Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-802/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miškiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove, isplate, izvan ročišta, 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 518-50- 6871811, sklopljenog između tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 12. listopada 2015., koji članak ima naslov: NAKNADA, a koja odredba glasi: „Naknada za obradu kredita: 1.00% (jedan posto) od iznosa kredita, obračunata po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, maksimalno 1.000,00 HRK (jednatisuća kuna), jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UC isplati iznos od 30,24 EUR (trideseteuraidvadesetčetiricenta) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2015. pa do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 518-50-2595534, sklopljenog između tužitelja UC i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. 16. prosinca 2004., koji članak ima naslov: NAKNADA, a koja odredba glasi: „1.00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UC isplati iznos od 99,51 EUR (devedesetdeveteuraipedesetjedancent) koja tražbina se zbog ništetnosti odredbe o naknadi za obavljanje bankarskih usluga, ima vratiti tužitelju, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2004. pa do isplate, a koja kamata teče po stopi u smislu članka 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UC naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR (šezdesetdvaeuraipedesetcenti) sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja UC za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 187,50 EUR (stoosamdesetsedameuraipedesetcenti) sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je 12. listopada 2015. s tuženikom u njegovoj poslovnici u Osijeku, sklopio Ugovor o kreditu br. 518-50-6871811, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 2.990,00 EUR, na rok od 24 mjeseca. Člankom 3. stavkom 1. Ugovora o kreditu tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, bez da mu je prethodno ili naknadno jasno i nedvosmisleno objasnio svrhu odnosno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, zašto je određena naknada baš u ovoj visini, a kamoli da je o tome pregovarao s tužiteljem, a kakva neodređena odredba tuženikova standardnog ugovora (na koju tužitelj nije mogao imati utjecaja) nedvojbeno uzrokuje značajnu neravnotežu među strankama protivnu načelu savjesnosti i poštenja. 15. listopada 2015. tuženik je tužitelju naplatio na ime predmetne naknade iznos od 227,87 kn, odnosno u eurskoj protuvrijednosti po fiksnom tečaju konverzije iznos od 30,24 eura. Tužitelj tvrdi da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva pa predlaže da se utvrdi ništetnim ta odredba sadržana u članku 3., stavku 1. Ugovora o kreditu, te da se naloži tuženiku da mu isplati nazad predmetnu naknadu koju je stekao bez osnove, skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana kada je ista naplaćena. 16. prosinca 2004. tužitelj je s tuženikom, u njegovoj poslovnici u Osijeku, sklopio Ugovor o kreditu br. 518-50-2595534, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 10.000,00 EUR, na rok od 120 mjeseci. Člankom 3. Ugovora o kreditu tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, bez da mu je prethodno ili naknadno jasno i nedvosmisleno objasnio svrhu odnosno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, zašto je određena naknada baš u ovoj visini, a kamoli da je o tome pregovarao s tužiteljem, a kakva neodređena odredba tuženikova standardnog ugovora (na koju tužitelj nije mogao imati utjecaja) nedvojbeno uzrokuje značajnu neravnotežu među strankama protivnu načelu savjesnosti i poštenja. 17. prosinca 2004. tuženik je tužitelju naplatio na ime predmetne naknade iznos od 749,76 kn, odnosno u eurskoj protuvrijednosti po fiksnom tečaju konverzije iznos od 99,51 eura. Tužitelj tvrdi da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva pa predlaže da se utvrdi ništetnim ta odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu, te da se naloži tuženiku da mu isplati nazad predmetnu naknadu koju je stekao bez osnove, skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana kada je ista naplaćena. Tuženik je dakle u prethodno navedenim dvama ugovorima naplatio tužitelju ukupan iznos naknade za obradu kredita od 129,75 eur. Tužitelj, ne samo da o tim naknadama nije mogao pregovarati, već on nije bio niti informiran, na što konkretno se ta naknada uopće odnosi i kako je formulirana njena visina, obzirom su ti standardni ugovori bili unaprijed sastavljeni, te je u njima bila već sadržana odredba prema kojoj je naplata ulazne naknade već određena u skladu sa jednostranom odlukom banke. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, već iz predmetnih odredaba Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, i to u visini prema vlastitoj odluci/aktu banke. Ugovori o kreditu često se nude po načelu „uzmi ili ostavi“, a tuženik je u takvom odnosu daleko snažnija ugovorna strana, koja je kako je to uobičajeno u bankarskom poslovanju, gotovo u potpunosti diktirala tužitelju uvjete ugovora koje je sama odredila i sastavila, uključujući i odredbe tuženikovih internih akata na koje predmetni ugovor upućuje. Okolnost da tužitelju banka nije niti prezentirala a kamoli obrazložila o kakvim se to stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu uopće radi, koja je njihova svrha, te zašto su određeni baš u ovoj visini, okolnost da se radi o standardnom ugovoru, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno je očito prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva nepoštena ugovorna odredba iz članka 96. ZZP/07, i ništetna prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP/07 koja glasi: “Nepoštena ugovorna odredba je ništava.”, kao i prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO-a, koja glasi: “Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača”. Kako su dakle ugovori o kreditu ništetni u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, predmetna odredba među strankama se ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Prema tome, sukladno članku 323., a u svezi s člankom 322. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je otpala jer je utvrđena ništetnom, skupa sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nezakonite naplate. Uzimajući u obzir odredbe članaka 81. – 87. ZZP/03, odnosno odredbe članaka 96. - 102. ZZP/07, te tumačeći iste u duhu temeljnih načela obveznog prava iz odredbi članaka 3. - 8. ZOO-a, kao i u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije, te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, kao i sukladno nedavno izraženom stavu u svezi nezakonitosti naplate ulazne naknade, i to Vrhovnog suda RH iz presude br. Rev 673/23 od 13.2.2024. i dr., jasno se da zaključiti da je tuženik obvezivanjem tužitelja na snošenje naknade za obradu zahtjeva te odobravanje kredita, postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj, slijedom čega tužitelj smatra kako je ništetan dio ugovornih odredbi koji se odnosi na ugovaranje naplate troškova obrade kredita, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama članka 323. i 1111. u vezi 1115. ZOO.

2. Sud je izvršio uvid u potvrdu tuženika (stranica 6 spisa), ugovor o kreditu (stranice 9-15 spisa), ugovor o kreditu (stranice 16-19 spisa).

3. Iz potvrde tuženika (stranica 6 spisa) proizlazi kako je tuženik tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 227,87 hrk, odnosno 30,24 eura i to prilikom isplate odobrenog predmetnog kredita, a iz potvrde tuženika (stranica 7 spisa) proizlazi kako je tuženik tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 749,76 hrk, odnosno 99,51 eura i to prilikom isplate odobrenog predmetnog kredita.

4. Iz ugovora o kreditu (stranice 9-15 spisa) proizlazi kako je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 2.990,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, dok je člankom 3. točkom 1. propisana naknada za obradu kredita u visini od 1% od iznosa kredita.

4.1. Iz ugovora o kreditu (stranice 16-19 spisa) proizlazi kako je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, dok je člankom 3. propisana naknada od 1% od iznosa kredita.

5. Tuženiku je bila dostavljena tužba uz poziv na davanje pisanog odgovora na istu u roku od 30 dana, te upozorenjem na pravne posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu u ostavljenom roku, donošenjem presude zbog ogluhe, temeljem članka 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).

6. Kako u dodijeljenom roku tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a niti postoje smetnje iz članka 3. stavka 3. ZPP-a, to je primjenom članka 331.b ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točkama I. – IV. izreke ove presude.

7. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, s napomenom da predmetni deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi, služi za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužitelj osnovom navedenog namjerava istaknuti, te je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčane tražbine tužitelja koju može ostvariti osnovom utvrđenja ništetnom citirane odredbe o naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (naplaćena naknada u iznosu od 129,75 EUR), a ne kako je to tužitelj naznačio u tužbi, tj. s obzirom na izloženo u konkretnom slučaju njegovo označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.456,97 EUR nije relevantno za odluku o naknadi parničnih troškova (VSRH Revr-774/ 2005-2 od 13.12.2005;Revr-475/2008 od 27.10.2008., Županijski sud u Puli broj Gž-1313/2023-2 od 27.11.2023.; VTS RH broj Pž-566/2025-2 od 21.7.2025.). Stoga je ovaj sud, po službenoj dužnosti, a sukladno članku 40. stavku 3. ZPP-a utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 129,75 EUR.

8. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 62,50 eura, a koji trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 25 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. -dalje u tekstu: Tarifa), a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 62,50 eura, te je stoga odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

9. Zahtjev tužitelja za naknadu troška 187,50 eura nije osnovan jer nije postavljen sukladno vrijednosti predmeta spora koju je sud odredio sukladno članku 40. stavku 3. ZPP, po službenoj dužnosti, kao što je obrazloženo pod točkom 7. obrazloženja, radi čega je odlučeno kao pod VI. izreke

Osijek, 10. srpanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku