poljoprivredno zemljište, odnosno skladištiti na isto, stoga su apsolutno neosnovani i neutemeljeni navodi tuženika u kojima navodi kako upravo iz Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja proizlazi da maslinova komina predstavlja veliki ekološki problem, kada je već iz samih odredbi pravilnika razvidno da to nije tako! Da tome nije tako da govori i pravomoćna Presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, posl.br. Pp – 1636/25 od 4. prosinca 2025. godine kojom presudom je okrivljenik Agrolaguna d. d. oslobođen optužbe da bi odbacio otpad ključnog broja KB020301 (otpadna maslinov komina) u okoliš, odnosno na mjesto koje nije predviđeno za odlaganje otpada. Iz svega navedenog da je razvidno da je već u prvostupanjskom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a nastavno na to i u drugostupanjskom postupku u kojem se drugostupanjsko tijelo nije niti očitovalo na navode tužitelja iz žalbe, već je samo paušalno navodilo odredbe zakona te navelo činjenicu da tužitelj, odnosno n jegova komina, nije upisana u očevidnik nusproizvoda. Pobijano drugostupanjsko rješenje da je manjkavo, neobrazloženo te utemeljeno na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pa je kao takvo nezakonito. Tužitelj stoga predlaže da naslovni sud poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje da u odnosu na navod iz tužbe u kojemu se Tužitelj poziva na Očitovanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 325-01/20-01/419, URBROJ: 517-07-1-2-1-20-2 od 28. listopada 2020. prema kojemu se komina masline koja se koristi na poljoprivrednom zemljištu ne smatra otpadom te ne podliježe odredbama Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 84/21 i 142/23; u daljnjem tekstu: ZGO), Tuženik ističe odredbu članka 4. stavak 1. točka 34. ZGO-a koja jasno propisuje da je nusproizvod proizvodni ostatak, koji nije ni otpad ni proizvod, i koji je upisan u očevidnik nusproizvoda te odredbu članka 15. stavka 1. ZGO-a kojom je propisano da tvar ili predmet, koji nastaje kao rezultat proizvodnog procesa, gradnje građevine ili tehnološkog procesa, čija primarna svrha nije proizvodnja te tvari ili predmeta, smatrat će se nusproizvodom, a ne otpadom, ako je upisan u Očevidnik nusproizvoda. Dakle, otpadna maslinova komina koja nastaje proizvodnim procesom uslijed djelatnosti Tužitelja, da ne predstavlja automatski nusproizvod koji Tužitelj može slobodno odlagati gdje poželi, već podliježe pozitivnim propisima. Prvenstveno, ukoliko se radi o nusproizvodu podliježe odredbama ZGO-a i obvezi upisa u Očevidnik nusproizvoda te podredno u slučaju daljnje uporabe odredbi članka 4. Pravilnika o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 106/22, 138/24; u daljnjem tekstu: Pravilnik). Nesporno da je da sporna maslinova komina koju je žalitelj uskladištio na lokaciji k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije upisana u Očevidnik nusproizvoda, niti je Tužitelj upisan u Registar djelatnosti gospodarenja otpadom (ReDGO), odnosno u Očevidnike sakupljača i oporabitelja, nusproizvoda ukidanja statusa otpada, a što je utvrđeno u Pobijanom rješenju. Slijedom navedenoga, da se ne radi o nusproizvodu iz odredbe članka 4. stavka 1. točke 34. ZGOa već o otpadu. U prilog navedenomu, da se ukazuje i na odredbu članka 10a Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja koji jasno propisuje da se komina masline i vegetativna voda kao nusproizvodi proizvodnje maslinovog ulja moraju primjereno zbrinuti u skladu s propisom o gospodarenju otpadom i propisom o vodama. Dodatno Tuženik ukazuje da se u Pobijanom rješenju detaljno osvrnuo na navode iz očitovanja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 325-01/20-01/419, URBROJ: 517-07- 1-2- 1-20-2 od 28. listopada 2020., jasno ukazavši Tužitelju da je zanemario odredbe Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (Narodne novine, broj 71/19; u daljnjem tekstu: Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja) koji jasno propisuje uvjete pravilnoga skladištenja maslinove komine. U odnosu na tužbeni navod da prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo, ovdje Tuženik, nisu utvrdili ni dokazali da je maslinova komina na predmetni način utjecala na tlo na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Tuženik ističe kako je činjenica da maslinova komina sadrži visoke koncentracije fenola, lipida i organskih kiselina koji mogu utjecati na smanjenje pH vrijednosti tla, te da je upravo iz tih razloga propisano na koji način te koja količina se može skladištiti, odnosno razastirati na poljoprivrednom zemljištu. Također Tuženik ukazuje na činjenicu da je Tužitelj odlagao maslinovu kominu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u količini od oko 200 tona, a koja da je nastala na način da je Tužitelj preradio 45 tona vlastitih maslina i 250 tona maslina za druge subjekte. Dodatno Tuženik ukazuje da nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nije predviđena za odlaganje otpada, kao i na činjenicu da je i Pravilnikom o Izmjenama i dopunama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja od 16. listopada 2025. (Narodne novine broj: 127/25; u daljnjem tekstu: Pravilnikom o Izmjenama i dopunama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja od 16. listopada 2025.), koje ističe Tužitelj, nadležno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva odredilo uvjete pod koj ima se maslinova komina može odlagati na poljoprivredno zemljište. Naime, člankom 10a. predmetnoga Pravilnika da je propisano da se komina masline može razastirati na poljoprivredno zemljište u količini ne većoj od 80 tona/ha, a člankom 10b istoga Pravilnika propisano je da se iznimno od članka 10a komina masline može privremeno skladištiti na poljoprivrednom zemljištu pod uvjetom da privremeno skladištenje može trajati najduže tri godine do izgradnje odgovarajućeg pogona za preradu komine masline, s time da jedinica lokalne samouprave mora dati suglasnost na lokaciju za privremeno skladištenje komine masline i pismo namjere kojim se obvezuju na izgradnju odgovarajućeg pogona za preradu komine masline. Suglasnost jedinice lokalne samouprave na određenu lokaciju za privremeno skladištenje komine traje najduže 12 mjeseci, a može se izdati najviše tri puta za istu lokaciju. Nadalje da je propisano da površina na kojoj će se privremeno skladištiti komina masline mora ispunjavati sljedeće uvjete: mora biti izolirana nepropusnom folijom minimalne debljine 0,75 mm radi sprječavanja onečišćenja tla i voda i mora biti onemogućeno procjeđivanje oborinske i vegetativne vode u okolno tlo i vode. Nadalje je stavkom 4. istoga članka Pravilnika propisano da je prilikom skladištenja komine masline, korisnik dužan voditi računa da se ne ošteti ili onečisti poljoprivredno zemljište na koje se odlaže komina, a stavkom 5. istoga članka da je nakon uklanjanja uskladištene komine masline korisnik dužan poljoprivredno tlo na kojem je bila uskladištena komina masline vratiti u prvobitno stanje. Uzimajući u obzir sve navedeno, Tužitelj da nije skladištio vrstu otpada KB 02 03 01 - otpadnu maslinovu kominu u skladu s Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja, niti bi ispunjavao uvjete sukladno Pravilniku o Izmjenama i dopunama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja od 16. listopada 2025., na koji se poziva kao opravdanje za svoje nepropisno postupanje s otpadnom maslinovom kominom. U odnosu na Analitičko izvješće Laboratorija Virovitica, br. 3471/2023 od 16. svibnja 2023. koje Tužitelj ističe kao dokaz da maslina komine nije otpad, već organsko gnojivo i poboljšivač tla, Tuženik ističe da predmetno izvješće nije relevantan dokaz za dokazivanje statusa otpada. Nastavno, Tuženik ističe da se analizirana komina masline odnosi na kominu iz 2023. godine, dok se u ovom postupku radi o komini za koju je u inspekcijskom nadzoru provedenom 2025. godine utvrđeno da je ista razastirana krajem 2024. godine. Nadalje, Tuženik naglašava da maslinova komina Tužitelja ne ispunjava uvjete nusproizvoda niti po ZGO-u niti po Pravilniku o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja. U odnosu na Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, KLASA: UP/I -351- 03/25-09/46, URBROJ: 517-04-1-2-25-12 od 11. lipnja 2025., Tuženik ističe da se isto odnosi na namjeravani zahvat - liniju za preradu maslina u maslinovo ulje na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno isto da se ne odnosi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na koju se odnosi Pobijano rješenje. Tuženik ukazuje da iz predmetnoga rješenja proizlazi da nije potrebno provesti postupak procjene ut jecaja zahvata na okoliš niti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, te da je isto cijenjeno temeljem Elaborata zaštite okoliša, izrađenog od Kaina d. o. o. iz Zagreba u siječnju 2025. i dopunjenoga u travnju 2025., u kojemu da se navodi da će se suhe sjemenke koristiti za grijanje, a tekući dio komine i vegetabilna voda kompostirati u jamama obloženim nepropusnom folijom, te će se nakon analize koristiti kao gnojivo (…). Iz navedenoga da je jasno da će se kompostiranje odvijati u kontroliranim uv jetima u sklopu linije za preradu maslina u maslinovo ulje, za razliku od otpadne komine odložene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U odnosu na presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, Posl. broj: Pp1636/25 od 4. prosinca 2025. kojom je okrivljenik Agrolaguna d. d. oslobođen optužbe da je odbacio otpadnu maslinovu kominu u okoliš, Tuženik ističe da ista nije relevantna za ovaj postupak s obzirom da se radi o različitom činjeničnom stanju s obzirom na ono utvrđeno u ovom postupku. Izvori p rava u Republici Hrvatskoj sukladno članku 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske su ustav, zakoni, međunarodni ugovori i drugi važeći izvori prava, te navedena presuda ne predstavlja pravni izvor izvan toga sudskog postupka. Dodatno, Tuženik kao bitnu ističe činjenicu da je okrivljenik Agrolaguna d. d. upisao kominu masline u Očevidnik nusproizvoda, što govori u prilog argumentu Tuženika da je Tužitelj bio obvezan upisati maslinovu kominu koju odložio na lokaciji k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Očevidnik nusproizvoda, a što da je propustio učiniti. U odnosu na navode iz tužbe da se Tuženik u Pobijanom rješenju nije očitovao na navode Tužitelja iz žalbe, već samo paušalno naveo zakonske odredbe te činjenicu da Tužitelj nije maslinovu kominu upisao u Očevidnik nusproizvoda, Tuženik ističe da je u skladu s odredbom članka 120. stavka 2., u vezi s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a, u Pobijanom rješenju jasno obrazloženi razlozi zbog kojih je žalba Tužitelja odbijena. Naime, sukladno članku 120. stavku 3. ZUP-a, u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. Nadalje, u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a, Pobijano rješenje sadržava sve propisano, odnosno kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Nastavno na sve navedeno, Tuženik se protivi svim dokaznim prijedlozima Tužitelja iz tužbe. U odnosu na saslušanje IA i LA, Tuženik ističe da isto ne doprinosi drugačijem utvrđenju činjenica od utvrđenoga u Pobijanom rješenju, te uzimajući u obzir načela ekonomičnosti postupka, ne doprinosi rješavanju ove upravne stvari. Slijedom svega navedenog, s obzirom da Tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, predlaže se Naslovnom sudu, a sve iz razloga iznesenih u ovom odgovoru na tužbu i u obrazloženju Pobijanog rješenja, odbiti Tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao i zahtjevom za naknadu troškova u ovom upravnom sporu.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 6. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenice tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i podneska od 6. srpnja 2026., također tužitelj još jednom ističe kako nisu bile ispunjene pretpostavke da se komina masline tretira kao otpad jer da ista ne ulazi pod definiciju otpada kako ni temeljem Zakona o gospodarenju otpadom tako ni temeljem EU Direktive o otpadu (2008/98/EZ) sve kako je navedeno u čl. 5. jer da je osigurana daljnja uporaba komine. Ista se može i smije upotrijebiti izravno bez dodatne obrade i nastaje kao sastavni dio proizvodnog postupka, te je njezina daljnja uporaba dopuštena i ne dovodi do štetnih učinaka. Tuženik da nije dokazao da bi došlo do štetnih učinaka obzirom nije proveo nikakvu analizu i plan za razliku od tužitelja koji je analizu proveo a rezultati koje analize da štetnog utjecaja na tlo nema. Slijedom navedenog činjenica je da tuženik selektivno tumači odredbe kako Zakona tako i Pravilnika što je dovelo do povrede načela upravnog postupka, te dalje izlaže kao u tužbi.

7. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu. U odnosu na podnesak tužitelja i navedeno sada na raspravi tuženik ističe da se otpadna komina masline ne smije i ne može upotrijebiti izravno, već da je potrebno da ispunjava odredbe Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja kao izmjene i dopune istoga Pravilnika koje su usklađene s propisima koji reguliraju otpad, odnosno Zakonom o gospodarenju otpadom. Između ostaloga za navedeni Pravilnik i skladištenje komine kao materijala koji se može razastirati na tlo te kasnije koristiti kao gnojivo nadležno je Ministarstvo poljoprivrede koje vodi evidenciju o lokacijama za koje su jedinice lokalne samouprave izdale suglasnost za privremeno skladištenje komina masline. Tek kad je proizvođač komine masline upisan u evidenciju da može privremeno skladištiti kominu na određenoj lokaciji. Tužitelj da nije dokazao da je upisan u tu evidenciju, niti da je skladištio kominu u skladu s čl. 10. a navedenog Pravilnika. U odnosu na navode iz podneska vezano za prekršajni postupak protiv Agro laguna d. d. na koji se poziva tužitelj navedeno je detaljno obrazloženo u odgovoru na tužbu, a očevidnici su javno objavljeni.

8. Zamjenica opunomoćenice tužitelja predložila je da se provedu dokazi navedeni u tužbi, dok se službena osoba tuženika protivila predloženim dokazima.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokazne prijedloge tužiteljice, ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

10. Na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Odredbom članka 4. stavak 1. točka 34. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 84/21, 142/23: Zakon), propisano je da je nusproizvod proizvodni ostatak, koji nije ni otpad ni proizvod, i koji je upisan u očevidnik nusproizvoda. Točkom 48. istog članka je propisano da je otpad svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti.

12. Odredbom članka 15. stavak 1. Zakona, propisano je da je proizvođač otpada i posjednik otpada dužan osigurati obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. ovoga Zakona, a kad navedeno nije moguće, dužan je osigurati zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. ovoga Zakona. Stavkom 2. je propisano da je proizvođač otpada i posjednik otpada dužan izvršiti obvezu iz stavka 1. ovoga članka na način da sam obradi vlastiti otpad ili da obradu otpada povjeri osobi kojoj je sukladno ovom Zakonu dozvoljena obrada otpada ili da otpad isporuči iz Republike Hrvatske na oporabu odnosno zbrinjavanje u skladu s Uredbom (EZ) 1013/2006. Stavkom 3. je propisano da obvezu iz stavka 2. ovoga članka: - proizvođač otpada mora izvršiti u roku od jedne godine od dana nastanka toga otpada, - posjednik otpada mora izvršiti u roku od jedne godine od dana kad je preuzeo taj otpad u posjed.

13. Odredbom članka 18. stavak 1. i 2. Zakona, propisano je da je zabranjeno odbacivanje otpada u okoliš. Odbacivanje otpada u okoliš iz stavka 1. ovoga članka je svako ostavljanje, napuštanje, odbacivanje ili odlaganje otpada izvan lokacije gospodarenja otpadom i ne odnosi se na mjesto primopredaje otpada u sklopu javne usluge sakupljanja komunalnog otpada.

14. Odredbom članka 21. Zakona, propisano je da je proizvođač otpada i posjednik otpada dužan osigurati obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. ovoga Zakona, a kad navedeno nije moguće, dužan je osigurati zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. ovoga Zakona (stavak 1.). Proizvođač otpada i posjednik otpada dužan je izvršiti obvezu iz stavka 1. ovoga članka na način da sam obradi vlastiti otpad ili da obradu otpada povjeri osobi kojoj je sukladno ovom Zakonu dozvoljena obrada otpada ili da otpad isporuči iz Republike Hrvatske na oporabu odnosno zbrinjavanje u skladu s Uredbom (EZ) 1013/2006 (stavak 2.). Obvezu iz stavka 2. ovoga članka: - proizvođač otpada mora izvršiti u roku od jedne godine od dana nastanka toga otpada,

- posjednik otpada mora izvršiti u roku od jedne godine od dana kad je preuzeo taj otpad u posjed (stavak 3.).

15. Odredbom članka 29. stavak 1. Zakona, propisano je da pravna i fizička osoba - obrtnik može nakon što ishodi dozvolu za gospodarenje otpadom započeti i obavljati djelatnost oporabe i zbrinjavanja otpada za koju je izdana ta dozvola. Stavkom 3. je propisano da pravna i fizička osoba - obrtnik, nakon što je u upisana u Očevidnik sakupljača i oporabitelja može: 1. kao sakupljač otpada, započeti i obavljati djelatnost sakupljanja otpada postupkom sakupljanja otpada na cijelom području Republike Hrvatske i 2. kao oporabitelj, započeti i obavljati djelatnost oporabe postupkom za koji se ne izdaje dozvola za gospodarenje otpadom.

16. Odredbom članka 136. stavak 1. Zakona, propisano je da inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode inspektori zaštite okoliša Državnog inspektorata (u daljnjem tekstu: inspektor zaštite okoliša), ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

17. Odredbom članka 144. Zakona, propisano je da inspektor zaštite okoliša rješenjem naređuje nadziranoj osobi uklanjanje otpada u primjerenom roku ako utvrdi da: 1. je ostavila, odbacila i/ili odložila otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje ili izvan lokacije gospodarenja otpadom ili

2. otpad ne skladišti na propisani način, odnosno ako skladišni prostor u kojem se otpad skladišti ne ispunjava propisane uvjete i/ili se skladišti duže nego je to ovim zakonom ili podzakonskim propisom dopušteno

3. otpad skladišti na lokaciji za koju nema odgovarajući akt za skladištenje otpada (stavak 1.). Ako je nepropisno uskladištenim, ostavljenim, odbačenim ili odloženim otpadom onečišćen okoliš, inspektor rješenjem naređuje osobi iz stavka 1. ovoga članka i sanaciju onečišćenog okoliša putem ovlaštene osobe (stavak 2.).

18. Odredbom članka 4. Pravilnika o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 106/22, 138/24, dalje: Pravilnik), propisano je da se daljnja uporaba tvari ili predmeta, radi utvrđivanja statusa nusproizvoda, dokazuje:

1. izvornikom ili ovjerenom preslikom ugovora ili drugog dokumenta koji uređuje poslovni odnos između posjednika tvari ili predmeta za koju se traži upis u Očevidnik nusproizvoda i budućeg korisnika nusproizvoda iz kojeg je razvidno da je osigurana daljnja uporaba te tvari ili predmeta

2. izjavom proizvođača nusproizvoda o namjeri korištenja tog nusproizvoda u vlastitoj proizvodnji ili izgradnji za slučaj kad se korisnik nusproizvoda koji je ujedno i proizvođač nusproizvoda nalazi na lokaciji različitoj od lokacije na kojoj se proizvodi nusproizvod (stavak 1.).

Mogućnost izravne uporabe tvari ili predmeta bez dodatne obrade, osim uobičajenim industrijskim postupcima, a radi utvrđivanja statusa nusproizvoda, dokazuje se opisom i tehnološkom shemom procesa prerade nusproizvoda kod korisnika nusproizvoda i specifikacijom korisnika nusproizvoda (stavak 2.).

19. Dodatkom VII. Navedenog Pravilnika, propisano je da je vrstu otpada KB 02 03 01 dopušteno obrađivati u sklopu oporabe, a navedena vrsta otpada uključuje između ostalog, muljeve od pranja, čišćenja, guljenja, centrifugiranja i separacije, a pod dodatni uvjeti i primjeri navedeno je da je dopušten mulj iz procesa prerade hrane i pića koji ne sadrži onečišćujuće tvari i isključivo sadrži tvari biljnog porijekla (npr. komina od masline)

20. Iz spisa predmeta proizlazi da proveden inspekcijski nadzor nad tužiteljem 14. veljače 2025., kojom prilikom je utvrđeno da se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odlagala otpadna maslinova komina KB 02 03 01 i to tijekom listopada i studenog 2024., u količini od oko 200 t. Navedena otpadna maslinova komina je nastala tako da je tužitelj preradio 45 t vlastitih maslina i 250 t maslina za druge subjekte.

21. Predmetna maslinova komina nije upisana u očevidnik nusproizvoda što je utvrđeno uvidom u očevidnik nusproizvoda koji je dostupan na mrežnim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.

22. Iz svega proizlazi da se maslinova komina mora propisno zbrinuti i ne smije se nekontrolirano odbacivati u prirodu, ali se pod strogo definiranim zakonskim uvjetima smije razastirati po zemljištu kao gnojivo. Međutim, zbog visoke koncentracije fenola, organskih kiselina i niskog pH, svježa komina može biti fitotoksična (otrovna za biljke) i štetna za podzemne vode ako se s njom ne postupa pravilno. Stoga je potrebno izvršiti upis u Očevidnik nusproizvoda pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, a vlasnici zemljišta su dužni voditi točnu evidenciju o datumu razastiranja, količinama, te broju katastarske čestice. Dakle, maslinova komina ne bi trebala samo ostati odložena na zemlji u svježem stanju i većim količinama jer tada može biti ekološki problem i potencijalno protivno propisima o zbrinjavanju otpada. Obzirom da ista nije upisana u Očevidnik nusproizvoda, smatra se otpadom s kojim se mora postupati u skladu sa Zakonom o gospodarenju otpadom.

23. Pozivanje tužitelja na presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Poreč, poslovni broj Pp-1636/25 od 4. prosinca 2025. nije osnovano iz razloga jer se ne radi o istom činjeničnom stanju gdje je subjekt bio upisan u Očevidnik nusproizvoda. Također nije osnovano pozivanje na rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije od 11. lipnja 2025. iz razloga što se ne radi o istoj katastarskoj čestici, odnosno u rješenju se radi o k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u ovom sporu je riječ o k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

24. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

25. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

26. Odluka o troškovima spora tuženika se temelji na odredbi članka 147. stavak 4. ZUS-a. Tuženik je na raspravi zatražio putne troškove na relaciji Zagreb -Rijeka- Zagreb, (prijevozno sredstvo: autobus), kao i trošak dnevnice, to je tuženiku dosuđen ukupni trošak upravnog spora u visini od 90,00 eura, sukladno članku 6. i 10. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj: 59/88, 3/94, 150/05, dalje Pravilnik), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Rijeci 10. srpnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja iz Čohilj i partneri d. o. o. odvjetničkog društva, sa sjedištem u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Samostalnom sektoru za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80