Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-139/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika LCL Securities I S.à r.l., Rue du Nord 1a, Luksemburg, OIB: 19903931093, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-175/2022 od 2. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-175/2022 od 2. kolovoza 2024. u točki I. izreke te u dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, posl.br. Ovr-466/2021-2 od 2.9.2021., na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 585 m2, u vlasništvu tužiteljice – ovršenice, nedopuštena.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog postupka u roku od 15 (petnaest) dana.“

1.1. Točkom II. izreke citirane presude naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eur, te je odbačen kao preuranjen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 eur.

2. Protiv točke I. te protiv dosuđujućeg dijela točke II. izreke navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Ovr-466/2021 od 2. rujna 2021., na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 585 m2, u vlasništvu tužiteljice.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužiteljice, kao ovršenice, pokrenuo ovršni postupak ovrhom na nekretnini koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, pod poslovnim brojem Ovr-466/2021 radi naplate novčane tražbine u iznosu od 177.310,60 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koju ima temeljem ovršne isprave - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziranog po javnom bilježniku Aleksandri Micelli iz [adresa] pod brojem OV-477/09 od 17. veljače 2009.,

- da je zaključkom ovršnog suda donesenim u predmetnom ovršnom postupku tužiteljica kao ovršenica sukladno odredbi članka 52. stavka 1. u vezi sa stavkom 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. , 131/20. - dalje OZ) upućena da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, radi isticanja žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. i 11. OZ-a,

- da je sud prvog stupnja razmatrao osnovanost samo žalbenih razloga zbog kojih je tužiteljica kao ovršenica upućena u parnicu (članak 50. stavak 1. točke 9. i 11. OZ-a) primjenom odredbe članka 53. stavka 3. OZ-a,

- da je predmetna tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom podnesena 4. ožujka 2022., odnosno unutar roka od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka,

- da tužiteljica nije dokazala da tuženikova tražbina u iznosu od 177.310,60 eur ne postoji odnosno da je 12. svibnja 2015. izvršila uplatu iznosa od 105.000,00 eur ranijem vjerovniku Raiffesenlandesbank Karnten iz Austrije, niti da bi obveza prestala danom brisanja korisnika predmetnog kredita i glavnog dužnika, pravne osobe Regula Antica d.o.o., iz sudskog registra (brisana iz sudskog registra 15. listopada 2014. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci - stalna služba u Pazinu broj: Tt- 14/758-30), čime je otklonio kao neosnovan žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a,

- da Ugovor o jednokratnom kreditu račun broj: 21.079.470 po svojoj prirodi predstavlja trgovački ugovor jer su obje ugovorne strane trgovačka društva, te je ugovor zaključen radi odobravanja kredita u svezi s djelatnošću korisnika kredita tj. Regula Antica d.o.o., i to radi preuređenja ugostiteljskog objekta u drugu kategoriju,

- da tužiteljica po Ugovoru o jednokratnom kreditu račun broj: 21.079.470 odgovara kao jamac-platac odnosno da odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu,

- da je u konkretnom slučaju nadležan sud u Republici Hrvatskoj sukladno Uredbi (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20.12.2012.), te da se primjenjuju odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine 53/1991., 88/2001. i 101/2017.) u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog prava,

- da Ugovor o jednokratnom kreditu račun broj: 21.079.470 nije ništetan (nevaljan) pravni posao, čime da bi bila ništetna i ovršna isprava - Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnin i, solemniziran pod brojem OV-477/09 od strane javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz [adresa], 17. veljače 2009., a koje prigovore je sud prvog stupnja razmatrao kroz odredbu članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, koje je našao neosnovanima,

- da nije istekao zastarni rok pokretanja ovršnog postupka na temelju konkretne ovršne isprave – citiranog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, uslijed čega da bi tuženik, kao ovrhovoditelj, bio onemogućen isto potraživanje ostvarivati u ovršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama -Buie, pod poslovnim brojem Ovr-466/2021, čime je otklonio kao neosnovan žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a.

7. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja utvrđuje kako je tuženik, kao ovrhovoditelj, ovlašten tražiti ovrhu protiv tužiteljice, kao ovršenice , na temelju citirane ovršne isprave, stoga sud na temelju odredbe članka 55. u vezi s člankom 50. stavak 1. točka 9. i 11. OZ-a, odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenjem ovrhe nedopuštenom.

8. O troškovima postupka sud prvog stupnja odlučio je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi , pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužiteljica neosnovano ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a sud prvog stupnja je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. U odnosu na žalbene navode da bi ovjereni prijevod Ugovora o jednokratnom kreditu račun broj: 21.079.470 od 10. veljače 2009. bio krivotvoren, treba reći da sud prvog stupnja nije niti utvrdio da bi se radilo o krivotvorini, te je po prigovoru tužiteljice ispitivao valjanost navedenog ugovora koji prileži ovršnom spisu, čiji ovršni postupak je predmetom ovog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

11. Dalje, nisu počinjene niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbama članka 82. i 109. ZPP-a, na koje ukazuje tužiteljica u žalbi.

12. Naime, odredbom članka 82. ZPP-a propisano je da će u tijeku cijelog postupka sud, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zatim zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno, dok prema odredbi članka 109. stavka 1. ZPP-a, ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune.

13. Budući da tuženik ispunjava uvjete iz odredbe članka 77. stavka 1. ZPP-a, prema kojoj stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, kao i iz odredbe članka 79. stavka 1. ZPP-a, prema kojoj stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost) , nije postojala obveza suda prvog stupnja da pozove tužiteljicu da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili da poduzme druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku (članak 83. stavak 1. ZPP-a), niti je postojala obveza da se pozove tužiteljicu na dopunu odnosno ispravak tužbe u smislu odredbe članka 109. stavka. 1. ZPP-a. Naime, prema odredbi članka 192. ZPP-a tužiteljica je imala mogućnost subjektivne preinake tužbe u pogledu pravne osobe EOS MATRIX d.o.o. te u tom pravcu nije postojala obveza suda.

14. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Neosnovano tužiteljica u žalbi ističe da je pogrešno sud prvog stupnja utvrdio kako tužiteljica nije dokazala osnovanost razloga za nedopuštenost ovrhe u smislu da bi tražbina iz ovršnog postupka bila djelomično podmirena, budući da ista nije pružila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima bi se takva činjenica mogla utvrditi. Žalbenim navodima ukazuje da joj je bilo onemogućeno dokazivanje iznesenih navoda budući da je na pripremnom ročištu održanom 26. travnja 2023. predložila dokaz uvidom u ispravu – devizno poslovanje – izvod prometa po računu, a da sud prvog stupnja takav prijedlog nije uvrstio u dokazni postupak.

16. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je na pripremnom ročištu održanom 26. travnja 2023. tužiteljica zaista predložila uvid i čitanje isprave Devizno poslovanje – izvod prometa po računu za Regula Antica d.o.o. od 10. ožujka 2009. Međutim, navedenu ispravu nije dostavila u spis predmeta niti je predložila sudu prvog stupnja da sam pribavi takvu ispravu uz uputu gdje bi se ista nalazila.

17. Prema odredbi članka 232. ZPP-a, stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Stranka je dužna podnijeti ispravu u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drukčije. (stavak 1.) Ako se isprava nalazi kod državnoga tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. (stavak 3.)

18. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljica djelomičnu ispunjenost tražbine nije dokazala nikakvim materijalnim dokazima. Pritom se napominje da je sud prvog stupnja izvršio uvid u spis Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Ovr- 466/2021, ali da niti u navedenom ovršnom spisu nema materijalnih dokaza iz kojih bi bilo vidljivo da su izvršene uplate po predmetnom kreditu upravo u iznosu za koji tužiteljica tvrdi da je uplatila ranijem vjerovniku.

19. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužiteljica neosnovano ističe ništetnost predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu kao razlog nedopuštenosti predmetne ovrhe, pri čemu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjano otklonio sve istaknute prigovore tužiteljice, prvenstveno primjenom članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje: ZOO), prema kojem je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (stavak 1.). Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (stavak 2.).

20. Dalje sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 292. stavka 1. u vezi s odredbom članka 1022. stavka 1. ZOO-a utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu zaključen 17. veljače 2009. u [adresa], dok primjenom odredbe članka 53. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016. i 57/2022.), kojim je propisano za valjanost kojih je pravnih poslova potreban oblik javnobilježničkog akta, utvrđuje da isti nije potreban za pravnu valjanost ugovora o kreditu. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da okolnost što sporni ugovor o kreditu nije potvrđen od javnog bilježnika ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ne dovodi do njegove ništetnosti.

21. U odnosu na žalbene navode da sud prvog stupnja nije utvrđivao je li predmetni ugovor ništetan zbog toga što korisniku kredita nisu obrazloženi rizici i način promjene kamatne stope, treba reći da predmetni ugovor o kreditu po svojoj prirodi predstavlja trgovački ugovor sukladno članku 14. ZOO-a jer su obje ugovorne strane trgovačka društva, te je ugovor zaključen radi odobravanja kredita u svezi s djelatnošću korisnika kredita Regule antica d.o.o. odnosno radi preuređenja ugostiteljskog objekta u drugu vrstu kategorije. Kako se postupanje tuženika ne može procjenjivati kroz odredbe propisa kojima je uređena zaštita potrošača, već isključivo kroz odredbe ZOO-a, te kako je tužiteljica, sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja , pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala, niti predložila dokaze na koji način bi predmetni ugovor bio ništetan jer ga je sastavio kreditor, budući da ta okolnost sama za sebe ne predstavlja razlog za ništetnost u smislu odredbi ZOO-a, a isto tako niti je dokazala, niti predložila dokaze da bi predmetni ugovor bio ništetan jer tužiteljica, kao odgovorna osoba i založni dužnik/jamac, te svjedok SŽ, kao jamac, nisu imali nikakvog utjecaja na sastav ugovora. Pritom iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezin suprug, svjedok SŽ, pregovarao s bankom kao kreditorom u vezi sklapanja spornog ugovora o kreditu, dok iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da su mu bile jasne odredbe o kamati, o otplati i o planu otplate kredita.

22. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je predmetni ugovor o kreditu ništetan jer kreditor nije imao odobrenje nadležnog tijela za poslovanje na području Republike Hrvatske. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako je sklopljeni Ugovor o jednokratnom kreditu račun broj: 21.079.470 valjan pravni posao budući da njegovo sklapanje nije bilo zabranjeno korisniku kredita, odnosno kreditor nije niti trebao imati odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj jer se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu kojeg je odobrila banka sa sjedištem u [adresa] korisniku kojemu nije bilo zabranjeno sklapati takve pravne poslove.

23. Također, žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje ni utvrđenje suda prvog stupnja o neosnovanom isticanju prigovora zastare iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a kao razlogu nedopuštenosti ovrhe. Uvidom u ovršni spis pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ovrha zatražena temeljem ovršne isprave - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziranog pod brojem OV-477/09 od strane javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz [adresa], dana 17. veljače 2009., na koji Sporazum je javni bilježnik 13. srpnja 2021. stavila potvrdu ovršnosti s danom 4. studenog 2020. te je cjelokupno potraživanje dospjelo na naplatu s navedenim datumom. Kako je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužiteljice, kao ovršenice, pokrenuo ovršni postupak 31. kolovoza 2021., proizlazi da je to učinio unutar roka predviđenog za zastaru tražbina koje su utvrđene javnobilježničkim aktom.

24. U odnosu na preostale žalbene navode tužiteljice kako potvrda ovršnosti na ovršnoj ispravi nije sastavljena u obliku zapisnika javnog bilježnika , zatim kako vjerovnik koji je ishodio navedenu potvrdu nije bio ovlašten to učiniti, te kako je Ugovorom o jednokratnom kreditu banka kreditor obračunala kamate na veći iznos od onoga koji je korisniku kredita stavljen na raspolaganje, ističe se kako prema odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a nije dopušteno po prvi puta u žalbi iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, stoga ovaj sud navedene činjenice nije razmatrao jer ih tužiteljica po prvi puta iznosi u žalbi.

25. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a, a što tužiteljica određeno niti ne pobija žalbom. Naime, u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi, a tužitelj ica u konkretnom slučaju određeno ne ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

26. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tužiteljice nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

27. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

28. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim se odbija i u dijelu kojim se odbacuje zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić