REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-559/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka u odbijajućem dijelu sadržane pod točkom VI izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 9. travnja 2026., poslovni broj: P-5865/2024-26, 10. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja DI, te se preinačuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 9. travnja 2026., poslovni broj: P-5865/2024-26, na način da se nalaže tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., da tužitelju EI, uz dosuđen i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.579,64 eura, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 191,36 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troška žalbenog postupka naknadi iznos od 44,52 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 46,88 eura.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđena je ništetnom odredba članka 5.1. Ugovora o kreditu br. 22146 od 30. listopada 2006. sklopljenog između tužitelja DI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. OIB: 90275854576 iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, kao davatelja kredita, kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i odredba članka 6.2. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I izreke); naloženo je tuženiku da tužitelju na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope plati iznos od 313,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate svakog pojedinačno utuženog mjesečnog iznosa (točka II izreke); naloženo je tuženiku da tužitelju na ime preplate po osnovi valutne klauzule plati iznos od 860,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate svakog pojedinačno utuženog mjesečnog iznosa (točka III izreke); naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.579,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2026. do isplate (točka IV izreke); odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 385,53 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan (točka V izreke); odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa (točka VI izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka VII izreke).

2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka u odbijajućem dijelu, tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), iz razloga što mu nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, te trošak vještačenja prije podnošenja tužbe tzv. predvještačenja.

2.1. U žalbi navodi da ima pravo na trošak ročišta za objavu presude , jer da se zastupanje stranke na ročištu za objavu presude ima smatrati radnjom potrebnom za vođenje parnice obzirom da je zakonodavac za ročište za objavu presude vezao procesno pravne posljedice glede početka tijeka roka za izjavljivanje žalbe , te da je bio nazočan na ročištu za objavu presude dana 9. travnja 2026. koja mu je tada i uručena , tako da ima pravo zahtijevati taj trošak prema Tbr. 9. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, da ima pravo na trošak u iznosu od 100,00 eura uvećan za PDV, što iznosi 125,00 eura. Navodi i da mu nije priznat trošak tzv. predvještačenja, iako je uz tužbu dostavio račun na iznos od 66,36 eura, ovlaštenog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Lidije Jurković, dipl. oec., od 19. studenog 2023., koji račun sudskog vještaka da predstavlja vjerodostojan dokaz o nastanku troška, odnosno o postojanju njegove obveze da isti podmiri, da je sud propustio cijeniti svrsishodnost tog troška, iako je isti bio potreban i nužan za vođenje parnice, jer je u tužbi bio dužan odrediti visinu tužbenog zahtjeva, a za to da nema posebna stručna znanja, pa da je stoga angažirao vještaka potrebne struke, tako da se radi o trošku potrebnom sudu da brže donese odluku, kako bi skratilo trajanje spora i radi smanjenja drugih troškova postupka. Zaključno navodi da potražuje razliku troškova parničnog postupka koji se odnose na trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura uvećan za PDV, te trošak predvještačenja u iznosu od 66,36 eura, odnosno ukupan iznos od 191,36 eura.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži i preinači pobijani dio presude na način da se naloži tuženiku da mu naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 191,36 eura. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura uvećan za pripadajući PDV od 15,63 eura i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 91,40 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP-a, te člankom 381. stavka 1. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije priznao kao osnovan trošak pristupa na ročište za objavu, te trošak provedenog predvještačenja.

6. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu od 30. listopada 2006. kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, te radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama,

- da je prvostupanjski sud u pretežitom dijelu usvojio tužbeni zahtjev, te primjenom članka 154. stavka 5. u vezi s člankom 155. ZPP-a dosudio tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.579,64 eura, dok je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja na ime troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura, uz obrazloženje da se ne radi o nužnom trošku potrebnom za vođenje parnice, kao i trošak predvještačenja u iznosu od 66,36 eura, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao,

- da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu održano 9. travnja 2026. na kojem mu je presuda i uručena,

- da je punomoćnik tužitelja uz tužbu dostavio račun br. 529/11/23 ovlaštenog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Lidije Jurković, dipl. oec., od 19. studenog 2023. u dokaz visine troška preliminarnog vještačenja, koji glasi na iznos od 66,36 eura, na temelju kojeg je tužitelj u tužbi postavio tužbeni zahtjev u točno određenoj visini.

7. Odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

7.1. Odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a stavkom 5. istog članka da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (kao što je u konkretnom predmetu slučaj).

7.2. Nadalje, člankom 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a stavkom 2. da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

8. Uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, te navedene zakonske odredbe, ovaj sud je mišljenja da tužitelju pripada pravo na zatražene troškove pristupa na ročište za objavu presude i preliminarnog vještačenja tzv. predvještačenja, jer se radi o radnjama potrebnim za vođenje parnice kao nužnim i korisnim troškovima.

9. Prema Tbr. 9/3 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25; - dalje Tarifa), za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 50 bodova, pa imajući u vidu vrijednost predmeta spora, te činjenicu da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu, tužitelju pripada pravo na naknadu troška u zatraženom iznosu od 100,00 eura uvećanom za PDV u iznosu od 25,00 eura, što ukupno iznosi 125,00 eura.

9.1. Stoga je tužitelju valjalo priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude kao potreban u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, obzirom da se radi o procesnoj radnji propisanoj člankom 335. stavka 3. i 6. ZPP -a i radnji za koju je određena nagrada odvjetniku prema Tbr. 9/3 Tarife, a o osnovanosti takvog zahtjeva se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske (odluka broj: Rev-1222/2022-2 od 6. prosinca 2023. i dr.).

10. Isto tako, tužitelju kao osnovana pripada i naknada troška predvještačenja u iznosu od 66,36 eura.

10.1. Tužitelj je uz tužbu dostavio vještački nalaz sačinjen prije podnošenja tužbe, te račun ovlaštenog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Lidije Jurković, dipl. oec., br. 529/11/23 od 19. studenog 2023. za izradu nalaza (predvještačanja) u iznosu od 66,36 eura, u tužbi se pozvao na taj nalaz i prema izračunu vještaka iz predvještačanja postavio tužbeni zahtjev u točno određenom novčanom iznosu , a na dostavljenom računu tužitelj je naveden kao obveznik plaćanja istog , pa prema mišljenju ovog suda taj račun predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje je tužitelj u obvezi platiti trošak predvještačenja u iznosu od 66,36 eura, tako da su osnovani žalbeni navodi da je račun vjerodostojan dokaz o nastanku troška, odnosno o postojanju obveze tužitelja da isti podmiri pri čemu okolnost nepostojanja dokaza o izvršenom plaćanju ne može dovesti do zaključka da trošak nije nastao ili da nije bio potreban, kao i da zakon ne ograničava pravo na naknadu troškova isključivo na troškove sudski provedenih dokaznih radnji, već da obuhvaća sve troškove za vođenje parnice koji su bili potrebni za učinkovitu zaštitu prava stranaka.

10.2. Kako je zatraženi parnični trošak koji se odnosi na obvezu plaćanja tužitelja troška predvještačenja objektivno opravdan i potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a obzirom da je tužitelj u tužbi bio dužan odrediti visinu tužbenog zahtjeva, a osoba koja ne raspolaže stručnim znanjem financijske struke to nije u mogućnosti učiniti bez izračuna stručne osobe vještaka, te kako je trošak predvještačenja u iznosu od 66,36 eura nastao u povodu postupka, a isto je bilo potrebno radi pokretanja postupka i postavljanja tužbenog zahtjeva u određenom novčanom iznosu, te je sačinjeno u cilju ekonomičnosti postupka i radi sprječavanja rizika nepovoljnog ishoda postupka ne samo za tužitelja, već za obje stranke u postupku, valjalo je tužitelju priznati i zatraženi trošak predvještačenja.

11. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio da tužitelju uz dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.579,64 eura, pripada i daljnji trošak koji se odnosi na pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura, te trošak predvještačenja u iznosu od 66,36 eura, što ukupno iznosi 191,36 eura, slijedom čega je kao osnovana uvažena žalba tužitelja i preinačena pobijana odluka, te naloženo tuženiku da tužitelju uz dosuđeni parnični trošak naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 191,36 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. od 9. travnja 2026. do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; - dalje ZOO).

12. Na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

13. Na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelju koji je u cijelosti uspio sa žalbom, pripada trošak sastava žalbe po Tbr. 10/4 Tarife u iznosu od 25,00 eura uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 6,25 eura, odnosno ukupno 31,25 eura (to prema vrijednosti predmeta spora žalbenog postupka od 191,36 eura), a ne kako u žalbi traži 62,50 eura uz PDV, a primjenom članka 24. stavka 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) i Tbr. 3/4 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), pripada mu i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 44,52 eura, koji trošak mu je dosuđen, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 46,88 eura, tužitelj odbijen, te je odlučeno kao u izreci pod točkom II i III.

Slavonski Brod, 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec