REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska br. 31
Poslovni broj: P-579/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Filipu Miličiću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, [adresa], radi utvrđenja i isplate, izvanraspravno, 10. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe sadržane u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-4074527 od 02. svibnja 2007. godine, sklopljen između tužitelja KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita novčanog iznosa 12.660,44 CHF u protuvrijednosti u kunama i Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB 53056966535 kao kreditora koja glasi: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, te ista za ugovorne strane od početka zasnivanja obveznopravnog odnosa ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 da tužitelju KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 eura (slovima:dvjestopedeseteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu 12. studenoga 2025. protiv tuženika RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d. kao kreditorom, dana 2. svibnja 2007. godine sklopio ugovor o kreditu, broj: 198-50-4074527, u iznosu od 12.660,44 CHF, s rokom otplate od 84 mjeseci.
1.1. U tužbi se dalje navodi da je navedenom odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora određena je da naknada od 3,30% ( tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je od tužitelja 04. svibnja 2007. godine naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.866,38 kuna (3,30% od iznosa kredita) odnosno 247,71 eura.
1.2. Naime, tužitelj ukazuje na odredbu čl. 3. predmetnog Ugovora kojim je tužena propisala da korisnik kredita je dužan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,30 % od iznosa od odobrenog kredita koji se plaća jednokratno prilikom prvog korištenja kredita odnosno iz odobrenog kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočila strukturu navedenih uvjeta, od čega se isti sastoje, zbog čega baš taj postotak, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti nepoštenom pa time i ništetnom. Dakle, riječ je o tzv. ulaznoj naknadi pa kako sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju određuju odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača, ista je ništetna sukladno odredbi čl. 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, o predmetnoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, jer se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu Ugovora kojeg je sastavila tužena, kao jača ugovorna strana, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Na taj način je prouzrokovana neravnoteža u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, a na štetu tužitelja. Naplaćivanje naknade za obradu kredita u suprotnosti je sa zakonom, a što potvrđuje i brojna sudska praksa. Inače, ustaljeno je stajalište Europskog suda da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku), kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. t.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Namjena kredita je bila kupovina osobnog automobila za potrebe prijevoza tužitelja i njegove obitelji pa je stoga tužitelj potrošač u smislu gore navedenih odredbi jer kredit nije podigao radi poslovne aktivnosti već radi osobnih potreba za prijevozom.
1.3. Tužitelj u ovom postupku predlaže utvrditi ništetnom dio ugovorne odredbe čl. 3. kojom je određena naknada od 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita 3 pa temeljem toga od tuženika potražuje iznos koji je platio po toj osnovi. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi eventualnog mirnog rješenja spora, ali bez uspjeha.
2. Na temelju članka 284. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) sud je tuženiku dostavio primjerak tužbe od 12. studenoga 20205. podnesene u ovom predmetu tuženiku radi podnošenja pisanoga odgovora na tužbu. U tom pozivu sud je upozorio tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (članak 331.b ZPP-a).
3. Iz dostavnice (putem e-komunikacije) na poleđini lista 15 vidljivo je da je tuženik tužbu s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu zaprimio 25. veljače 2026.
4. Tuženik u roku koji mu je odredio sud nije podnio pisani odgovor na tužbu, iako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.
5. Osnovanost tužbenoga zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, slijedom čega je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 164. i članka 163. ZPP-a.
7. Tužitelj je uspio u sporu u cijelosti pa je tuženik dužan naknaditi trošak tužitelju koji je bio nužan za svrsishodno vođenje ovoga postupka i to na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku zatraženi iznos od 200,00 eura za sastav tužbe, što uvećao za PDV od 25% odnosno 50,00 eura iznosi 250,00 eura, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Vukovaru 10. srpnja 2026.
Sudac
Marija Knežević Karamijatović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Tužitelju, putem punomoćnika
2. Tuženiku
