REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6393/2024-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, zastupan po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 18.246,69 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa i to:

- 1.347,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.3.2009 do isplate,

- 308,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.7.2009 do isplate,

- 530,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2009 do isplate,

- 6,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.9.2009 do isplate,

- 85,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.2.2010 do isplate,

- 232,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.3.2010 do isplate,

- 203,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.4.2010 do isplate,

- 185,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 2.9.2010 do isplate,

- 17,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 6.9.2010 do isplate,

- 194,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2010 do isplate,

- 212,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.11.2010 do isplate,

- 1.390,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.12.2010 do isplate,

- 246,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.1.2011 do isplate,

- 234,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2011 do isplate,

- 131,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.5.2011 do isplate,

- 256,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.6.2011 do isplate,

- 288,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.7.2011 do isplate,

- 76,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.8.2011 do isplate,

- 511,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.9.2011 do isplate,

- 254,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.10.2011 do isplate,

- 243,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.11.2011 do isplate,

- 390,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2011 do isplate,

- 266,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.1.2012 do isplate,

- 264,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.2.2012 do isplate,

- 1.507,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.3.2012 do isplate,

- 278,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.4.2012 do isplate,

- 285,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.5.2012 do isplate,

- 263,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.6.2012 do isplate,

- 1.778,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.7.2012 do isplate,

- 776,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2012 do isplate,

- 260,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.10.2012 do isplate,

- 615,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.1.2013 do isplate,

- 297,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.2.2013 do isplate,

- 282,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.3.2013 do isplate,

- 257,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.4.2013 do isplate,

- 301,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.5.2013 do isplate,

- 569,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.6.2013 do isplate,

- 248,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.8.2013 do isplate,

- 386,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.9.2013 do isplate,

- 166,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.10.2013 do isplate,

- 523,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.12.2013 do isplate,

- 345,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 23.1.2014 do isplate,

- 218,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2014 do isplate,

- 140,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.3.2014 do isplate,

- 161,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.6.2014 do isplate,

- 281,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.12.2014 do isplate,

- 52,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.2.2015 do isplate,

- 83,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.4.2015 do isplate,

- 279,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.6.2015 do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

II.Utvrđuje se da u odnosu na Tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka Tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti Tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o kreditu br. 311493 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, s nadnevkom: 28. kolovoza 2006. godine, te Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 311493 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, s nadnevkom: 8. rujna 2006. godine, bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

III.Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana. ", kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznos

- 58,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.5.2008

- 94,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.6.2008

- 99,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.7.2008

- 103,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.8.2008

- 97,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.9.2008

- 57,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2008

- 54,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.11.2008

- 74,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2008

- 20,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.1.2009

- 81,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 6.3.2009

- 119,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.7.2009

- 247,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.2.2010

- 160,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.3.2010

- 23,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.3.2010

- 101,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.9.2010

- 141,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2010

- 158,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.11.2010

- 180,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2010

- 1154,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.12.2010

- 121,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.1.2011

- 67,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.1.2011

- 144,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.5.2011

- 197,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.6.2011

- 139,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.8.2011

- 399,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.9.2011

- 145,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.10.2011

- 134,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.11.2011

- 280,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2011

- 155,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.1.2012

- 151,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.2.2012

- 1394,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.3.2012

- 166,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.4.2012

- 172,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.5.2012

- 149,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.6.2012

- 1665,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.7.2012

- 663,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2012

- 37,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.10.2012

- 275,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.1.2013

- 186,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.2.2013

- 171,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.3.2013

- 144,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.4.2013

- 190,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.5.2013

- 458,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.6.2013

- 28,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.8.2013

- 275,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.9.2013

- 54,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.10.2013

- 298,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.12.2013

do 30.09.2015. prema stopi sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom 11.298,87 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos

- 58,62 EUR

- 94,10 EUR

- 99,29 EUR

- 103,98 EUR

- 97,00 EUR

- 57,26 EUR

- 54,64 EUR

- 74,15 EUR

- 20,83 EUR

- 81,13 EUR

- 119,33 EUR

- 247,45 EUR

- 160,79 EUR

- 23,52 EUR

- 101,31 EUR

- 141,80 EUR

- 158,79 EUR

- 180,36 EUR

- 1154,69 EUR

- 121,97 EUR

- 67,16 EUR

- 144,83 EUR

- 197,93 EUR

- 139,54 EUR

- 399,88 EUR

- 145,79 EUR

- 134,19 EUR

- 280,34 EUR

- 155,35 EUR

- 151,55 EUR

- 1394,27 EUR

- 166,15 EUR

- 172,49 EUR

- 149,43 EUR

- 1665,30 EUR

- 663,19 EUR

- 37,50 EUR

- 275,67 EUR

- 186,08 EUR

- 171,35 EUR

- 144,23 EUR

- 190,55 EUR

- 458,88 EUR

- 28,55 EUR

- 275,41 EUR

- 54,17 EUR

- 298,04 EUR

od 30.09.2015. do isplate, kao neosnovan.

IV. Utvrđuje se da u odnosu na Tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka Tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti Tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o kreditu br. 311493 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, s nadnevkom: 28. kolovoza 2006. godine, te Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 311493 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, s nadnevkom: 8. rujna 2006. godine, bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 7.134,89 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.07.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je kao korisnik kredita sa prednikom tuženika tada Volksbank d.d., 28.08.2006. , sklopio Ugovor o kreditu br. 311493 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a zatim je 08.09.2006. sklopljen i Aneks br. 1 navedenog Ugovora o kreditu, temeljem kojeg mu je odobren i isplaćen kredit u iznosu 259.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a koji kredit se tužitelj obvezao vratiti predniku tuženika u 348 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prednika tuženika na CHF važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika, pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 3,99%.

Nadalje navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu, a kojima je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci prednika tuženika, ništetne i nepoštene jer su istima povrijeđena potrošačka prava tužitelja budući da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje ne sadrže egzaktne parametre i metodu izračuna, a niti su ugovorne stranke o predmetnim odredbama pojedinačno pregovarale već je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom standardnom obrascu, čime je tužitelj doveden u nepovoljan položaj. Da su odredbe Ugovora o kreditu kojima se promjenjivost redovne kamatne stope temelji na jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF, nerazumljive, a time ništetne te da je takvo postupanje prednika tuženika protupravno dokazuje i Presuda i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013. godine posl.br. P-1401/12 koja odluka je potvrđena Presudama Visokog trgovačkog suda RH od 13.06.2014. godine posl.br. Pž-7129/13 u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14.06.2018. godine posl.br. Pž-6632/17 u dijelu valutne klauzule CHF te Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda RH od 09.04.2015. godine posl.br. Revt-249/14 i od 03.09.2019. godine posl.br. Rev-2221/2018.

Navedenim odlukama utvrđeno je

-kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao redovnu kamatnu stopu koja se tijekom postojanja obveze mijenjala sukladno jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a o čemu stranke ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali kako prije zaključenja ugovora o kreditu tako niti tijekom trajanja ugovora o kreditu, a niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa. Navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede prava i interesa prednika tužitelja kao potrošača te u pogledu utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula. Tužitelj tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu bez učinka i ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope te da ga obvezuje isključivo ono što je ugovoreno, a to je početna kamatna stopa.

1.1. Slijedom navedenog, tužitelj, podneskom od 27.01.2026., uređuje tužbeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati 18.246,69 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana nakon uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate uz utvrđenje da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihova Ugovora o kreditu br. 311493 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28.08.2006. te Aneks br. 1 navedenog Ugovora o kreditu od 08.09.2006., dok eventualno kumuliranim zahtjevom traži od tuženika isplatu 11.298,87 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana nakon uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate uz utvrđenje da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihova Ugovora o kreditu br. 311493 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28.08.2006. te Aneks br. 1 navedenog Ugovora o kreditu od 08.09.2006..

2. Tuženik je odgovorom na tužbu i tijekom postupka osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da se tužba neosnovano temelji na direktnom učinku presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i Pž- 6632/17 budući se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, tj. apstraktnoj razini te tvrdi da tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ističe da materijalno pravo izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju te je točno i eksplicitno ugovoreno na koji način se mijenja kamatna stopa. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna, uočljiva i razumljiva i ne čini neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tvrdi da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati jesu li kumulativno ispunjene opće pretpostavke za ocjenu poštenosti ili nepoštenosti odredaba pojedinačnog ugovora o kreditu. Tužitelju nije učinjena nikakva šteta te sporne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.1. Nadalje navodi tuženik kako su stranke postupka, 05.02.2016., sklopili Aneks br. 2 Ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15,102/15 dalje u tekstu ZPK), slijedom čega tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Predmetno iz razloga što je predmetnim Aneksom ugovora o kreditu, ugovor o kreditu u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije te je tužitelj sklapanjem i izvršavanjem aneksa ugovora izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je to sadržano u Aneksu br. 2.

2.2. Slijedom navedenog, osporivši osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuvši prigovor zastare, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 311493 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28.08.2006. uz Aneks 1 od 08.09.2006., Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Otplatni plan, Dopis banke od 16.12.2013., Odluku o kamatama i naknadama banke, Otplatnu tablicu, Aneks br. 2 Ugovora o kreditu br. 311493 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF od 05.02.2016., provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. i saslušan je tužitelj kao stranka te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim, a eventualno kumulirani zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka

-zahtjev je tužitelja za isplatom 18.246,69 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate uz utvrđenje da u odnosu na tužitelja ne proizvode pravne učinke odluke tuženika o promjeni kamatne stope iz Ugovora o kreditu te

-eventualno kumulirani zahtjev za isplatom 11.298,87 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate uz utvrđenje da u odnosu na tužitelja ne proizvode pravne učinke odluke tuženika o promjeni kamatne stope iz Ugovora o kreditu

4.1. S tim u vezi ukazuje se kako je tužitelj tek podneskom od 17.05.2019. postavio točno određen zahtjev za isplatom, a koji zahtjev je konačno uredio po provedenom vještačenju podneskom od 27.01.2026. na način da je isti umanjio.

4.1.1. Budući da je tužitelj podneskom od 17.05.2019. specificirao zahtjev za isplatom i to po pribavi cjelokupne relevantne dokumentacije od tuženika to je je sud sukladno odredbi čl. 190 st. 3 u vezi odredbe čl. 191 st. 2 sve ZPP-a, dopustio preinaku. S tim u vezi, a kako smanjenje tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koji je potreban pristanak tuženika, te obzirom da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju to se smatra da je na isto, u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a, pristao.

5. Između stranaka postupka, nije sporno

-da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, a temeljem Ugovor o kreditu br. 311493 od 28.08.2006., (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) te Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu od 08.09.2006., zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je prednik tuženika odobrio tužitelju kredit u iznosu 259.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora za devize važećem na dan isplate, koji iznos se tužitelj, uz uvećanje za ugovorenu promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci Banke, koja na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 3,99% godišnje, obvezao vratiti predniku tuženika u 348 mjesečna obroka i to u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važeće na dan dospijeća

-da je kamatna stopa po Ugovoru o kreditu sa 01.01.2014. smanjena na visinu 3,23% te obračunata pri dospijeću anuiteta od 11.01.2014., kako je to razvidno iz dopisa banke prednika tuženika od 16.12.2013. (list 152 spisa)

-da su tužitelj i prednik tuženika, 05.02.2016. sklopili Aneks br. 2 Ugovora o kreditu, kojim je, a sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15,102/15 dalje u tekstu ZPK), izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sukladno kojoj konverziji je stanje glavnice na dan 30.09.2015. iznosilo 139.195,25 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a te je utvrđena razlika po konverziji u iznosu 42.815,42 kuna

-da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit.

6. Međutim, između stranaka je sporno

-da li tužitelj ima pravni interes kao i da li je isti aktivno legitimiran tražiti isplatu na ime razlike koja proizlazi iz promjenjive kamatne stope budući da je sklopljen Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija glavnice

-da li su ranije navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojima je ugovoren kredit u valuti CHF uz vraćanje kredita uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci prednika tuženika

-da li tužitelj ima status potrošača

-da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

-da li je novčano potraživanje tužitelja u zastari.

7. Prvenstveno, a u odnosu na prigovor o nedostatku pravnog interesa za vođenje ovog postupka, ukazuje se na slijedeće.

7.1. Činjenica da su tužitelj i prednik tuženika, a sukladno odredbama ZPK-a, 05.02.2016., sklopili Aneks br. 2 Ugovora o kreditu kojim su izmijenili odredbe Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice te utvrdili pri tome i preplatu, ne dovodi do gubitka pravnog interesa tužitelja za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu kao i za isplatom stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu. Naime, provođenje konverzije i izračun temeljem kojeg je ona provođena (čl. 19 c ZIDZPK –a) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR.

7.2. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

7.3. Isto tako, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako je isti imao pravni interes za pokretanje ovog konkretnog postupka. Predmetno iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, i odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.

8. Nadalje je valjalo raspraviti osnovanost i visinu zahtjeva.

9. Odredbom čl. 2 Ugovora o kreditu ugovorena je namjena kredita, a to je kupnja stana u [adresa], na kojoj nekretnini je banka radi osiguranja otplate kredita, sukladno odredbi čl. 8 Ugovora o kreditu, imala upisano založno pravo.

9.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je predmetnu nekretninu kupio za svoje osobne potrebe te je u istoj živio do prije tri godine kada je stan prodao.

10. Stoga, a kako iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom kreditu koji je tužitelj sklopio kao fizička osoba, pri čemu je proveden i postupak konverzije koji sukladno odredbi čl. 19 a st. 1 ZPK-a uređuje prava i obveze vjerovnika i potrošača te budući da tuženik u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dostavio sudu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kao i tijekom otplate, bio vlasnikom obrta, trgovačkog društva ili član istog u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 152/11-pročišćeni tekst) i Zakona o obrtu ("Narodne novine" br. 49/03), pri čemu nije učinio niti vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužitelja u smislu odredaba ZZP-a, a niti isto proizlazi iz iskaza tužitelja, to je nedvojbeno utvrđeno kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom kreditu, čime je tužitelj imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3 ZZP-a/03 (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

11. Budući da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3 ZZP-a/03, to se tužitelj, a u odnosu na zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke, pravilno poziva na utvrđenje iz presude kolektivne tužbe.

11.1. Naime, odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118 ZZP/14.

11.2. Odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

12. Tako je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. godine te odlukom br. Revt-575/16 od 03.10.2017. godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrđeno je:

- da je prednik tuženika u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09 dalje u tekstu ZZP/07.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i

- da je prednik tuženika u razdoblju 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Nastavno na navedeno, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 28.08.2006., dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama prednika tuženika, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

14. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi kako je Ugovor o kreditu sklopio s bankom prednika tuženika budući da je banka pratila investitore izgradnje zgrade u kojoj je tužitelj kupovao stan pri čemu je banka nudila cijeli jedan paket kredita koji su bili u CHF valuti za koju mu je rečeno da je najsigurnija. Navodi kako je upoznat s pojmom promjenjive kamatne stope, međutim djelatnici banke mu nisu objašnjavali parametre koji utječu na promjenu kamatne stope veću mu je samo rečeno da će oscilacije biti minimalne. Iskazuje nadalje kako je pristao na konverziju jer mu je bilo jedino bitno da se što prije riješi kredita.

15. Dakle, iz spisu priležeće dokumentacije kao i iskaza tužitelja, ne proizlazi da su tužitelju bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku prednika tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu valja kazati da oni i nisu mogli biti poznati tužitelju, jer na taj način nisu navedeni ni u Ugovoru, a ni u drugoj dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis.

Da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedena u čl. 4 Ugovora o kreditu ("Korisnik kredita obvezuje se platiti Kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora...) Tako određena odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku prednika tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd. Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelj tako nije ni mogao znati zbog čega se uopće mijenja kamatna stopa (jer su odredbe Ugovora o kreditu i akata prednika tuženika o tome bile nerazumljive i neprecizne) da bi uopće mogao istaknuti prigovor ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.

15.1. Obzirom da niti u Ugovoru o kreditu nije navedena referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, to predmetno nije niti moglo biti rastumačeno tužitelju od strane Javnog bilježnika u smislu odredaba čl. 57-čl. 59 sve Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93, 29/94, 16/07 dalje u tekstu ZJB), dok tuženik nije niti predlagao provođenje personalnih dokaza.

16. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je pregovarao s tužiteljem kao i na okolnost jesu li uopće bile dane bilo kakve obavijesti prije sklapanja ugovora, pri čemu je o odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su neodređene, nerazumljive, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo i da su uzrokovale znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to ovaj sud, primjenom utvrđenja iz ranije navedenih odluka u postupku kolektivnog spora u smislu odredbe čl. 502 c ZPP-a u vezi odredbe čl. 81 i čl. 87 sve ZZP/03, nalazi ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kredita i način otplate kredita s promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci prednika tuženika.

16.1. Naime, sud je vjerodostojnim cijenio iskaz tužitelja iz razloga što, osim što je odredbom čl. 4 Ugovora o kreditu ugovoreno mijenjanje kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, opće je poznata činjenica da su kamatne stope ugovora o kreditima u valuti CHF, bile u porastu, što je uostalom utvrđeno i odlukom suda donesenom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Stoga sud nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza tužitelja pri čemu tuženik, u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, suprotno niti tvrdi jer i sam u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj ugovaranjem promjenjive kamatne stope prihvatio rizik takve promjene.

17. Stoga je temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a u vezi odredbe čl. 87 ZZP-a/03, ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke prednika tuženika.

18. Međutim, kako ništetnost navedene odredbe Ugovora o kreditu ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora jer je kao valjani dio ugovora preostao dio odredbe iz koje je razvidna početna ugovorena kamatna stopa to se temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o..

Budući da je nalaz i mišljenje, sačinjen temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, to je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kao relevantan dokaz u ovom postupku, a na koji nalaz niti stranke nisu isticale prigovore u odnosu na matematički izračun. Za ukazati je pri tome kako su ostali izneseni prigovori na nalaz i mišljenje pravne naravi, koje prigovore je sud već u ranijem dijelu odluke obrazložio, čime su prigovori ocijenjeni i neosnovanima, a time je odbijen i dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog financijskog vještačenja.

19.1. Sud je pri tome, a obzirom je kao valjani dio Ugovora o kreditu preostao dio odredbe iz koje je razvidna početna ugovorena kamatna stopa, prihvatio nalaz i mišljenje u tom dijelu obzirom se tako početno ugovorena kamatna stopa primjenjuje temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a. Stoga sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje sačinjen sukladno prijedlogu tužitelja temeljem odredbe čl. 26 st. 3 ZOO-a po kojom odredbi bi kamatna stopa bila niža od početno ugovorene iz Ugovora o kreditu kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja.

19.2. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je tuženik od zaključenja ugovora o kreditu do isplate kredita, smanjio početno ugovorenu kamatnu stopu sa 3,99% godišnje na 3,79% godišnje, te nastavio zaračunavati snižene anuitete u odnosu na početno ugovorene anuitete sve do iduće promjene kamatne stope. Iz Izračuna razlike između anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj stopi redovne kamate i plaćenih iznosa na ime anuiteta (stranica 18-25 Priloga nalazu), a prema početno ugovorenom anuitetu u visini 1.261,07 CHF, proizlazi da je po predmetnom kreditu u razdoblju od prosinca 2007. do prosinca 2013. godine ukupno više plaćeno 85.131,39 kn i to u mjesečnim iznosima i datumima plaćanja kako je navedeno u Tablici nalaza i mišljenja list 424 do 431 spisa.

20. Stoga bi tužitelj imao pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate u iznosu 85.131,39 kuna što sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi 11.298,87 eur i to u mjesečnim iznosima s dospijećem od dana nakon izvršenog plaćanja kako je navedeno u Tablici nalaza i mišljenja list 424 do 431 spisa sve to temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 324 i 1111. st. 1. te čl. 1115 sve ZOO-a, budući da se prednika tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20.1. S tim u vezi, a budući da ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojom je promjenjivost kamatne stope vezana za odluku tuženika, ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora jer je kao valjani dio ugovora preostao dio odredbe iz koje je razvidna početna ugovorena kamatna stopa koju valja primijeniti temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a to sud neosnovanim cijeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa u visini 18.246,69 eur kao razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta uz primjenu odredbe čl. 26 st. 3 ZOO-a, dok osnovanim cijeni eventualno kumulirani zahtjev za isplatom u visini 11.298,87 eur kako je ranije obrazloženo.

21. Prigovor zastare je neosnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

21.1. Nije sporno da je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013. godine postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu dana 13.06.2014. temeljem presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014., ali samo za 1. do 7. tuženika, ali ne i za 8. tuženika odnosno SBERBANKU d.d., obzirom je presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013. bila djelomično preinačena na način da je tužbeni zahtjev u odnosu na 8. tuženika SBERBANKU d.d. bio odbijen kako u pogledu ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i u pogledu valutne klauzule. Tu presudu Visokog trgovačkog suda RH je kasnije potvrdio i Vrhovni sud RH presudom Revt-249/14 od 09.04.2015., međutim Odlukom Ustavnog suda RH posl. br. U-III-2521/2015 i dr. od 13.12.2016. ukinuta je presuda Vrhovnog suda RH u dijelu u kojem je potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 8.tuženika SBERBANKU te je predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovno postupak. U ponovljenom postupku Vrhovni sud RH je rješenjem br. Revt-575/16 od 03.10.2017. ukinuo presudu Visokog trg. suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev prema SBERBANCI d.d. i vratio predmet na ponovno suđenje Visokom trgovačkom sudu RH.

Tek novom odlukom, odnosno presudom posl. br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. Visoki trgovački sud RH je konačno potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. glede nepoštenih odredbi o promijenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u odnosu na 8. tuženika SBERBANKU d.d. čime je presuda postala pravomoćna i prema toj banci. Navedena presuda Visokog trgovačkog suda od 14.06.2018. potvrđena je i presudom VSRH br. Revt-2221/18 od 03.09.2019. godine.

21.2. Dakle, budući da je u ovom postupku tuženik upravo slijednik SBERBANKA d.d. (8.tuženik iz kolektivnog spora), to sud nalazi da u konkretnom slučaju potraživanja tužitelja prema tuženiku nisu u zastari budući da se rokovi za zastaru vezani za potraživanje s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule računaju od 14.06.2018. godine, dok je tužba predana sudu 10.06.2015, zahtjeva za isplatom postavljenog podneskom od 17.05.2019., dakle unutar zastarnog roka u smislu odredbe čl. 225 ZOO-a.

22. Međutim, valjalo je raspraviti da li ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci kreditora, proizvodi pravne učinke na prednika tužitelja kao potrošača nakon što je sklopljen Aneks br. 2 Ugovora o kreditu.

23. Naime, sklapanjem Aneksa br. 2 Ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita sukladno odredbi čl. 19 c ZPK-a na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. Kako je u konkretnom slučaju konverzija nesporno provedena u skladu s odredbama ZPK-a, to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

23.1. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužitelj platio predniku tuženika na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Aneksu Ugovora o kreditu, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Aneksa postignut restitucijski učinak za tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što odredbe ZPK-a ne propisuju (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za potrošača imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

23.2. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa br. 2 Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZPK-a tužitelj je restituiran s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njegovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom br. 2 Ugovora o kreditu (restitucijsko pravo je de facto konzumirano), pa stoga utuženi iznos 11.298,87 eur nije u imovini tuženika bez pravne osnove, nego je u imovini tuženika temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove.

24. Stoga, a uzimajući u obzir i činjenicu da je Aneksom br. 2 Ugovora o kreditu tužitelju priznata preplata koja se u smislu čl. 19 c st. 1 toč. 5 alineja 1 ZPK-a koristi sukcesivno za namirenje budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, po mišljenju ovog suda, nisu ispunjenje pretpostavke za isplatu utuženog iznosa glavnice u visini 11.298,87 eur u smislu odredbe čl. 1111 ZOO-a.

25. Međutim, ZPK-a, izrijekom ne regulira materijalno pravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111 st. 1 u vezi s čl. 1115 sve ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Aneks Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita.

25.1. Stoga tužitelju temeljem odredbe čl. 1115 ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana nakon plaćanja pojedinih novčanih iznosa temeljem nepoštene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je navedeno u Tablici nalaza i mišljenja list 424 do 431 spisa , pa do 30.09.2015. budući da su danom konverzije (30.09.2015.) ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njegove obveze ugovorene Aneksom Ugovora o kreditu te se nalaze u imovini tuženika temeljem valjane pravne osnove nakon čega tuženik nema obvezu plaćanja zatezne kamate.

25.2. Naime, VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 te od 27. svibnja 2026. posl.br. Rev-457/2025, na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZPK-om, odgovorio da je obveza kreditora na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19c stavka 1 točka 6 ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115 ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

-"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.”

-"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

26. Slijedom navedenog, a uz primjenu odredaba Zakona o uvođenju eur, odlučeno je kao u izreci.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku.

Tužiteljima je tako priznat trošak

-za sastav tužbe, podneska od 18.09.2015., 14.04.2016., 25.07.2016., za pristup na ročišta 05.04.2016., 13.05.2016., 12.11.2018. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur

-za sastav podneska od 17.05.2019., 26.10.2020., 01.12.2020., 27.01.2026., za pristup na ročišta 09.03.2020., 16.01.2026., 20.03.2026., 08.05.2026. za svaku radnju u iznosu po 500,00 eur

što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 6.750,00 eur kojem je u cijelosti pribrojen trošak vještačenja u iznosu 331,80 eur i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu 53,09 eur čime sveukupni trošak tužitelja iznosi 7.134,89 eur.

Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 02.11.2025. jer isti ne prileži spisu, od 07.12.2016. jer je navode iz podneska mogao iznijeti u ranijem tijeku postupka, od 22.11.2018. jer isti nisu relevantni za vođenje postupka.

27.1. Nadalje, a budući da tuženiku u pogledu odbijenog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi to isti nema pravo na naknadu srazmjernog dijela troškova postupka već su tužiteljima u cijelosti dosuđeni troškovi postupka.

Pored navedenog, u presudi suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 u točci 5. izreke odlučeno je "čl. 6 st. 1 i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13, te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovoren odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvoran sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovorih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.

Navedena odluka Suda EU obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač, takvom tužitelju u cijelosti pripadne naknada parničnog troška neovisno što nije u cijelosti uspio u sporu. Kako su navedene odredbe Direktive 93/13 obvezujuće i za hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su iznad domaćeg prava, to proizlazi da ovdje nije moguće primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP jer bi to bilo u suprotnosti sa navedenim odredbama Direktive 93/13.

27.2. Na tako određen trošak tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika