Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž-898/2026-4
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja- protutuženika SŽ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Primorac, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika 1. EŽ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Đorđu Perkoviću, odvjetniku u Pagu i 2. tuženice-protutužiteljice ĐŽ iz [adresa], zastupane po punomoćnici Vesni Koški, odvjetnici u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i prvotuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1368/11 od 28. listopada 2014., u sjednici održanoj 10. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe tužitelja i prvotuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1368/11 od 28. listopada 2014. u dijelu točke I. izreke u odnosu na prvotuženika za iznos od 38.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke u odnosu na prvotuženika te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 76.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2008. do isplate uz zahtjev za naknadu parničnog troška. Točkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev drugotuženice. Točkom III. izreke prvostupanjske presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelj i prvotuženik.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv odbijajućeg dijela presude iz točke I. izreke i odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Prvotuženik je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz točke II I. izreke prvostupanjske presude, iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, sa prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači i obveže tužitelja na naknadu troškova postupka prvotuženiku.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalbe su osnovane.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 76.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od prvotuženika i drugotuženice, s osnove isplate ostatka kupoprodajne cijene za kupljena dva stana.
8. U ovom predmetu donesena je presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 906/2016 od 5. travnja 2017. kojom je preinačena pobijana prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na oboje tuženika. Povodom revizije prvotuženika odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-714/2024 od 18. lipnja 2024. drugostupanjska presuda je ukinuta u odnosu na prvotuženika za iznos od 38.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke u odnosu na prvotuženika te je predmet u tom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8.1. Dakle, u odnosu na drugotuženicu o tužbenom zahtjevu tužitelja pravomoćno je odlučeno drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 906/2016 od 5. travnja 2017. i u tom dijelu ista nije ukinuta. Stoga je u ovom stadiju postupka potrebno ponovno odlučiti o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika (za iznos od 38.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama) i odlučeno o troškovima postupka te žalbi prvotuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka.
9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da je prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku pa je presudu moguće ispitati.
10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:
- da je 07. rujna 2007. između tužitelja, kao prodavatelja te tuženika kao kupaca zaključen kupoprodajni ugovor za dva stana na prvom katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu od ukupno 176.000,00 eura u protuvrijednosti kuna i ugovorenom dinamikom isplate cijene, koji ugovor je potpisan od strane tužitelja i prvotuženika,
- da je između stranaka sklopljen Aneks II kupoprodajnog ugovora od 18. listopada 2007. kojim su stranke utvrdile da je sklopljen kupoprodajni ugovor za predmetna dva stana, sada etažno vlasništvo s određenim omjerima te su izmijenile ugovorenu dinamiku isplate kupoprodajne cijene na način da utvrđuju da je iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti kupac isplatio prodavatelju na ime kapare, da je iznos od 4.779,46 eura isplaćen 18. listopada 2007., a da će iznos od 148.000,00 eura biti isplaćen putem bankovnog kredita najkasnije do 31. listopada 2007., dok će ostatak u iznosu od 13.220,54 eura biti isplaćen po okončanom postupku etažiranja i provedbe etažnog elaborata u zemljišnim knjigama te ishođenju uporabne dozvole, koji Aneks II su potpisali tužitelj i drugotuženica,
- da je Potvrdom od 18. listopada 2007. potpisanoj od strane tužitelja i prvotuženika, utvrđeno da će ostatak kupoprodajne cijene biti isplaćen prodavatelju na način da će iznos od 85.220,54 eura biti isplaćen putem bankovnog kredita, a ostatka u iznosu od 76.000,00 eura odmah po provedbi etažnog elaborata u zemljišnim knjigama,s time da će prodavatelj nakon isplate bankovnog kredita u iznosu od 155.000,00 eura odmah izvršiti kupcu povrat iznosa koji prelazi iznos od 85.220,54 eura,
- da su Potvrdom od 24. listopada 2007., potpisanom od strane tužitelja i prvotuženika, tuženici potvrdili da su navedenog dana primili od tužitelja iznos od 353.236,97 kuna sukladno potvrdi od 18. listopada 2007.,
- da je uvjerenje za uporabu građevine izdano 27. kolovoza 2008.
- da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetnih stanova.
11. Imajući u vidu da tužitelj traži isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 76.000,00 eura od oboje tuženika, a da je riječ o novčanoj obvezi koja je u smislu odredbe čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05 ., 41/08., dalje: ZOO) djeljiva, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što je tužitelj utužio djeljivu obvezu kao nedjeljivu.
12. Pored toga, prvostupanjski sud imajući u vidu da su predmetom kupoprodajnog ugovora dva stana koja se prodaju dvojici kupaca, a da nije određeno koji stan pripada kojem kupcu niti je utanačeno plaćanja svakog od kupaca njegove pojedinačne obveze, a niti je moguće utvrditi koji je od kupaca postao vlasnikom kojeg stana, zauzima pravo shvaćanje da je riječ o nedopuštenom ugovaranju prodaje dva stana dvojici kupaca jer bi tuženici prema sadržaju predmetnog ugovora postali zajednički vlasnici, a što je prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) dopušteno samo u specifičnim situacijama, što predmetna nije. Osim toga, tuženici da se i pored ispunjenja svoje ugovorne obveze ne bi mogli uknjižiti kao vlasnici predmetnih nekretnina, posebice ne drugotuženica u odnosu na koju ugovorni odnos prema ocijeni prvostupanjskog suda nije ni nastao.
13. Osnovao se tužitelj žalbom poziva na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Naime, pogrešno prvostupanjski sud cijeni da je tužitelj utužio novčanu obvezu kao nedjeljivu, jer sadržajem tužbenog zahtjeva tužitelj nije zatražio od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 76.000,00 eura, već traži isplatu tog ukupnog iznosa od oboje tuženika pa kako nije određena drugačija podjela to se obveza tuženika dijeli na jednake dijelove. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 41. st.2. ZOO-a kada je zauzeo pravno shvaćanje da je tužbeni zahtjev zbog utuženja djeljive obveze kao nedjeljive neosnovan.
15. Nadalje, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da bi tuženici na temelju sklopljenog kupoprodajnog ugovora stekli zajedničko vlasništvo na kupljen im stanovima, a što sukladno odredbama ZVDSP-a nije dopušteno pa da je iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan, kako se to osnovao žalbom poziva tužitelj. Naime, u situaciji kada više kupaca kupuje jednu ili više nekretnina, a ugovorom nije određeno koju točno od više nekretnina koji pojedini kupac kupuje, ne radi se o stjecanju zajedničkog vlasništva iz odredbe čl. 57. ZVDSP-a, već o stjecanju suvlasništva iz odredbe čl. 36. st. 1. ZVDSP-a. U situaciji kada nisu određeni suvlasnički udjeli, kao u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 36. st. 2. ZVDSP-a smatra se da su suvlasnički dijelovi jednaki. Stoga, suprotno stavu prvostupanjskog suda nije riječ o ugovoru koji bi bio protivan prisilnim propisima zbog čega ugovorne strane ne bi bile dužne ispuniti preuzete ugovorne obveze.
16. U konkretnom slučaju, mjerodavno pravo predstavlja odredba čl. 376.st.1. ZOO-a kojom je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje, odredbom čl. 9. ZOO- a propisano je da sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 336.st.1. ZOO-a propisano da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.
17. Prema stanju spisa predmeta proizlazilo bi, a što između tužitelja i prvotuženika ne bi bilo niti sporno, da su sklopili ugovor o kupoprodaji dva stana kojim je ugovorena kupoprodajna cijena od ukupno 176.000,00 eura. Također, ne bi bilo sporno da je tužitelju isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 100.000,00 eura i to dijelom putem kredita, dok je sporno da li je plaćen ostatak cijene u iznosu od 76.000,00 eura. Naime, tužitelj tvrdi da u tom dijelu kupoprodajna cijena nije plaćena jer je taj iznos vratio tuženicima odmah nakon isplate kredita, uz dogovor da će mu biti isplaćen nakon ishođenja uporabne dozvole, dok prvotuženik tvrdi da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena putem kredita. Stoga je odlučna činjenica da da li je tužitelju isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena u cijelosti ili ne i u kojem dijelu, odnosno da li je prvotuženik ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja kupoprodajne cijene i u kojem dijelu, a koju činjenicu prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio.
18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i ukinuti pobijanu presudu u odnosu na prvotuženika (za iznos od 38.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama) te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na prvotuženika, kao u izreci.
19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje na način da će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa čl. 8. ZPP-a utvrditi odlučne činjenice sukladno prethodno navedenom, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka u odnosu na prvotuženika.
U Rijeci 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
