REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-149/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MAUTHNER d.o.o., Koprivnica, Đelekovečka cesta 25, OIB: 69347003393, zastupan po punomoćnici Sonji Dušić- Poljak, odvjetnici u Koprivnici, protiv ovršenika KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na pokretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kutini, od 12. veljače 2026., poslovni broj: Ovr-76/2026, 10. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika KŽ, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini, od 12. veljače 2026., poslovni broj: Ovr-76/2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Sud određuje predloženu ovrhu.

Ovrhovoditelju se odmjerava trošak u iznosu od 334,89 eura.“

1.1. Navedenim rješenjem određena je ovrha na temelju ovršne isprave Okvirnog ugovora o zajmu za financiranje poljoprivredne proizvodnje sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretninama radi osiguranja novčane tražbine, solemniziranog 26. veljače 2024., po Javnom bilježniku Ljubici Papac iz Koprivnice, pod poslovnim brojem: OV-869/2024, radi naplate glavnog duga ovrhovoditelja u iznosu od 12.331,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 11.189,18 eura teče od 1. studenog 2023. do isplate, a na iznos od 1.142,50 eura od 1. srpnja 2024. do isplate, te troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana izdavanja rješenja o ovrsi do isplate, i to ovrha zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju i prodajom motornog vozila u vlasništvu ovršenika, traktora marke FIAT, s kabinom, diesel, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu kojim je određena predložena ovrha, ovršenik je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; - dalje: OZ), osobito razloga iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a, te bitnih povreda odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da je pobijano rješenje doneseno uz povredu načela razmjernosti i pravičnosti iz članka 6. OZ-a, jer da FINA nije utvrdila nemogućnost naplate već je ovrhovoditelju izdala potvrdu o redoslijedu njegove osnove za plaćanje iz koje proizlazi da se ta osnova (bjanko zadužnica) nalazi na 8. mjestu u redoslijedu, što znači da je i dalje aktivna te da nije izvjesno da se tražbina neće namiriti, da ovrhovoditelj istodobno traži namirenje po više osnova koje postupanje da je protivno načelu razmjernosti i pravičnosti pri čemu se poziva na članak 5. stavka 2. OZ-a, a navodi i da mu nije dostavljen izvod otvorenih stavaka (IOS) pa da nije utvrđeno da je riječ o založnim pravom osiguranoj tražbini. Ističe da je traktor izuzet od ovrhe sukladno članku 135. stavka 1. točke 3. OZ-a, a u konkretnom slučaju da je traktor koji je predmet ovrhe jedini koji ima u vlasništvu i kao takav da mu je nužan za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, te za njegovo uzdržavanje kao i članova njegove obitelji. Smatra da na izuzeće traktora od ovrhe nema utjecaj niti zaštita ovrhovoditelja iz članka 77. stavka 1. OZ-a, te da njegov eventualni pristanak dan u Okvirnom ugovoru ne može derogirati primjenu odredbe članka 135. OZ-a. Navodi i da ovrhovoditelj založno pravo nije valjano stekao jer da založno pravo na pokretnini nastaje ako su ispunjene dvije pretpostavke i to valjani pravni posao (titulus) i propisani način stjecanja (modus), dok ovdje da nedostaje modus odnosno upis u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, te konačno da je na ovrhovoditelju teret dokaza da je stekao založno pravo, a što da ovrhovoditelj nije dokazao.

2.2. Predlaže da se prijedlog za ovrhu odbaci, a podredno odbije. Trošak ne traži.

2.3. Rješenje o ovrsi u dijelu kojim je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 334,89 eura, ovršenik žalbom ne pobija.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u cijelosti osporava žalbene navode kao neosnovane. Navodi da je pokušaj naplate putem FINA-e do sada ostao bezuspješan, da kao vjerovnik ima pravo izabrati predmet i sredstvo ovrhe, da ovršenik nije osporio niti osnov niti visinu duga, da eventualno nedostavljanje IOS obrasca ne utječe na dopuštenost ovrhe, da ovršenik samo paušalnim tvrdnjama pokušava odugovlačiti naplatu tražbine što da se odnosi i na žalbeni navod da je predmetni traktor izuzet od ovrhe obzirom da je isti bio predmet ugovornog osiguranja tražbine kao i da ovršenik nije dostavio nikakav dokaz iz kojega bi proizlazilo da mu je predmetni traktor jedino sredstvo rada.

3.1. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje. Trošak ne traži.

4. Žalba je neosnovana.

5. Iako ovršenik pobija rješenje o ovrsi zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, niti sadržajno, a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na počinjenje niti jedne bitne povrede, pa je ovaj sud ispitujući pobijano rješenje utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; - dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, te članka 50. stavka 5. OZ-a. Ovaj sud nije našao niti da su ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točaka 1., 3. i 5. OZ-a, te okolnosti iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje o ovrsi.

6. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje predložene ovrhe.

7. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je prvostupanjski sud 12. veljače 2026., donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr- 76/2026, kojim je određena ovrha na pokretnin i ovršenika, koju ovrhu je odredio na temelju ovršne isprave iz članka 23. točke 5. OZ-a, koja nije ukinuta, preinačena, poništena ili na drugi način stavljena izvan snage,

- da su stranke 19. veljače 2024. sklopile Okvirni ugovor o zajmu za financiranje poljoprivredne proizvodnje sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretninama radi osiguranja novčane tražbine, koji je 26. veljače 2024. solemniziran kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, pod poslovnim brojem: OV- 869/2024, te ima svojstvo ovršne isprave (str. spisa 6-9),

- da je na navedenoj ovršnoj ispravi 1. studenoga 2024. stavljena potvrda ovršnosti, (str. spisa 18-19),

- da iz sadržaja navedene isprave proizlazi da je ovršenik kao vlasnik traktora marke FIAT, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], radi osiguranja predmetne novčane tražbine dobrovoljno zasnovao založno pravo upravo na toj pokretnini , te izričito dopustio da ovrhovoditelj nakon dospijeća tražbine tj. nakon 31. listopada 2024., neposredno predloži ovrhu na navedenoj pokretnini , te su stranke ugovoru priznale svojstvo ovršne isprave, obzirom da u članku 2. Sporazuma o osnivanju založnog prava založni dužnik (ovršenik) izričito dopušta da se radi osiguranja tražbine na traktoru osnuje založno pravo, u članku 4. stranke ugovoru priznaju svojstvo ovršne isprave, u članku 6. založni dužnik izričito ovlašćuje vjerovnika da nakon dospijeća tražbine neposredno podnese prijedlog za ovrhu na toj pokretnini, te stranke utvrđuju da je založno pravo ovršno, a u članku 7. unaprijed daju suglasnost da javni bilježnik stavi klauzulu ovršnosti nakon izjave vjerovnika da obveza nije ispunjena,

- da iz priložene knjižice vozila (str. spisa 17), proizlazi da je ovršenik vlasnik traktora,

- da iz potvrde Financijske agencije od 3. rujna 2025. (str. spisa 21) proizlazi da izravna naplata nije moguća, odnosno da je osnova broj OV-661/23 evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 8. mjestu, te da iznos obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje prije te osnove iznosi 14.939,60 eura,

- da je nakon donošenja rješenja o ovrsi, 20. veljače 2026. podnesen prijedlog za glavni upis u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina (str. spisa 22).

8. Slijedom navedenog, neosnovano ovršenik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 5. stavka 2. i članka 6. OZ-a, o načelu razmjernosti i pravičnosti, te zaštiti dostojanstva ovršenika. Naime, upravo su navedena načela ostvarena u konkretnom slučaju jer je predmet ovrhe pokretnina koju je sam ovršenik dobrovoljno ponudio kao sredstvo osiguranja tražbine ovrhovoditelja , pa stoga sud nije odredio ovrhu na proizvoljno odabranom predmetu, već na predmetu koji je sam ovršenik ugovorom opteretio založnim pravom radi osiguranja iste tražbine. Vezano uz navedeno valja istaći i da ovršenik niti nije podnio prijedlog za ograničenje ovrhe.

9. Protivno žalbenim navodima, okolnost da je ovrhovoditelj prethodno pokrenuo postupak izravne naplate putem Financijske agencije ne predstavlja zapreku za određivanje predmetne sudske ovrhe. Naime, iz potvrde Financijske agencije od 3. rujna 2025. proizlazi da provedba naplate na novčanim sredstvima nije bila moguća jer se osnova za plaćanje nalazila na osmom mjestu u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, dok su prethodno evidentirane obveze iznosile 14.939,60 eura , pa je stoga ovrhovoditelj bio ovlašten radi namirenja iste tražbine predložiti drugo zakonom dopušteno sredstvo i predmet ovrhe. Činjenica da je ovrhovoditelj prethodno pokušao naplatiti svoju tražbinu izravnom naplatom na novčanim sredstvima ovršenika ne isključuje njegovo pravo da na temelju iste ovršne isprave predloži sudsku ovrhu na drugom predmetu ovrhe, osobito kada je riječ o pokretnini na kojoj je radi osiguranja iste tražbine zasnovano založno pravo uz izričitu suglasnost ovršenika za neposrednu provedbu ovrhe.

10. Nadalje, nije osnovan ni žalbeni navod kojim se ovršenik poziva na razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a, to stoga što žalitelj tijekom postupka nije učinio vjerojatnim postojanje niti jedne okolnosti koja bi dovela u pitanje dopuštenost određene ovrhe na temelju predmetne ovršne isprave, već u biti osporava osnovanost tražbine i razloge sklapanja ugovora, što nije predmet ispitivanja u ovom žalbenom postupku.

11. Iz odredbe članka 135. stavka 1. točke 3. OZ -a proizlazi da ne mogu biti predmeti ovrhe poljoprivredni strojevi i druga oruđa za rad koji su ovršeniku poljodjelcu nužni za održavanje poljoprivrednoga gospodarstva u mjeri u kojoj je to nužno za njegovo uzdržavanje i za uzdržavanje članova njegova obiteljskoga kućanstva.

11.1. Neosnovano žalitelj ističe da je predmetni traktor jedino sredstvo kojim obavlja poljoprivrednu djelatnost, te da predstavlja sredstvo nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje njegove obitelji, zbog čega smatra da je pozivom na članak 135. stavka 1. točke 3. OZ-a, izuzet od ovrhe. Naime, osim što te navode ničim ne dokazuje, bitno je navesti da je predmet ovrhe pokretnina (traktor) na kojoj je ovršenik radi osiguranja predmetne tražbine dobrovoljno osnovao založno pravo , te dao izričitu suglasnost za neposrednu provedbu ovrhe nakon dospijeća tražbine. U takvoj situaciji ovršenik se ne može sa uspjehom pozivati na okolnost da mu ista pokretnina služi za obavljanje djelatnosti odnosno predstavlja sredstvo za rad nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje njegove obitelji, budući da je upravo tu pokretninu sam ponudio kao sredstvo osiguranja tražbine ovrhovoditelja. Stoga se prema mišljenju ovog suda, odredbe članka 135. OZ-a o izuzeću pojedinih stvari od ovrhe ne mogu tumačiti na način da bi ovršenik, nakon što je dobrovoljno na toj stvari zasnovao založno pravo radi osiguranja određene tražbine i dao suglasnost za neposrednu ovrhu, mogao pozivanjem na njezinu gospodarsku namjenu onemogućiti ostvarenje ugovorenog založnog prava.

12. Pozivanje žalitelja na članak 77. stavka 1. OZ -a nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja jer se tom odredbom ne uređuju pretpostavke za određivanje ove vrste ovrhe, niti je ta odredba odlučna za ishod postupka, a nisu od utjecaja niti ostali žalbeni navodi žalitelja kojima osporava valjanost ugovora navodeći da ovrhovoditelj nije stekao založno pravo na traktoru, jer se tim navodima ustvari osporava tražbina utvrđena ovršnom ispravom, a ne zakonitost pobijanog rješenja , a sve dok postoji valjana ovršna ovršna isprava, kao što je u konkretnom predmetu slučaj, sud je vezan njezinim sadržajem, te u ovom postupku nije ovlašten ponovno ispitivati osnovanost tražbine.

13. Napose valja navesti da čak i da založno pravo nije upisano u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina na pokretnim stvarima i pravima, za određivanje ovrhe na temelju ovršne isprave to ne mora biti odlučno ako se ovrha temelji na ovršnom javnobilježničkom aktu i sporazumu kojim je dana izravna suglasnost za ovrhu, kao i da se iz spisu priliježećeg prijedloga za glavni upis vidi da je Financijska agencija nakon donošenja pobijanog rješenja o ovrsi provela upis mjere zabrane otuđenja i opterećenja u odgovarajući upisnik, što dodatno pokazuje da je prvostupanjski sud postupio u skladu sa zakonom i da je rješenje bilo provedivo, a ne kako žalitelj pokušava prikazati da je doneseno bez pravne osnove.

14. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, te odlučiti kao u izreci.

Slavonski Brod, 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec