Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1006/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-635/2020-28 od 15. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-635/2020-28 od 15. travnja 2025. u točkama I i II izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se citirana presuda u točki III i usvajajućem dijelu točke IV izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke utvrđen je ništetnim članak 2. Ugovora o kreditu broj 3214321402/08 od 9. rujna 2008. kojeg su sklopili tužiteljica i tuženik u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke. Točkom II izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3214321402/08 od 9. rujna 2008. kojega su sklopile stranke postupka, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku isplati novčani iznos od 1.718,09 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.017,32 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu 878,86 eura. Rješenjem suda odbijen je tuženikov prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba protiv presude je djelomično osnovana.

6. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge odlučnim činjenicama i može se ispitati. Prvostupanjski sud naveo je odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje da je tužiteljica sklopila Ugovor u svojstvu potrošača i u toj situaciji na tuženiku je bio teret dokaza da tužiteljica nema svojstvo potrošača što isti nije dokazao.

7. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja predmetnim rješenjem sadržanim u presudi protiv kojega nije dopuštena posebna žalba , u smislu odredbe čl. 301. st. 1. ZPP-a, odlučio o prigovoru nenadležnosti. Sud je u obrazloženju presude naveo odlučne razloge zbog kojih odbija prigovor nenadležnosti i nije morao donositi posebno rješenje kad je odmah nastavio s raspravljanjem.

8. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da među strankama nije

sklopljena

valjana prorogacijska klauzula, u smislu odredbe članka 70. stavak 1. do 4. ZPP-a.

9. Naime, odredbom članka 96. st. 1. točka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine „ br 79/07 i 125/07: dalje-ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora (09. rujna 2008.) je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovarala smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca dok je odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

10. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama u kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj dok je tuženik tom odredbom za sebe ostvari pogodnosti i bitno manje troškove. Osim toga, općinski sud u Zagrebu čija je mjesna nadležnost određena ugovorom udaljen je od prebivališta tužiteljice 280 km što je velika udaljenost i pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da bi primjenom te ugovorne odredbe došlo do znatne neravnoteže u pravnom položaju ugovornih strana na štetu tužiteljice za koju bi troškovi dolaska na sud bili znatno povećani.

11. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da čak i u slučaju da je sud utvrdio da je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti ništetna, da je za suđenje o ovom sporu bio nadležan Općinski sud u Zagrebu.

12. Naime, iz sadržaja ugovora proizlazi da su stranke zaključile ugovor u mjestu podružnice u Osijeku pa je o prigovoru mjesne nenadležnosti sud prvog stupnja pravilno odlučio primjenom odredbe članka 59. ZPP-a koji propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi.

13. Stoga su svi žalbeni navodi kojima se pobija predmetno rješenje neosnovani.

14. U odnosu na pobijanu presudu sud prvog stupnja je utvrdio:

-da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovora nije izgubila pravni interes za podnošenje predmetne tužbe,

-da je Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno da je između ostalih i ovdje tuženik sklapanjem ugovora o kreditu u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu da su povrijeđeni i kolektivni interesi potrošača u dijelu koji se odnosu na valutnu klauzulu vezivanjem iste za švicarski franak,

-da u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna (identično po odredbi Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

-da je sud vezan za utvrđenje iz tih presuda u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP-a ,

-da je tužiteljica potrošač jer da je predmetnim kreditom kupila automobil za osobne potrebe, u to vrijeme nije imala obrt niti da se bavila poslovnom djelatnošću,

-da je neosnovan prigovor zastare jer da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) i da do podnošenja tužbe u ovom postupku 1. listopada 2020. nije protekao zastarni rok od pet godina, u smislu odredbe 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08: dalje- ZOO),

-da je vještačenjem utvrđena razlika preplate na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan 6. rujna 2008. ( razdoblje od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015.) u iznosu 3.082,95 eura,

-da ukupan iznos zateznih kamata na tako utvrđene preplaćene iznose tečaja do dana 30. rujna 2015. iznosi 1.013,20 eura,

-da iznos preplate koja je priznata tužitelju konverzijom na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.378,06 eura i da je za iznos preplate umanjena glavnica,

-da se za iznos preplate prvo umanjuje zatezna kamata od 1.013,20, nakon čega ostaje iznos od još 1.364,86 eura na ime preplate priznate konverzijom, a koji se iznos dalje umanjuje od preplate temeljem tečajne razlike (3.082,95 eura -1.364,86 eura) te da ostaje nenamirena tečajna razlika u iznosu od 1.718,09 eura,

-da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu iznosa od 1. 718,09 eur jer da tužiteljica kao korisnicima kredita unatoč sklopljenim Dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu jer da Dodatkom Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nisu otklonjene posljedice ništetnosti spornih ugovornih odredbi i nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača,

-da je tuženik nepošten i da je u smislu odredbe čl. 1115 . ZOO-a dužan platiti zatezne kamate od podnošenja zahtjeva 01. listopada 2015..

15. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka postupka kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule u CHF te restitucijski zahtjev za povratom preplaćenog iznosa na ime tečajne razlike.

16. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dao je valjane razloge za takvo utvrđenje.

17. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

18. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.

lipnja

2014. povodom

koje

je

donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

19. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

20. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

21. Sukladno tome prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP- a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka, niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio nijedan dokaz da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi joj prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine obveze i da je tužiteljica unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

22. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su stranke postupka 05. veljače 2016. sklopile dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/2015 :dalje ZID ZPK) sporno je je li Dodatkom ugovora o kreditu osiguran povrat stečene koristi kreditora ili tužiteljica ostvaruje pravo na dodatnu potraživanu isplatu razlike preplaćenog .

23. Međutim, ne bi bilo prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu obračunate pretplate temeljem tečajne razlike u iznosu od 1. 718,09 eur već ovaj žalbeni sud iz niže navedenih razloga utvrđuje da tužiteljici ne bi pripadala naknada navedene razlike.

24. Donošenje ZID ZPK imalo je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti eur s time da se u smislu odredbi čl. 19.b i čl. 19.c tog Zakona razlika više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u eur-ima računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

25. Valja dodati i da ništetnost odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma o konverziji (tako VS u predmetu Gos-1/2019) te da je i odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19:dalje-ZZP/14), koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, propisano da se te odredbe ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode kako je to u ovom predmetu, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

26. Budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope te da je na valjan način, ugovoren među strankama, prestala obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Odredbama čl. 19 d i 19 e ZID ZPK/15 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora i tužiteljica kao potrošač bila je u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

27. Valja zaključiti da primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu kako je to određeno u ZID ZPK/15.

28. Treba kazati i da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i koji je tužiteljica slobodnom voljom prihvatila zbog čega nema nejednakosti pred zakonom i sudovima. Prihvaćanjem konverziju tužiteljica se više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je stvarna ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je potrošač kao slabije ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Osim toga učinak konverzije djeluje ex tunc.

29. Sukladno tome zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu uspostavljena je ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1.ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva ,unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

30. Slijedom navedenog, trebalo bi utvrditi da tužiteljica ne ostvaruje pravo na glavnicu izračunate pretplate tečajne razlike u dosuđenom iznosu od 1.718,09. eur sa zateznom kamatom od 01. listopada 2015.

31. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja temeljio utvrđenje o neosnovanosti tog dijela zahtjeva na nalazu vještaka iz kojega proizlazi da su pretplatom priznate konverzije namirene zatezne kamate jer prema utvrđenju ovog žalbenog suda Dodatkom Ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK-a zatezne kamate nisu obuhvaćene obračunom u konverziji niti uređene odredbama ZID ZPK/15 zbog čega bi se predmetna tražbina sadržajno odnosila i na isplatu obračunatih zateznih kamata

32. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužiteljica bi ostvarila pravo na zatezne kamate od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to na preplaćene iznose temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli bez oduzimanja bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK-a. Zatezne kamate nisu obuhvaćene obračunom u konverziji niti uređene odredbama ZID ZPK/15 pa je u tom dijelu u primjeni opći propis iz čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje -ZOO) koji je bio na snazi u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovoru o kreditu i tužiteljica ostvaruje pravo na vračanje navedene tražbine, zateznih kamata primjenom odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

33. Budući da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao i osnovanost tog sadržajnog zahtjeva, iznosa zateznih kamata na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule do dana izvršene konverzije, valjalo je ukinuti pobijanu presudu u dijelu zateznih kamata kako bi prvostupanjski sud u ponovnom postupku utvrdio taj iznos i vodeći računa o iznesenim navodima odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva u tom dijelu.

34. Stoga je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuta pobijana presuda u točki IV izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak u novi stadij glavne rasprave u smislu odredbe članka 377. ZPP-a.

35. Kako je zbog ukidanja dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja o tom uspjehu ovisi te je na osnovi odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci (točka III izreke) i odlučeno kao u točki IV izreke .

36. Nepobijeni, odbijajući dio točke IV izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić