Pr-7355/2021-61

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IN, [adresa], zastupane po pun. Mišo Živaljić, odvj. u Splitu, protiv tuženika KBC Split, Split, Spinčićeva 1, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. travnja 2026. u nazočnosti pun. tužiteljice Miša Živaljića, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 10 srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. „Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnove povrede prava osobnosti kojom je tužiteljici nastala šteta od posljedica radne nezgode, isplatiti tužiteljici IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 18.554,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 14.12.2021. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate.

Na dosuđeni iznos od 619,50 eura s osnova tuđe njege i pomoći zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate . Za više zatraženu kamatu na dosuđeni iznos za razdoblju od 14. 12.2021. do 10. srpnja 2026., tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan trebalo je odbiti.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 7.493,92 EUR na ime izmakle zarade sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 165,40 eur od 15. lipnja 2019.,

- 51,13 eur od 15. srpnja 2019.,

- 48,44 eur od 15. kolovoza 2019.,

- 180,08 eur od 15. rujna 2019.,

- 61,11 eur od 15. listopada 2019.,

- 205,42 eur od 15. studenog 2019.,

- 119,22 eur od 15. prosinca 2019.,

- 67,96 eur od 15. siječnja 2020.,

- 243,74 eur od 15. veljače 2020.,

- 164,56 eur od 15. ožujka 2020.,

- 144,99 eur od 15. travnja 2020.,

- 214,89 eur od 15. svibnja 2020.,

- 149,34 eur od 15. lipnja 2020.,

- 123,21 eur od 15. srpnja 2020.,

- 252,96 eur od 15. kolovoza 2020.,

- 164,79 eur od 15. rujna 2020.,

- 152,30 eur od 15. listopada 2020.,

- 239,07 eur od 15. studenog 2020.,

- 136,32 eur od 15. prosinca 2020.,

- 303,48 eur od 15. veljače 2021.,

- 148,33 eur od 15. ožujka 2021.,

- 262,74 eur od 15. travnja 2021.,

- 262,60 eur od 15. svibnja 2021.,

- 233,10 eur od 15. lipnja 2021.,

- 170,20 eur od 15. srpnja 2021.,

- 124,99 eur od 15. kolovoza 2021.,

- 272,55 eur od 15. prosinca 2021.,

- 73,54 eur od 15. siječnja 2022.,

- 119,60 eur od 15. veljače 2022.,

- 35,14 eur od 15. ožujka 2022.,

- 118,53 eur od 15. svibnja 2022.,

- 139,36 eur od 15. lipnja 2022.,

- 190,52 eur od 15. srpnja 2022.,

- 175,64 eur od 15. rujna 2022.,

- 228,13 eur od 15. listopada 2022.,

- 203,11 eur od 15. studenog 2022.,

- 85,71 eur od 15. prosinca 2022.,

- 54,29 eur od 15. ožujka 2023.,

- 1,06 eur od 15. svibnja 2023.,

- 75,07 eur od 15. veljače 2024.,

- 296,30 eur od 15. ožujka 2024.,

- 91,05 eur od 15. svibnja 2024.,

- 51,93 eur od 15. srpnja 2024.,

- 67,45 eur od 15. kolovoza 2024.,

- 137,33 eur od 15. siječnja 2025.,

- 70,37 eur od 15. veljače 2025.,

- 11,96 eur od 15. srpnja 2025.,

- 46,69 eur od 15. rujna 2025.,

- 558,22 eur od 15. listopada 2025.

koja kamata teče na iznose dospjele do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate, te koja kamata teče na iznose dospjele iza 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.189,40 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana zaključenja rasprave pred sudom prvog stupnja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate.“

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 13. prosinca 2021. navodi se da je tužiteljica od dana 31. srpnja 2006. radila na radnom mjestu Više medicinske sestre na Klinici za unutarnje bolesti – hematologiji. Dana 08. svibnja 2019. da je pokliznula i pala te teško ozlijedila palac lijeve ruke, trtičnu kost i koljeno, zbog čega se konstantno liječila te imala nekoliko operativnih zahvata, da je bila na fizikalnim terapijama da nije došlo do boljitka jer da je palac lijeve ruke potpuno nefunkcionalan. Iz svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti od 18. kolovoza 2021. da proizlazi da je tužiteljica zdravstveno sposobna osim za poslove koje traže urednu funkciju lijeve ruke te da nije za fizičke poslove. Navedeno da je tužiteljicu onemogućilo u dotadašnjem radu kada je onkološkim bolesnicima koristeći obje ruke pripremala kemoterapiju. Na koncu, zbog posljedice predmetne radne nezgode da je kod tužiteljice zaostala trajna nesposobnost za rad, da je tužiteljici nastupala znatna šteta, nematerijalna, tako i materijalna jer da je zbog trajne nesposobnosti za rad lijevom rukom raspoređena na poslove radnog mjesta sa po 2.000,00kn mjesečno manjom plaćom. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 110.000,00kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08. svibnja 2019. pa do isplate s osnova povrede prava osobnosti. Predložila je sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 60.000,00kn na ime izmakle zarade za period od dana nastanka ozlijede do podnošenja tužbe, sve s pripadajućim kamatama. Na koncu, predložila je i tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

1.1. Podneskom od 23. ožujka 2026. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev u skladu s provedenim vještačenjima po vještacima medicinske struke te prema izračunu vještaka financijske struke.

Predložila je sudu tuženiku naložiti isplatu ukupnog iznosa od 19.173,50 eura s osnove povrede prava osobnosti s kamatom koja teče od 14. prosinca 2021. pa do isplate. Predložila je tuženika obvezati na isplatu iznosa od 7.493,92 eura na ime izmakle zarade sa pripadajućim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate te tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 22. prosinca 2021. tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući kako je do ozljeđivanja tužiteljice došlo isključivo nepažnjom iste, da su se primjenjivala osnovana i posebna pravila zaštite na radu te da je tužiteljica osposobljena za rad na siguran način te da je koristila osobna zaštitna sredstva. Naime, kako je očito da tužiteljica nije dužnom pozornošću hodala te da je pala isključivo svojom nepažnjom što da isključuje odgovornost poslodavca. Glede navoda tužbe da je tužiteljica trajno nesposobna za rad, tuženik je naveo kako jedno HZMO na zahtjev tužiteljice isto može utvrditi. Rješenjem HZMO-a od 26. listopada 2020. da je odbijen zahtjev tužiteljice te da je utvrđeno kako kod tužiteljice nema tjelesnog oštećenje tj. da te tužiteljica potpuno poslovno sposobna. Na koncu, kako tužiteljica s tuženikom nema sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta medicinske sestre koja isključivo obavlja poslove dijeljenja citostatika na hematologiji. Naime, da ima ugovor o radu za obavljanje svih poslova više medicinske sestre u bilo kojoj ustrojbenoj jedinici tuženika. S tim u svezi, kako je tužiteljica nakon povratka s bolovanja obavljala poslove svog radnog mjesta pa da nije došlo do razlike u isplati plaće. Tuženik je predložio tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 31. srpnja 2026. godine; pregledom Aneksa 1 Ugovora o radu; Rješenjem tuženika od 07. rujna 2019.; pregledom Prijave ozljede na radu; pregledom Specijalističkih nalaza tužiteljice; pregledom Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje; pregledom medicinske dokumentacije tužiteljice; pregledom Općih podataka o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja; pregledom Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika; pregledom Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika; pregledom Rješenja HZMO-a; pregledom Rješenja o plaći; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆN, CN te tužiteljice kao parnične stranke; izveden je dokaz vještačenja po vještacima prim. mr. sc. spec. ortopedije i traumatologije Ivice Bandalovića dr. med., po vještaku mr. sc. dr. spec. medicine ČN rada, po vještakinji spec. psihijatru dr. Sanji Batini, po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću: pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan

6.Punomoćnik tužiteljice popisao je parnični trošak.

7. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre na Klinici za unutarnje bolesti Odjelu za hematologiju.

- nije bilo sporno da je dana 08. svibnja 2019. izvršavajući uobičajene radne zadatke poskliznula i pala te zadobila ozljede pad s lijeve ruke, trtične kosti i koljeno

- nije bilo sporno da je tužiteljica dana 08. svibnja 2019. primjenjivala osnovna i posebna pravila zaštite na radu i da je osposobljena za rad na siguran način

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela zbog ozljede na radu i to s osnove povrede prava osobnosti, s osnove tuđe njege i pomoći, kao i s osnova izmakle zarade, trebalo je utvrditi jeli tužiteljica svojom nepažnjom doprinijela nastanku štetnog događaja, tj. jeli postupala na način na koji tuženik nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći posljedice.

9. Člankom 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

9.1. Člankom 95. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14,94/18,96/18) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9.2. Dakle, kada radnik pretrpi štetu na radu odgovornost poslodavca za štetu je strogo kauzalna (objektivna) i može se osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, samo ukoliko dokaže postojanje pretpostavke iz čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu.

10. Pregledom prijave o ozlijedi na radu od 08. svibnja 2019. proizlazi kako se tužiteljica pokliznula, pala i ozlijedila se hodajući hodnikom, da je koristila osobna zaštitna sredstva, da je osposobljena za rad na siguran način, da je primijenila pravila zaštite na radu, da joj je zbog ozlijede pružena pomoć.

11. U stranačkom iskazu tužiteljica je iskazala da je 08. rujna 2019. u jutarnjim satima za vrijeme dok je bolesnike na hematološkom odjelu obilazila radi terapije, da se poskliznula i pala. Iskazala je kako se radi o dugom hodniku bez prozora, sa puno vrata bolesničkih soba (vrata nužno zatvorena zbog specifičnosti stanja bolesnika) prostor bez dnevne rasvjete. U hodniku da je bilo više plafonijera, neke da su bile pokvarene, pa da su od električara više puta zatražili izmjenu žarulja. Neposredno nakon njenog pada (kada se vratila na odjel sa HKP u pratnji inženjera zaštite na radu koji je došao baš radi opisa mjesta događaja nakon što je na HKP-u uzeo njenu izjavu) da su na hodniku zatekli električara koji je mijenjao žarulje. Toga dana da je imala obuću zaduženu kod tuženika sa gumenim đonom i sigurnosnim kaišićem na peti. Mjesto na kojem je pala u hodniku da je bilo u blizini prostorija koja se zove "nečisto" gdje se odlažu i izlijevaju bolničke guske kao i drugi otpadni materijal, da je sigurno na podu bilo nešto proliveno zbog čega da je čistačica neposredno prije njenog dolaska brisala mokrom krpom. Istakla je da čistačice uobičajeno više pute dnevno pod brišu mokrim krpama. Međutim, do tog trenutka da se na hodnicima odjela nisu postavljale plastične žute ploče kao znak upozorenja da je pod mokar i sklizak. Da se nakon štetnog događaja žuta ploča redovito postavlja kao upozorenje, koja spornog dana nije bila postavljena. Zbog posljedica štetnog događaja odnosno ozlijede trtične kosti, koljena lijeve noge, i oštećenje zgloba lijeve ruke da je bila na dugotrajnom bolovanju te da ju je u povratku tuženik rasporedio na drugo radno mjesto, na Kliniku za dermatologiju. Međutim, iako i dalje radi kao viša medicinska sestra da ne radi sa citostaticima, stoga da ne prima dodatak za posebne uvjete rada zato da joj je plaća značajno manja od plaće koju je dobivala na Klinici za hematologiju i to za cca 2.000,00kn. Tužiteljica je istaknula kako je osobno smatrala da po povratku s bolovanja bez obzira na posljedice ozljede ruke, može obavljati iste poslove kao i do nezgode, ali da su na odjelu smatrali kako zbog trajanje posljedica pad u funkciji lijeve ruke više nije sigurna pri radu sa citostaticima. Potvrdila je kako je za proces rada više medicinske sestre na odjelu za hematologiju potreban zdrav tj. siguran rad lijeve ruke (bočicu sa citostatikom pridržava lijevom rukom dok desnom rukom radi sa špricom). Na koncu, tužiteljica je iskazala da kod tuženika radi od 2003. godine, od 2006. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, cca 13 godina na Klinici za hematologiju. Iskazala je kako se prilikom zasnivanja radnog odnosa javila na natječaj za radno mjesto medicinske sestre, te da ju je glavna sestra bolnice rasporedila na hematološki odjel, posebna edukacija za korištenje citostaticima da ne postoji, ali da tijekom višegodišnjeg rada medicinske sestre stječu iskustva kroz rad.

12. Svjedokinja UN, očevidac nezgode iskazala je da je zajedno s tužiteljicom hodala dugačkim hodnikom, te da je tužiteljica hodala par koraka ispred nje pa da je vidjela kako je poskliznula i pala noseći liste za hemoterapiju koje da su se rasule po hodniku. Hodnik da je bio potpuno mračan jer da ne postoji izvor dnevne svjetlosti tj. ni prozor, a svjetlost iz prozora bolesničkih soba da ne dopre u hodnik, jer su vrata bolesničkih soba nužno zatvorena. Nadalje, kako od pet žarulja prethodnih nekoliko dana tri žarulje nisu radile, te da ih nitko nije zamijenio, da su žarulje promijenjene istog dana nakon pada tužiteljice. Pod da je prekriven linoleonom koji je bio klizav zbog toga što je bio mokar, što zbog mraka nisu mogle opaziti, da su to opazile sve kolegice koje su se okupile čuvši jauk tužiteljice nakon pada. Do pada tužiteljice da nije bilo uobičajeno da čistačice prilikom pranja postavljaju žutu ploču kao znak opasnosti skliskog poda, nakon tužiteljičinog pada žuta ploča da se postavlja redovito. Na koncu, toga dana da je tužiteljica kao i sve druge kolegice imala obuću s gumenim đonom.

13. Svjedokinja CN, nije bila očevidac nezgode, na mjesto pada tužiteljice došla je čuvši jauk tužiteljice. Iskazala je da je tužiteljica pala na hodniku, baš na mjestu na kojem je ona nekoliko minuta prije vidjela spremačice koje su mokrom krpom prale pod, da se pod učestalo čisti mokrim krpama jer da se često pacijentima ili osoblju nešto prolije, i zbog blizine wc-a. Toga dana da nije bila postavljena žuta ploča kao upozorenje na sklizak pod. Nakon štetnog događaja da čistačice redovito postavljaju žutu ploču kao znak upozorenja. Nadalje, kako je hodnik bio mračan jer da na tom dijelu hodnika ne dopire dnevno svjetlo jer nema prozora, a vrata bolesničkih soba da su nužno uvijek zatvorena. Iskazala je da iako su upozoravale na manjak žarulja, da je kućni majstor žarulje mijenjao baš u trenutku kada se vraćala s tužiteljicom sa HKP-a, sporne prigode da je tužiteljica nosila obuću sa gumenim đonom kao i sve druge kolegice.

14. Slijedom prednjih utvrđenja, ovaj sud smatra kako je tuženik dužan kao poslodavac naknaditi štetu tužiteljici u njenom punom opsegu, koju je štetu tužiteljica pretrpjela zbog zadobivene ozlijede na radu koja se dogodila dana 08. svibnja 2019. Naime, tužiteljica je obavljajući poslove i uobičajene radne zadatke više medicinske sestre na radnom mjestu tj. hodniku odjelu za hematologiju pokliznula i pala dok je na nogama imala ravne cipele s gumenim đonom (zadužila od tuženika), koristila je raspoloživu zaštitnu obuću. Tužiteljica se kretala dugačkim hodnikom koji je u tom trenutku bio mračan. Iz suglasnih iskaza tužiteljice i svjedokinje UN i CN proizlazi da na hodniku nije bilo izvora dnevne svjetlosti tj. prozora, a da su vrata svih bolesničkih soba (uobičajeno i nužno na tom odjelu) bila zatvorena, pa ni svijetlost s bolničkih prozora do hodnika nije dopirala. Nadalje, iz suglasnih iskaza tužiteljice i svjedokinja proizlazi da je više žarulja na dugačkom hodniku bilo pokvareno, te da ih je kućni majstor zamijenio odmah po nastanku štetnog događaja (još u vrijeme dok je tužiteljica bila na HKP zbog saniranja ozlijede). Nadalje, iz suglasnih iskaza proizlazi kako je hodnik na tom mjestu bio mokar i sklizak, te u tom trenutku nije bila postavljena žuta plastična oznaka kao znak upozorenja na sklisko tlo. Iz iskaza proizlazi kako se do tada znak upozorenja nije koristio, iako se zbog potreba za održavanje higijene odjela sa životno ugroženim bolesnicima podovi redovito i učestalo više puta tijekom dana mokrim krpama peru. Proizlazi kako se znak opasnosti od spornog događaja pa nadalje redovito koristi. Dakle, ovaj sud smatra da je tuženik kao poslodavac bio dužan u svakom trenutku radnicima osigurati sigurne uvjete rada, što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Dugačak mračan hodnik bez izvora dnevne svjetlosti sa više pokvarenih žarulja, u tom trenutku mokar i sklizak, a bez istaknutog znaka upozorenja na sklizak pod sigurno nije bilo sigurno mjesto za rad. Suprotno navodu tuženika, ovaj sud smatra da tužiteljica nije poskliznula i pala svojom nepažnjom. Dakle, tužiteljica nije doprinijela padu i šteti prouzročenoj padom. Iz uvjerljivog iskaza svjedokinje očevidca medicinske sestre UN koja je hodala zajedno s tužiteljicom i vidjela kako se tužiteljica poskliznula i pala iako je na nogama imala obuću zaduženu kod tuženika. Tužiteljica nije pala zbog krajnje nepažnje nego opisana uvjeta i razloga.

15. Kako bi se utvrdila visina neimovinske i imovinske štete (tuđa njega i pomoć) koju je tužiteljica pretrpljena zbog ozlijede na radu izveden je dokaz vještačenja po vještacima medicinske struke spec. med. rada INŽ, spec. traumatologa ortopeda dr. Ivici Bandaloviću, spec. psihijatru dr. Sanji Batini.

16. Prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovog zakona podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

16.1. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno o nakade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povreda izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16.2. Članak 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, da mu je dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u svezi.

17. Spec. medicine rada dr. ĆNŽ iskazala je kako je iz pregledane med. dokumentacije razvidno da je tužiteljica za vrijeme rada kod tuženika na poslovima medicinske sestre Odjela za hematologiju, u svibnju 2019. pretrpjela tjelesne ozljede: prijelom prve kosti zapešća, šifre S62.2, kontuziju lijeve šake šifre S60.2, frakturu kokcigealne kosti šifre S30.0, te kontuziju koljena šifre S 80.0. Navedene ozljede da su priznate ozljedama na radu od strane nadležnog tijela HZZO-a. Nakon ozljede da se nastavilo konzervativno liječenje u ambulantnom tretmanu, naknadno da se dijagnosticira ruptura ulnarnog kolateralnog ligamenta, koja se također priznaje ozljedom na radu pod šifrom S 63.4. Po završetku konzervativne terapije, nastavlja se višekratna fizikalna terapija u ambulantno tretmanu. Dana 13. studenog 2019. da je provedeno operativno liječenje, zbog rekonstrukcije ulnarnog kolateralnog ligamenta. Tužiteljica da je otpuštena dana 14. studenog 2019., uz preporuku mirovanja i izbjegavanja težih fizičkih aktivnosti i previjanja u nadležnoj ambulanti liječnika opće medicine. Potom kako slijede kontrole plastičnog kirurga, te fizikalno liječenje koje je prema priloženoj med. dokumentaciji završilo dana 27. srpnja 2020. da se navodi kako je fizikalna terapija iscrpljena, te da je stanje kronično. Vještakinja je zaključila da je privremena nesposobnost za rad tužiteljice, sa osnova predmetnih ozljeda od dana nastanka predmetne ozljede do dana 27. srpnja 2020.

Rješenjem HZZO-a od 17. rujna 2020., da je ocijenjeno da se kao posljedica predmetne ozljede razvila kontraktura u zglobu palca lijeve šake, te da je dijagnoza šifre M 24.5 priznaje kao posljedica ozljede na radu.

Nakon završenog kirurškog liječenja i liječenja fizikalnom terapijom, tužiteljica je obzirom da se radi o poslovima medicinske sestre, s posebnim uvjetima rada, upućena na ocjenu radne sposobnosti kod nadležnog specijaliste medicine rada dr. I. Dana 18. kolovoza 2021. da je izdala Uvjerenje o radnoj sposobnosti, u kome se u prvom uvjerenju navodi da je trajno nesposobna za navedene poslove, a u drugom sa istim datumom se navodi da je na pregled upućena za poslove više medicinske sestre, na radnom mjestu, kada radi sa citostaticima. Spec. medicine rada je ocijenila da je tužiteljica sposobna, osim za poslove koji traže urednu funkciju lijeve ruke, odnosno da nije za teže fizičke poslove. To znači da tužiteljica nije sposobna za davanje citostatika trajno, jer navedeni poslovi traže urednu funkciju lijeve ruke i šake, te da nije sposobna za teže fizičke poslove, pri kojima se podrazumijeva podizanje, okretanje, vertikaliziranje, i presvlačenje pacijenta.

Dana 05. studenog 2021. da je tužiteljica ponovno bila na ocjeni radne sposobnosti te da je potvrđeno da je tužiteljica nesposobna za navedene poslove. Nakon pregled kod spec. medicine rada da je tužiteljici određeno mjesto medicinske sestre na odjelu za dermatovenerologiju, u cilju ispunjenja uvjeta prema procjeni spec. medicine rada.

Dana 04. kolovoza 2022. da je spec fizijatar preporučio provođenje održavajuće fizikalne terapije, u nalazu se navodi da je MCP zgloba palca klinički subluksiran i pa je indicirana operativna rekonstrukcija zgloba palca.

Vještakinja spec. medicine rada zaključuje da je kod tužiteljice sa osnova predmetne ozljede zaostala kontraktura u MCP zglobu lijeve šake, zbog čega tužiteljica nije sposobna za poslove koji zahtijevaju manipuliranje težim teretima (dizanje, nošenje), te poslove gdje se traži veće angažiranje lijeve šake. Glede poslove medicinske sestre, da tužiteljica ima jednako teži fizički rad i na odjelu hematologije i na odjelu dermatologije, jer podiže, okreće pacijente, osim ako su takvi poslovi na odjelu decidirano isključeni.

Prema mišljenju vještakinje uz pretpostavku da je to moguće, najprikladniji rad za tužiteljicu, sukladno njenim kontraindikacijama, da bi bio rad na poslovima medicinske sestre u ambulanti.

18. Spec. traumatolog ortoped dr. Ivica Bandalović temeljem medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice zaključio je kako je tužiteljica prilikom pada zadobila napuknuće prve metakapalne kosti lijeve rukete rupturu zgloba palca s posljedičnim iščešljenjem zgloba na lijevoj šaci, nagnječene lijevog koljena i prijelom trtične kosti. Zbog oštećenja UCL ligamenta da je bila operirana u dva navrata te da je na fizikalnoj terapiji bila šest ciklusa po deset puta. Obzirom da su operacijski zahvati bili neuspješni, da je i nadalje ostalo iščeljenje MCL zgloba palca lijeve šake. S tim u svezi, da je zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 19% koje da se očituju u nepokretnosti oba zgloba palca u ne funkcijskom položaju i posttraumatskoj kokcigodiniji. Tužiteljica da ima velikih poteškoća kod hvatanja i prenošenja predmeta lijevom rukom kao i kod poslova u kojima je potrebno koristiti lijevu šaku, te da će nužno nositi ortozu za MCP zglob palca. Na koncu, da će imati bolnost kod sjedenja na tvrdoj podlozi.

Glede bolova, vještak je zaključio da je bolove jakog intenziteta trpjela dva dana nakon ozlijede, te po jedan dan nakon operativnih zahvata (ukupno četiri dana). Bolove srednjeg intenziteta da je trpjela 15 dana, a bolove lakog intenziteta pet mjeseci. Daljnji bolovi lakog intenziteta da su uključeni u postotak procjene umanjenja životnih aktivnosti kako za ruku tako i za trticu.

Glede tuđe njege i pomoći da je tužiteljici bila potrebna po jedan sat dnevno sve do 20. studenoga 2019. kada joj je bila postavljena ortoza za MCP zglob palca lijeve šake što je 177 dana. Kod izračuna da je odbio dane dvaju boravaka u bolnici. Glede naruženje zaključio je kako su vidljivi postoperacijski rez kao ukočeni ispruženi palac na lijevoj šaci što da predstavlja naruženje lakog stupnja. Odgovarajući na prigovor tuženika korigirao je vještvo glede procijenjenog postotka umanjenja životnih aktivnosti utvrđujući ukupan postotak umanjenja od 17%, navodeći kako je vodio računa i o budućim komplikacijama i bolovima koji se javljaju i koji će se eventualno javljati kod tužiteljice.

Jedna od komplikacija je upala tetive lijevog palca. Upala tetive desnog lakta da nije u uzročno-posljedičnoj vezi ni sa štetnim događajem niti sa ozljedom lijeve šake.

19. Spec. psihijatar dr. Sanja Batina zaključila je kako je tužiteljica tijekom odvijanje nezgode zadobila primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2-3 minute, potom da je trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, zatim da je uslijedio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3-4 tjedna, te strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima da je trpjela 5-6 mjeseca. Strah jakog intenziteta da se reaktivirao jedan dan prije i jedan dan nakon svakog operativnog zahvata. Vještakinja je zaključila kako trajnijih posljedica straha nema, opisani psihički simptomi da su kod tužiteljice izazvali povredu duševnog integriteta lakog stupnja i privremenog karaktera. Navedeno da će se očitovati u trpljenju zabrinutosti, potištenosti, straha od mogućih operativnih zahvata, straha od fizikalne rehabilitacije kao i potrebe za tuđom njegom i pomoći kao i zbog straha radi trajnog umanjena općih i životnih aktivnosti i radi naruženja u lakog stupnja.

20. Nakon što je spec traumatolog ortoped dr. Ivici Bandalović odgovorio na primjedbe tužitelja, stranke nisu imale primjedbi na zaključke vještaka, koje je i ovaj sud prihvaća jer su dana u skladu s medicinskom dokumentacijom, jasna su, potpuna i neproturječna sama sa sobom i dokumentacijom u spisu.

21. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti u smislu čl. 1100. st. 2. koji utječu na visinu naknade: težina povrede, jačina i trajanje povrede izazvani fizičkim boli i straha, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, uzimajući u obzir cilj kojem ta naknada služi u okolnosti nastanka štetnog događaja kao i životnu dob tužiteljice (rođena 1969.), po ocjeni ovog suda tužiteljici bi s osnova pretrpljene neimovinske štete bilo pravično priznati novčanu naknadu u iznosu od 18.554,00 eura koliko je tužiteljica tužbom i zatražila.

22. Nadalje, tužiteljica je zatražila da joj tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći na što tužiteljica ima pravo u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Iz nalaza i mišljenja spec. ortopeda traumatologa dr. Ivice Bandalovića proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od jedan sat dnevno sve do 20. studenoga 2019. (ukupno 177 dana).

Sud je na temelju ovlasti iz čl. 233 ZPP-a prema slobodnoj ocjeni procijenio vrijednost sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 3,50 eura baš kako je to tužiteljica konačno preciziranim tužbenim zahtjevom zatražila. Dakle, tužiteljici s osnova tuđe njege i pomoći pripada i iznos od 619,50 eura.

23. Kada se zbroje iznos s osnova naknade neimovinske 18.554,00 eura i imovinske štete 619,50 eur, dobije se ukupan iznos od 19.173,50 koliki iznos je tužiteljici dosuđen.

24. Tužiteljici na priznati iznos neimovinske štete pripada pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1103. i odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od podnošenja tužbe (dana 13. prosinca 2021., kamata zatražena od prvog sljedećeg dana 14. prosinca 2021.) pa do isplate.

Međutim, na dosuđeni iznos od 619,50 eura s osnova tuđe njege i pomoći s kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe čl. 1086. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a ne kako je tužiteljica zatražila od podnošenja tužbe pa do isplate, zato je odlučeno kao pod toč. I izreke presude, odbijen je dio zahtjeva koji se odnosi na zatraženu zakonsku zateznu kamatu i to za razdoblje od 14.prosinca 2021. do 10. srpnja 2026.

25. Nadalje, tužiteljica je zatražio i isplatu iznosa od 7.493,92 eura na ime izgubljene zarade za razdoblje od 08. svibnja 2019. do 31. listopada 2025. sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

Za istaći je kako je tužiteljica tužbeni zahtjev s navedenog osnova postavila sukladno izračunu stalnog sudskog vještaka za financije dipl. oec. Marijana Jovića čiji izračun ovaj sud u cijelosti prihvatio.

Dakle, tužiteljici pripada pravo na isplatu zatraženog iznosa od 7.493,92 eura s osnova razlike nastale zbog nemogućnosti rada i primanja naknade za bolovanje umjesto plaće te primanja nižeg iznosa plaće zbog promjene radnog mjesta u utuženom razdoblju. Naime, iako je točno da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem više ugovora o radu kao i aneksa ugovora o radu, uvijek na radnom mjestu više medicinske sestre. Tužiteljica je dugi niz godina više od 10 godina radila na Klinici za unutarnje bolesti i to na Odjelu za hematologiju, pa je s tim u svezi redovito primala dodatka na plaću obzirom da radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada (rukovanje i impliciranje citostatika kao i izloženost utjecaju istih). Bez obzira što je tužiteljica dugi niz godina ove poslove obavljala te primala mjesečni dodatak isto nije bilo navedeno u odredbama sklopljenih ugovora o radu, tj. da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima. Suprotno navodima tuženika ovaj sud smatra kako bi tužiteljica po redovnom tijeku stvari u slučaju da nije doživjela nezgodu na radu s trajnom posljedicom za funkciju lijeve ruke, i na dalje nastavila obavljati iste poslove. Tuženik nije dokazao da je prije nastanka štetnog događaja donesena odluka ili sa tužiteljicom sklopljen novi ugovor o radu za obavljanje poslova više medicinske sestre u nekoj drugoj ustrojbenoj jedinici tuženika. Obzirom na posljedice nezgode na radu koju je tužiteljica pretrpjela dana 08. svibnja 2019. tužiteljica je po povratku s bolovanja morala biti premještena na druge poslove, jer je za poslove više medicinske sestre na Odjelu za hematologiju nužna funkcionalnost obje ruke što tužiteljica zbog posljedica nezgode na radu od dana 08. svibnja 2019. više nije mogla obavljati, o čemu su jasno iskazali dr. INŽ i dr. Bandalović. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelj iskazan pod toč. II trebalo je u cijelosti usvojiti u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Na dosuđene iznose tužiteljici pristoji i pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate kako je to zatražila, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 5., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku(NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) kao i u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa se tužiteljici u kojem je bio sporan osnov i visina, tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu pa se tužiteljici obistinjuje parnični trošak i to za sastav tužbe 331,80 eura, za sastav podneska od 28. ožujka 2022. 331,80 eura za sastav podneska od 17.6.2024. 1.000,00 eura, za sastav podneska od 05.07.2025. i 23.03.2026. po 500,00 eura, za pristup na ročišta održana 26.09.2022.

331,80

eura,

za

ročišta

održana 05.12.2022.,09.03.2023.,06.11.2023.,23.04.2024.,26.09.2024.,09.07.2025., 09.10.2025., 24.03.2026., 21.04.2026. po 500,00 eura, te za ročišta održana 18.6.2024. i 06.02.2025. po 1.000,00 eura, ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 2.373,85 eura na ime pripadajućeg PDV-a kao i iznos od 694,00 eura za troškove provedenog vještačenja tako se tužiteljici obisitnjuje parnični trošak u ukupnom iznos od 10.179,40 eura na koji iznos tužiteljici pripada pravo i na zatraženu zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima i odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku pa je zato odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

U Splitu, 10. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.