Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-711/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću - Biscuoli, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Petrinjska 59, zastupanog po punomoćnicima Saši Poldanu i dr., odvjetnicima u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreću-Parenzo, poslovni broj P-1994/2019-38 od 08. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreću-Parenzo, poslovni broj P-2054/2019-61 od 11. prosinca 2025., u točkama I, III i VI izreke.

2. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u dijelu točke II, IV i V izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 14.637,14 eura sa zateznim kamatama.

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 6.286,64 eura sa zateznim kamatama.

Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

3. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 636,35 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I 1. izreke utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2.1 Ugovora o kreditu broj ugovora 114-50-4279761 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 24. srpnja 2007., a koja glasi: „ . . . promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora... » te da navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. Utvrđena je ništetnom i odredba o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj ugovora 114-50-4279761, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 24. srpnja 2007., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 1. koja glasi: « . . . kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.. », odredba čl. 7.1 koja glasi:« . . . u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća.... » te da navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.637,14 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos 5.671,02 eura na ime zakonskih zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos pretplate s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja za razdoblje do 30. rujna 2015. Točkom IV izreke naložen je tuženiku da tužitelju isplati 6.286,64 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom V izreke naloženo je tuženiku nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu 6.605,50 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok je točkom VI izreke odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25: dalje-ZPP).

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Kod donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. U odnosu na pobijanu presudu sud prvog stupnja je utvrdio:

- da su stranke postupka sklopile Ugovor o kreditu broj 114-50-4279761 dana 24. srpnja 2007. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 165.000,00 chf u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s namjenom – stambeni kredit za kupnju bez počeka s promjenjivom kamatnom stopom koja se obračunava na sve dospjele i neplaćene iznose koje korisnik kredita duguje temeljem predmetnog ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,95%, na rok otplate 360 mjeseci te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima i to u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,

-da je između stranaka zaključen Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovora o kreditu br. 114-50-4279761 dana 24. veljače 2016.,

-da je tužitelj potrošač jer da sredstva kredita koristio za kupnju stana iz programa poticane stanogradnje, kao i opreme za taj stan u kojem stanuje s obitelji i da tuženik nije dokazao suprotno,

-da je Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno da je između ostalih i ovdje tuženik sklapanjem ugovora o kreditu u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita te je sklapanjem ugovora o kreditu povrijeđeni kolektivni interesi potrošača u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu vezanjem iste za CHF,

-da u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna (identično po odredbi Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika,

-da tuženik u postupku nije dokazao niti je predlagao provođenje dokaza na okolnosti da se o spornim dijelovima ugovora (koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu) pojedinačno pregovaralo, te da se ne bi radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu na sadržaj kojega tužitelj nije mogao utjecati iz kojeg razloga da su sporne ugovorne odredbe zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da su kao takve ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“br. 96/03),

-da tužitelj neovisno o konverziji ima pravo na utvrđenje nepoštenosti početno ugovorenih odredbi i na restitucijski zahtjev jer da nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na što ukazuje i presuda suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu LZ protiv Erste Bank Hungary ZRT po osnovi koje se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala i ne mogu se zamijeniti novim odredbama,

-da tužitelj nakon sklapanja Dodatka ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po pravilima o stjecanju bez osnove jer da odredbama ZID ZPK nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Sklapanje aneksa ugovoru utemeljenom na odredbama čl. 19.c ZID ZPK da mora imati za posljedicu stvaranje potpune zaštite potrošača kao korisnika kredita i u potpunosti treba biti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i tim Dodatkom ad su stranke postupka trajno i konačno uredile svoj pravni odnos za razdoblje nakon njegova sklapanja, ne i za razdoblje koje je tome prethodilo,

-da je vještačenjem utvrđen ukupan iznos preplata do dana konverzije u iznosu od 14.637,14 eura od kojeg iznosa pretplata na ime promjene kamatne stope iznosi 2.482,79 eura, a na ime valutne klauzule zbog rasta tečaja 12.154,35 eura te da nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji iznosi 6.286,64 eur je dok zakonske zatezne kamate na utvrđene pojedinačne više plaćene iznose s osnova preplate tečaja i kamata, počev od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije 30. rujna 2015. iznose 5.671,02 eura,

-da predmetna tražbina nije u zastari jer da je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača te da zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe Udruge '' Potrošač '', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P - 1401/12 od 4. travnja 2012., a koja je u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope i ovdje tuženika postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u donosu na valutnu klauzulu i ovdje tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i po ni jednoj osnovi rok od pet godina nije protekao do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 12. lipnja 2019,

-da je tuženik dužan vratiti tužitelju u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a i čl. 1111. st. 1. ZOO-a navedene iznose.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka postupka kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule u chf te restitucijski zahtjev za povratom preplaćenog iznosa na ime tečajne razlike i promjenjive kamatne stope kao i na isplatu zakonskih zateznih kamata na utvrđene pojedinačne više plaćene iznose s osnova preplate tečaja i kamata za razdoblje od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije 30. rujna 2015.

9. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dao je valjane razloge za takvo utvrđenje.

10. Pravilno je utvrđenje suda da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta ima učinak i na ovaj predmet.

11. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.

lipnja

2014. povodom

koje

je

donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

12. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

13. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

14. Sukladno tome prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP- a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka, niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio nijedan dokaz da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi joj prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine obveze i da je tužiteljica unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

15. Iz navedenih razloga pravilno je usud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu u toči I izreke za utvrđenje ništetnim valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP-a.

16. U odnosu na točke II, III i IV izreke presude u ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su stranke postupka 24. veljače 2016. god. sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/2015 :dalje ZID ZPK) sporno je , je li Dodatkom ugovora o kreditu osiguran povrat stečene koristi kreditora ili tužitelj ostvaruje pravo na dodatnu potraživanu isplatu razlike preplaćenog.

17. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je točkom II i IV izreke usvojio tužbeni zahtjev za isplatom obračunate pretplate temeljem tečajne razlike i promjenjive kamatne stope u iznosu glavne tražbine od 4. 637,14 eur (točkom II izreke) te nastavno iznos od 6.286,64 eur (točkom IV izreke) kao nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji i navodi koje iznosi usvajajući taj dio zahtjeva nisu prihvatljivi ovom žalbenom sudu.

18. Prije svega treba kazati da se na ocjenu poštenosti Dodatka Ugovoru o kreditu, primjenjuju izričite odredbe ZZP-a, dok se materijalnopravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu prosuđuju po odredbama ZOO-a, koje u tom pogledu nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP-a. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu kako je to određeno u ZID ZPK/15.

19. Donošenje ZID ZPK-a imalo je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti eur s time da se u smislu odredbi čl. 19.b i čl. 19.c tog Zakona razlika više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u eur-ima računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

20. Budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope to je na valjan način, ugovoren među strankama, prestala obveza tuženika (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) zbog čega više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Odredbama čl. 19 d i 19 e ZID ZPK/15 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora i tužiteljica kao potrošač bila je u prilici još prije sklapanja Dodatka Ugovora proučiti njegove odredbe.

21. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i koji je tužiteljica slobodnom voljom prihvatila zbog čega nema nejednakosti pred zakonom i sudovima. Prihvaćanjem konverzije tužitelj se više se ne nalazi u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je stvarna ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji.

22. Za istaknuti je i da je zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja stranaka u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1.ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji tužitelj zahtijeva, unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

23. Valja dodati i da ništetnost odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma o konverziji (tako VS u predmetu Gos-1/2019) jer je odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19:dalje-ZZP/14), koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, propisano da se te odredbe ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, kako je to u ovom predmetu, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

24. Neosnovano sud prvog stupnja temelji utvrđenje o obvezi vraćanja cjelokupnog preplaćenog iznosa i na sudskoj praksi Suda EU u određenim predmetima jer je presudom Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022., donesenom povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.

25. Slijedom navedenog tužitelj ne ostvaruje pravo na glavnicu izračunate pretplate tečajne razlike i promjenjive kamatne stope u dosuđenom iznosu od 14. 637,14 eur i 6. 286,64 eur sa zateznom kamatom te je primjenom odredbe čl. 373. st. 1. točka 3. ZPP-a preinačena pobijana presuda i odbijen tužbeni zahtjev u točki II i IV izreke.

26. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja točkom III izreke dosudio tužitelju na ime zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos pretplate s osnova promjenjive kamatne stope i promjene tečaja za razdoblje do 30. rujna 2015. vještačenjem utvrđeni iznos do 5. 671,02 eur.

27. Prema pravnom shvaćanju ovoga žalbenog suda, dio zateznih kamata za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka do dana prestanka obveze izvršene konverzijom, nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 zbog čega je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja za isplatom tog iznosa na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a i tužitelju za razdoblje od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) pripadaju zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, na sve iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope, bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

28. Stoga je primjenom odredbe čl. 369. stavak 1. ZPP-a potvrđena i pobijana presuda u dijelu dosuđenih obračunatih zateznih kamata iz točke III izreke.

29. Budući da je tužitelj kroz žalbenu fazu postupka uspio sa manjim d ijelom tužbenog zahtjeva odgovarajućom primjenom odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a valjalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu točke V izreke i naložiti svakoj stranci da nadoknadi svoje troškove postupka. Naime, u konkretnoj situaciji kada je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena u gdje tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za potpuni uspjeh zbog neustaljene sudske prakse, drugačijom odlukom tužitelju bi bio nametnut znatan financijski teret koji nije spojiv s pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

30. Iz navedenih razloga primjenom odredbe čl. 373. st. 1. točka 3. ZPP-a preinačena je pobijana presuda u djelu točke V izreke i naloženo je svakoj stranci da snosi svoje troškove postupka.

31. Tuženiku koji je uspio sa žalbom, razmjerno tom uspjehu koji iznosi 79 %, dosuđeni su troškovi žalbenog postupka u iznosu od 636,35 eur (625,00 +180,50 x 79 %) primjenom Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine „ br. 138/23).

U Rijeci, 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić