REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-237/2026-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Anici Milas, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Mihaele Kramarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OI, branjenog po branitelju Darku Šabijanu, odvjetniku iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-163/2026 od 24. travnja 2026., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 8. srpnja 2026., u prisutnosti predstavnika ODO u Varaždinu – AI, okrivljenika, te zamjenika branitelja okrivljenika, a izrečene i objavljene 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i DI, rođene A, rođenog **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], te boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, profesionalni vozač, SSS, oženjen, otac četvero djece, osuđen presudama:

- Općinskog suda u Varaždinu, broj 29 Kzd-66/2019 od 30. siječnja 2020., pravomoćne 7. svibnja 2020., djelomično uvjetnom osudom – bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, uz napomenu. Bezuvjetni dio izrečene kazne izdržan 15. veljače 2021., uz posebnu obvezu: zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve ili neke druge osobe na rok od 1 godine, uz sigurnosnu mjeru: zabrana približavanja u trajanju od 1 godine, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ, kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 2. u vezi čl. 34. KZ, kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ,

- Općinskog suda u Varaždinu broj K-425/2016-80, od 9. rujna 2021., pravomoćne 27. svibnja 2021., bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 8 mjeseci, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ, - Općinskog suda u Koprivnici, broj Kzd-6/2021 od 27. studenoga 2023., pravomoćne 6. rujna 2024., bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, uz sigurnosnu mjeru: obvezno psihijatrijsko liječenje, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ, kaznenog djela nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 1. KZ, kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ,

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 7. siječnja 2026. do 31. siječnja 2026., iz Doma za odrasle osobe u Jalžabetu, [adresa], gdje se nalazi na temelju odluke Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Ludbreg, zbog nasilja u obitelji, učestalo upućivao telefonske pozive i SMS poruke supruzi ČI, u smislu da ponovno želi biti s njom te zahtijevajući da mu kaže s kime kontaktira, iako mu je imenovana jasno dala do znanja da joj to smeta i da s njim ne želi imati nikakav kontakt te ga je blokirala na društvenim mrežama, time da joj je dana 31. siječnja 2026., u 08,52 sati, tijekom telefonskog razgovora, s ciljem zastrašivanja, rekao „jel očeš ti da ja tebe ubijem, jel to očeš, to tražiš od mene“, kao i „nek budem cijeli život u zatvoru pa te bum odrobijal, očeš da opet pobegnem i dojdem doma“, zbog čega je cjelokupno opisano ponašanje kod imenovane izazvalo osjećaje uznemirenosti, ustrašenosti i ugroženosti te straha za vlastiti život,

dakle, s drugom osobom nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost te drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskoj osobi,

čime je počinio kaznena djela protiv osobne slobode i to nametljivim ponašanjem – opisano u čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ), a kažnjivo po čl. 140. st. 2. KZ-a, te prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ-a, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZa, uz primjenu čl. 51. KZ-a.

II. Temeljem svega navedenog prema okrivljeniku OI, se temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11, utvrđuju slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo iz čl. 140. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, temeljem članka 140. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 8 ( osam) mjeseci

-za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

te se temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, članka 140. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11, okrivljenik OI

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci

III. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. veljače 2026., pa nadalje.

IV. Temeljem članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku se izriče

Sigurnosna mjera

zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja,

i to oštećenoj ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1980., s prebivalištem u [adresa], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara kada bi ju uočio, a koja se Sigurnosna mjera okrivljeniku izriče u trajanju od 3 godine, te koju mjeru će provjeravati djelatnici policije Policijske postaje Lludbreg, po članku 73. stavku 5. KZ/11.

V. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 1.

– 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa od plaćanja troškova postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava, pa i nužnih izdataka i nagrade za zastupanje branitelja okrivljenika po službenoj dužnosti koji također padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj KO -DO- 163/2026 od 24. travnja 2026., protiv okrivljenog OI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 te radi kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11,koji činjenični opis i pravnu kvalifikaciju je uskladio sud, sve činjenično i pravni pobliže opisano u dispozitivu presude.

2. Sud je u 2. redu činjeničnog opisa izostavio riječ „ sudske“, te stavio riječ “Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Ludbreg“, obzirom da je tako proizašlo iz dopisa te ustanove od 18.2.2026. ( listovi 176 – 177 spisa).

2.1. Ujedno je proizašlo da je ODO u Varaždinu za okr., vezano uz pravnu kvalifikaciju navelo o kaznenom djelu iz članka 140 stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, da je kažnjivo po članku 140 stavku 1. KZ/11, pri čemu iz činjeničnog opisa ODO u Varaždinu, te iz zakonskog opisa tog kaznenog djela proizlazi da se radi o nametljivom ponašanju protiv bliske osobe, zakonite supruge, radi čega proizlazi da se kažnjavanje za to kazneno djelo provodi po članku 140 stavku 2. KZ/11, pa je sud smatrao da se radi kod ODO u Varaždinu o grešci u pisanju vezano uz kažnjavanje.

3. Okrivljenik upitan da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ili ne smatra krivim, isti se izjasnio da se ne smatra krivim, te je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da nije točno to što mu se stavlja na teret optužnicom i kako to stoji u činjeničnom opisu iste. Točno je da je on bio smješten u Domu za odrasle osobe u [adresa]. Stavlja mu se na teret da je on učestalo upućivao telefonske pozive i poruke supruzi ČI u smislu da ponovno želi biti s njom te je zahtijevao da mu kaže s kim kontaktira, iako mu je imenovana jasno dala do znanja da joj to smeta i da s njim ne želi nikakvi kontakt, te da ga je blokirala na društvenim mrežama. No, ističe da je ona njega blokirala, ali ga je onda nakon toga odblokirala, jer kako bi on nju inače nazivao u tom periodu putem Vibera. Kad ju je nazivao, htio je samo razgovarati s djecom, da čuje kako su. Na upit, da je oštećena navela kako mu je dala u tom periodu jasno do znanja da ju ne zove, da ju ne kontaktira putem SMS-a, dakle, da nemaju nikakvu komunikaciju, navodi da to nije točno, da mu to nije rekla, jer da je to učinila, on ju ne bi nazivao i ne bi ju uznemiravao. Što se tiče tog 31. siječnja 2026., ističe da su oni razgovarali nekih 10 minuta tog dana, i ona je njemu u tom razgovoru rekla da ona neće više biti s njim u nikakvoj vezi, taman da ju ubije. On ju je u tom razgovoru upitao zašto to traži - da ju ubije i nakon toga je taj razgovor bio prekinut. Ističe, da ga je oštećena tog dana još dva puta zvala poslije tog razgovora, ali je samo šutjela, nije se javljala, iako joj se on javio. Na upit, da li je on oštećenoj - 31. siječnja 2026., u 08,52 sata, tijekom telefonskog razgovora rekao "jel očeš ti da ja tebe ubijem, jel to očeš, to tražiš od mene", kao i da li sam joj izgovorio riječi "nek budem cijeli život u zatvoru, pa te bum odrobijal, očeš da opet pobegnem i dojdem doma", naveo je da tog dana oštećenoj te riječi nije izgovorio, dakle, nije joj prijetio kako se tereti.Na upit zašto bi ga ošt. teretila da joj je izgovarao te prijetnje toga dana,naveo je da ne zna zašto ga tereti na ovakav način, samo zna da ne bi htio da mu se obitelj razdvoji, pri čemu je inzistirao da mu kaže da li ima nekog drugog, pa je možda je to motiv. Na upit ističe, da je on - 05. siječnja 2026. iz Doma za odrasle osobe Jalžabet došao u svoju obiteljsku kuću gdje je bila ošt. s djecom i to je bilo isključivo iz razloga jer je htio zagrliti i suprugu i djecu, jer ih nije vidio više od godinu dana. Naime, zbog toga je njega ošt. prijavila djelatnicima policije, protiv njega je bio pokrenut prekršajni postupak, te je u tom predmetu donijeta presuda gdje je oglašen krivim i kažnjen nepravomoćno u toj presudi, obzirom da se na istu žalio, te se radi upravo o ovoj presudi Pp -28/2026. Na upit ističe, da on ne zna da li ošt. želi razvod braka. Ako želi, on se tome protivi jer smatra da će tu najviše ispaštati njihova djeca koja su mldb, iz tih razloga je s njom razgovarao, pri čemu je normalno razgovarao sa suprugom oko njihovog odnosa.

5. Nakon toga sud je u tijeku dokaznog postupka ispitao psihijatrijsku vještakinju dr. med. Mariju Vinković Grabarić (listovi 197 -205, 265 – 268 spisa) te oštećenu ČI (listovi 182, 312-313 spisa), a nakon toga je sukladno članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 pročitao dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 01. veljače 2026. po ČI (listovi 24-26), izlist upućenih poruka od strane okrivljenika OI (list 36-44 spisa), Optužni prijedlog Policijske postaje Ludbreg Klasa:

211-07/26-5/310 od 5. siječnja 2026. (list 45-48 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijskog broja [serijski broj] od 1.2.2026. (list 49 spisa), Optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO- 255/2021-1 od 15. lipnja 2021. (list 80-87 spisa), Rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj K-440/2021-50 od 18. prosinca 2025. uz potvrdu pravomoćnosti (list 88-92 spisa), Presudu Općinskog suda u Varaždinu broj 14 Kzd-48/2021-55 od 25. listopada 2021. (list 95-107 spisa), Rješenje Županijskog suda u Sisku broj Gž- 475/2023-3 od 21. rujna 2023. (list 108-110 spisa), Presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Kžzd-72/2021-8 od 28. prosinca 2021. uz potvrdu pravomoćnosti (list 112-118 spisa), podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg Klasa: 552-04/26-13/3, Urbroj: 139-046-04-31-26-13 od 18. veljače 2026. (list 176-177 spisa), medicinska dok. za okr (listovi 276-287), Rješenje Gž-800/2026 od 08. lipnja 2026. i broj R1-16/2026 od 27. svibnja 2026. Županijskog suda u Varaždinu (listovi 297-301, 302-306 spisa), nepravomoćnu presudu ovog suda broj Pp-28/2026 od 18. veljače 2026. (listovi 324-328 spisa), imovinske podatke za okr. (listovi 292-296 spisa), podaci iz KE (listovi 74-76 i 260-262 spisa).

6. Nesporno je bilo u činjenicama u vezi kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, nametljivo ponašanje, te u vezi kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2 KZ/11., prijetnje - da je okr. od dana 07. siječnja 2026. do 31. siječnja 2026., bio u Domu za odrasle osobe Jalžabet, [adresa], a gdje se nalazio na temelju odluke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, a kako je to proizašlo iz obrane okrivljenika, tako i iz iskaza oštećene ČI, te ostale materijalne dokumentacije pročitane tijekom dokaznog postupka.

7. Sporno je bilo u činjenicama u vezi kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11:

- da li je u kritičnom periodu okrivljenik učestalo upućivao telefonske pozive i SMS poruke ČI u smislu da ponovno želi biti s njom, zahtijevajući da mu kaže s kim kontaktira,

- da li mu je oštećena ČI jasno dala do znanja da joj to smeta i da s njim ne želi imati nikakav kontakt, te ga i blokirala na društvenim mrežama.

- da li je ispunjen subjektivni element tog kaznenog djela.

Sporno je bilo u vezi kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11:

- da li je 31. siječnja 2026. okrivljenik nazvao oštećenu u 08,52 sati, ili je to bilo 01. veljače 2026. u isto vrijeme,

- da li joj je kritičnog dana izgovorio u tijeku telefonskog razgovora riječi "jel očeš ti da ja tebe ubijem, jel to očeš, to tražiš od mene?", a nakon toga i riječi "nek budem cijeli život u zatvoru, pa te bum odrobijal, očeš da opet pobegnem i dojdem doma"

- da li je zbog izgovorenih riječi okrivljenika oštećena bila ustrašena i uznemirena za vlastiti život i sigurnost

- da li je okrivljenik ispunio subjektivni element i tog kaznenog djela.

8. Nakon ovako prezentiranih dokaza, sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

8.1. Prvotno je vidljivo, da okr. u svojoj obrani negira počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom, dok ga sama oštećena tereti za ta kaznena djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom.

8.2. Sama oštećena u vezi spornih činjenica je navela da je u braku s okrivljenikom od 2008. i za vrijeme braka imali su problema, a zbog kojih je okrivljenik završio u zatvoru i to u više navrata, a od 2020. je bio stalno u zatvoru ili u bolnici u Popovači, stoga ju nije mogao kontaktirati, ali je ona njega mogla, kao i pitati za informacije. Dana 25. listopada 2025. okrivljenik je izašao van iz zatvora i odmah je bio smješten uz Dom za odrasle osobe Jalžabet, a gdje su smještene osobe s mentalnim oštećenjem. Tamo je bio smješten jer su rekli da ne može biti kod kuće s njom i djecom, jer je bio u zatvoru zbog nasilnih ponašanja i prijetnji, a sve zbog njegove psihičke bolesti koju ne prihvaća. Kad je čula da okrivljenik izlazi iz zatvora, ona se njega već tada bojala, kao i za svoju sigurnost i svoje djece, jer su ga smjestili u [adresa], a što je veoma blizu njihovom mjestu stanovanja te je to dom otvorenog tipa. Okrivljenika je već u siječnju 2026. prijavila za psihičko nasilje jer je došao kući i jako se uplašila njegovog ponašanja, a to sve je već bilo rješavano kod suda. Ona ga se i dalje boji, a posebno iz razloga što učestalo i stalno želi s njom stupiti u kontakt, a ona to ne želi. Čim je suprug dobio mobitel, odnosno od kad ima svoj mobitel, a ima ga od kada je bio kod kuće i uzeo si ga. Nametljivo se prema njoj ponaša od 7. siječnja 2026. i to tako da joj sa svojeg broja mobitela [broj telefona] na njezin broj mobitela [broj telefona] šalje SMS i Viber poruke te ju stalno naziva. Dala mu je do znanja da ju to smeta, da ne želi imati nikakav kontakt s njim te da ne želi uopće više niti živjeti s njim, no on ju i dalje naziva te joj šalje poruke i uznemirava ju tim porukama, a rastavu se uopće boji pokrenuti, jer se boji njegove reakcije. Stalno ju zastrašuje tim porukama i pozivima, želi s njom biti ponovno u vezi, a ona to ne želi i daje mu do znanja kroz poruke, ali ne odustaje. Blokirala ga je na društvenim mrežama i na aplikaciji Viber, no on ne odustaje i stalno bi želio vidjeti gdje je, s kim je i zahtjeva da mu se vrati. Dana 1. veljače 2026., u 08,52 sati, ju je nazvao okrivljenik sa svojeg mobitela na njezin putem aplikacije Viber, razgovor je trajao 00:14:22 sati, ponovno mu je rekla da ga ne voli, da ne želi živjeti s njim, da se mora liječiti, da bi mu pomogla da se želi liječiti, što on ne želi i tad ju je ponovno počeo zastrašivati da bi morali živjeti dalje zajedno, jer imaju djecu, da ju više ne bu tukel i sl. Tad su mu opet došli ispadi ljubomore agresivno joj rekao i zaprijetio „jel češ ti da ja tebe ubijem, jel to očeš, to tražiš od mene“, na što ga je pitala da zašto bi to učinio, a on je rekao „nebudem više ljubomoran i nebude po tvojem jer si jako tvrdoglava i izbij si tu tvrdoglavost već jemput iz glave“ ona ga više tada nije ništa pitala, dok je on nju nastavio strašiti i govoriti „nek budem cijeli život u zatvoru pa te bum odrobijal, očeš da opet pobjegnem i dojdem doma“, nakon toga je prekinula razgovor i telefonsku vezu zbog straha, a posebno jer se boji da ne ostvari te prijetnje ubojstvom i da joj ne dođe doma kako je došao 7. siječnja 2026. Nju to sve jako zastrašuje i stvara joj traumu, jer je okrivljenik bio jako nasilan prema njoj zbog čega je bio u zatvoru. On stalno želi biti u nekom kontaktu s njom, a ona to ne želi jer ga se stvarno boji, a boji se i tih prijetnji koje joj je rekao, jer bi on to mogao i ostvariti.

8.3. Imaju zajedno četvero djece koji su također bili izloženi njegovom nasilničkom ponašanju i prijetnjama, te se boji za njihovu sigurnost i za svoj vlastiti život. Ne želi ići u sigurnu kuću s djecom, jer bi im to svima bila samo dodatna trauma.

8.4. Ujedno je pojasnila da ona u kritičnom periodu nije s okr. inicirala nikakve razgovore. Ona se okr. javila kada joj je prijetio jer mu je htjela reći da prekine s njom komunikaciju svake vrste, a on joj je prijetio nakon toga ubojstvom. Kada je tog dana došao mrak zvala je djelatnike policije iz straha da ponovno ne dođe kući i ne ostvari svoje prijetnje. Pojasnila je da je ranije govorila u iskazu da je okr. pobjegao iz Doma za odrasle osobe Jalžabet – 6.1.2026., a da se zapravo radilo o danu – 5.1.2026., koje datume je pobrkala zbog kaosa i košmara vezano uz događaj.

9. Potom, sama materijalna dokumentacija u spisu, govori mnogo o njihovom međusobnom odnosu, pa tako proizlazi iz:

- optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO- 255/2021 od 15. lipnja 2021. (listovi 80-87 spisa) da je okrivljenik 15. lipnja 2021. bio optužen, po ODO u Varaždinu, da je 15. veljače 2021. počinio u neubrojivom stanju dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje, a radi čega je od strane ODO u Varaždinu spram njega predložen prisilni smještaj, a ošt. su bili NI te više osoba iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ludbreg, te djelatnici Policijske postaje Ludbreg,

- Rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj K-440/2021 od 18. prosinca 2025. (listovi 88-92 spisa) da je u predmetu ovog suda broj K-440/2021, u kojem mu se sudilo da je u neubrojivom stanju počinio kazneno djelo zakonskih obilježja prijetnje, te je prema njemu bila izrečena u tom predmetu, mjera opreza liječenja na slobodi koja se provodila u Županijskoj bolnici u Čakovcu,

- Presude Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-48/2021 od 25. listopada 2021 (listovi 95-107 spisa) da je okrivljenik u stanju neubrojivosti počinio kaznena djela zakonskih obilježja nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 u odnosu na oštećenu ČI, prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, u odnosu na oštećenu ČI, povredu djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, u odnosu na vlastitu djecu D i ŠI, te da mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu iz tih razloga,

- Rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-475/2023 od 21. rujna 2023. (listovi 108-110 spisa) kojom je potvrđeno Rješenje Županijskog suda u Sisku broj R1.-225/2023 od 15. rujna 2023., kojim je bio produljen prisilni smještaj OI u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača, za daljnjih godinu dana,

- Presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kžzd-72/2021 od 28. prosinca 2021. uz potvrdu pravomoćnosti (listovi 112-118 spisa) pri čemu je vidljivo da je tom presudom potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-48/2021 od 25. listopada 2021.,

- Podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg od 18. veljače 2021. (listovi 176-177 spisa) da je okrivljenik Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-516/2022 od 28. kolovoza 2024., lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na svu svoju djecu. Ujedno proizlazi da je po Hrvatskom zavodu za socijalni rad, okr. smješten u ustanovu za odrasle osobe u [adresa] jer je postojala bojazan za djecu, tj. prijetnja njihovoj sigurnosti u vezi psihofizičkog razvoja ukoliko bi i nadalje okr. živio s njima u kućanstvu. Također proizlazi da je supruzi okr. ČI rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, bila određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci i to na tri mjeseca tijekom 2025 i 2026.g. te se ta mjera nakon isteka predmetnog roka ponovno određivala,

- Rješenja Gž-800/2026 od 08. lipnja 2026. i broj R1-16/2026 od 27. svibnja 2026. Županijskog suda u Varaždinu (listovi 297-301, 302-306 spisa) da je okr. upućen na prisilni smještaj i to po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu broj K-440/2021 od 13. veljače 2026., u Kliniku za psihijatriju Vrapče.

-

10. Iz svega navedenog proizlazi da su okr. i ošt. imali velikih međusobnih problema u braku zbog psihičke bolesti okr. koju je on odbijao liječiti i da je iz tih razloga bio od 2019. kazneno procesuiran od strane ODO u Varaždinu te procesuiran i kao neubrojiva osoba jer je činio kaznena djela zakonskih obilježja prijetnji prema trećim osobama, a ujedno i prema vlastitoj supruzi ČI, te zakonskih obilježja nasilja u obitelji kako prema supruzi tako i prema vlastitoj djeci, kazneno djelo zakonskih obilježja povrede djetetovih prava. Radi toga su mu u sudskim postupcima bili određeni prisilni smještaji u psihijatrijske ustanove dok je o četvero mldb. djece skrbila oštećena ČI, koja je od Hrvatskog zavoda za socijalni rad imala intenzivnu mjeru stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci, dok je okr. rješenjem ovog suda broj R1 Ob-516/2022 bio lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na svu svoju djecu, a sve stoga što je njegovo ponašanje vrlo loše utjecalo na psihofizički razvoj njegove djece.

10.1. Ujedno je proizašlo da kada je okr. trebao izaći na slobodu, nakon izvršenih sudskih odluka, da ga je Hrvatski zavod za socijalni rad, smjestio u ustanovu za odrasle osobe u [adresa], obzirom da je postojala opasnost da njegovo ponašanje ne naudi njegovim ukućanima, poglavito mldb. djeci, a ujedno i supruzi, te je u tu ustanovu smješten 25. listopada 2025. (kako je sam naveo u obrani, a proizlazi im iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Ludbreg, ( listovi 176 -177 spisa).

10.2. Također proizlazi, da je okr. 5. siječnja 2026. otišao iz te ustanove za odrasle osobe u [adresa], te se vratio kući gdje je živjela oštećena s djecom, gdje je provodio psihičko nasilje nad suprugom ČI, radi čega je ona okr. prijavila policiji koja je intervenirala, te je protiv okr. bio pokrenut prekršajni postupak zbog takvog nasilja u obitelji, a što je vidljivo iz Optužnog prijedloga Policijske postaje Ludbreg od 05. siječnja 2026. (listovi 45-48 spisa), a ujedno i iz nepravomoćne presude ovog suda broj Pp-28/2026 od 18. veljače 2026. (324-328 spisa), te temeljem te nepravomoćne presude osuđen na temelju prekršaja iz čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u odnosu na suprugu ČI te je ujedno dobio zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi ČI. Ujedno je proizašlo, iz suglasnih iskaza okr. i same ošt., da je te prigode, kada je boravio u obiteljskoj kući - 5. siječnja 2026., uzeo u kući svoj mobitel, ponio ga je sa sobom u Dom za odrasle osobe Jalžabet, a kojeg je onda počeo koristiti i koristio ga od 07. siječnja 2026. do 31. siječnja 2026., nazivajući oštećenu.

10.3. Dakle, što se tiče kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, nametljivog ponašanja i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. stavka 3. u svezi stavka 2 KZ/11, iz obrane okr. proizlazi da je zvao suprugu kako bi se raspitivao za djecu te kako je supruga spominjala razvod, on na to nije htio pristati jer nije htio da se obitelj razdvoji. Naveo je da se on razgovarao telefonom s oštećenom, ali da joj nije prijetio kritičnog dana kako mu se to stavlja na teret.

10.4. Sama oštećena je isticala da ju je okr. u kritičnom periodu telefonom nazivao i slao joj SMS poruke, da mu je ona stalno davala do znanja u tom periodu, kad su razgovarali telefonom, a i dok je slao SMS poruke da više ne želi s njim kontaktirati, da ju ostavi na miru, da ne želi više živjeti s njime, da ga više ne voli, ali on se toga nije htio pridržavati, navodeći da ga je učestalo ignorirala i u pozivima i u porukama, ali on je uporno i dalje nastavljao sa svojim ponašanjem, a što je vidljivo djelom i iz izlista upućenih poruka od strane okr. ošt. (listovi 36-44 spisa).

10.5. Navela je da ju je okr. nazvao 01. veljače 2026. u 08,52 sati, a u što sud nije povjerovao istoj, jer je ona već 31. siječnja 2026. došla u PP Ludbreg i prijavila okr. radi prijetnje i nametljivog ponašanja pa proizlazi da je očito pobrkala datum zbog stresa i straha u odnosu na okrivljenika i da je okrivljenik nju zvao 31. siječnja 2026. u 08,52 sati i da je iz tih razloga tog istog dana otišla u PP Ludbreg gdje ga je prijavila djelatnicima policije, i za prijetnju i za nametljivo ponašanje, radi čega je okr. bio uhićen već 01. veljače 2026. u 03,30 sati.

11. U vezi spornih činjenica sud je u potpunosti povjerovao ošt. da ju je okr. u kritičnom periodu iz optužnice, nazivao i slao joj poruke o ponovnom zajedničkom životu, čineći to učestalo, ne htijući prekinuti takvo svoje ponašanje, pri čemu ošt. nije htjela da joj se javlja niti pozivima niti porukama, kako je to isticala na raspravi kada je u ostalom zbog takvog ponašanja okrivljenika bila u strahu i plakala je na raspravi cijelo vrijeme.

11.1. Kako ošt. nije imala nikakvog razloga iskazivati neistinito niti u vezi kaznenog djela nametljivog ponašanja, a niti kaznenog djela prijetnje, te kako njezin iskaz zapravo potvrđuje izlist poruka s listova 36-40 spisa, sve to govori u prilog ponašanja okr. o kakvom je govorila oštećena, tj. da se prema njoj u kritičnom periodu ponašao nametljivo te je isto tako povjerovao da joj je zaprijetio ubojstvom kada ga je suočila s činjenicom da s njim više ne želi živjeti, da s njim više ne želi biti u braku jer očito takav njezin stav nije očekivao i očito da ju je takvim prijetnjama htio zadržati u toj zajednici.

11.2. Da se ošt. ustrašila njegovih prijetnji, proizlazi iz njezinog iskaza, a radi čega na raspravi nije htjela biti niti u njegovoj nazočnosti, već je tražila da bude ispitana putem videolinka, pri čemu je za vrijeme davanja iskaza plakala, a također njezina ustrašenost proizlazi iz činjenice da je istog dana 31. siječnja 2026. podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika jer je njegove prijetnje ozbiljno shvatila i smatrala je da bi ih mogao ostvariti.

11.3. Svojstvo ČI, kao člana obitelji i bliske osobe, određeno je definicijom čl. 87. st. 8. i 9. KZ/11, a gdje je navedeno da u bliske osobe pripadaju članovi obitelji, a članovi obitelji su bračni drugovi, što oni još uvijek jesu.

12. Što se tiče obrane okrivljenika, proizlazi da je isti svojom obranom, koja je oprečna navodima ošt., a kojoj je sud povjerovao, išao na otklanjanje svoje kaznene odgovornosti, radi čega mu sud nije povjerovao, smatrajući da je svojim ponašanjem ispuno sve objektivne elemente kaznenih djela za koje se teretio, a ujedno i subjektivni element tih istih kaznenih djela za koja se teretio.

13. Što se tiče subjektivnog elementa proizlazi da je o tome dala svoj nalaz i mišljenje psihijatrijska vještakinja Marija Vinković Grabarić.

14. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika po mr.sc. Mariji Vinković Grabarić dr. med., stalnoj sudskoj vještakinji, proizlazi mišljenje i zaključak da kod okr. OI i dalje egzistira dijagnoza poremećaja osobnosti paranoidnog tipa s elementima dissocijalnog poremećaja osobnosti, ali da kod njega više nije prisutna nikakva psihotičnost iz ranijeg razdoblja, kada je bio u neubrojivom stanju, a sve to zbog učinaka farmakoterapije, koju je primao tijekom liječenja, slijedom čega se radi o smanjenoj ubrojivosti kod okr. u kritično vrijeme iz opužnice. Naime, okr. je u svjesnom stanju pobjegao iz Doma u Jalžabetu, upravljao je voljom na „zdrav“ način te je bio svjestan svojih postupaka, u smislu upućivanja prijetnji i prisiljavanja supruge da promijeni odluku o zajedničkom životu. Tijekom liječenja stekao je djelomičan uvid i kritičnost prema vlastitom stanju, ali ne u opsegu u kojem bi trebao, budući još uvijek uspostavlja patološki obrazac ponašanja, no afektivno i psihomotorno je mirniji za razliku od ranijeg ponašanja, slijedom čega je potrebno poduzimati daljnje mjere liječenja u okviru farmakoterapije, predloživši prema okr. sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja.

14.1. Dakle, okr. je u kritično vrijeme imao smanjeno shvaćanje vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom, (kada je s drugom osobom nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost te drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskoj osobi, prema supruzi ČI), ali je dijelom njegova svjesnost o događaju bila prisutna, kao i voljnost njegovog postupanja, radi čega je i kazneno odgovoran, pri čemu tako proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje Marije Vinković Grabarić, a čijem nalazu i mišljenju je sud povjerovao, smatrajući da je istog da la sukladno pravilima znanosti i vještine. Međutim, kako je psihijatrijska vještakinja predlagala sudu da izrekne okr. sigurnosnu mjeru obvezatnog psihijatrijskog liječenja, a za koju je zakonski uvjet da je okr. u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv tu sigurnosnu mjeru sud nije mogao izreći okrivljeniku.

15. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

15.1. Dakle, sud je cijenio da je okrivljenik u kritično vrijeme bio smanjeno ubrojiv, da je slabog imovnog stanja, da je otac četvero malodobne djece, što mu je sud cijenio kao olakotne okolnosti, dok je na strani okrivljenika našao kao otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost..

15.2. Imajući u vidu navedeno, sud je okr. temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11, utvrdio slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to za kazneno djelo iz čl. 140. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, temeljem članka 140. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 8 ( osam) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te se temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, članka 140. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11, okrivljenik OI osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, smatrajući sud da je izrečena kazna zatvora primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kazna zatvora utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

16. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. veljače 2026., pa nadalje.

17. Temeljem članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja,i to oštećenoj ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1980., s prebivalištem u [adresa], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara kada bi ju uočio, a koja se Sigurnosna mjera okrivljeniku izriče u trajanju od 3 godine, te koju mjeru će provjeravati djelatnici policije Policijske postaje Ludbreg, po članku 73. stavku 5. KZ/11, a sve stoga da okr. ne bi ponovno počinio kazneno djelo za koje se tereti , a ukoliko bi tu mjeru kršio poučava se da čini novo, zasebno kazneno djelo.

18. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 1.

– 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa od plaćanja troškova postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava, pa i nužnih izdataka i nagrade za zastupanje branitelja okrivljenika po službenoj dužnosti, a sve stoga što je loših imovinskih prilika, , nalazi se u istražnom zatvoru te iz tih razloga ne bi mogao platiti troškove kaznenog postupka.

U Varaždinu, 10. srpnja 2026.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem u tri primjerka ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-163/2026

2. Okrivljeni OI, putem uprave Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj okrivljenika Darko Šabijan, odvjetnik u Varaždinu

4. Ošt. ČI, [adresa]

5. Policijska postaja Ludbreg – nakon pravomoćnosti

6. Uprava Zatvora u Varaždinu