REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Čakovcu
Ruđera Boškovića 18
40000 Čakovec
Poslovni broj: Pr-12/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Čakovcu po sutkinji Valentina Varga Gombar u pravnoj stvari tužitelja AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, protiv tuženika GRAD ČAKOVEC, OIB 44427688822, Ulica Kralja Tomislava 15, 40000 Čakovec, radi Radno - ostalo, 10. srpnja 2026.
r i j e š i o j e :
Ovaj se sud proglašava stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te će se po pravomoćnosti ovoga rješenja spis ustupiti stvarno nadležnom Upravnom sudu u Zagrebu.
Obrazloženje :
1. Kod ovoga suda u tijeku je parnični postupak, po tužbi tužitelja, protiv tuženika, radi utvrđenja i radi isplate, a sukladno tužbi podnesenoj dana 22. rujna 2022.god. ovom Općinskom sudu u Čakovcu.
2. Postupak je bio u prekidu Rješenjem suda od dana 14. prosinca 2022.god., koje je postalo pravomoćno i to do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, te je postupak nastavljen rješenjem od dana 24. ožujka 2026.god. koje je postalo pravomoćno.
3. Na pripremnom ročištu održanom dana 28. svibnja 2026.god., a s obzirom na navode stranaka, sud je donio rješenje da će posebnim rješenjem odlučiti da li se ovaj postupak može dalje provoditi, a i s obzirom na odluku Visokog upravnog suda RH.
4. Stoga se donosi ovo posebno rješenje, a sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu u ovom postupku.
5. Tužitelj u svojoj tužbi smatra kako mu je nanesena šteta obzirom da je nezakonitom odlukom tuženika premješten na radno mjesto koje traži nižu stručnu spremu od njegove, a posljedično tome su mu smanjena primanja za iznos koji predstavlja razliku između iznosa plaće koju prima na radnom mjestu na kojem može biti zaposlena osoba više stručne spreme ( VŠS ) i iznosa plaće koju bi primao da je raspoređen na radno mjesto za koje se traži visoka stručna sprema ( VSS).
6. Stoga tužitelj ovom tužbom potražuje navedenu razliku u iznosima plaća, a kako osnovanost tog tužbenog zahtjeva ovisi o utvrđenju je li Rješenje Grada Čakovca klase UP/I 112-01/21-01/114, br. 2109/2-01-21-01 kojim se trajno premješta u GKP ČAKOM d.o.o. Mihovljan zakonito, to tužitelj u toč. I. tužbenog zahtjeva traži dase utvrdi da li je to rješenje tuženika o premještaju zakonito i predlaže da ovaj sud o tom pravnom pitanju riješi u okviru parničnog postupka kao prethodno pitanje sukladno odredbi članka 12. Zakona o parničnom postupku.
7. Odredbom članka 5. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (dalje: ZSN) propisano je da je odlučivanje o prijmu u službu, rasporedu na radno mjesto, premještaju, napredovanju, plaći, produženju roka za polaganje državnog ispita, stavljanju na raspolaganje, prestanku službe te zadržavanju u službi upravna stvar o kojoj rješenjem odlučuje pročelnik ili službena osoba kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, sukladno pravilniku o unutarnjem redu, osim kad je ovim Zakonom izrijekom propisano da rješenje donosi pročelnik upravnog tijela.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Rješenje Grada Čakovca koji je upravni akt u smislu čl. 5. ZSN-a nezakonito, a izričitu nadležnost odlučivanja o zakonitosti upravnih akata imaju upravni sudovi prema čl. 12. Zakona o upravnim sporovima te čl. 22. Zakona o sudovima.
9. Općinski sud ne može odlučivati o zakonitosti rješenja tijela lokalne jedinice o premještaju službenika kao o prethodnom pitanju jer Zakon o upravnim sporovima izričito propisuje da upravne sporove rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, a ne općinski sudovi.
10. Člankom 28. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ( dalje :ZUS ), propisano je da sud ocjenjuje nadležnost prema podacima iz tužbe i činjenicama koje su mu poznate, a prema odredbama članka 30. točka 7. ZUS-a, sud će rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Osim toga, člankom 4. stavak 1. ZUS-a, propisano je da se upravni spor ne može voditi u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora.
11. Sukladno Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi rješenje tuženika za koje tužitelj traži da se utvrdi nezakonitim ( toč. I. tužbenog zahtjeva ) je upravni akt protiv kojeg se može podnijeti žalba, a protiv rješenja kojim je odlučeno o žalbi, može se pokrenuti upravni spor, te jasno proizlazi da je upravni sud nadležan odlučivati o zakonitost toga rješenja i o ispunjavanju uvjeta za podnošenje same tužbe tužitelja.
12. Ovaj općinski sud o tome ne može odlučivati niti u okviru prethodnog pitanja temeljem čl. 12. Zakona o parničnom postupku jer se radi o odlučivanju o zakonitosti upravnog akta koji je donio tuženik.
13. U konkretnom slučaju tuženik nije stavio prigovor nenadležnosti ovoga suda, te sud odlučuje sukladno navedenom.
14. Sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 17. stav 4. Zakona o parničnom postupku ( dalje : ZPP ), kojom je propisano da ako je već održano pripremno ročište ili ako ono nije održano, nakon što se tuženik na prvom ročištu za glavnu raspravu upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili po prigovoru tuženika podnesenog nakon pripremnog ročišta ili, ako ono nije održano, nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno.
15. Naime, prema čl. 17. st. 1. Zakonu o parničnom postupku sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, što bi značilo da sud može donijeti odluku o nenadležnosti i u razdoblju između (odnosno nakon) pripremnog ročišta i početka glavne rasprave, ako tuženik još nije započeo raspravljanje o glavnoj stvari (čl. 17. st. 1. ZPP-a).
16. Nakon tog trenutka, bez prigovora tuženika, sud se ne može oglasiti nenadležnim, osim ako zakon izričito ne predviđa drugačije. Naime, ako se radi o sporu za koji je zakonom izričito određeno da se sud može po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim i nakon što je održano pripremno ročište, odnosno, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari Zakon o parničnom postupku propisuje isključivu nadležnost određenih vrsta sudova – čl. 34.-34.d. ZPP-a.
17. Dakle, nakon što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti (ili u povodu prigovora tuženika, što ovdje nije slučaj ) oglasiti stvarno nenadležnim samo za predmete iz nadležnosti suda druge vrste ako je to zakonom izrijekom određeno (čl. 17. st. 4. ZPP-a).
18. U smislu rečenog nema sumnje da se i ova zakonska odredba odnosi na sudove čija je stvarna nadležnost propisana ZPP-om pa do ustaljivanja stvarne nadležnosti dolazi samo između općinski i trgovačkih sudova, međutim, polazeći od činjenice da su se u domaćem pravnom uređenju (od 01. siječnja 2012.) po prvi put pojavili prvostupanjski upravni sudovi, kao sudovi pune jurisdikcije, valja zaključiti da je pravni domašaj odredbe iz članka 17. stavak 4. ZPP-a šireg značaja i prelazi granice stvarne nadležnosti propisane ZPP-om.
19. Zbog toga se ova zakonska odredba odnosi i na slučajeve kada redovni sud ne može postupati u upravnoj stvari jer je to izrijekom određeno zakonskim odredbama koje jasno propisuju da u upravnim stvarima mogu postupati isključivo upravni sudovi (članak 12. ZUS-a).
20. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Revr-168/15-2 od 03. studenog 2015. godine ističe kako se čl. 17. st. 4. ZPP-a može primijeniti i na upravne sporove, iako se odredbe o ustaljivanju stvarne nadležnosti iz ZPP-a ne odnose na iste, već samo na općinske i trgovačke sudove. Dakle, čl. 17. st. 4. može se primijeniti i na slučajeve kada redovni sud ne može postupati u upravnoj stvari jer je to izrijekom određeno zakonskim odredbama koje jasno propisuju da u upravnim stvarima mogu postupati isključivo upravni sudovi (članak 12. ZUS-a). U sudskoj praksi je Vrhovni sud RH donio sličnu odluku i u Rješenju broj Gr l 370/2021 gdje je odlučio da se radi o upravnoj stvari i da je nadležan upravni sud.
21. Stvarna nadležnost općinskih i trgovačkih sudova propisana je odredbama ZPP- a, u kojima uopće nema odredbi o nadležnosti i postupanju upravnih sudova budući je to propisano posebnim zakonom (Zakon o upravnim sporovima- dalje : ZUS), a supsidijarna primjena ZPP-a u postupku pred upravnim sudovima propisana je samo u točno navedenim slučajevima (poslovna sposobnost, dokazivanje, održavanje reda na raspravi i neka pitanja zastupanja).
22. Dakle, zakonske odredbe iz kojih proizlazi mogućnost ustaljivanja stvarne nadležnosti iz ZPP-a zapravo se ne odnose na upravne sudove i obrnuto. To znači da u okviru svoje stvarne nadležnosti (članak 17. vezi s člancima 33. do 34.c ZPP-a) redovni sudovi ne mogu postupati u upravnim stvarima, niti upravni sudovi mogu voditi sporove iz njihove stvarne nadležnosti.
23. Takva je i ustaljena sudska praksa u donošenju odluka pojedinih vrsta sudova npr. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/1202/2022 kojom je odlučivano u Presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 3085/2021 i Presudi i Rješenju Upravnog suda u Splitu broj Uslrs-199/2020, a predmet kojeg tužbenog zahtjeva je također bilo utvrđenje poništenja rješenja o premještaju koje je donio Grad Split, kao jedinica lokalne samouprave.
24. Ovaj sud se stoga u ovom slučaju, neovisno od upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, može oglasiti stvarno nenadležnim i to sukladno odredbama članka 17. stavak 4. ZPP-a jer smatra da je za odlučivanje o zahtjevu kojim se osporava zakonitost konkretnog upravnog akta stvarno nadležan upravni sud, dakle, radi se o stvarnoj nenadležnosti ovog općinskog suda.
25. Obzirom na iznijeto, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Čakovcu, 10. srpnja 2026.
Sutkinja :
Valentina Varga Gombar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na Županijski sud u , sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova, pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. punomoćnici tužitelja
2. tuženik
