REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stalna služba u Kninu
Poslovni broj: Pp-2060/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sutkinji Anamariji Krnić Šupe, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Murić Marinković, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog OF, zbog prekršaja iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/1977., 55/1989., 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022., 47/2023.), u povodu prigovora okrivljenika izjavljenog protiv obaveznog prekršajnog naloga, Policijske uprave šibensko - kninske, Policijske postaje Knin, KLASA: 211-07/24-2/22512, URBROJ: 511-13-10-24-1 od 4. lipnja 2024., nakon provedenog žurnog postupka, 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.)
Okrivljeni OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. O i B, djev. K, rođen **.**.1976. u [adresa], sa prebivalištem na adresi [adresa], državljanin RH, stolar, nezaposlen, korisnik inkluzivnog dodatka u iznosu od 432,00 eura i socijalne skrbi u iznosu od 210,00 eura, neoženjen, bez djece, lošeg imovinskog stanja, ranije prekršajno osuđivan prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije,
oslobađa se optužbe
što je dana 02.06.2024. godine u 16:00 sati, u mjestu Cetina, Cetina bb, zaseok [adresa], tj. poviše izvora Cetine, u blizini vidikovca, pored pravoslavne crkve, okrivljenik OF je bez nadzora i neporezno držao svog psa pasmine ''Srednjoazijski ovčar'' po imenu '' G', kojom prilikom je napao psa pasmine ''Mješanac'' po imenu '' E', kojeg je na povodcu vodila BF (1969) državljanka Njemačke, te mu nanio ozljede na području glave, plećke, grudnog koša, više ugriznih rana i razderotina, što je konstatirano od strane veterinarske ambulante Knina,
čime da bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv u članku 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Policijska uprava šibensko-kninska, Policijska postaja Knin je 2. lipnja 2024. izdala obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, gornjeg broja, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude. S obzirom da je predmetni obavezni prekršajni nalog bio nečitak i nerazumljiv te da se po istome nije moglo postupati, sud je dopisom od 13. ožujka 2025. pozvao tužitelja da dostavi ovjereni prijepis istoga. Tužitelj je dopisom od 21. ožujka 2025. u spis dostavio prijepis predmetnog obaveznog prekršajnog naloga.
2. Postupajući po izjavljenom prigovoru na obavezni prekršajni nalog, u smislu članka 244. Prekršajnog zakona, sud je utvrdio da je prigovor zbog poricanja prekršaja (sukladno članku 243. stavku 5. Prekršajnog zakona) podnesen u zakonskom roku te je na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage i proveo žurni postupak.
3. Pozvan da se očituje o krivnji za prekršaj za koji se tereti, okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim.
4. U svom iskazu danom 17. ožujka 2026. pred ovim sudom, okrivljenik je iskazao da je točno da je vlasnik psa pasmine „srednjoazijski ovčar“ po imenu G. Osporava u cijelosti mogućnost da bi njegov pas mogao ikoga napasti, odnosno da je utužene prigode napao drugog psa po imenu E. Naime, njegov pas je uvijek pod nadzorom, živi u ograđenom prostoru gdje on čuvam krave, a taj ograđeni prostor je otprilike tri kilometra udaljen od mjesta gdje se dogodio navodni napad. Prema njegovom sjećanju su mu dan nakon kritičnog događaja na kuću došla dva policijska službenika koja su ga obavijestila o tome da se dogodio navodni napad od strane njegovog psa na drugoga psa. Navodi da se njegova kuća nalazi otprilike sto pedeset metara od izvora [adresa], te da G se ponekad nalazi ispred njegove kuće, iako većinu vremena provodi u ograđenom prostoru sa kravama. Na poseban upit suda je li njegov pas vezan i je li uvijek pod nadzorom, odgovara da pas nikada nije vezan, ali uvijek boravi u tom ograđenom prostoru gdje su ujedno i krave koje on čuva. Na daljnje pitanje postoji li mogućnost da je njegov pas kritične prigode pobjegao iz ograđenog prostora, odgovara da takvo nešto nije moguće i dodatno pojašnjava da je ograda kojom je njegov pas ograđen visoka 2,2 metra i ne postoji mogućnost da on preskoči tu ogradu. Na daljnji upit suda pušta li ikada svog psa bez nadzora izvan ograđenog prostora, odgovara da ga pušta samo onda kada se on nalazi tu, odnosno kada su puštene i krave koje on čuva. Na daljnji upit suda je li njegov pas kada se nalazi ispred kuće, odnosno u blizini izvora [adresa], vezan i pod nadzorom, odgovara da nije vezan i može se slobodno kretati.
5. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoke KF i GF te je pročitao dio izvješća o postupanju PP Knin od 2. lipnja 2024. godine osim u dijelu u kojem je sadržana izjava svjedoka (list spisa 5), dio izvješća PP Knin o utvrđenom postupanju od 7. lipnja 2024. godine osim u dijelovima u kojima su navedene izjave okrivljenika i svjedoka (list spisa 12), potvrdu veterinarske ambulante Knin d.o.o. od 3. lipnja 2024. godine (list spisa 13), presliku računa broj 52067 (list spisa 14), presliku putovnice za psa D (list spisa 15-16), presliku fotografija pasa (list spisa 17-18), presliku putovnice psa imena G u vlasništvu okrivljenika (list spisa 19-21) te potvrdu o ranije prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika od 28. travnja 2026. (list spisa 38-39).
6. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud nije našao dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret.
7. Članak 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njim postupa kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 200,00 do 1000,00 eura.
8. U postupku nije sporno da je okrivljenik vlasnik psa pasmine ''srednjoazijski ovčar'' po imenu G.
9. S obzirom na obranu okrivljenika, u postupku je bilo sporno je li okrivljenik utužene prigode bez nadzora i neoprezno držao svoga psa Tigricu, zbog čega je ista napala psa pasmine mješanac po imenu E te joj nanijela ozljede u području glave, plećke, grudnog koša te više ugriznih rana i razderotina.
10. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoka KF. Svjedok KF je u svom iskazu danom pred ovim sudom dana 28. travnja 2026. iskazao da on nije osobno nazočio utuženom događaju, te može iskazati da ga je toga dana nazvao policijski službenik Policijske postaje Knin te da je morao pristupiti u policijsku postaju. Policijski službenik pokazao mu je fotografije dva ili tri psa, ne može se točno sjetiti koliko je pasa bilo na fotografiji, ali sjeća se da ga je policijski službenik te prigode pitao kome pripadaju psi sa fotografije, a ja sam ih identificirao kao pse koji pripadaju okrivljeniku. Na poseban upit suda je li osobno utužene prigode vidio psa mješanca E koji je napadnut i njezinu vlasnicu EF, odgovara da nije. Na dodatni upit suda je li ikada viđao psa okrivljenika po imenu G pasmine "srednjoazijski ovčar" kako slobodno šeta bez povodca i nadzora u mjestu [adresa], odnosno poviše izvora [adresa], odgovara potvrdno te dodatno navodi da se njegov pas zajedno s još ostalih petnaestak pasa slobodno šeta bez nadzora u blizini izvora [adresa]. Dodatno navodi da u zadnjih mjesec i pol dana više ne viđa te pse. Na daljnji upit je li pas okrivljenika G još uvijek živ, odgovara da mu navedeno nije poznato. Na daljnje pitanje ima li ikakvih neposrednih saznanja u svezi s utuženim događajem, odgovara da nema i da nije znao ni za kakav napad psa, već je samo pozvan u policijsku postaju radi identifikacije pasa koji su mu pokazani na fotografiji.
11. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je u dokaznom postupku saslušao svjedokinju GF. Svjedokinja GF je u svom iskazu danom pred ovim sudom dana 28. travnja 2026. iskazala da se ne može zbog odmaka vremena do detalja prisjetiti utužene prigode, ali sjeća se da se dogodio neki napad pasa iako ne može sa sigurnošću tvrditi koji pas je napao psa mješanca po imenu E u vlasništvu njemačke državljanke EF. Na poseban upit suda je li utužene prigode osobno vidjela napad psa koji se dogodio, odgovara da se sjeća nekog meteža i zbrke jer se tu nalazilo više pasa, čula je lavež i uzbunu od strane ljudi. Na daljnji upit sjeća li se da je vidjela psa mješanca E i njezinu vlasnicu, odgovara da vjerojatno jeste, ali se ne može sa sigurnošću sjetiti. Na dodatni upit suda je li viđala psa u vlasništvu okrivljenika pasmine "srednjoazijski ovčar" po imenu G, odgovara da ne zna koji konkretno pas je njegov, zato što na izvor [adresa] uvijek dolazi čopor pasa koji su slobodni i bez nadzora. Sve naprijed navedeno joj je poznato iz razloga što radi na štandu poviše izvora [adresa] gdje se dogodio utuženi događaj pa obično kada se desi neki napad pasa, ljudi obično njoj prilaze, a on ih uputi u veterinara.
12. Nadalje, radi razjašnjenja spornih činjenica, sud je izvršio uvid u zakoniti dio Izvješća PP Knin od 2. lipnja 2024. (list spisa 5) na temelju kojeg je utvrđeno da je sa DF na temelju njegove dojave obavljen obavijesnu razgovor kojim razgovorom je utvrđeno da je njegovog i supruginog psa mješanca napao pas pasmine ''kangal'' nepoznatog vlasnika.
13. Na temelju zakonitog dijela izvješća PP Knin od 7. lipnja 2024. (list spisa 12) utvrđeno je da je psa mješanca po imenu E u mjestu [adresa], zaseok [adresa], općina [adresa], na vidikovcu iznad izvora rijeke [adresa] napao i više puta ugrizao pas nepoznatog vlasnika nalik pasmini ''kangal''. Na temelju prikupljenih saznanja i obavijesti proizašlih iz razgovora s građanima utvrđeno je da je inkriminirani pas ženskog spola pasmine ''srednjeazijski ovčar'' u vlasništvu OF.
14. Na temelju Potvrde Veterinarske ambulante Knin (list spisa 13) utvrđeno je da je izvršen pregled psa mješanca, srednjeg rasta, ženskog spola imenom T. Na psu na području glave, vrata, plećke i grudnog koša ima više ugriznih rana i razderotina koje su nastale kao posljedica ugriza drugih pasa. Vlasnik izjavljuje da su njegova psa napala tri velika psa pasmine kangal i srednjeazijski ovčar, mjesto napada izvor rijeke [adresa] u selu [adresa].
15. Uvidom u presliku knjižice za psa Z, utvrđeno je da je ista srednjeazijski ovčar u vlasništvu OF.
16. Sud je pročitanu materijalnu dokumentaciju cijenio kao vjerodostojnu jer je ista sačinjena u obavljanju poslova službenih, odnosno ovlaštenih osoba.
17. Sud je cijenio iskaz svjedoka TF istinitim u dijelu u kojem navodi da je viđao psa okrivljenika Tigricu pasmine srednjoazijski ovčar kako slobodno i bez povodca i nadzora šeta poviše izvora [adresa], zajedno s još ostalih petnaestak pasa, dok u preostalom dijelu iskaz svjedoka sud nije ocjenjivao iz razloga što isti nema nikakvih neposrednih saznanja u vezi s utuženim događajem, obzirom da istome nije nazočio niti je imao ikakvih posrednih saznanja u svezi s utuženim događajem zato što nije niti znao da se dogodio ikakav napad.
18. Sud je iskaz svjedokinje GF cijenio istinitim u dijelu u kojem ista navodi da se utužene prigode sjeća meteža i zbrke jer se tu nalazilo više pasa, da je čula lavež i uzbunu od strane ljudi, dok u preostalom dijelu sud nije cijenio iskaz svjedokinje jer ista nije vidjela osobno koji pas napada psa E.
19. Sud je obranu okrivljenika cijenio istinitom u dijelu u kojem navodi da je vlasnik psa pasmine Tigrica pasmine srednjoazijski ovčar, dok je u preostalom dijelu iskaz okrivljenika cijenio neistinitim, osobito u dijelu u kojem okrivljenik navodi da je njegov pas uvijek pod nadzorom i da živi u ograđenom prostoru gdje čuva krave jer je okrivljenik u daljnjem nastavku iskaza sam sebe demantirao kada je izjavio da onda kada se pas nalazi ispred kuće u blizini izvora [adresa] nije vezana i može se slobodno kretati. Da je pas okrivljenika slobodan i bez nadzora proizlazi iz ostalih dokaza izvedenih u ovom postupku.
20. Sud nije smatrao potrebnim provesti dokaz ispitivanja svjedoka policijskog službenika ZF i CF koju su sastavili izvješća o postupanju, cijeneći da njihovo svjedočenje ne bi bilo objektivno i ne bi predstavljalo realno iznošenje činjenica, budući da isto ne bi bilo rezultat neposrednog opažanja odlučnih činjenica, već iznošenje onih činjenica koje su saznali u informativnom razgovoru sa sudionicima događaja, pa bi svjedočili po čuvenju, zbog čega takvo svjedočenje ne bi imalo dokaznu snagu na kojoj bi se temeljila ocjena o prekršajnom djelu.
21. Nadalje, sudac nije ocijenio potrebnim provesti dokaz saslušanjem svjedokinje BF i DF obzirom da se radi o državljanima druge države pa ne bi bilo ekonomično pozivati ih da pristupe na sud radi davanja iskaza.
22. Slijedom svega iznesenog, sud nije sa izvjesnom sigurnošću utvrdio da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret.
23. Naime, u postupku nije sa izvjesnom sigurnošću dokazano da bi utužene prigode pas u vlasništvu okrivljenika G bio bez nadzora te da je napao psa mješanca E u vlasništvu BF. Saslušani svjedok KF nije neposredno nazočio utuženom događaju, a svjedokinja GF, iako se utužene prigode zatekla na mjestu događaja, nije vidjela koji bi točno pas napao psa E. Nadalje, iz Potvrde Veterinarske ambulante Knin razvidno je da pas E ima ugrizne rane i razderotine koje su nastale kao posljedica ugriza drugih pasa, a da je sam vlasnik DF izjavio kako su njegovog psa napala tri velika psa pasmine kangal i srednjeazijski ovčar.
24. Presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, I Kž-406/1998-3 od 2. listopada 2002.g.) primjena "in dubio pro reo" znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za okrivljenika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, pa dakle takva činjenica ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila. Njegova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu.
25. U nedostatku dokaza, sud je, polazeći od presumpcije okrivljenikove nedužnosti, što podrazumijeva da okrivljenik nije dužan dokazivati svoju nedužnost jer se ona pretpostavlja, i da teret dokazivanja leži na tužitelju, okrivljenika na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.
26. Budući da je sud okrivljenika oslobodio optužbe, to je odlučeno da troškovi ovog prekršajnog postupka na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Knin, 10. srpnja 2026.
Sutkinja:
Anamarija Krnić Šupe
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona).
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Okrivljeniku
3. U spis