REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. P Ob-70/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćnici Sidoniji Grbavac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici Bojani Ivanišević, odvjetnici u Zagrebu, radi povećanja uzdržavanja, nakon nejavne glavne rasprave, zaključene dana 1. srpnja 2026. u prisutnosti z.z. tužiteljice sa zamjenicom punomoćnice, odvjetničkom vježbenicom LI, te tuženikom sa zamjenikom punomoćnice, odvjetnikom Dejanom Vukomanovićem, dana 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povećava se uzdržavanje mlt. ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], određeno Rješenjem o odobrenju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-228/2022 od 1. lipnja 2022., pa se nalaže tuženiku SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da doprinosi po osnovi povećanog uzdržavanja mlt. ĆI, i to za razdoblje od dana podnošenja tužbe 20. veljače 2026. do 24. lipnja 2026. mjesečnim iznosom od 290,00 eura (dvjestodevedeset eura) mjesečno, a za razdoblje od 25. lipnja 2026. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, mjesečnim iznosom od 319,00 eura (tristodevetnaest eura), do svakog 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dužan na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja platiti zakonsku zateznu kamatu od njegova dospijeća do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, putem tekućeg računa majke i z.z. mlt. tužiteljice II.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za povećanje uzdržavanja u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 400,00 eura mjesečno.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 350,00 eura (tristopedeseteura), sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Obija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu do pune visine iznosa od 500,00 eura.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica po majci i zakonskoj zastupnici II (dalje: z.z.) u ovoj pravnoj stvari tužbom od 20. veljače 2026. potražuje povećanje uzdržavanja iz postojeće sudske odluke, Rješenja o odobrenju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-228/2022 od 1. lipnja 2022. (u daljnjem tekstu: Rješenje) kojim je razveden brak između parničnih stranaka i odobren je Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 24. siječnja 2022. nad tada maloljetnim FI i maloljetnom NI. Odobrenim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odlučeno je da će tada maloljetni FI stanovati s ocem na adresi [adresa], a maloljetna ĆI stanovati s majkom na adresi [adresa], definirana je dinamika ostvarivanja osobnih odnosa između roditelja i zajedničkog djeteta s kojim pojedini roditelj ne stanuje te je odlučeno da će uzdržavanje za oba djeteta iznositi 1.000,00 kn. Budući da svaki roditelj stanuje s jednim djetetom, tužiteljica i tuženik su se dogovorili da će do punoljetnosti starijeg djeteta, FI, koji stanuje s tuženikom, prebijati mjesečne obveze uzdržavanja. Međutim, dana 17. prosinca 2024., starije dijete tužiteljice i tuženika, FI, navršio je 18 godina zbog čega su prestali postojati razlozi za prebijanje obveze uzdržavanja. Budući da je ĆI, koja je nastavila živjeti s tužiteljicom još uvijek maloljetna, tuženik je od 17. prosinca 2024. u obvezi plaćati mjesečnu obvezu uzdržavanja na račun tužiteljice. Nakon donošenja rješenja, odnosno punoljetnosti starijeg djeteta, nastupile su bitno promijenjene okolnosti koje zahtijevaju donošenje nove odluke o roditeljskoj skrbi, a sve u svrhu zaštite najboljeg interesa maloljetne ĆI. Okolnosti su se promijenile samom činjenicom odrastanja, s obzirom na to da je u vrijeme sklapanja važećeg plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi maloljetna ĆI bila u dobi od 10 godina, dok danas maloljetna ĆI ima skoro 15 godina te je krenula u osmi razred, stoga su se njezine životne, obrazovne i razvojne potrebe objektivno značajno povećale. Troškovi se odnose i na izlete, džeparac, prehranu, higijenu, odjeću i obuću te ljetovanja i zimovanja koje su razmjerne dobi i razvojnim fazama djeteta. Iznos od 1.000,00 kn, odnosno 132,72 EUR-a nije razmjeran stvarnim potrebama djeteta u tinejdžerskoj dobi te ne predstavlja ravnomjernu raspodjelu između financijskih obveza roditelja s kojim dijete stanuje i koje je dužno doprinositi za uzdržavanje. Slijedom navedenoga, traži da se od dana podnošenja tužbe obveza uzdržavanja za mlt. tužiteljicu poveća na iznos od 400,00 eura mjesečno.

2. Tuženi se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi iz tužbe su neosnovani i netočni. Tuženik osporava visinu i osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, točan je navod iz tužbe da je Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-228/2022 od 1. lipnja 2022. godine razveden brak između parničnih stranaka i odobren Plan o zajedničkoj skrbi od 24. siječnja 2022. godine nad tada maloljetnim FI i maloljetnom NI, a kojim Planom je odlučeno da će tada maloljetni FI stanovati s ocem, a maloljetna ĆI sa majkom, definirana je dinamika ostvarivanja osobnih odnosa između roditelja i zajedničkog djeteta s kojim pojedini roditelj ne stanuje te je odlučeno da će uzdržavanje za oba djeteta iznositi 1.000,00 kn. Roditelji su dogovorili da će prebijati međusobne mjesečne obveze uzdržavanja. Iznos uzdržavanja koji se potražuje tužbom predstavlja iznos koji je suviše visok, uzimajući u obzir potrebe djeteta i mogućnosti roditelja koji je obveznik uzdržavanja. Naime, sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 75/2025) objavljena u Narodnim Novinama dana 2. svibnja 2025. minimalni iznos uzdržavanja za dijete starosti 13-18 godine, u slučaju da je primitak roditelja obveznika uzdržavanja do 1.318,00 EUR, iznosi 290,00 EUR. Ne postoje okolnosti, niti se iste navode u tužbi, koje bi opravdavale iznos uzdržavanja veći od onoga koji je propisan Odlukom ministarstva. Naime, tuženik prima u zadnjih 6 mjeseci prije podnošenja tužbe neto plaću u iznosu od 882,29 – 1.018,81 EUR. Uz navedeno, tuženik je uz plaću ostvarivao i mjesečni dodatak na plaću i iznosu od 163,36 EUR. Uz navedeno, zajednički sin stranaka FI i dalje živi sa ocem te ga otac i dalje uzdržava i pomaže mu, iako je ostao punoljetan. Slijedom navedenog, razvidno je da se okolnosti koje su utvrđene Planom o zajedničkoj skrbi od 24. siječnja 2022. godine nisu promijenile, pa se predlaže naslovnom sudu u cijelosti odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev uz dosudu troškova tuženiku

3. Tužiteljica je po punomoćnici na pripremnom ročištu od 1. lipnja 2026. istaknula da bi visina uzdržavanja trebala biti povećana barem na iznos propisanog minimume od 290,00 eura. Također, da ima uputu stranke i spremnost da se postigne dogovor oko visine uzdržavanja, ovisno o tome kakav je stav tuženika.

4. Tuženi je na istom pripremnom ročištu izjavio po punomoćniku da ostaje kod odgovora na tužbu, svih navoda i prijedloga, te predložio da se daljnjem tijeku postupka sasluša tuženika i zajedničkog sina stranaka FI.

5. Izvedeni su dokazi uvidom u Rješenje o odobrenju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, Obračun plaće tuženika, Ugovor o kreditu, Ugovor o kupoprodaji sa obročnom otplatom cijene, te saslušanjem stranaka.

6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

7. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje: ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7. Rješenjem o odobrenju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi definirano je između istih stranaka da će tada maloljetni FI stanovati sa ocem, a maloljetna ĆI stanovati s majkom; uzdržavanje za oba djeteta iznositi će po 1.000,00 kn.

8. Nije sporno da su se roditelji dogovorili da će obveze uzdržavanja "prebijati" odnosno da neće jedno drugome uzajamno isplaćivati identične iznose uzdržavanja.

9. Međutim, osnovano ukazuje z.z. tužiteljice da se nastupanjem punoljetnosti zajedničkog djeteta FI (**.**.2024.) bitno mijenjaju okolnosti o kojima ovisi uzdržavanje drugog maloljetnog djeteta NI. Osim toga, nesporno je između stranaka da je sada punoljetni sin stranaka FI završio trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje (u školskoj godini 2023./2024.) i nakon toga zasnovao stalni radni odnos koji i dalje traje.

10. Odredbe ObZ-a drugačije reguliraju obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta (čl. 310.) od uzdržavanja punoljetnog djeteta (čl. 290., 316. st. 2.)

11. Naime, odredbom čl. 310. ObZ-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja(1). Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (2). Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima. (3).

12. S druge strane, odredbom čl. 316. st. 2. ObZ-a propisano je da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Prema odredbi čl. 290. ObZ-a roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta (1). Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina(2). Obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta iz stavka 2. ovoga članka prestat će i prije isteka godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset i šest godina(3).

13. Iz izložene zakonske regulative jasno proizlazi da je za trajanja maloljetnosti oba djeteta pravilno bilo novčano uzdržavanje za dijete urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima. Međutim, nastupanjem punoljetnosti jednog od dvoje zajedničke djece, okončanjem redovitog školovanja i zaposlenjem istog punoljetnog djeteta, otpada osnova sporazumnog drugačijeg uređenja uzdržavanja maloljetnog djeteta po čl. 310. st. 3. ObZ-a.

14. Osim toga, ne samo što više ne postoji osnova da se tuženika ne obvezuje na isplatu nominalnog novčanog iznosa zbog "prebijanja" sa uzdržavanjem drugog djeteta, nego su se i na strani djeteta dogodile bitne promjene.

15. Mlt. ĆI (rođena **.**.2011.) u vrijeme donošenja Rješenja o odobrenju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi bila je u dobi od 11 godina, a u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nepunih 15 godina.

16. U kontekstu Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne Novine 75/2025, 66/2026) za dijete u dobi od 13 do 18 godina propisan je minimalni novčani iznos uzdržavanja od 290,00 eura (po Odluci objavljenom Narodnim Novinama 75/2025 s trajanjem do zaključno 24. lipnja 2026.), a potom u iznosu od 319,00 eura mjesečno (objavljivanjem Odluke u Narodnim Novinama 66/2026 s važenjem od 25. lipnja 2026. nadalje).

17. Iz priloženih Obračuna plaće za mjesec ožujak i travanj 2026. utvrđeno je da je tuženik ostvario neto plaću (uključujući nagradu-dodatak uz plaću i prijevoz) od ukupno 1.169,80 eura odnosno 1.189,96 eura. Navedeni iznosi ispod su imovinskog cenzusa minimalnih primitaka od 1.318,00 i 1.449,00 eura, po kojima su Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne Novine 75/2025, 66/2026) iznosi prosječnih potreba djeteta izjednačeni s propisanim minimalnim iznosima uzdržavanja.

18. Imajući u vidu da je drugo dijete stranaka FI punoljetan, okončanog redovitog školovanja i stalno zaposlen, on je po odredbi čl. 291. ObZ- a dužan pridonositi za svoje uzdržavanje, te se na roditelja s kojim stanuje punoljetno dijete ne odnosi mogućnost umanjenja uzdržavanja ispod visine propisanog minimuma po čl. 314. st. 3. ObZ-a.

19. Slijedom navedenoga, valjalo je uvažiti zahtjev za povećanje uzdržavanja do visine propisanih minimalnih novčanih iznosa i to za razdoblje od dana podnošenja tužbe 20. veljače 2026. – u primjeni Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne Novine 75/2025) zaključno do dana 24. lipnja 2026. u iznosu od 290,00 eura, a s danom 25. lipnja 2026. kao početkom primjene Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne Novine 66/2026) u visini propisanog minimalnog iznosa od 319,00 eura.

20. U preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 400,00 eura mjesečno, zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti, jer isti nije sukladan primanjima tuženika, odnosno njegovom životnom standardu (čl. 313. ObZ), imajući u vidu i dokumentirane obveze tuženika po pitanju kredita/kupnji uz obročnu otplatu.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a, pri čemu sud odlučuje slobodno i vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

21.1. Odredbom Tbr.7. toč. 3. Tbr.7.2. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/2023; dalje: Tarifa/2023), propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova koji obuhvaća najviše do četiri radnje; po Tbr. 54. Tarife/2023 vrijednost boda iznosi 2 eura, sveukupno 400 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 500 eura.

21.1. Tužiteljica je ostvarila djelomični uspjeh u ovom sporu. Zahtjevom je zatraženo povećanje od 267,28 eura (400,00 eura – 132,72 eura) u odnosu na visinu postojeće obveze. Dosuđenim iznosom prihvaćeno je povećanje (sa postojećeg iznosa u protuvrijednosti iznosa od 132,72 eura) od 157,28 eura i 186,28 eura, što u odnosu na ukupno zatraženo povećanje predstavlja 58,84% odnosno 69,69%. Pri tome, povećanje od 58,84 % odnosi se na razdoblje od 4 mjeseca, dok se obzirom na godišnje reguliranje minimalnih novčanih iznosa može očekivati da će iznos uzdržavanja povećan za 69,69% trajati zasigurno godinu dana.

21.2. Slijedom navedenoga, sud je na temelju ovlasti iz čl. 366. ObZ-a odlučio dosuditi 70%-tni iznos zatražene naknade troškova postupka u iznosu od 350,00 eura.

21.3 Tuženik nije ostvario uspjeh u parnici. Pri tome sud je imao u vidu i da je tuženik bio ustrajan u odbijanju prihvaćanja povećanja uzdržavanja čitavim tijekom ovoga postupka, i to ne samo po visini nego i po samoj osnovi. Stoga je valjalo u cijelosti odbiti tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 10. srpnja 2026.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

Pun. tužiteljica, odvj. Sidonija Grbavac

Pun. tuženika, odvj. Bojana Ivanišević