Pr-52/2022-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice AHS i punomoćnika tuženika TH, po objavi presude dana 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.01.2017.g. do 28.02.2024.g. u ukupnom iznosu od 128,64 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,16 EUR teče od 15. srpnja 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,09 EUR teče od 15. listopada 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,32 EUR teče od 15. siječnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,16 EUR teče od 15. veljače 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,67 EUR teče od 15. ožujka 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,45 EUR teče od 15. rujna 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,41 EUR teče od 15. listopada 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,56 EUR teče od 15. studenog 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,23 EUR teče od 15. siječnja 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,83 EUR teče od 15. lipnja 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,06 EUR teče od 15. listopada 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,79 EUR teče od 15. prosinca 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,40 EUR teče od 15. siječnja 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,59 EUR teče od 15. ožujka 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,91 EUR teče od 15. svibnja 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,19 EUR teče od 15. lipnja 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,25 EUR teče od 15. rujna 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,57 EUR teče od 15. travnja 2023. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični, trošak u iznosu od 609,20 eura, sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 7. veljače 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice Klinike za unutarnje bolesti. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU- a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika ista je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Ta činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 18. listopada 2024. tuženik kao prvo ističe prigovor da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu i postavlja manifestacijski zahtjev, međutim da nisu ispunjene temeljne pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, a to su da je prije podnošenja predmetne tužbe od tuženika zatražio podatke-dokumentaciju potrebnu za uređenje tužbe, a da je tuženik odbio ili ignorirao takav zahtjev za dostavu podataka stoga predlaže da sud naloži tužitelju uređenje tužbenog zahtjeva točno određenim zahtjevom odnosno običnom kondemnatornom tužbom, a u suprotnom ukoliko ne postupi po istom odbaci tužbu. Inače, opreza radi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

3. Pisanim podneskom od 12. ožujka 2025., tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev i zatražila isplatu iznosa od 94,60 eura za razdoblje od 01.01.2017. do 28.02.2024. godine, uz zakonsku zateznu kamatu koja na svaki pojedini mjesečni iznos od 1,10 eura teče od 15 u mjesecu za prethodni mjesec u skladu sa odredbom čl. 29. st.2. ZOO-a.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada. Izvješće vještačenja od 24. veljače 2026. po sudskom vještaku za računovodstvo i financije Marijanu Joviću.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.01.2017.g. do 28.02.2024. godine, s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6.1.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu pomoćne radnice Klinike za unutarnje bolesti.

7.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

8.U svom Izvješću o vještačenju od dana 24. veljače 2026. vještak za računovodstvo i financije Marijan Jović navodi da je vještačenje napravljeno sukladno rješenju ovog suda i dokumentacije pribavljene od tuženika koja je prilažena u spis uz ovaj nalaz i mišljenje, te navodi da je prilikom izrade vještva izvršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu i dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika te da na osnovi podataka da daje mišljenje da u periodu obračuna plaća od 01. siječnja 2017.g. do 28. veljače 2024.g., tuženik kao poslodavac da nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao:

- dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 9,90 Eura

- manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od 118,74 eura, odnosno sveukupan bruto iznos od128,64 eura Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću da su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 6.

9. Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 3. svibnja 2026. tuženik između ostalog prigovara vještvu i navodi da obzirom na navedeni predmet spora (dodaci za prekovremeni rad i naknada za g.o. i bolovanje koji su isključivo posljedica neobračunavanja utuženih dodataka za prekovremeni rad) da je za zaključiti je da je vještak prekoračio svoje vještačke ovlasti i da je isti vještačio nešto što nije predmet ovog spora. Ukazuje i prigovora, kako je vještak, s obzirom na predmet spora, ovdje u konkretnom slučaju trebao utvrditi je li tužitelj u utuženom razdoblju imao prekovremenog rada te je li mu tuženik za prekovremeni rad uredno obračunao i isplatio utužene dodatke za takav prekovremeni rad te ovisno o tome, dakle, ako eventualno postoje neobračunati dodaci za prekovremeni rad tužitelja vještak bi trebao samo u tom slučaju obračunati i utuženu naknadu za g.o. i bolovanje koja naknada je, dakle, posljedica neobračunavanja utuženih dodataka za prekovremeni rad tužitelja.

9.1. Podneskom tuženika od 5.lipnja.2026. između ostalog se navodi kako su predmet tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja samo utuženi dodaci za prekovremeni rad i utužena naknada za godišnji odmor i bolovanje koja je posljedica neobračunavanja utuženih dodataka na odrađeni prekovremeni rad. Tuženik je istako prigovore: neurednosti tužbenog zahtjeva te prigovor kontradiktornosti tužbenog zahtjeva, prigovor preinake i prigovor zastare te protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva. S obzirom da tužitelj posljednjim svojim podneskom postavlja tužbeni zahtjev prema prednje navedenom vještačenju, koje vještačenje je neutemeljeno, nedorečeno i matematički manjkavo, utoliko je i sam tužbeni zahtjev tužitelja postavljen prema tom i takvom vještačenju neosnovano. Tužitelj da toč. II tužbenog zahtjeva postavlja zahtjev na način da traži dosudu prema kojoj parnični trošak se ima isplatiti na račun punomoćnika tužitelja čemu da se tuženik protivi.

10. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Međutim, sukladno Odluci Vlade RH o produljenju primjene odredbi o materijalnim pravima i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora od 20. ožujka 2024., razvidno je da više ne postoje pravo na isplatu dodatka na plaću i uvećanje plaća s osnova posebnih uvjeta rada, a koja je Odluka stupila na snagu objavom u Narodnim Novinama 22. ožujka 2024. Nalaz i mišljenju vještaka Jovića ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno i stručno i koje je utemeljeno na platnim podacima tuženika, a koje tuženik svojim prigovorima nije osporio. Tuženik je nedvojbeno istakao da ne traži pisano očitovanje vještaka niti njegovo saslušanje na ročištu, što samim time istaknute prigovore čini paušalnim, a time i u cijelosti neosnovanim. Vještak je u svom vještvu jasno precizirao da je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. g. da nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada za sate provedene u prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto da je jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena i plaćano što da je vidljivo iz platnih lista. Stoga je vještak obračunao iznose neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po mjesecima rada. Iznosi su dobiveni množenjem broja prekovremenih sati sa osnovnom bruto satnicom te postotkom dodatka, a posljedično manje isplaćenim dodatcima, utvrdio je i iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada je prikazan u tablici 2. a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s prosječnom tromjesečnom satnicom (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. U Tablici broj 3. je izvršena rekapitulacija svih neisplaćenih dodataka i naknada. Daljnji istaknuti prigovori tuženika, također paušalno istaknuti, su sami po sebi kontradiktorni i kao takvi neosnovani. Tuženik neosnovano ističe prigovore neurednosti tužbenog zahtjeva te prigovor kontradiktornosti tužbenog zahtjeva, prigovor preinake, jer po ocjeni ovog suda to ničim nije dokazao a tužbeni zahtjev nije preinačen već je usklađen sa nalazom i mišljenjem vještaka. Posebno je kontradiktorno da se tuženik protivi smanjenju tužbenog zahtjeva kojeg nije ni bilo već neznatnog povećanja istog sukladno izračunu vještaka. Što se tiče prigovora zastare isti je također neosnovan jer je isti tužbeni zahtjev podnesen 7. veljače 2022., a zatraženi vremenski period za isplatu je unutar zastarnog roka od 5 godina, koji je propisan čl. 139. ZR-a. Slijedom navedenog ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

11.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška punomoćnika tužitelja. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 25 bodova, sastav podneska od 11. svibnja 2026. – 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 13. siječnja 2025., 12. lipnja 2025. i 10. lipnja 2026. - za svako po 25 bodova, pristup objavi presude 12,5 bodova, što ukupno daje 137,5 bodova (vrijednost 1 boda= 2,00 eura), što daje iznos od 275,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, što daje ukupno obistinjen trošak u iznosu od 609,20 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 12. ožujka 2025., jer je istim uredila tužbeni zahtjev nakon poziva suda na uređenje sukladno čl. 109. ZPP-a, kao ni trošak zastupanja na ročištu 4. ožujka 2025., jer je isto odgođeno krivnjom tužiteljice koja nije u naloženom roku postupila po nalogu suda, a sve sukladno čl. 155.ZPP-a. Osnovan je prigovor tuženika da punomoćnica tužiteljice nezakonito potražuje uplatu parničnih troškova na svoj račun jer po posljednjem stavu sudske prakse za to treba imati specijalnu punomoć koju u ovom predmetu nije dostavila. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II izreke ove izreci ove presude.

Split, 10. srpnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.