Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Stalna služba u Našicama
Trg dr. Franje Tuđmana 14, Našice
Poslovni broj: Pp-721/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Mariji Marković, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Bjelousov, rješavajući u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenika RV i II-okrivljenika KV, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), povodom optužnog prijedloga PU osječko - baranjske, PP Našice Klasa: 211-07/24-5/15884 Urbroj: 511-07-29-24-1 od 19. lipnja 2024., nakon završene glavne i javne rasprave dana 7. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja, te odsutnosti I i II-okrivljenika, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), dana 10. srpnja 2026. javno objavio i
p r e s u d i o j e
I-okrivljenik OV, bez nadimka, sin R i K, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1997., državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], poljoprivredni-gospodarstvenik, zaposlen, s mjesečnom plaćom oko 1.200,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, pismen, sa završenom srednjom školom, bez odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, prekršajno kažnjavan, po osobnoj izjavi - kazneno osuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak i
II-okrivljenik KV, sin O i F, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], električar, zaposlen, prekršajno nekažnjavan,
k r i v i s u
I. što su dana 1. siječnja 2024. oko 04:30 sati u [adresa], u [adresa] ispred kbr. 38, remetili javni red i mir na način da su, zbog prethodnog sukoba između FV i sestre II-okrivljenika mlt. IV, prišli FV, te ga je I-okrivljenik snažno rukama udario u prsa i odgurnuo uslijed čega je FV pao na tlo, gdje su mu potom I i II-okrivljenik zadali više udaraca nogama po tijelu, nakon čega su se udaljili,
II. dakle, na javnom mjestu tučom remetili javni red i mir,
III. čime su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,
IV. pa se okrivljenicima na temelju citiranog propisa, a uz primjenu članka 33. stavka 3. i članka 37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA u iznosu 200,00 (dvjesto) eura, svakom okrivljeniku.
V. Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona I i II-okrivljenik su dužni novčanu kaznu platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
VI. Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom, ako I i II-okrivljenik plate dvije trećine izrečene novčane kazne, u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
VII. Ukoliko I i II-okrivljenik novčanu kaznu ne plate u cijelosti ili djelomično, ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.
VIII. Temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 1. i 3.a. Prekršajnog zakona, a u vezi sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.), I i II- okrivljenik su dužni platiti paušalni trošak vođenja prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Policijska uprava osječko-baranjska, Policijska postaja Našice podnijela je optužni prijedlog pod Klasom: 211-07/24-5/15884 Urbroj: 511-07-29-24-1 od 19. lipnja 2024. protiv I i II-okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2. Na ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom dana 22. siječnja 2025., I-okrivljenik OV se očitovao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, navodeći da je kritične zgode bio doček Nove godine, a koji je on slavio kod prijatelja SV u [adresa]. Kako je običaj da se iza ponoći ide susjedima čestitati Novu godinu, otišao je u kuću KV gdje je on bio sa svojim društvom. Družili su se i sve je teklo normalnim tijekom, a u jednom trenutku su saznali da je Filipovu maloljetnu sestru IV istukao njen dečko FV, a koji je također bio na dočeku Nove godine kod KV. U to vrijeme se već dio društva razišao, jer su svi otišli za GV koji je istrčao iz kuće, dok je on sa prijateljem NV bio na terasi Filipove kuće, a kad su sišli dolje i izašli van, vidjeli su da na stazi, otprilike dvije kuće dalje od Filipove kuće, leži FV, a pored njega su stajali KV i još jedna osoba iz društva, ali se ne sjeća više točno tko je to bio. Još prije nego je stigao do njih, čuo je da Filipova sestra IV viče KV nemoj ga tući, obzirom FV ima epilepsiju, a kao dijete je zlostavljan od strane oca. Prišao im je i vidio da FV leži na tlu i trese se. Mislili su da je odglumio epileptični napad, pri čemu ga je on podigao na način da ga je uhvatio za potkošulju i podigao sa tla i pokušao razgovarati s njim, odnosno pitao ga je zašto glumi i što se događa, posebno jer je ležao na tlu, a bio je u potkošulji i kratkim hlačicama bez čarapa i u papučama, a vani je bila temperatura u minusu. Vidio je da ga AV nije doživljavao, pa ga je pustio, odnosno prestao ga je držati za potkošulju, a AV je u tom trenutku pao na tlo, iako ga on nije odgurnuo. Možda se on pritom udario, ali sa sigurnošću tvrdi da FV kritične zgode nije udario rukama u prsa, nije ga odgurivao ni ga je udarao nogama po tijelu, a to, u njegovoj prisutnosti isto tako nije učinio niti KV.
3. U pisanoj obrani koju je dostavio ovom sudu II-okrivljenik KV se očitovao na način da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Kritične zgode se na mjestu događaja našao jer je pristupio u namjeri da pomogne unesrećenom. Dana 1. siječnja 2024. godine je u društvu rodbine i prijatelja u obiteljskoj kući u [adresa], proslavio Novu godinu, a u kasnim satima je vidio sestru, koja je bila uplakana i rekla mu da ju je njezin dečko fizički napao, pa su ga išli potražiti i razjasniti o čemu se radi. Ubrzo su vidjeli njezinog dečka, s tim da je do njega prvi došao OV, a nakon što ga je on pitao što se dogodilo, sestrin dečko je pao i počeo dozivati pomoć. Bili su u strahu, nisu znali što učiniti, te su pozvali Hitnu pomoć, jer su mislili da se radi o nekom napadu, možda epileptičkom od mogućeg straha od batina, pošto su iz ranijih priča znali da ga je kao malog otac fizički zlostavljao. Okrenuo je dečka na bok i pitao treba li lijekove, je li bolestan, međutim, on je samo jecao, a po dolasku Hitne je otišao svojoj kući, koja je dvije kuće udaljena od tog mjesta. Ujutro je sestrin dečko došao po stvari, jer su navodno prekinuli vezu, ali na njemu nije bilo vidljivih ozljeda, a dva sata kasnije ga je nazvao njegov otac i prijetio mu da se zbog ovoga neće moći vratiti u Njemačku, te je govorio da su mu slomili rebra, misleći tako izvući odštetu. Ne smatra se krivim jer je ispravno postupio, jedino mu je žao njegove obitelji jer su se uplašili obzirom nisu znali o čemu se radi kada je ujutro sestrin dečko došao po stvari, a znali su da spava kod njih zbog dočeka.
4. Okrivljenicima je i u daljnjem tijeku postupka nakon I-okrivljenikove iznijete obrane i II-okrivljenikove zaprimljene pisane obrane omogućeno sudjelovanje obzirom su im bili uredno uručivani pozivi za sva ročišta za glavnu raspravu zakazana pred ovim sudom, pa im je time omogućeno da se očituju o svim činjenicama i dokazima koje ih terete, kao i da iznesu sve činjenice i dokaze koji im idu u korist. Kako su okrivljenici svojevoljno propustili daljnje sudjelovanje u ovom prekršajnom postupku, tako im nije povrijeđeno pravo na obranu time što je sud ročište za glavnu raspravu dana 7. srpnja 2026. održao i završio u njihovoj odsutnosti, obzirom su im za navedeno ročište uredno uručeni pozivi a svoj su izostanak opravdali izbivanjem iz Republike Hrvatske.
5. Sud je tijekom dokaznog postupka radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja proveo dokaz ispitivanjem svjedokinje IV i svjedoka ĆV, a potom je pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, odnosno zapisnike o ispitivanju I i II-okrivljenika u svojstvu osumnjičenika, obavijesti o počinjenom prekršaju na ime I i II-okrivljenika, zapisnike o ispitivanju svjedoka na ime FV i ĐV, liječničku dokumentaciju na ime FV, kao i potvrdu iz prekršajne evidencije na ime I i II-okrivljenika.
5.1. Ispitana na ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom dana 7. srpnja 2026. svjedokinja IV, sestra II-okrivljenika, nakon što je otklonila blagodat nesvjedočenja, u svom iskazu je navela da je kritične zgode bila proslava dočeka 2024. godine te su u njezinoj obiteljskoj kući, u kojoj živi s roditeljima, bili okupljeni njezin brat KV, šogorica ŽV, sada KV, njezin tadašnji dečko FV, te još nekoliko bratovih prijatelja kojima ne zna točna imena. Po završetku proslave, samo su šogorica ĐV i ona ostale u kući, a svi ostali su izašli van, tako da ne zna što se vani događalo, niti između koga, jer to nije vidjela. Šogorica i ona su bile na balkonu njezine obiteljske kuće koji gleda na ulicu, ali s balkona se ništa nije vidjelo, samo su od drugih ljudi čule priče što je bilo, ali ne bi htjela u to ulaziti jer nije vidjela ništa. Sjeća se da je šogorici ĐV rekla da ju je tu večer AV počupao za kosu, požalila joj se na to, a ĐV je rekla njezinom bratu KV. Kako je u tom trenutku FV već izašao iz kuće, nije sigurna tko je rekao da idu pronaći AV, moguće da je to bio OV, ali zna da to nije bio njezin brat KV. Na upit predstavnika tužitelja jesu li joj poznate priče o tome što se kasnije događalo, svjedokinja je odgovorila da se sjeća kako se pričalo da su FV istukli njezin brat KV i OV.
5.2. Ispitan na ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom dana 7. srpnja 2026. svjedok ĆV, policijski službenik koji je prekršaj utvrdio, u svom iskazu je naveo kako je kritične zgode postupao po zaprimljenom traumatološkom listu na ime FV, obzirom je u istom bilo navedeno da je zadobio ozlijede u tučnjavi. Pošto oštećeni FV nije bio na području nadležnosti Policijske postaje Našice, istoga su telefonski kontaktirali i tijekom razgovora su došli do saznanja da je prilikom dočeka nove godine u [adresa], kod obitelji KV, došlo do tučnjave. Nakon toga, otišli su na adresu obitelji KV kako bi utvrdili tko je sve bio prisutan na navedenom dočeku nove godine, a potom su pristupili ispitivanju navedenih osoba, dok su osobe koje se nisu nalazile na području nadležnosti PP Našice, ispitane pred nadležnim policijskim postajama. Dakle, prekršaj je utvrdio temeljem izjava ispitnih svjedoka te oštećenika FV.
5.3. Iz zapisnika o ispitivanju I-okrivljenika RV u svojstvu osumnjičenika od 13. siječnja 2024. razvidno je kako je isti prije ispitivanja propisno upozoren, sukladno odredbama Prekršajnog zakona, odnosno Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.), kao i da je isti naveo da je 31. prosinca 2023. oko 20:00 sati išao na doček Nove godina kod poznanika DV u [adresa], a ondje se družio sa NV, ŠV i SV. Nakon nekog vremena su odlučili otići do kuće SV i ondje dočekati Novu godinu, a dana 1. siječnja 2024. oko 02:00 sati su išli u čestitare kod KV. Dodaje da su tijekom večeri konzumirali alkohol, tako da se ne sjeća baš svega, ali zna da nije bilo nikakve tuče. FV mu nije poznat i ne sjeća se da je isti bio na dočeku Nove godine kod njegovog poznanika u [adresa].
5.4. Iz zapisnika o ispitivanju II-okrivljenika KV u svojstvu osumnjičenika od 20. svibnja 2024. razvidno je kako je isti prije ispitivanja propisno upozoren, kao i da je naveo da je u noći sa 31. prosinca 2023. na 1. siječnja 2024. u njegovoj obiteljskoj kući u [adresa] bio organiziran doček Nove godine, a ondje su bili FV, sestra IV, ĐV i OV. Sjeća se da je vidio sestru IV na balkonu kuće u razgovoru sa AV, a nedugo zatim do njega je došla IV i plačući mu rekla da ju je AV počupao za kosu, a potom mu u ruku dala kosu koju joj je AV iščupao. Pitao je sestru gdje je AV, a ona je odgovorila da je otišao prošetati, pa ga je sa prijateljem RV otišao potražiti kako bi ga pitao o čemu se radi, međutim, nisu ga odmah našli, pa su se RV i on razdvojili. Nedaleko od kuće u ulici AV [adresa] ispred kbr. 42, RV je uočio AV kako leži na travi, a kada su mu se približili, vidjeli su da je sklupčan i da jeca, plače. Uhvatio ga je za ruke i pitao ga što mu je, a AV je jecajući govorio "nemojte, nemojte", iako ga on nije fizički napao, pa kako je vidio da sa AV nešto nije u redu, rekao je neka netko pozove Hitnu pomoć. U međuvremenu ga je, u strahu da AV možda ima nekakav napad, okrenuo na bok i upitao ga pije li kakve lijekove, na što je isti šutio. Prije nego li je došla Hitna, AV je došao k sebi i sjeo, a potom su ga odvezli kolima hitne pomoći. U jutarnjim satima oko 07:30 sati, AV je došao u njihovu kuću i ispričavao se IV, pri čemu mu je on ponudio da sjedne na terasu da porazgovaraju o tome što se dogodilo, ali je AV to odbio i rekao da ide kući.
5.5. Iz obavijesti o počinjenom prekršaju na ime I i II-okrivljenika razvidno je kako ista sadrži podatke o mjestu i vremenu počinjenja, te pravnoj oznaci prekršaja, odnosno da su okrivljenici kritične zgode počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te da će zbog istog protiv njih biti podnijet optužni prijedlog.
5.6. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka FV pred policijskom postajom od 7. siječnja 2024. razvidno je kako je isti prije ispitivanja propisno upozoren, te je izjavio da je 31. prosinca 2023. bio kod prijateljice IV u [adresa], gdje se slavio doček Nove godine, bilo je više osoba i sve je bilo u redu. Oko 02:00 su on i IV otišli na spavanje, a oko 04:30 su se probudili i krenuli na kat nešto pojesti, a kada su se vratili u sobu pokušao je razgovarati sa IV o njihovoj vezi, međutim IV to nije htjela i krenula je iz sobe, a on ju je, da bi ju zaustavio, uhvatio za majicu i nehotično za kosu te ju povukao sebi. IV mu je to prigovorila i on ju je odmah pustio, nakon čega je ona otišla na kat kuće, a on je otišao van na ulicu i zapalio cigaretu. Nedugo zatim su mu prišli Rahelin brat KV i njegov prijatelj OV, koji su također bili na dočeku, pri čemu ga je OV snažno sa obje ruke udario u prsa tako da je pao na tlo, gdje su ga potom obojica nekoliko puta nogama udarili po tijelu, nakon čega su otišli u kuću.
5.7. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje ĐV pred policijskom postajom od 20. svibnja 2024. razvidno je kako je ista prije ispitivanja propisno upozorena, te je izjavila da se 31. prosinca 2023. na 1. siječnja 2024. nalazila u [adresa], kod svoga dečka KV na dočeku Nove godine, gdje su bili Filipovi prijatelji i dečko Filipove sestre IV, AV kojeg je tada i upoznala. Nešto poslije 04:00 sata, do nje je došla Filipova sestra IV, sva uplakana i rekla da ju je AV počupao tako da joj na glavi nedostaje kose, nakon čega je otišla do KV i to mu rekla, a potom se vratila do IV koja je bila sva uplakana. Vidjela je da je KV izašao van iz prostorije u kojoj su slavili, ali nije vidjela kuda je otišao. Isto tako nije vidjela što se vani događalo, samo zna da je u jednom trenutku došla Hitna pomoć, ali ne zna tko ju je zvao. Nakon toga, KV je došao u kuću i rekao da svi idu kod njegovog prijatelja SV, gdje su se zadržali oko pola sata, a potom otišli kući spavati. Cijelo vrijeme je smirivala je IV i nije čula da bi netko spominjao AV
5.8. Iz liječničke dokumentacije na ime FV, odnosno prijave OŽB Našice proizlazi da se isti javio 1. siječnja 2024. u 12:21 sat navodeći da je toga dana oko 04:30 sati dobio nekoliko udaraca od strane drugih osoba. Dijagnosticirane su mu ozlijede u vidu zgnječenja glave i višestruke površinske ozlijede prsnog koša, koje ozlijede su od strane liječnika okvalificirane kao lake tjelesne ozlijede.
5.9. Iz potvrda iz prekršajne evidencije na ime I i II-okrivljenika, proizlazi da okrivljenici u zadnje tri godine nisu prekršajno kažnjavani.
5.10. Sud je naposljetku, službenu zabilješku sačinjenu od strane Policijske postaje Našice 13. siječnja 2024. sukladno članku 90. Prekršajnog zakona izdvojio kao nezakonit dokaz obzirom je ista sastavljena u povodu obavijesnog razgovora sa tada maloljetnom IV u prisutnosti njene zakonske zastupnice. Službena zabilješka sukladno članku 158. stavku 5. Prekršajnog zakona može se koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku isključivo onda kada je ovlaštena službena osoba neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja ili to neposredno utvrdila odgovarajućim tehničkim uređajima. Dakle, službena bilješka koja sadrži obavijesni razgovor ni u kojem slučaju se ne može koristiti kao zakonit dokaz u postupku, obzirom, kako to jasno propisuje stavak 7. istog članka Prekršajnog zakona, ovlaštene osobe mogu kada postupaju u okviru svoje nadležnosti ispitati osobe u svojstvu svjedoka ali to moraju učiniti sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku. Slijedom navedenog kako maloljetnica nije ispitana u svojstvu svjedoka sukladno Prekršajnom zakonu, sud na takvom dokazu sukladno članku 90. Prekršajnog zakona ne može temeljiti svoju odluku, te je službenu zabilješku izdvojio kao nezakonit dokaz.
6. Analizirajući sve izvedene kako personalne tako i materijalne dokaze, te obrane okrivljenih, sud je kao istinite i vjerodostojne prihvatio iskaze ispitanih svjedoka IV i ĆV, obzirom su oboje svoje iskaze iznosili sigurno, jasno i uvjerljivo, pri čemu je IV iako nije bila prisutna ovom događaju, potvrdila kako se pričalo da su FV istukli njezin brat KV i OV, dok je ĆV policijski službenik koji je prekršaj utvrdio te je kritične zgode postupao u svojstvu službene osobe i kao takav je nepristrana osoba koja nije zainteresirana za ishod ovoga postupka. Osim toga, njihovi iskazi podudarni su zapisniku o ispitivanju svjedoka FV te liječničkoj dokumentaciji na ime FV, a koje je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne dokaze obzirom su isti izdani od strane ovlaštenih osoba, komplementarni su i međusobno podudarni u odnosu na bitna obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, a njihova vjerodostojnost tijekom postupka nije niti dovedena u sumnju, dok je očitovanje na sve dokaze okrivljenicima omogućeno time što su bili pozivani na sva ročišta, ali se svojevoljno na iste nisu odazivali. Obrana okrivljenih pred ovim sudom djelomično se razlikuje od njihovih iskaza koje su dali u policijskoj postaji nakon ovog događaja, odnosno razlikuje se od zapisnika o ispitivanju I i II-okrivljenika u svojstvu osumnjičenika, pa imajući u vidu to da su okrivljenici različito iskazivali o okolnostima ovog događaja pred policijskom postajom i pred sudom, kao i to da su njihovi iskazi kontradiktorni prihvaćenim iskazima ispitanih svjedoka, sud je njihovu obranu kao i navedene zapisnike ocijenio nevjerodostojnim te usmjerenim na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.
7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu obrane okrivljenika i sve provedene dokaze, te dovodeći ih u vezu na način kako je to opisano, po ocjeni ovoga suda nedvojbeno je dokazano kako su okrivljenici počinili terećeni prekršaj, budućisu predmetne zgode na javnom mjestu tučom remetili javni red i mir, čime su počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7.1. Materijalna i kažnjiva odredba prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret sadržana je dakle u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te ista glasi: "Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana."
8. Kako su okrivljenici svojim postupanjem kritične zgode ostvarili sva obilježja prekršaja opisanog u izreci, sud ih je za počinjeni prekršaj oglasio krivima.
8.1. Okrivljenici su u očitovanju o optužbi izjavili kako se ne smatraju krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret. Međutim, očitovanje o optužbi je njihov subjektivan odnos prema počinjenom, te isto ni u kojem slučaju ne može predstavljati razlog za oslobađanje od prekršajne odgovornosti, posebno jer je u ovom postupku nedvojbeno dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete.
9. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je okrivljenicima cijenio sve okolnosti iz članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio to što okrivljenici nisu skloni činjenju prekršaja obzirom su prekršajno nekažnjavani u zadnje tri godine, dok im otegotnih okolnosti sud nije našao.
9.1. Stoga je sud, pri odmjeravanju kazne, imajući u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, cijenio navedene olakotne okolnosti posebno izraženim te okrivljenicima odmjerio novčanu kaznu ispod zakonskog minimuma uz primjenu propisa o ublažavanju iste temeljem članka 37. Prekršajnog zakona, cijeneći kako će se i ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja da ubuduće ne čine prekršaje, te da će se primjenom takve kazne utjecati na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja počinitelja.
9.2. Novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne (odnosno, manji novčani iznos sa uplatnice priložene uz presudu) u roku navedenom u izreci presude. Ukoliko okrivljenici ne podmire dvije trećine novčane kazne, okrivljenici će biti dužni podmiriti cjelokupnu izrečenu novčanu kaznu (odnosno, veći novčani iznos sa uplatnice priložene uz presudu), a ako niti istu ne podmire, tada će se cjelokupna novčana kazna naplatiti prisilno putem ovrhe.
10. Sud je svakog okrivljenika obvezao na plaćanje troškova vođenja prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.
11. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, odlučeno je kao u izreci presude.
U Našicama 10. srpnja 2026.
Zapisničar
Sutkinja
Anita Bjelousov
Marija Marković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke stranke mogu uložiti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovoga suda, bez plaćanja sudske pristojbe.
DOSTAVITI:
1. Tužitelju
2. Okrivljenicima
3. Spis
