REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-8899/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Marine Ulamec, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐD, zastupanog po branitelju Mati Kačanu, odvjetniku iz [adresa], radi djela prekršaja opisanog u čl. 10. t. 3. kažnjivo po čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17, 126/19, 84/21, 1 14/22, 36/24), povodom optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb, Klasa: 21 1-07/25-5/4093, URBROJ: 511- 19-29-24-1 od dana 15. veljače 2025. i ispravka istog od 16. veljače 2025. , temeljem članka 221. i 222. Prekršajnog zakona, nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, u ponovljenom postupku, temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 1 18/18, 1 14/22), 10. srpnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o

Okrivljenik ĐD, sin Đ i J, djev. S, rođen **.**.1970. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, djelatnik policije, zaposlen u PP Zadar, s mjesečnim primanjima od 1.500,00 eura, oženjen (u tijeku brakorazvodna parnica), otac dvoje ml. djece, prekršajno kažnjavan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa],

l Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona

kriv j e

što je dana 15. veljače 2025. u 14,50 sati na adresi u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje kćeri (ml. JD, **.**.2009.) na način da je došao do ulaznih vrata stana koja je otključao pomoću ključa, ali u stan nije mogao ući zbog zasuna, a kojom prilikom je počeo više puta lupati po ulaznim protuprovalnim vratima stana, zahtijevajući da uđe, unatoč tome što mu je ml. JD rekla da ga se boji i ne želi da uđe, okrivljeni je i dalje nastavio sa lupanjem po vratima te je rekao 'ako vas nađem sutra ujutro zapamtit ćete me”, nakon čega se udaljio u nepoznato, a navedeni događaj je kod ml. JD izazvao osjećaj straha i uznemirenosti,

dakle, što je počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu djeteta, a što je kod djeteta prouzročilo osjećaj straha i uznemirenosti,

čime je počinio prekršaj iz čl. 10. toč. 3. kažnjivo po čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa mu se temeljem citiranih propisa izriče

novčana kazna u iznosu od 1.700,00 € (tisuću sedamsto eura)

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme uhićenja od 15. veljače 2025, u 18,00 sati do 16. veljače 2025. u 10,15 sati, kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 79,64 € (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) novčane kazne tako da se izjednačava 1 (jedan) dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa 79,64 € (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa), pa okrivljeni ima za platiti preostali iznos novčane kazne u iznosu od 1.620,36 € (tisuću šesto dvadeset eura trideset šest centi).

Temeljem čl. 33. st. 1 1. Prekršajnog zakona okrivljeni je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ukoliko u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. U protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

Il Temeljem čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji, ml. JD na udaljenosti manjoj od 100 (sto) metara od mjesta gdje žrtva živi, na adresi u [adresa], ide u školu i redovito se kreće u trajanju od 1 (jedne) godine. Po pravomoćnosti ove presude, provođenje zaštitne mjere povjerava se nadležnoj policijskoj postaji. Počinitelj nasilja u obitelji dužan je postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom. Temeljem čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinitelj koji ne postupa prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se kaznom zatvora od najmanje 10 (deset) dana. Okrivljeniku se u vrijeme trajanja zaštitne mjere uračunava vrijeme trajanja mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja veze s kćeri ml. Lucijom Ukalović prema rješenju suda pod brojem Pp - 1529/2025.

III Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi čl. 138. st. 2. toč. 3a Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u Iznosu od 100,00 € (sto eura) u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude putem priložene uplatnice. U protivnom postupit će se sukladno odredbi čl. 152 Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, III. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. U ponovljenom postupku okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da se ne smatra krivim i ne priznaje prekršaj koji mu se stavlja na teret. U odnosu na navode optužbe iskazuje je iskazao da je točno da je 15. veljače 2025. oko 14,50 sati došao na adresu u [adresa], gdje u stanu na petom katu živi njegova supruga SD i kćer JD. Iako radi u [adresa], stan su kupili radi teško bolesnog djeteta, mlađe kćeri koja se zove AD, koja se nalazi la na intenzivnoj skrbi KBC Rebro, a koja je u međuvremenu i preminula. Tom prilikom u Zagreb je došao radi djece, jer ga je liječnik zvao 12. 2. 2025. u večernjim satima da ga obavijesti da je AD u jako lošem stanju i da je pitanje vremena kada će umrijeti. Supruga četiri mjeseca sa njim nema nikakvih kontakata, iako je Centar naložio da mora ju kontaktirati radi djece. Nije mu omogućavala niti njihovo viđanje, a JD je jako pod njezinim utjecajem, boji se i u stanju je raditi i ponoviti sve što joj majka kaže. Navedenog dana našli su se u bolnici i supruga je ostala, a on je otišao do stana. Po dolasku je htio ući unutra jer ima ključ, no kada je otvorio vrata nije mogao ući zbog zasuna. Kroz odškrinuta vrata vidio je unutra svoju punicu, a unutra je bila i JD. Rekao je neka otvori vrata, da je to on, njezin tata, ali je dijete reklo da ga ne smije pustiti. Okrivljenik je iskazao da je na to samo uputio riječi svojoj punici da kad ujutro dođe, ne želi ju vidjeti u stanu. U ovoj teškoj obiteljskoj situaciji došao je u Zagreb i mora spavati u autu zbog tako loših odnosa sa suprugom koja je tijekom cijelog braka imala bijesnih ispada, a što nikada nije htio prijavljivati zbog posla koji obavlja. Na upit kako se okrivljenik slaže s ml. JD, okrivljenik je iskazao da su uvijek imali jako dobar odnos, učio je dijete borilačkim vještinama, ali se sada boji majke i postupa prema njezinim uputama. Na upit koliko često okrivljenik konzumira alkohol i u kojoj količini, isti je iskazao da, kada ne radi, iza ručka popije vino, kroz cijeli dan možda jednu litru, s time da i fizički radi oko kuće. Nema problem u smislu ovisnosti. Kada radi onda ne konzumira alkohol. Na upit suda ostvaruje li okrivljenik sada kontakte sa mlt. JD, isti je iskazao da ne može s njom ostvarivati susrete, jer ima na snazi zaštitnu mjeru zabrane približavanja. U tijeku je brakorazvodni postupak kojim bi se sve to trebalo regulirati. Okrivljenik je dalje iskazao da se radi o zajedničkom stanu na adresi [adresa] i ne misli da je išta pogriješio što je došao do svog stana, jer je imao i ključ. Tom prilikom htio se samo oprati u stanu jer je upravo zbog supruge otišao iz njega i spavao u autu kao pas, jer ga je ucijenila da ako se ne makne iz stana, neće dozvoliti ići JD u školu. Budući da je u vrijeme ovog događaja supruga bila kod bolesne kćeri, kako nikome ne bi smetao, htio je u tih sat vremena iskoristiti priliku za obavljanje higijene. Prvo je zvonio na portofon, a zatim na vrata stana i onda tek pokušao otključati isti, odnosno otključao ga je, ali je bio navučen zasun. Kako su vrata bila malo otvorena, vidio je punicu koja je okrenula glavu na drugu stranu, a JD je izašla iz kupaone i rekla da ga ne smije pustiti u stan. Odgovorio je da joj ne želi raditi probleme i da će onda otići, ali je punici rekao da ju idući dan ne želi vidjeti u svom stanu. Kasnije je shvatio da mu je tijekom ovog događaja cijelo vrijeme bio uključen mobitel, jer je prethodno razgovarao sa jednom gospođom radi ručka i taj razgovor je snimljen pa može dostaviti snimku. Niti u jednom trenutku nije lupao po vratima stana, a kamoli da bi to činio izvjesno vrijeme i time uplašio vlastito dijete. Osoba s kojom je razgovarao zove se ND iz [adresa], pa je okrivljenik predložio saslušanje ista kao svjedoka. Prije ovog događaja, a što se kasnije utvrdilo u brakorazvodnom postupku, supruga je tražila savjete od raznih Udruga za zaštitu od nasilja, koji su je uputili što da učini i koji iznos da traži od okrivljenika, što ju je sutkinja u tom drugom postupku pitala kako je došla do iznosa da bi joj trebao plaćati 1,700 eura, pa je ona odgovorila da su je tako uputili u Udruzi. Okrivljenik je istaknuo da se ovo jako odrazilo i na njegov posao jer je supruga dolazila i u Postaju, a što se tiče njezinih optužbi da prekomjerno konzumira alkohol, okrivljenik je ponovio da to nije točno, niti je ikada tijekom 36 godina radnog staža imao problema na poslu, pogotovo ne radi alkohola. Na upit suda koje poslove je obavljao okrivljenik u PP Zadar, okrivljenik je iskazao da je obavljao poslove temeljne policije, radio na razbojništvima, ubojstvima i slično, a sada obavlja poslove kontakt policajca jer mu je s godinama postalo preteško. Iz tog razloga sada radi nešto lakši posao, a bolje plaćen. Dalje je okrivljenik naveo da nitko od susjeda nije reagirao u vrijeme ovog navodnog događaja što vjerojatno bi da je lupao po vratima. Branitelj nije imao daljnjih pitanja za okrivljenika, te je predložio da se na okolnost navedene u obrani sasluša gospođa ND, da se pribavi brakorazvodni predmet koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru, pod br. Pob-99/2025 i da se izvrši uvid u zdravstveni karton okrivljenika, a na okolnosti da bi okrivljeni učestalo konzumirao alkohol. Na upit je li bilo kakvih drugih prijava nakon ovog navodnog događaja, okrivljenik je iskazao da nikakvih daljnjih prijava nije bilo. Na upit uplaćuje li okrivljeni alimentaciju za JD, isti je iskazao da ne može jer nisu u kontaktu i ne zna kako bi uplatio alimentaciju te da u pogledu ovog događaja je nad njim izvršeno ekonomsko nasilje jer nije mogao ući u svoj stan. Na upit kako bi okrivljeni objasnio što bi bio motiv njegove supruge da ga neosnovano prijavljuje zbog nasilja, isti je iskazao da, nakon što je stradao, morao je ići na fizikalne terapije, a kako je AD bila u bolnici, supruga i on nisu mogli biti zajedno i ona je u tom vremenu upoznala drugog muškarca, nekakvog A, što je kasnije saznao kada mu je jedna gospođa rekla da ne zna što se u njegovom autu radi.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, izvješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika br. 02248597, obavijest žrtvi nasija u obitelji, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, na što okrivljenik ni tužitelj ne stavljaju primjedbe, izvršen je uvid u PE za okrivljenika te su svojstvu svjedoka saslušane ml. JD i svjedokinja ČD.

3.1. Iz cit. izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji razvidno je da je nasilje u obitelji prijavila majka žrtve nasilja u obitelji SD, dana 15. veljače 2025. u 14,59 sati, navodeći da na adresi u [adresa] suprug ĐD sa kojim je u brakorazvodnoj parnici je došao u stan i napao njezinu majku i ml. kćer.

3.2. Iz cit. izvješća o uhićenju razvidno je da je okrivljenik uhićen od strane policije dana 15. veljače 2025. u 18,00 sati te upoznat s pravima.

3.3. Iz cit. zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika br. 02248597 razvidno je da je kod okrivljenika očitana koncentracija alkohola od 0,33 g/kg, koji zapisnik je okrivljenik potpisao bez primjedbi.

3.4. Iz cit. obavijesti žrtvi nasilja u obitelji razvidno je da je žrtva nasilja u obitelji ml. JD, uz prisustvo majke navela da želi primiti obavijesti policije o prekršajnom postupku.

3.5. Iz cit. obrasca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja razvidno je da ml. N iskazuje strah od počinitelja ĐD, da ima saznanja o drugom, ranijem neprijavljenom nasilničkom ponašanju počinitelja prema majci SD, da okrivljeni posjeduje vatreno oružje, da je socijalno izoliran te da inače prekomjerno konzumira alkohol.

3.6. Iz cit. prekršajne evidencije razvidno je da je okrivljenik prekršajno osuđivan, ali za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

3.7. Svjedokinja GD je u ponovljenom postupku iskazala da se sjeća događaja od 15. veljače 2025. kada se sa unukom JD nalazila u stanu na adresi u [adresa]. Taj stan je od njezine kćeri SD i ona ga je prepisala na JD, a u to vrijeme se nalazila u bolnici jer je mlađa unuka AD bila teško bolesna i doslovce je umirala. AD je dugo bolovala i cijela obiteljska situacija bila je izuzetno stresna za sve s time da su se SD i ĐD razišli jer je oduvijek bio nasilan i sklon alkoholizmu. Svjedokinja je navela da se i danas boji okrivljenika jer on ima oružje budući da radi kao policijski službenik, a i prema njoj je znao biti grub. Toga dana dok su JD i ona bile u stanu, on je došao na vrata i počeo je zvoniti. Nisu na to reagirale jer su pretpostavile da se radi o njemu, na što je počeo luđački lupati po vratima. Kako mu ni tada nisu otvarale, a on je imao ključ, krenuo je otključavati vrata stana, no ista su imala još i sigurnosni lanac. JD je tada skočila prema vratima i sprječavala oca da uđe u stan pri čemu je on vikao u više navrata da zašto ga ne puštaju, a ona mu je govorila da ga se boji i da ga ne želi više nikada vidjeti nakon svega što im je radio. To se odnosi na njegovo nasilničko ponašanje tijekom zajedničkog života. Cijela ta situacija je trajala nekoliko minuta pri čemu je JD stalno ponavljala da ga ne želi više vidjeti i da ga neće pustiti u stan, bila je uplakana i uplašena. Svjedokinja je dalje iskazala da se od straha nije niti pomaknula da bi u jednom trenutku ĐD, znajući da je u stanu, počeo vikati: "baba, zašto ti meni ne otključaš?! Ako vas sutra ujutro nađem ovdje zapamtit ćete vi mene." Kako nije mogao ući u stan, otišao je, a JD je onako uplašena brzo nazvala mamu i rekla što se dogodilo. Na to je kćer SD odmah došla iz bolnice te pozvala policiju. Svjedokinja je dalje iskazala da misli da je ĐD doista opasan, a naročito iz razloga što učestalo konzumira alkohol te je istaknula da ga se jako boji i zaista ne bi voljela susret sa njim te se nadala da će toga biti pošteđena. Ujedno je napomenula, kao i u ranijem postupku, da je u to vrijeme odnosno nakon mjesec dana od događaja, mlađa unuka AD i preminula i još uvijek nisu sve to prihvatili. Sa ĐD nakon ovog događaja nije bila u kontaktu. Imala je jedan broj mobitela koji je koristila za vrijeme boravka u RH a koji je kasnije dala SD te joj je poznato da je nju zvao u više navrata, a mislio je kako zove svjedokinju. Ne zna što je htio, ali je zvao i njezinog supruga, a u odnosu na djecu može reći da nije dolazio niti na rođendane, niti je vodio brigu. Nije bio uz AD dok je boravila u bolnici iako mu je medicinsko osoblje reklo da AD neće još dugo živjeti, niti je djetetu došao na sprovod. Na upit ima li svjedokinja saznanja da bi okrivljeni imao kasnijih kontakata sa JD, svjedokinja je iskazala da nisu imali kontakata jer JD ne želi niti čuti za njega. Na upit je li SD financijski ovisila o ĐD svjedokinja je iskazala da je s početka to bilo tako, no kasnije je počela primati novčanu pomoć zbog AD, ali s obzirom na njezinu bolest nikad nije mogla raditi. Za to vrijeme ĐD je pojačano konzumirao alkohol i govorio SD da je previše fokusirana na dijete od kojeg ionako nema ništa i da bi trebala pažnju posvetiti njemu. Svjedokinja je ponovila da se doista boji okrivljenika jer zna kakve je naravi i ako je ikako moguće da ju se poštedi susreta s njim. Navela je da je ĐD neposredno prije Ivanine smrti došao u Zagreb i samo uzeo Eminin auto iako joj je bio potreban zbog odlaska u bolnicu, ali i zbog JD i njezine škole. Na upit suda iz kojeg razloga je okrivljeni imao ključ od stana, svjedokinja je iskazala da je ranije, dok su bili u koliko toliko normalnim odnosima, ĐD znao doći u stan ali dok SD nije bilo. Tada bi ga JD, dijete kao dijete, pustila. Jednom prilikom je iskoristio situaciju i bez ičijeg znanja uzeo rezervni ključ stana koji je bio u ormaru te je na taj način ovom prilikom imao sporni ključ. U odnosu na auto, imao je rezervni ključ pa ga je na taj način jednostavno odvezao. Prije nego je AD umrla govorio je kako će zatvoriti sve pipe, misleći pritom na financije pa je tako isključio i mobilne pretplate od SD i JD iako su trebale telefone kako bi bile u kontaktu s liječnicima. Budući da okrivljenik nije bio prisutan iskazivanju svjedokinje, istom je naknadno pročitan njezin iskaz. Okrivljenik i branitelj su osporavali iskaz svjedokinje navodeći da je isti pristran pri čemu je okrivljenik iskazao da svjedokinja niti u prethodnom postupku nije mogla navesti koje je to on točno riječi njoj navodno izgovorio.

3.8. U ponovljenom postupku sud je ispravio pogrešku učinjenu u prethodnom postupku te je ponovo saslušao ml. JD u skladu sa uputama danima od strane Visokog prekršajnog suda. Ml. JD saslušana je u prostorijama Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, putem više stručne savjetnice suradnice RD i audio-video linkom o čemu je u spis dostavljen medijski zapis i sastavljen je pisani transkript provedenog saslušanja. Prilikom saslušanja svjedokinje ista je u bitnom navela da su obiteljski odnosi jako pogoršani. Nema nikakvog kontakta sa ocem i sama je tako odlučila. Navela je da otac nije bio prijavljivan zbog ovakvih situacija, ali ih je bilo u više navrata. U jednom slučaju je došlo do sukoba između oca i njegove sestre i brata gdje je htio sestru udariti sjekirom što je ona sama spriječila. Navela je da od kada zna otac ima problem sa alkoholom te da isti uvijek izaziva svađu, za nešto se ljuti i prigovara i da je njoj i njezinoj majci dosta. Ista je navela da je imala mlađu sestru AD koja je bila teško bolesna i majka je često bila uz nju u bolnici koliko god su joj dozvoljavali. Otac je prema njezinim saznanjima oduvijek pojačano konzumirao alkohol što ne odobrava. U pogledu navedeno precizira da se radi o žestokim pićima u manjoj količini i vinu u većoj količini. U odnosu na predmetni događaj je navela da se nalazila sa bakom u stanu kada je netko zvonio na ulazna vrata što je u početku ignorirala. Još jednom je čula zvono ali nije obraćala pažnju jer je znala da je majka u bolnici i nema tko dolaziti. Zatim je čula kako su vrata naglo udarila ali se nisu otvorila jer je bio navučen zasun. Na vratima je bio otac koji joj se bezobrazno obratio da zašto mu ne otvara, je li ne čuje da on zvoni, a kada je vidio da je s njom u stanu baka, obratio se baki riječima da će ga zapamtiti ako ju sutra nađe u stanu. Svjedokinja je opisala da je ta prepirka na vratima stana trajala nekih desetak minuta. Nije htjela pustiti oca u stan i rekla mu je da ode no, on je u više navrata gurao vrata stana, a ona ih zatvarala. Svjedokinja ja navela da joj je otac rako da je ista njezina materetina, da je bio bezobrazan. Uspjela je zatvoriti vrata nakon čega je otac otišao jer je čula vrata od lifta. Navela je da se osjećala jako neugodno, da to nije bio strah ali je bila velika anksioznost tako da dva tri dana nije niti išla u školu. Iskazala je da je otac imao jedan ključ od stana koji je našao u autu ko ji im je jednom prilikom samovoljno usred noći uzeo iako je auto trebao majci za svakodnevne posjete sestri i za nju. Ključ su imali svatko svoj nakon potresa kada su u panici zaboravili ključ od stana pa je tako jedan bio i u autu koji je otac našao.

3.9. U odnosu na navedeno saslušanje, branitelj je inzistirao da se evidentira njegova opaska vezana uz dana upozorenja ml. JD na način da su istoj dana pogrešna upozorenja da mora svjedočiti jer da se radi o kaznenom djelu počinjenom na štetu djeteta, a ovdje se radi o prekršajnom postupku.

3.10. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka ND koju je predložio okrivljenik navodeći da je kasnije shvatio da je tijekom ovog događaja njemu cijelo vrijeme bio uključen mobitel jer je prethodno razgovarao sa potencijalnom svjedokinjom kao i da je taj razgovor snimljen međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da je ista bila nazočna događaju niti je okrivljenik dostavio moguću snimku razgovora sa potencijalnom svjedokinjom navedenog dana te je sud mišljenja da, u korelaciji sa ostalim provedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim, provođenje dokaza saslušanjem predložene svjedokinje ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja te da bi bila upitna vjerodostojnost njezinog iskaza.

4. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je okrivljeni svojim ponašanjem ostvario obilježja djela prekršaja nasilja u obitelji koje mu je stavljeno na teret optužnim prijedlogom. lako je poricao počinjenje djela navodeći da nije točno da bi lupao po vratima stana i tako uznemirio svoju kćer pri čemu bi zahtijevao da ga se pusti u stan te da bi rekao prijeteće riječi punici, sud je obranu okrivljenika ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti dok je svoju vjeru u cijelosti poklonio iskazu saslušane žrtve nasilja u obitelji, ml. JD kao i iskazu svjedokinje GD. Naime, iz iskaza žrtve koja je u ponovljenom postupku saslušana putem više stručne savjetnice i na način kako je to propisano Zakonom o kaznenom postupku i Zakonom o sudovima za mladež, ista je vrlo deskriptivno opisala obiteljsku situaciju i sam događaj. Sud je tijekom saslušanja djevojke uočio da je ista vidno uznemirena samim događajem kao i cjelokupnom obiteljskom situacijom te vrlo visokog emocionalnog naboja, prožeta negativnim stavom prema okrivljeniku kao ocu. Djevojka vrlo jasno, dosljedno i uvjerljivo u svakom obliku komunikacije, kako verbalnom tako i neverbalnom, navodi da se oca boji, da ga ne želi više nikada vidjeti, da je nju, majku i pokojnu sestru ostavio u izuzetno teškoj situaciji te da se povodom predmetnog događaja jako uznemirila i uplašila. U odnosu na sam događaj žrtva je nesmetano, slobodno, detaljno, uvjerljivo i vrlo precizno opisala događaj navodeći kako se nalazila u stanu kada je došao otac koji je u više navrata zvonio na vrata i dozivao žrtvu i njezinu baku, da su se jako uplašile jer je vikao i lupao i da je otac pokušavao ući u stan jer ima ključ, ali nije mogao jer je bio navučen zasun zbog čega je onda prijetio baki da će ga zapamtiti ako ju nađe u stanu idući dan. Žrtva je dosljedno ponavljala da je govorila ocu da se makne, da ga ne želi pustiti. Ovakvu dinamiku događaja potvrđuje i baka žrtve koja također navodi da se nalazila u stanu i da se događaj odvio na način kako je to opisano u činjeničnom opisu odnosno da je okrivljeni došao do stana, otključavao ga, ali nije mogao ući zbog zasuna, da ga je ml. JD sprječavala ući u stan, da su se jako uplašile pogotovo što je zaprijetio da će ga zapamtiti ako ih sutra nađe u stanu, a zbog čega je JD odmah nazvala majku. Sudu nije promaknuo emocionalan naboj žrtve prilikom davanja iskaza koja je dosljedno i detaljno ponavljala opis dinamike samog događaja kao i cjelokupne obiteljske situacije i odnosa unutar nje, koja i sama navodi da je česta konzumacija alkohola od strane njezinog oca doprinijela narušenim odnosima i raspadom obitelji jer okrivljenik tada postaje agresivan. U prilog ovoj činjenici govori i sama obrana okrivljenog koji je na upit suda koliko često konzumira alkohol, iskazao da popije iza ručka oko litru vinu. Po nekim općepoznatim obrascima, ovako visoka količina alkohola svakoga dana upućuje na zaključak o prekomjernom i nekontroliranom uživanju alkohola koji često poticajno djeluje na počinjenje prekršaja i na narušavanje odnosa, a upravo tako je navela i sama žrtva nasilja u obitelji JD. Sud je iskaze svjedoka ocijenio kao životnim i iskrenim pri čemu nije proveden dokaz suočenja svjedokinje ČD sa okrivljenikom budući da je tijekom rasprave na kojoj je pročitan iskaz svjedokinje, okrivljenik osporavao istinitost njezinog iskaza, ostao je pri svojoj obrani, dok je sama svjedokinja osoba starije dobi koja je pred sudom iskazala da se jako boji okrivljenika i ne bi voljela susret s njim te da se nada da će toga biti pošteđena. Sud je mišljenja da provođenje dokaza suočenjem ne bi bilo svrsishodno jer svaka strana ostaje kod svog iskaza pa bi ustrajanje na provođenju tog dokaza možebitno značilo dodatnu traumu za svjedokinju. Nadalje, okrivljeni je isto tako naveo da je u vrijeme događaja došao u stan kako bi se okupao jer je spavao u autu i nije htio ranije smetati, a njegova supruga se nije htjela javljati 4 mjeseca ranije s time da je prethodno bio u KBC Rebro gdje se ona već nalazila slijedom čega bi bilo za zaključiti da bi ju barem obavijestio o svojoj namjeri odlaska u stan da se okupa pa bi time ovakva situacija bila izbjegnuta. Istovremeno spominje moguću svjedokinju s kojom se dogovarao oko ručka. Sudu je nelogično da bi okrivljenik danima spavao u autu jer su odnosi sa suprugom teško narušeni, ali da bi mu bilo posve prihvatljivo samovoljno otići u stan, bez prethodnog dogovora i obavijesti, kako bi se okupao. Sudu je neuvjerljivo i životno nelogično da bi normalni dolazak okrivljenika na adresu, ako su odnosi okrivljenika i njegove kćeri uobičajeni, ml. JD ovako žestoko reagirala ustrajući u odluci da oca ne pusti u stan posebice iz razloga što su ranije, prema obrani okrivljenika i iskaza svjedoka, očito svi boravili u stanu te mora postojati razlog zašto su se odnosi promijenili, okrivljenik otišao i zašto njegovo dijete ovako reagira. Prethodno objašnjenje okrivljenika sudu nije životno logično i utemeljeno posebice ako se uzme u obzir činjenica da su u to vrijeme okrivljenik i njegova supruga imali drugo, umiruće dijete. Sudu nije logično da bi majka teško bolesnog djeteta koje je na samrti imala na umu inscenirati događaj kako bi se pored svih problema i patnji upuštala u sudski postupak i postupak pred policijom ako za time nije bilo razloga i ako ne bi imala potrebu tražiti zaštitu za svoju kćer. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je žrtva, ml. JD imala potrebu telefonskim putem nazvati majku i reći što se dogodilo te zatražiti njenu zaštitu što je i učinila, a do čega zasigurno ne bi došlo da djevojka nije bila u stanju velike emocionalne napetosti i uznemirenosti uslijed događaja. U situaciji kada majka boravi u bolnici s umirućim djetetom, ista nije mog la pretpostaviti da bi suprug samo tako došao u stan posebice ako se uzme u obzir da prethodno nisu uopće bili u kontaktu. Sudu bi bilo logično da bi okrivljeni obavijestio, dogovorio sa suprugom, unatoč teško poremećenim odnosima, da bi došao u stan radi odmora ili obavljanja higijene pod pretpostavkom da zajedno prolaze zadnje trenutke sa umirućim djetetom. U takvim situacijama bilo bi životno i ljudski da roditelji udruže svoje snage i budu podrška jedno drugome u zajedničkoj patnji, a ne da si dodatno otežavaju život. Nadalje, ml. JD je očito vezana uz majku što je prirodno jer je majka simbol sigurnosti, oslonca i zaštite te sud nije prihvatio tumačenje okrivljenika da je djevojka izmanipulirana od strane majke. Evidentno je da se radi o mladoj djevojci koja je uslijed specifične i nadasve teške obiteljske situacije morala sazrjeti i prije vremena, da ista pokazuje veliku razinu promišljanja i ozbiljnosti te je ista sudu ostavila dojam mlade osobe koja ima dobro postavljene životne i moralne vrijednosti kao i da je zbog ponašanja oca, njegove prečeste konzumacije alkohola, promjena u ponašanju u vidu agresije, ogorčena na njega, uplašena kako će reagirati i ne želi ga blizu sebe , dok okrivljeni očito nema dovoljno samokritičnosti spram vlastitog ponašanja, a što je posebno vidljivo iz navoda žrtve, kako pred policijom tako i pred sudom, da otac često konzumira alkohol. U tom smislu i sam okrivljeni navodi da " kada ne radim, iza ručka popijem vino, kroz cijeli dan možda jednu litru"... no isto tako navodi da nema problem s ovisnošću iako je sud mišljenja da se, prema opće poznatim podatcima, konzumacija alkohola u navedenoj količini smatra prekomjernim uživanjem istoga. Opravdanje okrivljenog da puno fizički radi pa zato popije oko litru vina sudu nije prihvatljivo niti opravdano jer u slučaju pojačanog napora, fizičkog rada, bavljenja sportom i sl. može i trebao bi konzumirati bezalkoholna pića. U kauzalitetu svega iznesenog sud smatra vjerodostojnim, iskrenim i istinitim iskaz žrtve kao i saslušane svjedokinje Č ire GD, dok obranu okrivljenika smatra neživotnom, nelogičnom i neuvjerljivom, ponašanje okrivljenika i način života bez samokritičnosti i time usmjerenim izbjegavanju odgovornosti. Slijedom svega navedenog, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik svojim ponašanjem tempore criminis počinio djelo prekršaja koje mu je stavljeno na teret te je okrivljenika proglasio krivim.

5. Prilikom odlučivanje o vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku kao olakotno cijenio činjenicu da nije prekršajno kažnjavan radi istovrsnog prekršaja, njegove osobne i imovinske prilike u kontekstu da je i sam izgubio jedno dijete te da nema visoka primanja dok otegotnih okolnosti nije našao. Sud je u tom smislu okrivljenom izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu te u tako izrečenu kaznu uračunao vrijeme za koje je isti bio lišen slobode u vezi prekršaja na način da je izjednačio dva dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 79,64 eura novčane kazne pa je okrivljenom ostalo za platiti preostali iznos od 1.620,36 eura novčane kazne s time da, ukoliko okrivljeni plati dvije trećine izrečene kazne u roku koji mu je za to ostavljen, tj. u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti odluke, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

6. U odnosu na predloženu zaštitnu mjeru, sud je ocijenio svrsishodnim izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji obzirom na specifičnu obiteljsku situaciju, činjenicu da je žrtva sama vrlo jasno i izričito navela da ne želi oca blizu sebe. Obzirom na njezinu dob i sposobnost razumijevanja situacije, te cjelokupnu obiteljsku dinamiku, sud je mišljenja da je potrebno izreći navedenu mjeru radi dodatnog učinka penalizacije te ostvarenja prevencije u smislu sprječavanja okrivljenika u ponavljanju protupravnih radnji. Mjera je izrečena u trajanju koje sud smatra opravdanim obzirom na sve okolnosti slučaja.

7. Odluka o troškovima postupka odmjerena je prema duljini i trajanju postupka te imovinskom stanju okrivljenika.

Zagreb, 10. srpnja 2026.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist Marina Ulamec

Marijana Đurinac

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku ĐD, [adresa],

2. Žrtvi nasilja u obitelji, JD, putem ZZ Emine Ukalović, [adresa],

3. Branitelju, Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 116,

4. Ovlaštenom tužitelju, PUZ-u, III. Policijska postaja Zagreb,

5. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Dubrava,

6. Spis, ovdje.