Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-141/2025-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika CD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-10/2021 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-10/2021 od 2. listopada 2024., u svemu osim u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na glavnicu za razdoblje od 18. prosinca 2012. do 10. studenog 2015.
II Djelomično se preinačava citirana prvostupanjska presuda na način da se odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu za razdoblje od 18. prosinca 2012. do 10. studenog 2015.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 16.112,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2012. do isplate, po kamatnoj stopi preciziranoj u izreci presude.
2. Protiv presude žalbu podnosi tuženik, ne pozivajući se izrijekom na neki od žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) uz prijedlog da se tužbeni zahtjev odbije.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao odvjetnice za isplatu troškova zastupanja tuženika nastalih u parničnom postupku istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-1100/2008.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka, uvidom u parnični predmet Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1100/2008, utvrđeno je:
- da je tužiteljica kao odvjetnica zastupala ovdje tuženika kao tužitelja protiv tamo 1. tuženika ŠD i 2. tuženika OD, radi isplate iznosa od 2.753.520,00 kn, odnosno nakon djelomičnog povlačenja tužbe radi isplate iznosa od 438.830,00 kn,
- da je tužiteljica zastupala tuženika od dana podnošenja tužbe 8. rujna 2008. do otkaza punomoći u tome predmetu prema podnesku tužiteljice - odvjetnice ŽD od 10. studenog 2015. (list 245 spisa poslovni broj P-1100/2008),
- da je tužiteljica kao punomoćnica zastupala tuženika u tome predmetu na raspravama 27. rujna 2010., 7. prosinca 2010., 22. veljače 2011. i 17. svibnja 2011. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se provodili dokazi,
- da je u tome postupku donesena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1100/2008 od 18. prosinca 2012., koja je djelomično preinačena donošenjem presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-720/2013 od 14. siječnja 2016. kojom je, između ostalog, tamo tužitelju (ovdje tuženiku) dosuđen iznos troškova postupka u visini od 121.401,00 kn na ime zastupanja po punomoćnici (ovdje tužiteljici) upravo na prije navedenim raspravama,
- da je donošenjem citirane presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-720/2013 od 14. siječnja 2016., postupak pravomoćno okončan, iako je naknadno po reviziji tamo tuženika navedena drugostupanjska presuda ukinuta po revizijskom sudu i donesena je nova odluka,
- da u ovome predmetu tužiteljica od tuženika na ime zastupanja potražuje upravo iznos dosuđenih troškova tužitelju na teret suprotne strane u visini od 121.401,00 kn,
- da nije postojao posebni sporazum stranaka oko naplate odvjetničke nagrade i troškova,
- da nije utvrđeno da bi tuženik tužiteljici podmirio nastale troškove zastupanja.
7. Sud prvog stupnja kao prvo otklanja kao neosnovan prigovor tuženika o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj kojeg je tuženik isticao s obzirom da prebivalište ima u [adresa]. Sud pozivom na odredbu članka 58. ZPP-a, koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, utvrđuje da u sporovima protiv osobe koja u RH nema općemjesnu nadležnost za obveze koje treba ispuniti u RH, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti. Nadalje, na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud smatra, s obzirom da tuženik nije dokazao da bi tužiteljici platio nagradu niti troškove za obavljeni rad, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora koja se mijenjala, da tužiteljica ima pravo na ime nagrade za svoj rad u traženom iznosu od 16.112,68 eur / 121.401,00 kn, koja se odnosi na nagradu za zastupanje na raspravama 27. rujna 2010., 7. prosinca 2010. i 22. veljače 2011. za svaku radnju iznos od 28.787,75 kn te za zastupanje na raspravi 24. listopada 2012. iznos od 6.250,00 kn, sve primjenom članka 18. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94.) i Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa/12). Na dosuđeni iznos sud je tužiteljici priznao zakonsku zateznu kamatu od 18. prosinca 2012. do isplate tj. od dana donošenja prvostupanjske presude u predmetu poslovni broj P-1100/2008, po stopi sukladno članku 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. - dalje ZOO/05).
8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.
9. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, osim u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate na glavnicu.
10. Žalbenim navodima tuženik se prvenstveno opširno očituje vezano za odnose tuženika i osoba koje je tužio u postupku poslovni broj P-1100/2008, i to u pogledu pokretanja, provođenja i okončanja te odluka donesenih u tome pravomoćno okončanom postupku, zatim iznosi svoje stajalište o postupanju sudaca koji su u tome predmetu odlučivali te daje širi kontekst događaja koji su tome postupku prethodili a vezano za imovinsko pravne odnose sa tuženicima iz toga predmeta. Navedeni žalbeni navodi nisu relevantni za odluku u ovom predmetu u kojem se odlučivalo o naknadi troškova i nagrade zastupanja tuženika po tužiteljici kao punomoćnici. Jednako tako nisu relevantni niti daljnji žalbeni navodi tuženika kojima izražava nezadovoljstvo u zastupanju po tužiteljici (iako je u sporu uspio), pored utvrđenja da je tuženik izdao tužiteljici punomoć za zastupanje, da je tužiteljica nesporno zastupala tuženika u tome predmetu i da je poduzela radnje za koje traži nagradu (zastupanje na pet rasprava), pa uvažavajući dalje da tuženik nije dokazao da bi tužiteljici podmirio nagradu za zastupanje, pravilno ga je sud prvog stupnja na to obvezao u visini koja se žalbenim navodima posebno ne dovodi u pitanje.
11. Naime, punomoć je ovlast za zastupanje nalogodavca, a ugovorom o nalogu u smislu članka 749. stavak 1. i 2. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/91), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora (članak 763. stavak 1. ZOO/05), obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Člankom 749. stavak 3. ZOO/91 (članak 763. stavak 2. ZOO/05) propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud. Nadalje, člankom 762. stavak 1. ZOO/91 (članak 776. stavak. 1. ZOO/05) propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla. Dakle, odvjetnik ima pravo zahtijevati od stanke koju zastupa nagradu za svoj rad kada ispuni nalog a ovo pravo odvjetnika proizlazi i iz odredbe članka 18. Zakona o odvjetništvu, prema kojoj odredbi odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad i naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora.
12. Pravilno sud prvog stupnja u ovom slučaju u pogledu dospjelosti tražbine tužiteljice primjenjuje odredbe Tarife/12, iako su odvjetničke radnje obavljene u vrijeme važenja starije Tarife/93. To iz razloga što je u vrijeme stupanja na snagu Tarife/12 dana 19. prosinca 2012., postupak poslovni broj P-1100/2008 još uvijek bio u tijeku (donesena je prvostupanjska presuda, žalbeni je postupak bio u tijeku).
13. Naime, u Tbr. 48. stavak 5. Tarife/12 propisano je da naplata u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, pri čemu se navedene odredbe Tarife/12 o dospjelosti naplate odvjetničke usluge primjenjuju i na radnje poduzete do dana stupanja na snagu ove Tarife/12 (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Rev-286/2024 od 10. lipnja 2025., broj: Rev-202/2018 od 7. prosinca 2021.).
14. Uvažavajući da je nesporno utvrđeno kako je tužiteljica zastupala tuženika do dana otkaza punomoći 10. studenog 2015. (podnesak tužiteljice list 245 spisa poslovni broj P-1100/2008), u tome trenutku je, prema stajalištu ovoga suda, dospjela na naplatu njezina tražbina prema tuženiku. Stoga, tužiteljici zakonske zatezne kamate pripadaju od idućeg dana od kada je ista imala pravo tražiti naplatu od tuženika dakle od 11. studenog 2015. do isplate a ne od dana donošenja prvostupanjske presude kako je to na zahtjev tužiteljice dosudio sud prvog stupnja. Radi navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 29. stavak 1. ZOO/05, u tom dijelu pobijanu presudu je valjalo preinačiti te odbiti zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu za razdoblje od 18. prosinca 2012. do 10. studenog 2015.
15. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude referirao na zastaru potraživanja, za odluku o žalbi ovo pitanje nije relevantno budući da materijalno pravni prigovor zastare potraživanja tuženik tijekom postupka nije istaknuo (u jedinom očitovanju - odgovoru na tužbu), nadalje, na ovaj prigovor sud ne pazi po službenoj dužnosti niti je taj prigovor moguće po prvi puta istaći u žalbi prema odredbi članka 352. stavak 2. ZPP-a.
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.
U Rijeci 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
