REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-7729/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FLŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Željko Županić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika FL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Nenad Mušić, odvjetnik iz Zagreba, dana 10. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tuženika za ponavljanje postupka od 11.4.2016. godine.
Obrazloženje
1. U gornjoj pravnoj stvari sud je dana 30.1.2013. donio presudu i rješenje posl.br. P-6223/11 kojima je tužena obvezana na platež novčanog iznosa sa pripadajućom kamatom, odbijen je prigovor prijeboja tužene, prijedlog za preotvaranje rasprave i prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-7253/13 od 17.3.2015. potvrđena je prvostupanjska presuda vezano uz glavnicu potraživanja dok je preinačena u dijelu vezanom za isplatu zatezne kamate te odbijena žalba u odnosu na odluku prvostupanjskog suda vezano uz prigovor prijeboja i povrat u prijašnje stanje.
2. Tužena je svojim podneskom od 11.4.2016. godine stavila prijedlog za ponavljanje postupka pozivajući se na odredbu čl. 423 st. 1 toč. 6, a u svezi s čl. 421 st. 1 toč. 10 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP navodeći da je nakon primitka rješenja o ovrsi temeljem pravomoćne presude pronašla nove dokaze, potvrde o pozajmicama te izjave koje je supotpisao i KL iz kojih proizlazi da je istinit iskaz tužene da su pozajmice rađene tijekom 2003. i 2004. godine te da je otplatila velik dio na ime kamate, a koje potvrde je dostavila uz prijedlog za ponavljanje postupak, a nije ih imala mogućnosti dostaviti na ocjenjivanje sudu tijekom 2011., 2012. i 2013. godine jer ih je smatrala uništenim i izgubljenim, jer ih među sovom dokumentacijom i kod sebe u stanu i uredu nije našla i nije imala, a sada se ispostavilo da su se nalazili kod njezine sestre čiji suprug je prevozeći ostale, razne stvari i kutije nakon uređenja stana tuženice nije dovezao jednu, manju kutiju sa stvarima jer su bile zametnute u jednoj manjoj kutiji među starim stvarima sestre tuženice tako da je tuženica stjecajem okolnosti dana 20.3.2016. saznala za postojanje te dokumentacije i došla u posjed iste.
3. Očitujući se na navode prijedloga za ponavljanje postupka tužitelji su naveli da je prijedlog nedopušten, da tuženica nije dokazala kada je saznala za nove dokaze, da je neke od dokaza sud već ocjenjivao te da neki dokazi nemaju veze sa predmetom postupka te je predložila prijedlog za ponavljanje postupka odbaciti odnosno odbiti.
4. Tužena je uz prijedlog za ponavljanje postupka dostavila u sudski spis potvrde na okolnost vraćanja duga te je odlučujući o podnesenom prijedlogu za ponavljanje postupka potrebno ocijeniti i utvrditi da li dostavljene potvrde predstavljaju nove činjenice ili dokaze, sve sukladno uputi višeg suda. Sud je stajališta da dostavljene isprave ne predstavljaju nove činjenice ili dokaze. Navedeno iz razloga što je uvidom u iste potvrde utvrđeno da se odnose na razdoblje prije zaključenja Ugovora o zajmu od 29.12.2004., a osobito Izjave od 11.10.2008. Ugovor o zajmu sačinjen je nakon svih potvrda na koje se poziva tužena što ukazuje da iste ne predstavljaju niti nove činjenice niti nove dokaze niti su predmet ovog postupka. Predmet raspravljanja u ovosudnom postupku bio je ugovor o zajmu od 29.12.2004., a osobito Izjava tužene od 11.10.2008. kojom potvrđuje da je predniku tužitelja dužna iznos od 20.000,00 EUR i 34.000,00 kn kao i da sve pozajmice koje su bile učinjene prije tog datuma nemaju nikakvog značaja za ovaj postupak. Naknadno dostavljene potvrde nemaju dokaznu snagu niti su relevantne za ovaj postupak budući nisu bile predmetom utuženja. Valja reći i to da Izjava od 9.11.2005. godine je bila predmet raspravljanja tijekom postupka. Životno je nelogično i neuvjerljivo da netko tko upravo potvrdama želi dokazati činjenicu nepostojanja duga znajući da su iste sačinjene ništa ne poduzima u pravcu traženja istih, već se iste pojave stjecajem okolnosti 2016. godine. Navodi tužene i svjedoka o renoviranju stana ostaju tek ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje kao i držanje kutija sa stvarima 9 godina u tuđem stanu. Isto tako sud je stajališta da je tužena znajući za iste potvrde imala mogućnost iskazivanja o istima pa čak i isticati tvrdnju da su zagubljene što čini tek u prijedlogu za ponavljanje postupka ( i bez dostavljanja istih), a eventualni strah i prijetnje od tužitelja prijaviti kroz druge sudske postupke tražeći zaštitu od navedenog. Tijekom postupka nije iskazivala o zagubljenim potvrdama.
5. Saslušana vezano uz prijedlog za ponavljanje postupka svjedok JL, sestra tužene u svojem je iskazu navela da je tužena renovirala stan na lokaciji [adresa] u [adresa] te da je svoje stvari odložila kod nje u garažu i ostavu na lokaciji u Zagrebu, Trpanjska 8. Navela je da je ostavila najviše kutije te da je nakon renoviranja stana, a koji ne zna koliko je dugo trajao sestra odnijela svoje stvari 2016. godine i rekla joj za ovaj slučaj ,a onda se ona sjetila da postoje još neke kutije u ostavi i tužena je došla po te kutije. Navela je da nije gledala što je u tim kutijama jer su to bile sestrine stvari, a ta ostava je uvijek puna jer tamo odlaže i svoje stvari. Kasnije joj je sestra rekla da je u tim kutijama našla potvrde o dugu koji je potpisivala ujaku, a koji ju je ucjenjivao. Iz iskaza svjedoka nesporno proizlazi da nije vidjela sadržaj tih kutija koje je njezina sestra, tužiteljica odnijela što nadalje ukazuje da iskaz svjedoka ne potvrđuje navode tužiteljice da bi u tim kutijama doista bile potvrde na koje se poziva. Naime, iz iskaza svjedoka ne proizlazi da li su u kutijama bile navedene potvrde ili ne, već svjedok saznanje o potvrdama o dugu u kutijama crpi po kazivanju tužiteljice.
6. Saslušana na okolnost navoda iz prijedloga za ponavljanje postupka tužena je u svom iskazu navela da kada je saslušavana u prvostupanjskom postupku nije u svom iskazu rekla da postoje potvrde budući je bio prisutan na raspravi KL i bila je primorana iskazivati kako on želio budući je prijetio njoj i obitelji. Navela je da ju je zvao KL i njegova supruga i u ured te da je potvrde skrivala u ormar u garderobu da njezina obitelj to ne vidi. Navela je i plaćanje kamata na pozajmicu iz 2003. godine i to u postotcima mjesečno time da joj on nije htio potpisati potvrdu da je primio novac. Navela je da kada je već bila izuzetno teška situacija, koju i kad više nije mogla izdržati tu situaciju, onda joj je potpisao tri potvrde da je primio novac, a kad joj i dalje nije htio potpisivati potvrde i kad mu je rekla da mu neda novac bez potpisa pokrenuo je tužbu. Navela je da se tek 2016. godine otvorila sestri jer joj je bilo "ispod časti" da njezina obitelj sazna za dug. KL nije prijavila policiji ni nadležnim tijelima jer joj je on rekao da su tzv. "čelavci" povezani sa policijom o čemu ona nije imala saznanja. Navela je da čim je pronašla potvrde u kutijama obratila se odvjetniku koji je pokrenuo postupak kao i to da održava kontakte sa svojom sestrom i nakon renoviranja odnijela je svoje stvari, a tih par kutija je ostalo.
7. U navodima tužene sud nalazi proturječje budući prvotno navodi da u prvostupanjskom postupku nije rekla da postoje potvrde zbog prisustva i prijetnji tužitelja dok u prijedlogu za ponavljanje postupka izričito navodi "da iste nije imala mogućnost dostaviti sudu na ocjenjivanje jer 2011., 2012. i 2013. godine je smatrala ih uništenim i izgubljenim jer ih među svojom dokumentacijom i kod sebe u stanu i uredu nije našla i nije imala, a sad se ispostavilo da su se nalazili kod njezine sestre čiji suprug je, prevozeći ostale razne stvari i kutije nakon uređenja stana tuženice nije dovezao jednu manju kutiju sa stvarima, jer su bile zametnute u jednoj manjoj kutiji među starim stvarima sestre tuženice". Kako je tužena evidentno znala za potvrde, a isto nije isticala sud je stajališta da iste potvrde ne predstavljaju nove činjenice ili dokaze.
8. Stoga analizirajući prijedlog za ponavljanje postupka u kontekstu stanja ovog parničnog predmeta, a imajući u vidu ranije navedeno, sud zaključuje da podneseni prijedlog za ponavljanje postupka nije osnovan. Navedeno imajući u vidu odredbu čl. 422 ZPP-a kojom je propisano da se ponavljanje postupka iz razloga navedenih u čl. 421 st. 1 točkama 1, 7, 8, 9, 10 te u stavku 3 Zakona može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.
9. Navedeno je bio razlog odluke suda kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. srpnja 2026.
Sudac
Vesna Horvat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
