Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-408/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Milanu Rimay, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika The One j.d.o.o., OIB: 25845356137, Zagreb, Banovička 4, zastupanog po punomoćnici Ani Tošev, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-5755/2020-18 od 29. lipnja 2023., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-5755/2020-21 od 3. srpnja 2023. i žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P - 5755/2020-26 od 3. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-5755/2020-18 od 29. lipnja 2023., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-5755/2020-21 od 3. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-5755/2020-26 od 3. listopada 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom prihvaćeni su tužbeni zahtjevi sadržaja kao u izreci (točke I. i II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 555,34 eur (točka III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke). Citiranim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u daljnjem iznosu od 49,77 eur.

2. Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje stranke; tužiteljica protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku (točka IV. izreke), a tuženik protiv točke I. do III. izreke, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva (tuženik), odnosno dosuđivanjem parničnog troška u preostalom iznosu (tužiteljica).

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je 15. listopada 2020. raskinut Ugovor o najmu haljine i pribora sklopljen 3. siječnja 2020. i da se obveže tuženika da joj isplati iznos od 398,17 eur (3.000,00 kn).

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke (tužiteljica u svojstvu najmoprimca, a tuženik u svojstvu najmodavca) dana 3. siječnja 2020. sklopile Ugovor o najmu haljine i pribora za iznos od 7.600,00 kn; da je vjenčanje tužiteljice planirano za dan 26. lipnja 2020.; da je tužiteljica 3. veljače 2020. tuženiku na ime kapare predala iznos od 3.000,00 kn ; da je tužiteljica zbog proglašene epidemije bolesti COVID-19 i obustave svadbenih svečanosti obavijestila tuženika o novom datumu vjenčanja -28. svibnja 2021., time da stranke nisu postigle dogovor o roku plaćanja preostalog dijela cijene najma vjenčanice i pribora obzirom na novi datum vjenčanja. U članku 1. predmetnog Ugovora da je navedeno da je najmoprimac dužan uplatiti minimalni iznos (kaparu/predujam) kao osiguranje najmodavcu, da je kapara ili predujam određeni iznos novca koji jedna ugovorna strana daje drugoj ugovornoj strani kao znak da je ugovor zaključen i u cilju osiguranja od izvršenja ugovora, te da je ugovor na snazi od trenutka kada najmoprimatelj uplati kaparu za rezervaciju vjenčanice, a kapara da iznosi 3.000,00 kn, te u slučaju da najmoprimac odustane od najma vjenčanice, da cijeli uplaćeni iznos ostaje kod prodavatelja i računa se kao odustatnina, a najmodavac ima pravo tražiti u svrhu odštete da mu se isplati puni iznos vjenčanice. U čl. 2. Ugovora da je, pored ostalog, navedeno da je najmoprimac dužan isplatiti puni iznos najma haljine najkasnije na prvoj probi za korekciju haljine, odnosno najkasnije 14 dana prije ugovorenog datuma vjenčanja te je najmodavac dužan haljinu predati najmoprimcu najkasnije dan prije datuma vjenčanja.

6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je Odlukom Ministarstva zdravstva od 11. ožujka 2020. proglašena epidemija bolesti COVID-19 uzrokovana virusom SARS-CoW 2 na području čitave Republike Hrvatske, a Odlukom od 20. ožujka 2020. da su uvedene protuepidemijske mjere prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva te održavanja svadbenih svečanosti u trajanju od 30 dana od dana donošenja odluke i određeno je da se sklapanje braka, u građanskom ili vjerskom obliku, održava isključivo u krugu najuže obitelji te službene osobe ili predstavnika vjerske zajednice, poštujući mjere i upute koje donosi Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Prvostupanjski sud utvrđuje da iz navedenih Odluka proizlazi da je postojala velika neizvjesnost kada bi se mogle održavati svadbene svečanosti, pa da je tužiteljica putem Facebooka i Instagrama 15. travnja 2020. i 18. travnja 2020. obavijestila tuženika da svadbu koju je trebala imati 26. lipnja 2020., zbog novonastale situacije, nije u mogućnosti održati te je zamolila da joj se haljina zadrži za 28. svibnja 2021., na što joj je tuženik putem Instagrama odgovorio da je haljina "slobodna i prebačena". Stoga da su neosnovani navodi tuženika da se radi o neformalnoj komunikaciji koja nije vjerodostojna i da se promjena može vršiti isključivom aneksom ugovora jer da je tuženik odgovorio na isti način i time se suglasio s izmjenom Ugovora u pogledu datuma vjenčanja, koja izmjena ne mora biti u pisanom obliku obzirom da zakon za ugovor o najmu pokretne stvari ne zahtjeva da bude sklopljen u pisanom obliku.

6.3. Kako je predmetni Ugovor izmijenjen u pogledu datuma vjenčanja, da se ta izmjena odnosi i na obvezu plaćanja preostalog iznosa najma , odnosno da je nakon izmjene Ugovora o najmu tužiteljica bila obvezna platiti ostatak iznosa najma 14 dana prije 28. svibnja 2021. Iz e-maila od 12. lipnja 2020. da proizlazi da je tuženik obavijestio tužiteljicu da je obvezna platiti puni iznos vjenčanice i da isplata mora biti prema "originalnom ugovoru i ugovorenom datumu ove godine". Obzirom da je tuženik inzistirao da tužiteljica plaćanje izvrši do 1. listopada 2020., tužiteljica da je imala dovoljno osnove za zaključiti da tuženik neće ispuniti svoju obvezu sukladno izmijenjenom ugovoru i predati joj vjenčanicu najkasnije dan prije datuma vjenčanja tj. najkasnije 27. svibnja 2021., pa da je, sukladno odredbi čl. 364. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), mogla jednostranom izjavom raskinuti predmetni ugovor o najmu, što je i učinila dopisom od 14. listopada 2020., koji dopis je tuženik primio 15. listopada 2020. Stoga da je s danom 15. listopada 2020. raskinut Ugovor o najmu haljine i pribora.

6.4. Kako je tužiteljica tuženiku na ime kapare po predmetnom Ugovoru o najmu predala iznos od 3.000,00 kn, temeljem čl. 368. st.1., 2. i 3. ZOO, tuženik da joj je obvezan vratiti primljenu kaparu u iznosu od 398,17 eur / 3.000,00 kn. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbene zahtjeve.

7.Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća i može se ispitati. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenim zahtjevima. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.

8.1. I ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da su parnične stranke usmenim Aneksom Ugovoru od 23. travnja 2020. izmijenile odredbu predmetnog Ugovora o datumu vjenčanja, tako da datum vjenčanja više nije 26. lipnja 2020., nego 28. svibnja 2021. Pri tome su neosnovani ža lbeni navodi tuženika da se predmetni Ugovor mogao izmijeniti samo u pisanom olbliku, a ne i usmeno. Naime, člankom 286. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno, dok je stavkom 2. propisano da zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora. Ugovor o najmu pokretne stvari ne mora biti sklopljen u pisanom obliku, pa bez obzira što su ga parnične stranke sklopile u pisanom obliku, pravova ljane izmjene mogle su biti učinjene i usmeno jer se stranke nisu sporazumjele da pisani oblik bude pretpostavka nastanka i valjanosti ugovora, a čak da su se to sporazumjele i takav se ugovor može izmijeniti u bilo kojem obliku (čl. 289. stavak 1. i 2. ZOO-a). Dakle, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da izmjena Ugovora nije valjana jer predmetni Ugovor nije izmijenjen u pisanom obliku.

8.2. Nadalje, naglašava se da je izm ijenjen samo datum vjenčanja, a ne niti jedna druga odredba, pa tako niti odredba članka 2. stavka 1a koji se odnosi na dospijeće plaćanja punog iznosa haljine (14 dana prije ugovorenog datuma vjenčan ja). Stoga je bilo neosnovano inzistiranje tuženika na plaćanju ostatka ugovorene cijene najma prema prvobitno ugovorenom datumu vjenčanja jer je on izmijenjen, odnosno inzistiranje da tužiteljica plati punu cijenu najma haljine do 1. listopada 2020. Naime, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, tužiteljica je bila u obvezi podmiriti ostatak iznosa za najam haljine 14 dana prije 28. svibnja 2021., odnosno 14. svibnja 2021., a ne ranije.

8.3. Zbog neosnovanog inzistiranja na plaćanju ostatka cijene najma znatno prije dospijeća, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je bilo očito da tuženik neće ispuniti svoju obvezu iz predmetnog Ugovora, pa da su ispunjene pretpostavke iz članka 364. ZOO-a, odnosno da je tužiteljica pravilno raskinula predmetni Ugovor s danom 15. listopada 2020.

9.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na odluku o parničnom trošku. Naime, iako je točno da bi tužiteljici za zastupanje na ročištu dana 25. travnja 2023. trebala pripasti naknada u punom iznosu prema Tbr. 9. stavak 1. Tarife, a ne 25% od nagrade, prvostupanski sud joj je i dosudio naknadu za zastupanje na navedenom ročištu u punom iznosu, dok joj je za zastupanje na ročištu dana 20. prosinca 2022. dosudio 25% od nagrade, prema Tbr. 9. stavak 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, međutim zbog očite omaške u pisanju, prvostupanjski sud je pogrešno naveo datume ročišta i dosuđenu naknadu (za ročište dana 20. prosinca 2022. naknada iznosi 24,88 eur, dok za ročište dana 25. travnja 2023. naknada iznosi 99,54 eur), iako je u končanici dosudio parnični trošak u pravilnom iznosu.

9.2. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadom parničnog troška valja odgovoriti da je o tom zahtjevu prvostupanjski sud pravilno odlučio na način da ga je očito odbio s obzirom na činjenicu da je parnični trošak dosuđen tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u postupku.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava rješenje od 3 . listopada 2023. kojim je tužiteljici pravilno dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude. Sadržajno tuženik niti ne osporava dosuđeni trošak, nego osporava odluku o parničnom trošku iz presude od 29. lipnja 2023., pa su ti žalbeni navodi irelevantni. Također, time što prvostupanjski sud nije u izreci rješenja odbio preostali dio zatraženog parničnog troška, nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik neosnovano upire u žalbi.

11. Zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka su odbijeni jer niti jedna stranka nije uspjela u žalbenom postupku.

12. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. i 380. točke 2. ZPP-a.

U Rijeci, 10. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin