Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-113/2026-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nives Grgić Bažon, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreću-Parenzo, poslovni broj P-2054/2019-61 od 11. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreću-Parenzo, poslovni broj P-2054/2019-61 od 11. prosinca 2025., u točkama I1 i II1 izreke.

2. Uvaženjem žalbe tuženika djelomično se preinačuje citirana presuda u dijelu točke III izreke za isplatu iznosa od 2. 318,04 eur te u dijelu točke IV izreke za isplatu iznosa od 6. 022,52 eur te se odbija tužbeni zahtjev za isplatu tih iznosa , kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ukida se citirana presuda u točki III izreke u dijelu isplate zateznih kamata na iznos od 2.318,04 eur obračunatih na pojedinačne mjesečne iznose s t ijekom po mjesecima od 01. studenog 2007. do 01. siječnja 2014. pa do isplate, u točki IV izreke u dijelu isplate zateznih kamata na iznos od 6.022,52 eur obračunatih na pojedinačne mjesečne iznose s tijekom od 01. rujna 2005. pa po mjesecima zaključno sa 01. rujna 2015. te kao i u točki V i VI izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I 1. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 16/05, kreditna partija broj: 7102706620 koji je sklopljen dana 06. svibnja 2005. između stranaka postupka u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo dok je točkom I2 odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi „kao sve kasnije izmjene te odluke." Točkom II 1. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 16/05, kreditna partija broj: 7102706620 sklopljenog dana 06. svibnja 2005. godine između stranaka postupka dijelu u kojem se ugovorena glavnica i anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka dok je točkom II 2. izreke odbijen dio tog tužbenog zahtjeva koji glasi "kao i sve kasnije izmjene te odluke." Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivo j kamatnoj stopi isplati iznos od 2.318,04 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli isplati iznos od 6.022,52 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom V izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.148,91 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate dok je točkom VI izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadne parničnog troška.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude i odbijajućih troškova postupka tuženika žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25: dalje- ZPP).

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Kod donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge odlučnim činjenicama i može se ispitati. Prvostupanjski sud naveo je odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje da je tužitelj sklopio Ugovor u svojstvu potrošača i u toj situaciji na tuženiku je bio teret dokaza da tužiteljica nema svojstvo potrošača, što isti nije dokazao. Osim toga sud prvog stupnja naveo je odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje o ništetnosti ugovora o kreditu.

7. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer nije povrijedio odredbu čl. 190. ZPP-a već je pravilno postupio kada je dopustio preinaku tužbe. Naime, tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao sa svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe, koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavak 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Valja ukazati i na odredbu članka 190. stavak 2. ZPP-a prema kojoj iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega ovaj sud nalazi da su ispunjeni uvjeti za dopuštenje preinake, u smislu odredbe navedenog članka, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

8. U odnosu na pobijanu presudu sud prvog stupnja je utvrdio:

-da je između stranaka postupka 06. svibnja 2005. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu na iznos do 62.000,00 chf u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za chf tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita za kupnju stana te da je čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 502,20 CHF po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja dok je čl. 1. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim ugovorom , a čl. 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke o kamatnim stopama, a na dan sklapanja ugovora kamatna stopa je iznosila 5,50%,

-da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br.79/07 i 125/07:dalje-ZZP) jer da je sklopio Ugovor o kreditu u svojstvu fizičke osobe, za kupnju stana koji koristi za život,

-da je 03. veljače 2016. sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim su ugovorne strane izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute tj. izvršena je konverzija iz chf u eur i u pogledu kamatne stope,

-da tužitelj nije bio informiran i obaviješten o svim parametrima i rizicima vezanim za predmetni kredit u chf i da nije mogao utjecati na eventualne promjene pojedinih ugovornih odredbi vezanih za promjenu kamatne stope i valutne klauzule,

-da iz stanja spisa ne proizlazi da bi uplate vršila treća osoba,

-da je Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno da je između ostalih i ovdje tuženik sklapanjem ugovora o kreditu u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu da su povrijeđeni interesi potrošača u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu vezanjem iste za chf ,

-da u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna (identično po odredbi Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika,

-da nisu osnovani navodi tuženika da tužitelj koji je pristao na konverziju ne bi imao pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Da je to doista tako da proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019., u predmetu KH protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji.

- utvrđenje o postojanju pravnog interesa da se temelji se i na odluci Vrhovnog suda Rev 18/18 od 26. svibnja 2020.,

-da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i da sklapanjem Dodatka nije ostvarena potpuna zaštita potrošača, kao korisnika kredita ni uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana,

-vještačenjem je utvrđeno da je nakon izvršene konverzije preostalo dospjelo potraživanje tužitelja u iznosu od 8. 340,56 eur te da je tuženik dužan isplatiti tužitelju navedeni iznos,

9. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka postupka kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule u chf te restitucijski zahtjev za povratom preplaćenog iznosa na ime tečajne razlike i promjenjive kamatne stope.

10. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dao je valjane razloge za takvo utvrđenje.

11. Pravilno je utvrđenje suda da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

12. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.

lipnja

2014. povodom

koje

je

donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

13. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

14. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

15. Sukladno tome prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP- a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka, niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio nijedan dokaz da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi nisu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegovih obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

16. Iz navedenih razloga pravilno je usud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu u toči I1 i I2 izreke pa je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP-a.

17. U odnosu na točke III i IV izreke presude u ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su stranke postupka 03. veljače 2016. sklopile dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/2015 :dalje ZID ZPK) sporno je je li Dodatkom ugovora o kreditu osiguran povrat stečene koristi kreditora ili tužitelj ostvaruje pravo na dodatnu potraživanu isplatu razlike preplaćenog.

18. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev za isplatom obračunate pretplate temeljem tečajne razlike i promjenjive kamatne stope u iznosu glavne tražbine od 2. 318,04 eur i 6. 022,52 eur i navodi koje iznosi usvajajući taj dio zahtjeva nisu prihvatljivi ovom žalbenom sudu.

19. Prije svega treba kazati da se na ocjenu poštenosti Dodatka Ugovoru o kreditu, primjenjuju izričite odredbe ZZP-a, dok se materijalnopravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu prosuđuju po odredbama ZOO-a, koje u tom pogledu nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu kako je to određeno u ZID ZPK/15.

20. Donošenje ZID ZPK-a imalo je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti eur s time da se u smislu odredbi čl. 19.b i čl. 19.c tog Zakona razlika više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u eur-ima računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

21. Budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope to je na valjan način, ugovoren među strankama, prestala obveza tuženika (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) zbog čega više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Odredbama čl. 19 d i 19 e ZID ZPK/15 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora i tužiteljica kao potrošač bila je u prilici još prije sklapanja Dodatka Ugovora proučiti njegove odredbe.

22. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i koji je tužiteljica slobodnom voljom prihvatila zbog čega nema nejednakosti pred zakonom i sudovima. Prihvaćanjem konverzije tužitelj se više se ne nalazi u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je stvarna ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji.

23. Za istaknuti je i da je zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja stranaka u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1.ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji tužitelj zahtijeva, unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

24. Valja dodati i da ništetnost odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma o konverziji (tako VS u predmetu Gos-1/2019) jer je odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19:dalje-ZZP/14), koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, propisano da se te odredbe ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, kako je to u ovom predmetu, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

25. Neosnovano sud prvog stupnja temelji utvrđenje o obvezi vraćanja cjelokupnog preplaćenog iznosa i na sudskoj praksi Suda EU u određenim predmetima jer je presudom Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022., donesenom povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.

26. Slijedom navedenog tužitelj ne ostvaruje pravo na glavnicu izračunate pretplate tečajne razlike i promjenjive kamatne stope u dosuđenom iznosu te je primjenom odredbe čl. 373. st. 1. točka 3. ZPP-a preinačena pobijana presuda i odbijen tužbeni zahtjev u točki III izreke u dijelu glavne tražbine.

27. Međutim, iz sadržaja predmeta proizlazi da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita.

28. Prema pravnom shvaćanju ovoga žalbenog suda, dio zateznih kamata za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka do dana prestanka obveze izvršene konverzijom, nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa bi u tom dijelu bio osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a i tužitelju bi za razdoblje od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) pripadale zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga također treba dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

29. Budući da sud prvog stupnja nije utvrđivao iznos navedenih zateznih kamata na preplaćene iznose do dana izvršene konverzije valjalo je ukinuti pobijanu presudu u dijelu zateznih kamata kako bi prvostupanjski sud u ponovnom postupku vještačenjem utvrdio taj iznos i vodeći računa o iznesenim navodima ponovno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kod donošenja odluke trebalo bi voditi računa i o odredbi čl. 31. ZOO-a u smislu koje bi na iznos dospjelih, a neisplaćenih zateznih kamata tužitelju pripadale procesne kamate od dana podnošenja tužbe.

30. Stoga je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuta pobijana presuda u dijelu zateznih kamata iz točke III i IV izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak u novi stadij glavne rasprave u smislu odredbe članka 377. ZPP-a/22.

31. Kako je zbog ukidanja dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja o tom uspjehu ovisi te je na osnovi odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci (točka III izreke) i odlučeno kao u točki IV izreke .

32. Nepobijeni dio točke I2 i II 2 izreke presude ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić

.