REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-388/2021-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj Allianz Hrvatska d. d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, i tuženik Lovačka udruga „Srnjak“, OIB 80348464790, Lupoglav, Lupoglav 17, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, te umješač na strani tuženika, CROATIA osiguranje d. d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnice u Rijeci, Školjić 8, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 1. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika, EC, odvjetničke vježbenice u uredu punomoćnika, te punomoćnice umješača na strani tuženika, FC, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika na ime naknade imovinske štete potražuje 37.406,52 kn sada 4.964,70 eura sa zateznim kamatama od 5. prosinca 2019. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju da umješaču tuženika naknadi troškove postupka isplatom 1.000,00 eura (tisuću eura) sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2026. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (18. svibnja 2021., str. 1–4) protiv tuženika radi naknade imovinske štete u iznosu 37.406,52 kn sada 4.964,70 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345) sa zateznim kamatama od 5. prosinca 2019. do isplate. U tužbi je pojasnio da je utužena šteta nastala na osobnom vozilu osiguranika tužitelja, i to u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. studenog 2019. na cesti A8 – Čvorište Kanfanar (A9) – Pazin – Lupoglav – Čvorište Matulji (A7), u općini Lupoglav, na način da je vozač SC, dolaskom na 36 km + 500 m navedene ceste, prednjim djelom vozila udario u jelena koji je pretrčavao cestu s desne na lijevu stranu. Budući tuženik gospodari okolnim lovištem (i to lovištem XVIII/138 unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja), tužitelj smatra da je stekao pravo regresa prema tuženiku na temelju odredbi Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu (od 7. lipnja 2021., str. 99–103) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, dakle glede osnove i visine. Nije osporio nastanak prometne nezgode, ali je osporio da bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja. Citirao je odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu i s time u vezi istaknuo da na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti te posljedično za nastalu štetu, ni u kojem slučaju, tuženik nije odgovoran. Pozvao se na pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Istaknuo je prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Istaknuo je da za predmetni štetni događaj/nastalu štetu odgovara osoba koja upravlja brzom cestom (B8) budući da je ista trebala biti, a nije bila, ograđena zaštitnom žičanom ogradom. S obzirom na izneseno, kada bi divljač i bila opasna stvar, a tuženik smatra da nije, to na strani tuženika postoji jasan ekskulpacijski razlog: propust u održavanju ceste sigurnom za prometovanje ne postavljanjem zaštitne žičane ograde, što sve spada u nadležnost i odgovornost osobe koja predmetnom cestom upravlja, a nikako lovoovlaštenika. U tom smislu, istaknuo je i prigovor isključive/podjeljene odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio. Vezano uz navedeno, ukazao je i dostavio brojnu sudsku praksu.

3. CROATIA osiguranje d. d. Zagreb je nakon obavijesti suda o otpočetoj parnici (posl. br. P-388/2021-5 od 15. lipnja 2021.), u podnesku od 25. lipnja 2021. (str. 139– 142) prijavilo svoje sudjelovanje u predmetnoj parnici u svojstvu umješača na strani tuženika, s obzirom na to da je u vrijeme štetnog događaja Hrvatski lovački savez iz Zagreba, imao je kod CROATIA osiguranja d. d. zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove HLS i lovoovlaštenike, pa tako i za tuženika (predmetnim osiguranjem sva lovačka društva/udruge osigurana su od odgovornosti isključivo za imovinsku i neimovinsku štetu koje prouzroče divlje životinje na motornim ili željezničkim vozilima).

3. 1. Kao umješač CROATIA osiguranje d. d. Zagreb se u cijelosti pridružio svim navodima iz odgovora na tužbu i ostalim očitovanjima tuženika, te je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

4. U skladu s čl. 206. st. 1. ZPP-a (raspravnim rješenjem posl. br. P-388/2021- 10 od 30. kolovoza 2021., str. 165), dopušteno je stupanje u parnicu CROATIA osiguranje d. d. Zagreb, kao umješaču na strani tuženika s obzirom na to da je on u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio osiguran od odgovornosti kod navedenog osiguratelja (polica br. [broj police] za 2019.)

5. U dokaznom postupku sud je pročitao i razgledao isprave iz spisa, i to: potvrdu Postaje prometne policije Pula od 26. studenog 2020. (str. 6–7), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 12. studenog 2019. (str. 8), policu osiguranja (str. 9– 10), Uvjete osiguranja (str. 11–51), prijavu štete (str. 62–64), izvid štete (str. 65–66), obračun totalne štete (str. 67), obvezujuću ponudu (str. 68), prometnu dozvolu (str. 69– 70), fotografije (str. 71–82), nalog za isplatu (str. 83), promet po računu (str. 84), dopis, obavijesti i opomene te odluke po prigovoru (str. 85–96), policu osiguranja uz uvjete (str. 143–147), izvid štete (str. 148–150), obavijesti i odluke (str. 151–153), pregled podataka o lovištu (str. 157–159), dopis PPP Pula od 2. studenog 2021. (str. 173), dopis BINA-Istre od 29. studenog 2021. (str. 175); te presliku spisa PPP Pula s fotodokumentacijom očevida (str. 178–186). Pored toga, proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za područja cestovnog prometa i procjene vrijednosti motornih vozila UC, dipl. ing. stroj., iz Studio Monas d. o. o. Pula (dopis vještaka od 2. rujna 2014. na str. 219, pisani nalaz i mišljenje od 2. veljače 2026., na str. 252–272, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja 1. lipnja 2026., zapisnik na str. 300–301), te su kao svjedoci saslušani SC i JC (zapisnik od 4. studenog 2025. na str. 244–246).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja s osnove isplate štete njegovom osiguraniku UNICREDIT LEASING CROATIA d. o. o., iz prometne nezgode koja se dogodila 12. studenog 2019., u 19:15, na cesti A8 – Čvorište Kanfanar (A9) – Pazin – Lupoglav – Čvorište Matulji (A7), u općini Lupoglav, uslijed naleta vozila kojim je upravljao SC, na jelena koji je pretrčavao cestu s desne na lijevu stranu.

8. Nije sporno, a proizlazi i iz rezultata dokaznog postupka, da je 12. studenog 2019. oko 19,15 sati na cesti na autocesti u izgradnji A8 – čvorište Kanfanar (A9) – Pazin – Lupoglav – čvorište Matulji (A7) došlo do prometne nezgode, kada se navedenom cestom u smjeru Žminja, osobnim vozilom marke Ford C-MAX reg. oznake i broja [registarska oznaka] kretao osiguranik tužitelja SC iz [adresa]. U prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, već je nastala samo šteta na vozilu. Policijskim očevidom na mjestu događaja pronađena je divljač – jelen, koji je uginuo na mjestu događaja, o čemu su predstavnici tuženika obaviješteni. Osiguranik tuženika u vrijeme prometne nezgode nije bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova. Nije utvrđeno postojanje prekršajne ni kaznene odgovornosti osiguranika tužitelja. Vozilo marke Ford C-MAX reg. oznake i broja [registarska oznaka] bilo je osigurano policom osiguranja (moj auto) kod tužitelja br. 04400585618 kojom policom je bio pokriven i rizik naleta na životinje (sukladno Uvjetima osiguranja motornih vozila). Tužitelj je svom osiguraniku UNICREDIT LEASING CROATIA d. o. o. na ime nastale imovinske štete na vozilu Ford C-MAX isplatio (4. prosinca 2019., prema prometu izvadaka) utuženi iznos (prema obračunu totalne štete od 20. studenog 2019.). Osiguranik tuženika CROATIA osiguranje d. d. je regresni zahtjev tužitelja u mirnom postupku otklonio.

9. Osporavajući svoju odgovornost za štetu, tuženik je istu prebacio na pravnu osobu koja upravlja javnom cestom na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, navodeći da se štetni događaj dogodio na površini na kojoj se ne ustanovljava lovište, kao i da šteta na vozilu osiguranika tužitelja nije nastala zbog provođenja lova; a također je odgovornost (podijeljenu) prebacio na vozača.

10. Točni su navodi tuženika da je odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ br. 99/2018., 32/2019., 32/2020.; dalje: ZL) propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, odredbe Zakona o lovstvu, uključujući i odredbu čl. 80., ne isključuju primjenu općih odredbi Zakona o obveznim odnosima o naknadi štete i odgovornosti za štetu, kako je to i propisano odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a, koja određuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

10. 1. Dakle, usprkos odredbi čl. 80. st. 6. ZL-a, postoji odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač, jer je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (tako i VSRH broj: Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev- 166/2024-2 od 24. rujna 2024. i Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025.) i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga lovoovlaštenik za tu štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. – 1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a. Da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

11. Nastavno na iznesena osporavanja tuženika i za to mjerodavni pravni okvir, radi točnog utvrđenja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode sud je kao svjedoke saslušao sudionike prometne nezgode, SC i JC, te je proveo prometno vještačenje (ne i uviđaj, zbog u potpunosti izmijenjenog lica mjesta, te izrazite opasnosti izvođenja uviđaja, a po preporuci vještaka).

12. Svjedok SC iskazao je u uvjetima na cesti, da je bila noć, padala je kiša i bilo je ružno vrijeme i uvjeti na cesti bili su loši. Nije bila gužva. Kretao se otprilike brzinom od oko 80 km/h. Toliko je bilo i propisano ograničenje. Nije žurio. S njime je autu bio JC. Uključio se na ipsilon u Lupoglavu. Na mjestu gdje izletio jelen bilo je pravo gradilište, odnosno autocesta u izgradnji s desne strane. Ne sjeća se da bi predmetni dio ceste bio ograđen zaštitnom ogradom. Bio je vezan sigurnosnim pojasom, nije konzumirao alkohol ili neke druge supstance. Policija je nakon nezgode došla vrlo brzo. Ne sjećam se je li bio netko iz BINA Istre. Jelen mu je iznenada izletio s desne strane ceste i udario u prednji desni dio vozila, nakon čega se rotirao i našao se iza vozila. Odmah nakon naleta vozilo se zaustavilo. Prije naleta nije uopće učio jelena. Nije bilo šanse da ga izbjegne. Jelen se nakon što je udario u njega rogom se zabio u šajbu i zarotirao se iza vozila. Zaustavio se možda 5-10 metara naprijed nakon što je udario jelena, ali to je bilo kao da je pogodio zid. Ne zna jesu li se vidjeli tragovi kočenja, ali zna da je policija sigurno mjerila. Otvorila su se oba zračna jastuka. Vidio je znak upozorenja „divljač na cesti“, negdje, ali ja ne zna točno na kojoj dionici i na kojem dijelu.

12. 1. U bitnome u suglasju iskazivao je i svjedok JC (da je bila noć, da je padala kiša, da nisu žurili, da je SC normalno vozio, da su se u to vrijeme počeli izvoditi radovi na ipsilonu, počela se raditi autocesta, da je do naleta došlo iznenada). Ni taj svjedok nije znao opisati kako se kretao jelen, jer je u trenutku kada je dignuo pogled vidio samo obris jelena i ne zna je li on skočio ili stajao. U jednom trenu dignuo je pogled i viknuo instinktivno SC: „Pazi!“ i prije nego što je uspio izgovoriti do kraja pogodili su u jelena koji je razbio cijeli auto. Iskazao je i da s desne strane ceste nije bilo zaštitne žičane ograde, bila je samo ona mala niska cestovna ograda.

12. 2. Iskaze svjedoka sud je pozitivno ocijenio, zbog suglasja, ali i jer nije našao niti jedan razlog za sumnju u njihovu vjerodostojnost. Iako s dužim vremenskim odmakom od nezgode, svjedoci su se s uspjehom prisjetili kako je do nezgode došlo.

13. Glede točne dinamike nastanak predmetne prometne nezgode, prometni vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio mjesto, vrijeme i uvjete pod kojima je došlo do predmetnog štetnog događaja. Bila je noć, kiša, mokar kolnik, bez javne rasvjete, a ograničenje brzine bilo je 80 km/h. Na predmetnoj dionici ceste je bio postavljen prometni znak „Divljač na cesti“ s dopunskom pločom 5300 m (kao i znakovi „Zabrana zaustavljanja i parkiranja“, „Radovi na cesti sa dopunskom pločom 6900m“, „Promet u oba smjera '', te tri prometna znaka „Ograničenje brzine 80km/h“, „Potvrda smjera“, i „Zabrana pretjecanja svih motornih vozila, osim motocikla bez prikolice i mopeda“). Na kolniku je bila obilježena središnja neisprekidana crta, a uz rubove obilježena neisprekidana crta.

13. 1. Nakon detaljne analize zapisnika o očevidu sastavljenog po policijskim službenicima i u njemu sadržanih pronađenih tragova nakon prometne nezgode, te fotodokumentacije očevida prometne nezgode i skice mjesta događaja, kao i iskaza svjedoka SC i JC, te zaostalih oštećenja i njihovog položaja na osobnom automobilu Ford CMax 1.6TDCI, reg. oznake [registarska oznaka], vještak je, po određivanju kinematičkih i dinamičkih veličina (brzine kretanja vozila u trenutku naleta na divljač, potrebno vrijeme za zaustavljanje vozila, vrijeme kretanja jelena, položaj vozila trenutku ulaska jelena na teren, mogućnost izbjegavanja prometne nezgode i drugo), utvrdio i vremensko-prostorne odnose ulaska jelena na kolnik i položaja vozila neposredno prije naleta, te ključnu udaljenost vozila do mjesta naleta u trenutku kada je jelen ušao u voznu traku (oko 3,1 m), te je izveo konačan zaključak o stvarnoj brzini vozila, pri čemu je naveo da se vozač kretao brzinom od oko 70 km/h do 80 km/h, što odgovara ograničenju brzine na predmetnoj dionici ceste. Naletna brzina iznosila je 75,2 km/h.

13. 2. Kontakt vozila osiguranika tužitelja sa divljači je ostvaren naletom prednjeg desnog čeonog dijela vozila na divljač, nakon čega je jelen nabačen na poklopac motora i nastavno na vjetrobransko staklo vozila, te je pao s predmetnog vozila na kolnik. Za zaustavljanje osobnog automobila Ford CMax 1.6TDCI pri brzini kretanja od oko 75,2km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost u noćnim uvjetima od oko 1s, potrebno je vrijeme od oko 4,9 s. Od mjesta ulaska u zapadnu kolničku traku autoceste u izgradnji A8, kojom se kretao svjedok SC upravljajući vozilom Ford CMax 1.6TDCI, do mjesta naleta, jelen bi prešao put od oko 1,3 m trčanjem u vremenu od oko 0,15s. Vremenski 0,15s prije naleta, kada je jelen ušao u zapadnu kolničku traku autoceste u izgradnji A8, vozilo Ford CMax 1.6TDCI se svojim prednjim krajem nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 3,1. Na dužini puta od 3,1 m (udaljenost vozila Ford CMax 1.6TDCI do mjesta naleta u trenutku ulaska jelena u zapadnu kolničku traku autoceste u izgradnji A8) moguće je zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na jelena za sve brzine kretanja vozila Ford CMax 1.6TDCI koje su niže od 7,9km/h. Iz navedenog proizlazi da svjedok SC, koji se u trenutku naleta na jelena kretao brzinom od oko 75,2km/h, u ovoj prometnoj situaciji nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 1 s, a što je za 0,85 s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta.

13. 3. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti pozitivno ocijenio. Vještak je svoje mišljenje i nalaz iznio objektivno i stručno. Nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja u kojem je potvrdio ono što je utvrdio i u pisanom dijelu nalaza i mišljenja, argumentirano je i iskustveno odgovorio na primjedbe tuženika te na postavljena pitanja.

13. 4. Tako je dodatno iznio da su prednji zračni jastuci dizajnirani za zaštitu putnika pri frontalnim i blago kosim sudarima, do kuta od oko 30 stupnjeva od središnje osi vozila. Njihovim radom odnosno njihovom aktivacijom upravlja modul zračnog jastuka, odnosno središnja upravljačka jedinica. Zračni jastuk se ne otvara samo na temelju same brzine u trenutku kontakta, odnosno sama brzina kretanja nije jedina ulazna varijabla za otvaranje zračnih jastuka, već je to i usporenje. Raspoloživi podaci za osobne automobile kažu da se sustav zračnih jastuka aktivira kada njegovi senzori zabilježe silu koja odgovara udarcu u čvrstu nepomičnu barijeru pri brzinama koje su veće od 25 odnosno 30 km/h. Ako do udara vozila dođe u neki deformabilni objekt (primjerice drugo vozilo ili jelen od 300 kg), prag brzine za aktivaciju zračnih jastuka može biti veći odnosno može se nalaziti i u području od oko 40-50 km/h jer dio energije udara preuzima deformacija lima vozila. Osim toga, sjedala vozila imaju ugrađene senzore mase gdje bi se zračni jastuci trebali otvoriti jedino u slučaju ako je sjedalo opterećeno nekom većom masom nalik na ljudsko tijelo. Sve navedeno odnosi se i na predmetno vozilo. U konkretnom slučaju, otvorila su se oba prednja zračna jastuka, a uzimajući u obzir da je vozilo bilo opterećeno vozačem i suvozačem.

13. 5. Vještak se očitovao i na pitanje čemu služi zaštitna žičana ograda, i naveo da je u Pravilniku o prometnim znakovima, u čl. 78., definirano da zaštitne žičane ograde predstavljaju tehničku sigurnosnu konstrukciju sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprječavaju prijelaz vozila i pješaka s okolnih puteva na trasu autoceste. U zapisniku o očevidu ne postoji podatak da li je predmetna trasa ceste bila ograđena zaštitnom žičanom ogradom sa svojih bočnih strana. Na pitanje tuženika da je zaštitna žičana ograda bila postavljena, bi li ista mogla spriječiti prodor divljači na cestu, vještak je iznio svoje mišljenje da pojam divljači je općeniti pojam koji obuhvaća više vrsta životinja, kao što su divlja svinja, srneća divljač, čagalj, zec, jelen itd. Uzimajući u obzir konkretnu prometnu situaciju gdje je divljač u obliku odraslog jelena ušla na kolnik, te da odrasli jeleni imaju izuzetno snažne i mišićave stražnje noge, a na temelju raspoloživih podataka na internetu za odrasle jelene, da se iščitati da jeleni mogu s mjesta preskočiti ogradu visine od 2 metra, proizlazi da zaštitna žičana ograda visine 2 metra ne može apsolutno spriječiti ulaz divljači u obliku odraslog jelena jer istu odrasli jelen može preskočiti.

13. 6. Dodatno je pojasnio utvrđenu brzinu kretanja vozila od 75 km/h s obzirom na oštećenja (totalna šteta na vozilu), i naveo da su prikazana oštećenja nastala u jednom dijelu čeonim naletom u noge jelena, a djelomično odnosno drugim dijelom njegovim padom i nabacivanjem njegovog tijela na poklopac motora i na vjetrobransko staklo. Uzimajući u obzir definirano mjesto naleta na predmetnog jelena te zaustavni položaj vozila svjedoka nakon naleta, proizlazi da se predmetno vozilo u trenutku naleta na divljač kretalo brzinom od 75,2 km/h, a što odgovara prikazanim oštećenjima na vozilu. Prilikom analize navedenih oštećenja bitno je naglasiti da odrasli jeleni imaju masu tijela čak do 300 kg te kontakt vozila s njima prouzrokuje velika oštećenja na vozilu.

13. 7. Za izradu nalaza i mišljenja koristio je iskaze vozača i suvozača, te sve službene podatke utvrđene od strane policije neposredno nakon nastanka prometne nezgode. Stoga sud u nalazu određene dinamičke veličine (u pogledu brzina kretanja vozila, zaustavnog puta, potrebnog vremena za zaustavljanje, analizirane tragove i drugo), te na temelju njih utvrđene zaključke, zaista nije imao razloga sumnjati.

14. Slijedom navedenog, prigovori tuženika o neprilagođenoj brzini ili mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač i s time u vezi o podijeljenoj odgovornosti vozača, neosnovani su, te u konkretnom slučaju ne postoji ekskulpacijski razlog u vidu krivnje vozača.

15. Preostalo je za utvrditi je li do prometne nezgode došlo krivnjom treće osobe, konkretno uslijed propusta osobe koja upravlja javnom cestom.

16. Odredba čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021.), koji je lex specialis u odnosu na opći propis odgovornosti za naknadu štete sadržan u ZOO-u, propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.). Krivnja pravne osobe može se sastojati u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači (odluka Ustavnog suda poslovni broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.).

17.U konkretnom slučaju na kolniku autoceste u izgradnji našla se divljač što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila postavljena, a ako i je, da nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnome ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika ceste.

17. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice Rev-x 230/12-2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Rev 1272/2021-3 od 24. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara osoba koja upravlja cestom (čl. 1045. ZOO).

18. U čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15, nadalje Pravilnik), prometnu opremu ceste čine, između ostalog, zaštitne žičane ograde koje su namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja (čl. 93. t. 1. Pravilnika), a postavljaju se uz autoceste, brze ceste i ostale ceste prema potrebi (čl. 94. toč. a).

18. 1. U čl. 17. st. 1. al. 2. ZC-a određeno je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Prema čl. 2. t. 2. i čl. 6. ZC-a autoceste su javne ceste. Poslovi održavanja javnih cesta, prema čl. 26. ZC-a, između ostalog obuhvaćaju planiranje održavanja i mjere zaštite javnih cesta i prometa na njima te redovito i izvanredno održavanja javnih cesta.

19. U ovom slučaju vozač je vozio u skladu s prometnim pravilima budući da je njegova brzina kretanja bila u skladu s ograničenjem brzine i uvjetima na cesti, pa on ni uz takvu primjerenu vožnju nije mogao izbjeći sudar s jelenom koji se pronašla na kolniku autoceste u izgradnji.

19. 1. Osoba ovlaštena za upravljanje autocestom bila je dužna održavati stanje javne ceste u cilju odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, pa u tom smislu postavljati i održavati zaštitnu ogradu uz autocestu dovoljne visine, čvrstoće i kvalitete kako bi se spriječio ulazak životinja na prostor autoceste, posebno kada je riječ o autocesti u izgradnji. U slučaju da je uz predmetnu cestu bila postavljena adekvatna zaštitna žičana ograda, čija je uloga da zaštiti promet na cesti od divljači i drugih životinja na način da spriječi njihov dolazak na prometnicu, do štetnog događaja, prema stavu ovog suda, ne bi došlo. Zbog toga je za štetu isključivo odgovorna pravna osoba ovlaštena za upravljanje i održavanje tom prometnicom, čime je isključena odgovornost tuženika.

19. 2. Takav pravni stav zauzeli su u svojim odlukama i Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi posl. br. Gž 298/2021 od 7. ožujka 2022. i posl. br. Gž 126/2022 od 4. ožujka 2022., Županijski sud u Osijeku posl. br. Gž 2059/2021-3 od 13. rujna 2023. te Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama posl. br. Rev 53/2014-2 od 22. svibnja 2018. i posl. br. Revd 3135/2022 od 17. siječnja 2023.

20. Kako tužitelj temelji tužbeni zahtjev na odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a prema kojoj isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, a u postupku je dokazano da za ovu štetu ne odgovara tuženik nego pravna osoba koja upravlja cestom pravilno je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (t. I. izreke presude).

20. 1. O visini nastale štete sud stoga nije raspravljao.

21. Stranke i umješač podnijeli su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

21. 1. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku i njegovu umješaču opravdane troškove postupka.

21. 2. Tuženik je zatražio naknadu troškova nagrade odvjetniku za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu, pristupa ročištima 30. kolovoza 2021., 4. studenog 2025. i 1. lipnja 2026., te sastava podneska od 25. ožujka 2026., sve u iznosima od po 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura uvećano za PDV po stopi 25 % (250,00 eura)

21. 3. Umješač na strani tuženika je zatražio naknadu troškova po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav podneska od 23. ožujka 2026. te zastupanja na ročištima 30. kolovoza 2021., 4. studenog 2025. i 1. lipnja 2026., ukupno 800,00 eura (4 x200,00 eura) uvećano za PDV po stopi 25 % (200,00 eura) sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

21. 4. U skladu s vrijednosti predmeta spora, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.), i to tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1., tbr 46., tbr. 52. i tbr. 54., tuženiku i umješaču su priznati zatraženi troškovi, u smislu čl. 155. ZPP-a, kao oni koji su bili potrebni za vođenje parnice.

21. 5. Stoga je naloženo tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku isplatom iznosa od 1.250,00 eura, te umješaču u iznosu 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja od isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti (t. II. do IV. izreke presude).

U Pazinu 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o pristojbi za presudu

– tuženik po pun.

– umješač po pun.