REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-1709/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z BO G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi isplate, 10. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 228-50-4048690 sklopljenog 20. travnja 2007. između tužiteljice ČČ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sljedećeg sadržaja: "0,50 % (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 244,57 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2007. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 29. prosinca 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 228-50-4048690 od 20. travnja 2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika sljedećeg sadržaja: ''Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.''
. / .
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 715,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2011. do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 29. prosinca 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 187,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 20. travnja 2007. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 228-50-4048690, na temelju kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio stambeni kredit za kupnju bez počeka, u iznosu od 82.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Nadalje navodi da su predmetnim ugovorom povrijeđena njezina prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na plaćanje tzv. "ulazne naknade" tj. na naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 0,50% od iznosa kredita. Navodi da je tuženik takvu ugovornu odredbu koristio kao određenu naknadu za troškove obrade kreditnog zahtjeva, iako mu nisu nastali nikakvi posebni troškovi prilikom obrade kreditnog zahtjeva, jer se radilo o uobičajenom i standardnom poslu kojeg tuženik obavlja. Još navodi da je tuženik takvu odredbu jednostrano nametnuo u sadržaj ugovora, a tužiteljica o toj odredbi nije mogla pregovarati niti ju je mogla promijeniti, te je na istu bila prisiljena pristati kako bi mogla realizirati kredit. Nadalje navodi da je na taj način tuženik 27. travnja 2007. ostvario nepripadajuću imovinsku korist u visini od 0,50 % od iznosa kredita, što je iznosilo 1.842,70 kn odnosno 244,57 EUR. Tužiteljica nadalje navodi da su nedopuštene i nepoštene i ugovorne odredbe koje se odnose na plaćanje tzv. "izlazne naknade" tj. na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita. Navodi da je 16. srpnja 2011. prijevremeno otplatila predmetni kredit, te joj je tuženik tom prilikom naplatio iznos od
. / .
5.392,82 kn odnosno 715,75 EUR, čime je ostvario nepripadajuću imovinsku korist u tom iznosu. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica predlaže donijeti odluku sadržaja kao u izreci.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana određenom rješenjem od 18. ožujka 2026.
3. Kako su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženiku 1. travnja 2026., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 960,32 EUR, odnosno prema vrijednosti naplaćene naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te naknade za prijevremenu otplatu kredita. Ovo stoga što tužiteljica predmetnim deklaratornim zahtjevom traži da se utvrde ništetnima predmetne ugovorne odredbe u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te naknada za prijevremenu otplatu kredita, u svrhu povrata plaćenog iznosa navedenih naknada pa stoga, po ocjeni ovog suda, za odluku o osnovanosti predmetnog deklaratornog zahtjeva vrijednost predmeta spora ne može biti veća od iznosa naplaćenih naknada.
5. Slijedom navedenoga, tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa) i troškovniku, i to trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost, iznosi 187,50 EUR.
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Sutkinja:
Petra Kušević Fraculj
. / .
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA
pun. tužiteljice uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe u iznosu od 40,00 EUR tuženiku
. / .
