Poslovni broj: Pn-120/2024-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Franjo Šenjug, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 28.05.2026., dana 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju ŽR isplati iznos 2.843,35 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 487,10 EUR od 16.09.2010. do isplate;

- na iznos 565,51 EUR od 16.10.2010. do isplate;

- na iznos 565,51 EUR od 16.11.2010. do isplate;

- na iznos 612,62 EUR od 16.12.2010. do isplate;

- na iznos 612,62 EUR od 16.01.2011. do isplate,

i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju ŽR isplati zatezne kamate koje su tekle:

- na iznos 113,43 EUR od 15.09.2009. do 26.06.2019.;

- na iznos 184,42 EUR od 15.10.2009. do 26.06.2019.;

- na iznos 453,53 EUR od 15.11.2009. do 26.06.2019.:

- na iznos 121,72 EUR od 15.12.2009. do 26.06.2019.;

- na iznos 453,53 EUR od 15.01.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 453,53 EUR od 15.02.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 453,53 EUR od 15.03.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 121,72 EUR od 15.04.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 484,85 EUR od 15.05.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 484,85 EUR od 15.06.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 499,30 EUR od 15.07.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 499,30 EUR od 15.08.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 12,21 EUR od 15.09.2010. do 26.06.2019.,

i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju ŽR isplati iznos 8.740,14 CHF sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16.01.2011. do isplate, i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju ŽR isplati zatezne kamate koje su tekle:

- na iznos 1.244,06 EUR od 16.01.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 2.985,52 EUR od 16.01.2011. do 26.06.2019.,

i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju ŽR isplati zatezne kamate koje su tekle:

- na iznos 3.894,63 CHF od 16.01.2010. do 26.06.2019.;

- na iznos 6.393,04 CHF od 16.01.2011. do 26.09.2019.:

i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju ŽR naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 9.450,40 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.07.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 24.01.2013. tužitelj ŽR zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naložilo da mu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje 10.08.2009. -31.12.2010. isplati iznose 32.194,75 HRK (tuzemne dnevnice), 13.590,90 CHF (inozemne dnevnice) i 38.816,00 HRK (razlika plaće), u bitnom navodeći da je 10.08.2009. doživio prometnu nesreću za koju je odgovoran tuženikov osiguranik DR te da se u navedenom razdoblju nalazio na bolovanju, zbog čega da trpi izgubljenu zaradu u navedenim iznosima.

2. Tuženik Euroherc osiguranje d.o.o. je u odgovoru na tužbu u bitnom osporio svoju odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da dnevnice predstavljaju naknadu troškova putovanja te da kao takve ne mogu predstavljati izgubljenu zaradu te ističući prigovor zastare.

3. U tijeku postupka tužitelj je podneskom od 10.07.2014. (str. 125 spisa) iznio nove činjenične tvrdnje da se utuženo potraživanje, pored izgubljene zarade na ime manje isplaćene plaće i na ime neostvarenih dnevnica, odnosi i na izgubljenu zaradu na ime neostvarenih terenskih dodataka, dodatka za rad u Švicarskoj i dodatka za dnevne potrebe. Takvom dopunom činjeničnog supstrata tužitelj je prema ocjeni ovog suda izvršio preinaku tužbe, a tuženik se po tako preinačenoj tužbi upustio u raspravljanje podneskom od 29.09.2014. (str. 175-176 spisa) odnosno na raspravi od 14.06.2016. (str. 209-210 spisa), pa se stoga u skladu sa čl. 190. st. 4. ZPP smatra da je pristao na tu preinaku.

4. Nadalje, tužitelj je podnescima od 15.04.2016. (str. 202-203 spisa) i 20.01.2023. (str. 389-392 spisa) povisio tužbeni zahtjev, a iako se tuženik usprotivio takvim preinakama tužbe, sud ih je na temelju čl. 190. st. 3. ZPP dopustio raspravnim rješenjem od 27.09.2023. (str. 436 spisa) jer je do njih došlo nakon financijskih vještačenja te su iste svrsishodne za konačno rješenje odnosa između stranaka.

5. U ranijem tijeku prvostupanjskog postupka ovaj sud je najprije presudom posl. br. Pn-68/2019-47 od 10.11.2023. (str. 445-461 spisa) djelomično prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev, međutim povodom tuženikove žalbe ta presuda je djelomično ukinuta odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-226/2024-2 od 10.09.2024. (str. 524-528 spisa) uz vraćanje predmeta na ponovni prvostupanjski postupak uz obrazloženje da je trebalo provesti medicinsko vještačenje na okolnost uzročno - posljedične veze između štetnog događaja i tužiteljevog bolovanja.

6. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to odštetni zahtjev (str. 5 spisa), zapisnik o očevidu (str. 7-11 spisa), potvrda od 13.12.2011. (str. 12-15 spisa), nalozi za službena putovanja (str. 16-30 spisa), obračuni plaće (str. 31-55, 226-230, 336-340 spisa), izvješća o bolovanju (str. 56-73 spisa), rješenje HZMO od 11.02.2013. (str. 90-91 spisa), ugovor o kupoprodaji od 21.06.2007. (str. 95-102 spisa), račun od 29.06.2006. (str. 103-104 spisa), štedna knjižica (str. 105-114 spisa), ugovori o radu specijaliste (str. 127-140, 174 spisa), kolektivni ugovor (str. 141-173 spisa), dopis od 05.03.2013. (str. 205 spisa), IP kartice (str. 216-218 spisa), ugovor o kratkoročnom premještaju (str. 238-247, 332-335 spisa), potvrda od 06.02.2018. (str. 248 spisa), pregledana je medicinska dokumentacija (str. 544-658 spisa), izvršen je uvid u spis Pn-1811/2020, provedeni su financijsko vještačenje (str. 188-194, 209-210, 233, 274, 276-278, 374-378, 436-437, 662-673, 702-716, 724-725 spisa) i medicinsko vještačenje (str. 677-678, 725 spisa) te su saslušani svjedok DR (str. 88 spisa) i tužitelj (str. 87, 181, 303-304, 438 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet parnice je naknada štete zbog izgubljene zarade, i to izgubljene zarade u pogledu neto plaće iz radnog odnosa te u pogledu dnevnica i dodatka za rad u Švicarskoj, dodatka za prehranu, dodatka za dnevne potrebe i terenskog dodatka.

8.1. Konačni tužbeni zahtjev je postavljen podneskom od 05.05.2023. (str. 419 -423 spisa), a u ovoj fazi postupka odlučuje se o dijelu tog zahtjeva za isplatu 2.843,35 EUR i 8.740,14 CHF sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i za isplatu zateznih kamata na iznose koje je tuženik tužitelju dobrovoljno platio u tijeku postupka. Naime, samo u tom dijelu je ranija prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, dok je preostali dio zahtjeva pravomoćno odbijen ranijom prvostupanjskom presudom od 10.11.2023. (protiv odbijajućeg dijela te presude nije podnesena žalba).

9. U postupku nije sporno da je tužitelj 10.08.2009. ozlijeđen u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao i osiguranik tuženika DR. Nije sporno ni da se tužitelj u razdoblju od 10.08.2009. do 31.12.2012. nalazio na bolovanju, s time da je u ovom predmetu utuženo samo razdoblje od 10.08.2009. do 31.12.2010.

9.1. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosima koje je utužio.

10. Iako je tuženik u odgovoru na tužbu najprije osporio postojanje svoje odgovornosti, nakon saslušanja svjedoka DR (njegovog osiguranika) tuženik je na ročištu od 17.04.2014. (str. 88 spisa) izričito priznao odgovornost za nastanak štetnog događaja.

11. Na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i tužiteljevog bolovanja provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku Damiru Vodopivecu, specijalistu medicine rada. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju od 19.02.2025. (str. 677-678 spisa) naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a naročito tešku ozljedu lijeve noge, koje je u nekoliko navrata liječio bolnički kirurški i fizijatrijski te kontinuirano ambulantno; da mu je usprkos takvom liječenju kirurg tek pred kraj 2010. godine preporučio hod sa dvije štake uz nastavak provođenja fizikalne terapije, dok je fizijatar 27.12.2010. utvrdio „subjektivno neznatno poboljšanje. Mjere obujma lijeve nove poslije limfne drenaže bez poboljšanja“, slijedom čega je po mišljenju vještaka tužiteljevo bolovanje u razdoblju od 10.08.2009. do 31.12.2010. u cijelosti u uzročno - posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te je njegova isključiva posljedica. Prilikom usmenog saslušanja vještak je iskazao da je nalaz i mišljenje sačinio temeljem medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona, da se bolovanje vodilo po šifri S72.7, uzrok bolovanja V29, čime se označava „motociklist ozlijeđen drugim i nespecificiranim nezgodama u prijevozu“.

11.1. Sud u cijelosti prihvaća navedeno mišljenje vještaka jer je jasno i obrazloženo te je sačinjeno na temelju tužiteljevog zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije.

11.2. U odnosu na tuženikove navode o tome da je tužitelj bio prekludiran u dostavi medicinske dokumentacije uz podnesak od 20.12.2024. na temelju koje je potom provedeno medicinsko vještačenje, valja istaknuti sljedeće. Parnični postupak u ovom predmetu započeo je tužbom od 24.01.2013., što znači da se na njega nisu primjenjivale odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 25/2013) o održavanju pripremnog ročišta i prekluziji kasnijeg iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, već se u postupak odmah krenulo sa glavnom raspravom. Nakon što je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu od 10.11.2023., ovaj sud je u ponovljenom prvostupanjskom postupku u skladu sa čl. 108. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 80/2022) dana 12.12.2024. održao pripremno ročište (str. 530-533 spisa) na kojem je tužitelj u skladu sa uputom drugostupanjskog suda predložio provođenje medicinskog vještačenja te je kao dokaz predložio medicinsku dokumentaciju koju se obvezao dostaviti u kraćem roku, a sud mu je raspravnim rješenjem o zaključenju prethodnog postupka dodijelio rok od 15 dana za dostavu te dokumentacije, čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 20.12.2024. Stoga je tužitelj navedeni dokaz (medicinsku dokumentaciju) predložio pravovremeno u smislu čl. 299. ZPP te su svi tuženikovi navodi o prekluziji neosnovani. Osim toga i sam je drugostupanjski sud u ukidnoj odluci naveo da se za potrebe vještačenja može pribavljati daljnja medicinska dokumentacija. Stoga su bez značaja svi tuženikovi navodi kojima dovodi u pitanje nalaz i mišljenje medicinskog vještaka implicirajući da je ono provedeno na temelju medicinske dokumentacije za čiju dostavu je nastupila prekluzija.

11.3. Slijedom navedenoga, na temelju mišljenja medicinskog vještaka sud utvrđuje da postoji isključiva uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i tužiteljevog bolovanja u utuženom razdoblju od 10.08.2009. do 31.12.2010.

12. Po čl. 1046. ZOO štetu predstavlja, između ostaloga, i sprječavanje povećanja imovine (izmakla korist). Po čl. 1089. ZOO oštećenik ima pravo na naknadu izmakle koristi (st. 1.), a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (st. 3.). Po čl. 1090. ZOO sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja š tete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

12.1. U skladu sa citiranim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu štete u vidu zarade koju je bio onemogućen ostvariti u okviru svojeg radnog odnosa, u razdoblju tijekom kojeg zbog posljedica štetnog događaja nije mogao raditi.

13. Na temelju dostavljenih ugovora o radu sa pripadajućim aneksima (str. 127-140 spisa) sud utvrđuje da se tužitelj prije i nakon štetnog događaja (uključujući i čitavo vrijeme bolovanja) nalazio u radnom odnosu sa poslodavcem Alstom Hrvatska d.o.o., na radnom mjestu Specijaliste konstruktora.

14. Nadalje, na temelju Potvrde poslodavca od 13.12.2011. (str. 12-15 spisa) i Naloga za službeno putovanje u inozemstvo (str. 16-30 spisa) sud utvrđuje da je prije štetnog događaja tužitelj u sklopu obavljanja poslova svojeg radnog mjesta često bio upućivan u Švicarsku, kod inozemnog društva Alstom Switzerland Ltd. (koje je povezano društvo sa tužiteljevim poslodavcem Alstom Hrvatska d.o.o.). Tako iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužitelj tijekom 2006. godine na službenom putovanju u Švicarskoj proveo 186 dana; da je 2007. godine tamo proveo 179,5 dana; zatim 2008. godine 141 dan te konačno 2009. godine (do štetnog događaja od 10.08.2009.) ukupno 101 dan.

15. Također, iz Ugovora o kratkoročnom premještaju od 26.02.2013. (str. 238 -247 spisa) proizlazi da je tim ugovorom regulirano tužiteljevo daljnje povremeno upućivanje u Švicarsku, s time da je taj ugovor sklopljen nakon tužiteljevog povratka s bolovanja.

16. S obzirom na izloženi broj dana koje je tužitelj prije štetnog događaja svake godine od strane poslodavca bio upućivan na rad u Švicarskoj te da je neposredno nakon povratka s bolovanja sa poslodavcem regulirao daljnje povremeno upućivanje u Švicarsku, sud utvrđuje da bi po redovnom tijeku stvari, u periodu u kojem je bio na bolovanju, tužitelj istom dinamikom kao i ranije bio upućivan na rad u Švicarsku – da nije bilo štetnog događaja.

17. Tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade postavlja u odnosu na plaću koja bi mu bila isplaćivana da je u utuženom razdoblju bio upućivan na rad u Švicarsku, kao i u odnosu na dodatne naknade koje bi mu bile isplaćivane zbog tog upućivanja.

18. Što se tiče iznosa tužiteljeve plaće na koju je imao pravo dok je radio, na temelju isprava u spisu sud utvrđuje da je ista za utuženo razdoblje bila ugovorena kako slijedi:

- od 01.04.2009. u godišnjem bruto iznosu 142.440,00 HRK (u 12 mjesečnih isplata), i to sukladno Anexu II. ugovora o radu od 01.04.2009. (str. 132 spisa) kojeg je tužitelj sklopio sa svojim poslodavcem Alstom Hrvatska d.o.o.;

- od 01.04.2010. u godišnjem bruto iznosu 147.440,00 HRK (u 12 mjesečnih isplata), i to sukladno Ugovoru o radu od 01.04.2010. (str. 133-136 spisa) kojeg je tužitelj sklopio sa svojim poslodavcem Alstom Hrvatska d.o.o.

19. Imajući u vidu s jedne strane da je tuženik (kao osiguratelj) priznao svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, a s druge strane da je tužiteljeva naknada plaće za vrijeme bolovanja notorno bila manja od one plaće koju bi ostvarivao da je radio (što je potvrđeno i svim varijantama nalaza financijskog vještaka), tužitelj u svakom slučaju ima pravo na naknadu izgubljene zarade u visini razlike između naknade plaće koja mu je isplaćivana za vrijeme bolovanja i one neto plaće koju bi mu poslodavac isplaćivao u radnom odnosu (da nije bio na bolovanju).

20. Nadalje, tužiteljevi ugovori o radu (str. 127-140 spisa) predviđaju da bi tužitelj inače imao pravo i na dnevnice za službeno putovanje, troškove prijevoza, terenski dodatak i naknadu za odvojeni život, i to u skladu sa Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima (članak 8. svih ugovora o radu). Međutim, tužitelj u spis nije dostavio navedeni Pravilnik na kojeg upućuju ugovori o radu, ali je dostavio Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca u Alstom Hrvatska d.o.o. iz 2008. godine (str. 141-173 spisa), po kojem radnik ima pravo na isplatu dnevnica za službena putovanja u inozemstvo (čl. 90.), naknadu troškova prijevoza na službenom putovanju (čl. 93.), terenski dodatak (čl. 94.) i naknadu za odvojeni život od obitelji (čl. 98.).

21. Pored navedenoga, tužitelj je u spis dostavio Potvrdu poslodavca Alstom Hrvatska d.o.o. od 13.12.2011. (str. 12-15 spisa) iz koje proizlazi da su mu za razdoblja provedena na službenom putu u Alstom Switzerland Ltd. isplaćivane naknade kako slijedi: za 2006. godinu 36.057,08 HRK i 15.050,00 CHF; za 2007. godinu 41.091,44 HRK i 14.452,70 CHF; za 2008. godinu 22.593,92 HRK i 11.939,40 CHF te za 2009. godinu (do štetnog događaja) 15.800,96 HRK i 8.999,10 CHF.

22. Uz navedenu Potvrdu priložene su tablice ovjerene pečatom poslodavca, u kojima su preciznije navedena razdoblja tužiteljevog boravka u Švicarskoj te su ujedno navedene i iste one naknade koje je poslodavac iznio u Potvrdi od 13.12.2011., s time da su u tim tablicama navedene naknade naznačene u rubrikama "dnevnice".

23. S tim u vezi, valja istaknuti da se tužitelj u tijeku postupka nije određeno izjasnio niti obrazložio koji je bio pravni temelj isplata tih "dnevnica" prije štetnog događaja, da li Pravilnik o plaćama (koji nije dostavljen u spis, ali na njega upućuje ugovor o radu), Kolektivni ugovor (koji je dostavljen u spis) ili neki treći akt. Osim toga, iako je tužitelj u svojim stranačkim iskazima (str. 181-182, 303-304 spisa) pojašnjavao da mu je poslodavac za vrijeme boravka u Švicarskoj, osim osiguranja smještaja i prijevoza, isplaćivao i troškove prehrane, higijene i ostalih dnevnih troškova, kao i terenski dodatak te dodatak za rad u Švicarskoj, u dokumentaciji tužiteljevog poslodavca koja je priložena spisu (str. 12-15 spisa), iznosi koji su mu prije štetnog događaja isplaćivani zbog upućivanja u Švicarsku bili su označeni kao "dnevnice".

24. Na temelju takvog stanja spisa, sudu ne preostaje ništa drugo nego zaključiti da je prije štetnog događaja od 10.08.2009., za razdoblja u kojima je bio upućivan na rad u Švicarsku, tužitelj imao pravo na "dnevnice", i to u iznosima koji su navedeni u Potv rdi poslodavca od 13.12.2011. (str. 12 spisa).

25. Tuženik u konačnici niti ne osporava tužiteljevu izgubljenu zaradu po osnovi tih "dnevnica" koje su mu isplaćivane prije štetnog događaja, jer mu je u tijeku postupka za utuženo razdoblje dobrovoljno isplatio nesporni iznos izgubljene zarade upravo u odnosu na te "dnevnice".

26. Tužitelj je međutim tijekom postupka počeo tvrditi (podnesak od 10.07.2014. – str. 125 spisa), i to je glavni predmet prijepora sa tuženikom u ovoj parnici, da mu izgubljenu zaradu za utuženo razdoblje ne treba utvrđivati u odnosu na redovnu plaću iz ugovora o radu (točka 18. ovog obrazloženja) i u odnosu na "dnevnice" koje je primao prije štetnog događaja (točka 21. ovog obrazloženja) – nego u odnosu na redovnu plaću i dodatne naknade koji su predviđeni Ugovorom o kratkoročnom premještaju od 26.02.2013. (str. 238-247 spisa), kojeg je sklopio sa poslodavcem Alstom Hrvatska d.o.o. i švicarskim društvom Alstom Switzerland Ltd. neposredno nakon što mu je završilo bolovanje zbog štetnog događaja.

27. Drugim riječima, tužitelj tvrdi da bi u utuženom razdoblju od 10.08.2009. do 31.12.2010., da nije bio na bolovanju, redovnu plaću i dodatne naknade za upućivanje na rad u Švicarsku primao u onim iznosima koji su bili predviđeni Ugovorom o kratkoročnom premještaju od 26.02.2013. (a koji da je zbog njegovog bolovanja sklopljen tek nakon što je to bolovanje završilo), a ne u onim iznosima koji su mu bili isplaćivani prije štetnog događaja.

28. Budući da je na njemu teret dokazivanja visine štete, tužitelj je s obzirom na svoje navode bio dužan dokazati da bi mu se kroz čitavo utuženo razdoblje (od 10.08.2009. do 31.12.2010.) redovna plaća te dodatne naknade za upućivanje na rad u Švicarsku isplaćivale upravo u onim iznosima koji su kasnije bili predviđeni Ugovorom o kratkoročnom premještaju od 26.02.2013., a ne prema iznosima redovne plaće iz ugovora o radu i prema "dnevnicama", koji su mu (nesporno) isplaćivani prije štetnog događaja.

29. Navedeni Ugovor o kratkoročnom premještaju od 26.02.2013. (Short term assignment letter – odnosno kako su ga tužitelj i tuženik u ovoj parnici označavali – STAL ugovor) sklopljen je između tužitelja, njegovog poslodavca Alstom Hrvatska d.o.o. te švicarskog društva Alstom Switzerland Ltd., a po njemu tužitelj ima pravo na:

- godišnju bruto plaću u iznosu 158.940,13 HRK;

- premiju za premještaj u iznosu 5.400,00 HRK (ovisno o broju dana premještaja), s time da tužitelj ovu naknadu označava kao "terenski dodatak";

- dodatak za rad u Švicarskoj u iznosu 4.198,48 CHF (ovisno o broju dana premještaja);

- dnevnice u iznosima 55,00 CHF (prehrana) i 26,00 CHF (ostali dnevni troškovi), s time da tužitelj te dnevnice označava kao "dodatak za prehranu" i "dodatak za osobne potrebe".

30. Tužiteljeva tvrdnja da bi mu i u utuženom razdoblju primanja bila isplaćivana po STAL ugovoru, značila bi ustvari da su njegov poslodavac Alstom Hrvatska d.o.o. i švicarsko društvo Alstom Switzerland Ltd. imali namjeru tužitelju priznati plaću i naknade u navedenim iznosima još u kolovozu 2009. te da je to spriječio štetni događaj od 10.08.2009. Iako bi navedeno bilo teoretski moguće, iz provedenih dokaza se to ne može utvrditi. Naime, i sam tužitelj je u svojem stranačkom iskazu od 27.09.2023. (str. 438 spisa) iskazao da mu prije štetnog događaja iz kolovoza 2009. nikada nije nuđeno sklapanje STAL ugovora (kakvog je sklopio nakon povratka s bolovanja) i da ne zna kada su se u firmi STAL ugovori počeli potpisivati za upućivane radnike. Stoga je neživotno i nelogično da bi tužitelj po STAL ugovoru bio plaćen već od dana štetnog događaja 10.08.2009. odnosno od prvog dana bolovanja, kako to tvrdi u ovoj parnici.

31. Tužitelj je u spis dostavio dopis od 05.03.2013. (str. 205 spisa), kojim mu je njegov poslodavac Alstom Hrvatska d.o.o. potvrdio da je za vrijeme njegovog dugotrajnog bolovanja, na ostale radnike koji su bili upućeni na rad u inozemstvo primjenjivao STAL ugovore kao tripartitne ugovore između domaćeg poslodavca, stranog poslodavca i radnika.

32. Također, tužitelj je u spis dostavio i Potvrdu od 06.02.2018. (str. 248 spisa) izdanu od strane General Electric Hrvatska d.o.o. (ranijeg naziva Alstom Hrvatska d.o.o.), u kojoj je navedeno da se, za vrijeme tužiteljevog dugotrajnog bolovanja, na radnike upućene na rad u inozemstvo primjenjivao STAL ugovor, sa istim uređenim pravima i obvezama kao tužiteljev STAL ugovor od 25.02.2013. Ujedno je potvrđeno da bi tužitelj, da je radio u periodu dok je bio na dugotrajnom bolovanju, imao ista prava i obaveze kao i temeljem STAL ugovora kojeg je potpisao 25.02.2013.

33. Međutim, iz navedenih dopisa i Potvrde poslodavca ne može se utvrditi kada se točno započelo sa sklapanjem takvih STAL ugovora, odnosno ne može se utvrditi da se sa sklapanjem tih ugovora započelo upravo u kolovozu 2009. (prvi mjesec tužiteljevog bolovanja), pa da bi tužitelj već od tada bio plaćen po tom ugovoru.

34. Iako je u dopisu i Potvrdi poslodavca uopćeno navedeno da se na radnike upućene u inozemstvo za vrijeme tužiteljevog dugotrajnog bolovanja primjenjivao STAL ugovor, valja imati na umu da je tužitelj prema stanju spisa na dugotrajnom bolovanju (od 10.08.2009. do 31.12.2012.), pa kada je poslodavac nekoliko godina kasnije (2013. odnosno 2018.) potvrdio da se za vrijeme njegovog dugotrajnog bolovanja primjenjivao STAL ugovor, sud tu potvrdu ne može protumačiti na način da to znači da se STAL ugovor primjenjivao baš od prvog dana bolovanja (10.08.2009.), pogotovo u situaciji u kojoj prije štetnog događaja nije bilo govora o sklapanju STAL ugovora (kako to proizlazi iz iskaza tužitelja).

35. S druge strane, poslodavac Alstom Hrvatska d.o.o. je po nalogu suda u spis dostavio podatke o usporednom radniku (str. 331-341 spisa), iz kojih proizlazi da se za tog usporednog radnika STAL ugovor počeo primjenjivati sa danom 01.09.2010.

36. Dovodeći u međusobnu vezu tužiteljev iskaz o tome da se STAL ugovori nisu sklapali prije kolovoza 2009. (i da nije bilo govora o njima), zatim potvrdu poslodavca da su se za vrijeme tužiteljevog dugotrajnog bolovanja takvi ugovori primjenjivali na radnike upućene u inozemstvo te konačno STAL ugovor usporednog radnika koji se za njega počeo primjenjivati od 01.09.2010., sud zaključuje da su se STAL ugovori na radnike upućene u inozemstvo nisu počeli primjenjivati odmah u kolovozu 2009. (na početku tužiteljevog bolovanja), nego tek tijekom 2010. godine, pri čemu sud kao početak primjene tih ugovora uzima 01.09.2010., kako to proizlazi iz podataka za usporednog radnika.

37. S tim u vezi, sud utvrđuje da bi se od 01.09.2010. na tužitelja primjenjivao STAL ugovor upravo sa istim onim sadržajem sa kojim je kasnije sklopljen nakon njegovog povratka sa bolovanja, jer s jedne strane to izričito proizlazi iz Potvrde poslodavca od 06.02.2018. (str. 248 spisa), a s druge strane iz stanja spisa ne proizlazi da je usporedni radnik 2013. godine (kad i tužitelj) sklapao novi STAL ugovor koji bi bio različit od prvog kojeg je sklopio 2010. godine.

38. Prema tome, postupajući u okviru činjeničnih navoda stranaka i dokaza koje su iznijele, sud zaključuje:

- da je tužitelj prije štetnog događaja od strane svog poslodavca bio redovito upućivan na rad u Švicarsku;

- da bi po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, na rad u Švicarskoj bio upućivan i u utuženom razdoblju od 10.08.2009. do 31.12.2010. (kada zbog bolovanja nije radio);

- da je prije štetnog događaja tužitelju redovna plaća bila isplaćivana sukladno sklopljenom ugovoru o radu te su mu dodatno bile isplaćivane i "dnevnice" za vrijeme upućivanja na rad u Švicarsku (što tuženik ni ne osporava);

- da je poslodavac za vrijeme tužiteljevog bolovanja, u odnosu na radnike upućene u inozemstvo, započeo primjenjivati STAL ugovore;

- da bi se na tužitelja po redovnom tijeku stvari STAL ugovor počeo primjenjivati 01.09.2010. (kao za usporednog radnika).

39. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da bi za vrijeme bolovanja, u prvom dijelu utuženog razdoblja – od 10.08.2009. do 31.08.2010. – tužitelj redovnu plaću ostvarivao na temelju ugovora o radu od 01.04.2009. i 01.04.2010. (točka 18. obrazloženja) te "dnevnice" zbog upućivanja u Švicarsku u iznosima kojim su mu isplaćivani prije štetnog događaja (točka 21. obrazloženja), dok bi u drugom dijelu utuženog razdoblje

– od 01.09.2010. do 31.12.2010. – redovnu plaću i dodatke zbog upućivanja na rad u Švicarsku ostvarivao u skladu sa STAL ugovorom (točka 29. obrazloženja).

39.1. Stoga se tužiteljeva izgubljena zarada valja utvrđivati upravo s obzirom na prethodno navedene primitke koje bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao da nije bio na bolovanju, uključujući i primitke po STAL ugovoru za razdoblje od 01.09.2010. pa nadalje. Pritom valja istaknuti da u konkretnom slučaju nema razloga tužiteljevu izgubljenu zaradu utvrđivati prema podacima usporednog radnika (u kojem smjeru je u tijeku postupka sačinjen drugi dopunski nalaz vještaka od 14.12.2022. – str. 374-378 spisa). Naime, podaci o usporednom radniku su u ovoj parnici bili relevantni samo kako bi se potvrdilo da bi tužitelj u utuženom razdoblju bio upućivan na rad u Švicarsku (isto kao i drugi radnici) te radi potvrde da su se tijekom tužiteljevog bolovanja na upućene radnike zaista započeli primjenjivati STAL ugovori. Tužitelj je imao svoj ugovor o radu i svoj STAL ugovor (koji bi, kako je već obrazloženo, bio jednak i u utuženom razdoblju), pa nema razloga njegovu izgubljenu zaradu utvrđivati prema podacima usporednog radnika.

39.2. U odnosu na navode tuženika o tome da su se naknade koje je tužitelj primao za rad u Švicarskoj možda smatrale oporezivim primitkom, valja istaknuti da iz nalaza vještaka od 06.12.2017. (str. 233 spisa) proizlazi da se na temelju dokumentacije u spisu ne može utvrditi da je postojala obveza oporezivanja tih primitaka u Švicarskoj, čemu tuženik dalje nije prigovarao, pa stoga sud temeljem pravila o teretu dokazivanja utvrđuje da se nije radilo o oporezivim primicima kako to tuženik implicira , pa nema mjesta ni umanjivanju izgubljene zarade za iznos navodne porezne obveze.

39.3. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, vezano uz izazivanje štetnog događaja u kojem je tužitelj ozlijeđen, tuženikov osiguranik DR je presudom Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-50/2010 od 03.11.2010., koja je postala pravomoćna 23.11.2011. (str. 424-429 spisa), pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz čl. 272. st. 1. KZ/97 – izazivanje prometne nesreće, a sukladno čl. 19. st. 1. KZ/97 zastara kaznenog progona za to kazneno djelo bila je propisana u trajanju 5 godina. Po čl. 231. ZOO kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (st. 1.), a prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete (st. 2.). Protivno navodima tuženika, za primjenu navedenih odredbi nije odlučno je li tužitelj kao oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinsko -pravni zahtjev, jer to ne proizlazi iz sadržaja čl. 231. ZOO. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 24.01.2013., a preinačena podnescima od 10.07.2014. (str. 125 spisa) odnosno 15.04.2016. (str. 202-203 spisa), sud utvrđuje da od dana pravomoćnosti kaznene osude tuženikovog osiguranika (23.11.2011.) pa do tih utuženja nije protekao petogodišnji zastarni rok u smislu čl. 231. ZOO u vezi čl. 272. st. 1. i čl. 19. st. 1. KZ/97 (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 02.10.2023.). Što se tiče posljednje preinake iz podneska od 20.01.2023. (str. 389-392 spisa), tužitelj je tim podneskom nakon posljednjeg financijskog vještačenja razmjerno neznatno povisio tužbeni zahtjev u odnosu na preinaku iz ranijeg podneska od 15.04.2016., ali je zastara u svakom slučaju prekinuta podnošenjem tužbe u ovom predmetu jer se radilo o nepravoj preinaci tužbe iz iste činjenične osnove.

40. U odnosu na redovnu plaću, tužiteljeva izgubljena zarada se može sastojati samo u razlici između naknade za bolovanje koju je faktično primao i iznosa neto plaće koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario da nije bio na bolovanju.

40.1. Što se pak tiče „dnevnica“ (za razdoblje do 31.08.2010.) odnosno drugih dodataka zbog upućivanja na rad u Švicarskoj (za razdoblje nakon 01.09.2010.), valja istaknuti da je svrha svih tih naknada pokriće stvarnih troškova koje radnik (tužitelj) ima za vrijeme rada u inozemstvu. Stoga se ne mogu čitavi navedeni iznosi naknada smatrati izgubljenom zaradom tužitelja (jer bi inače imao stvarne troškove koje je iz njih trebao podmirivati), već se izgubljenom zaradom mogu smatrati samo oni iznosi koje bi tužitelj po redovnom tijeku stvari uštedio (Revr-1156/2013 od 21.10.2014.). Tužitelj je tužbom od 24.01.2013. utužio 70% iznosa dodatnih naknada koje su mu isplaćivane, a tek je u daljnjem tijeku postupka (po prvi puta u stranačkom iskazu od 01.12.2014. – str. 181 spisa) počeo tvrditi da je uvijek uspijevao uštediti 90% tih naknada. Međutim, ušteda u tako visokom postotku nije životna ni uvjerljiva, jer nije logično da bi poslodavac, ustvari na svoju štetu, naknade za pokriće stvarnih troškova radnicima isplaćivao u toliko očiglednom nesrazmjeru sa stvarnim potrebama. Imajući u vidu sve navedeno, sud utvrđuje da bi tužitelj u utuženom razdoblju po redovnom tijeku stvari uštedio 70% "dnevnica" (do 31.08.2010.) odnosno 70% terenskog dodatka i dodatka za rad u Švicarskoj, prehranu i osobne potrebe (od 01.09.2010.), a ne 90% tih iznosa kako je tužitelj počeo tek naknadno tvrditi u ovoj parnici.

41. Između stranaka nije sporno da je tuženik u tijeku ove parnice tužitelju izvršio 3 dobrovoljne uplate na ime potraživanja koje je utuženo u ovoj parnici (navodi tuženika iz podneska od 29.03.2023. – str. 396 spisa i tužitelja iz podneska od 05.05.2023. – str. 420 spisa), i to na ime izgubljene zarade po osnovi redovne plaće 32.669,03 HRK (uplata od 26.06.2019.) te na ime izgubljene zarade po osnovi dodatnih naknada iznose 50.290,80 HRK i 51.365,42 HRK (uplate od 26.06.2019. i 25.03.2021.).

41.1. S obzirom na navedena plaćanja, tužitelj je podneskom od 05.05.2023. (str. 419-423 spisa) izvršio uračunavanje na način da je tuženik tim djelomičnim uplatama podmirio dio glavnice (a ne zatezne kamate). Tužitelj kao vjerovnik je ovlašten odabrati takvu opciju uračunavanja koja nije ne štetu dužnika, jer je pravilo o načinu uračunavanja iz čl. 172. ZOO najtegotnije za dužnika i ono štiti vjerovnika, koji je ovlašten odabrati drugačiji (za dužnika manje tegotan) način uračunavanja.

42. Sud je rješenjem od 13.12.2024. (str. 536-537 spisa) odredio provođenje dodatnog financijskog vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću upravo u skladu sa prethodnim utvrđenjima o tome na kakvu izgubljenu zaradu tužitelj ima pravo (točke 39., 40., 40.1., 41. i 41.1. obrazloženja).

42.1. Vještak je potom sačinio nalaz i mišljenje od 10.02.2025. (str. 662-675 spisa) kojim je izračunao izgubljenu zaradu tužitelja, međutim na način da je zatezne kamate obračunao u apsolutnom iznosu (bez uvažavanja činjenice da je dio tužbenog zahtjeva pravomoćno odbijen) i na način da je izgubljenu zaradu u pogledu dodataka zbog upućivanja na rad u Švicarsku obračunavao u HRK odnosno EUR, iako se dio te izgubljene zarade treba obračunavati u CHF kako je tužitelj ostvarivao te dodatke.

42.2. Potom je vještak po uputama suda iz rješenja od 13.12.2024. (str. 536-537 spisa) i rješenja od 07.10.2025. (str. 698 spisa) sačinio dodatni nalaz od 06.11.2025. (str. 702-716 spisa) u kojem je dao mišljenje da, uz uračunavanje tuženikovih dobrovoljnih uplata od 26.06.2019. i 25.03.2021., nepodmireno potraživanje tužitelja iznosi kako slijedi:

- nepodmireno potraživanje izgubljene zarade u pogledu neto plaće sastoji se od glavnice u iznosu 2.843,35 EUR te od zateznih kamata u iznosu 6.609,12 EUR (zatezne kamate obračunate do 26.06.2019. i izražene u apsolutnom iznosu), s time da na nepodmirenu glavnicu od 2.843,35 EUR teče daljnja zatezna kamata od 27.06.2019.;

- nepodmireno potraživanje izgubljene zarade u pogledu neušteđenog dijela posebnih naknada zbog upućivanja na rad u Švicarskoj sastoji se od glavnice u iznosu 8.740,14 CHF te od zateznih kamata u iznosu 18.568,32 CHF (zatezne kamate obračunate do 25.03.2021. i izražene u apsolutnom iznosu), s time da na nepodmirenu glavnicu od 8.740,14 CHF teče daljnja zatezna kamata od 26.03.2021.

42.3. Na taj način vještak je potvrdio da glavnica nepodmirenog potraživanja izgubljene zarade iznosi upravo onoliko koliko u ovoj fazi postupka iznosi tužiteljev zahtjev, i to 2.843,35 EUR u pogledu redovne plaće te 8.740,14 CHF u pogledu neušteđenih posebnih dodataka zbog upućivanja na rad u Švicarskoj. Što se tiče zateznih kamata, budući da tužitelj ne zahtijeva njihovu isplatu u apsolutnom iznosu (kako ih je vještak obračunao u posljednjem nalazu od 06.11.2025.), već tužitelj zahtijeva njihovu isplatu u relativnom iznosu, vještak je prilikom usmenog saslušanja od 28.05.2026. (str. 724-725 spisa) dao mišljenje da na nepodmireni iznos glavnice od 2.843,35 EUR zatezne kamate teku na pojedinačne iznose 487,09 EUR (od 16.09.2010. do isplate); 565,51 EUR (od 16.10.2010. do isplate); 565,51 (od 16.11.2010. do isplate); 612,62 EUR (od 16.12.2010. do isplate) te 612,62 EUR (od 16.01.2011. do isplate), dok na nepodmireni iznos glavnice 8.740,14 CHF zatezne kamate teku na pojedinačne iznose 78,95 CHF (od 16.09.2010. do isplate); 2.165,31 CHF (od 16.10.2010. do isplate); 2.165,31 CHF (od 16.11.2010. do isplate); 2.165,31 CHF (od 16.12.2010. do isplate) te 2.165,26 CHF (od 16.01.2011. do isplate).

42.4. Sud u cijelosti prihvaća navedena mišljenja vještaka iz pisanog nalaza od 06.11.2025. i sa usmenog saslušanja od 28.05.2026., jer su jasna, neproturječna i obrazložena, a ni stranke na njih nisu imale primjedbi u računskom dijelu već je tuženik iznosio primjedbe isključivo pravne naravi, međutim o tome odlučuje sud a ne vještak. Pritom valja istaknuti da je vještak nalaze i mišljenja od 06.11.2025. i 28.05.2026. sačinio u cijelosti u skladu sa uputama suda iz rješenja od 13.12.2024. i 07.10.2025., koje upute se temelje na utvrđenjima ovog suda o tome na kakvu točno izgubljenu zaradu tužitelj ima pravo (točke 39., 40., 40.1., 41. i 41.1. obrazloženja). Stoga sud nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog za provođenje novog financijskog vještačenja.

43. Slijedom svega navedenoga, sud utvrđuje da je tuženik tužitelju na ime izgubljene zarade, pored onoga što mu je dobrovoljno platio u tijeku ove parnice, dužan isplatiti i:

- daljnjih 2.843,35 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su navedeni pod točkom 42.3. obrazloženja;

- daljnjih 8.740,14 CHF sa zateznim kamatama od 16.01.2011. (a ne sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene pod točkom 42.3., jer tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom u tom dijelu traži isplatu zateznih kamata od kasnijeg datuma 16.01.2011.),

pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkama I. i III. izreke ove presude.

44. Nadalje, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose izgubljene zarade koje je tuženik u tijeku ove parnice dobrovoljno podmirio svojim uplatama od 26.06.2019. i 25.03.2021. (točka 41. obrazloženja).

44.1. S tim u vezi valja istaknuti da su u nalazu vještaka od 06.11.2025. sadržane tablice u kojima su prikazani svi pojedinačni mjesečni iznosi izgubljene zarade po svim osnovama (i za redovnu plaću i za sve vrste dodataka), dok iz usmenog iskaza vještaka od 28.05.2026. proizlazi koji pojedinačni mjesečni iznosi su ostali nepodmireni, čime se dolazi do zaključka o tome koji pojedinačni mjesečni iznosi jesu podmireni dobrovoljnim uplatama tuženika, a na te mjesečne iznose tužitelju pripadaju zatezne kamate jer se radilo o podmirenju obveze sa zakašnjenjem.

45. U pogledu redovne plaće, iz mišljenja kojeg je vještak iznio prilikom usmenog saslušanja od 28.05.2026. proizlazi da su ostali nepodmireni pojedinačni mjesečni iznosi izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2010. (dospijeće 16.09.2010.) pa nadalje, što znači da je tuženik dobrovoljnim uplatama podmirio pojedinačne mjesečne iznose izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2009. (dospijeće 16.09.2009.) pa do kolovoza 2010. (dospijeće 16.09.2010.).

45.1. Iz nalaza vještaka od 06.11.2025., i to Tabele 1c (str. 703 spisa), proizlazi da su za navedeno razdoblje pojedinačni iznosi izgubljene zarade po osnovi redovne plaće iznosili kako slijedi: 113,43 EUR za kolovoz 2009.; 184,42 EUR za rujan 2009.; 453,53 EUR za listopad 2009.; 121,72 EUR za studeni 2009.; 453,53 EUR za prosinac 2009.; 453,53 EUR za siječanj 2010.; 453,53 EUR za veljaču 2010.; 121,72 EUR za ožujak 2010.; 484,85 EUR za travanj 2010.; 484,85 EUR za svibanj 2010.; 499,30 EUR za lipanj 2010.; 499,30 EUR za srpanj 2010.; te 499,30 EUR za kolovoz 2010. (budući da je prema mišljenju vještaka za kolovoz 2010. ostalo nepodmireno 487,09 EUR, to znači tuženik za ovaj mjesec dobrovoljnom uplatom podmirio dio izgubljene zarade od 12,21 EUR).

45.2. Budući da je dakle tuženik dobrovoljnom uplatom od 26.06.2019. tužitelju podmirio navedene pojedinačne mjesečne iznose izgubljene zarade, to je tuženiku valjalo naložiti da tužitelju isplati zatezne kamate na te pojedinačne iznose od dana njihovog dospijeća pa do dana plaćanja 26.06.2019., pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

46. Nadalje, što se tiče posebnih dodataka zbog upućivanja na rad u Švicarskoj, iz nalaza vještaka od 06.11.2025. i usmenog iskaza vještaka od 28.05.2026. proizlazi da su ostali nepodmireni samo pojedinačni mjesečni iznosi izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2010. (dospijeće 16.09.2010.) pa nadalje, i to samo izgubljena zarada u CHF. To znači da je tuženik dobrovoljnim uplatama podmirio pojedinačne mjesečne iznose izgubljene zarade po osnovi dodataka u CHF za razdoblje od kolovoza 2009. pa do kolovoza 2010. („dnevnice“ u CHF), kao i u cijelosti izgubljenu zaradu po osnovi dodataka u HRK („dnevnice“ u HRK do 31.08.2010. i terenski dodatak u HRK nakon 01.09.2010.) jer vještak nije iskazao postojanje glavnice nepodmirenog dugovanja za taj dio potraživanja.

47. U tom pogledu, što se tiče dodataka u CHF, iz nalaza vještaka od 06.11.2025., i to Tabele 2c (str. 705 spisa), proizlazi da su mjesečni iznosi izgubljene zarade u valuti CHF (što se odnosi na „dnevnice“ u CHF) iznosili 744,54 CHF za kolovoz 2009. te po 801,84 CHF za svaki mjesec od rujna 2009. do kolovoza 2010., s time da je vještak izračunao da je za kolovoz 2010. ostalo nepodmireno 78,95 CHF, što znači tuženik za taj mjesec dobrovoljnom uplatio podmirio dio izgubljene zarade od 722,89 CHF. To znači da je tuženik dobrovoljnim uplatama podmirio izgubljenu zaradu po osnovi „dnevnica“ u CHF za 2009. godinu u iznosu 3.951,90 CHF, a za 2010. godinu u iznosu 6.393,04 CHF. S obzirom na tužbeni zahtjev kakvog je postavio (zatezne kamate na podmirene iznose dodataka u CHF ne traži od svakog pojedinačnog mjesečnog dospijeća, nego od 16.01. iduće godine za prethodnu godinu) te da se u ovoj fazi postupka u tom dijelu odlučuje o nešto manjem zahtjevu tužitelja (ostatak je pravomoćno odbijen), to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata koje na 3.894,63 CHF (podmirena izgubljena zarada „dnevnica“ u CHF za 2009.) teku od 16.01.2010. te zateznih kamata koje na 6.393,04 CHF (podmirena izgubljena zarada „dnevnica“ u CHF za 2010.) teku od 16.01.2011., pa do dana izvršenog plaćanja. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

48. Nadalje, što se tiče dodataka u HRK, iz nalaza vještaka od 06.11.2025., i to Tabele 2c (str. 705 spisa), proizlazi da su mjesečni iznosi izgubljene zarade u valuti HRK (što se do 31.08.2010. odnosi na „dnevnice“ u HRK, a od 01.09.2010. se odnosi na terenski dodatak u HRK) iznosili 1.791,92 HRK (237,83 EUR) za kolovoz 2009., zatim po 1.929,82 HRK (256,13 EUR) za svaki mjesec od rujna 2009. do kolovoza 2010. te po 1.764,00 HRK (234,12 EUR) za svaki mjesec od rujna 2010. do prosinca 2010. – što ukupno za 2009. iznosi 1.262,35 EUR, a za 2010. godinu iznosi 2.985,52 EUR po osnovi „dnevnica“ u HRK odnosno terenskog dodatka u HRK. S obzirom na tužbeni zahtjev kakvog je postavio (zatezne kamate na podmirene iznose dodataka u HRK ne traži od svakog pojedinačnog mjesečnog dospijeća, nego od 16.01. iduće godine za prethodnu godinu) te da se u ovoj fazi postupka u tom dijelu odlučuje o nešto manjem zahtjevu tužitelja (ostatak je pravomoćno odbijen), to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata koje na 1.244,06 EUR (podmirena izgubljena zarada „dnevnica“ u HRK za 2009.) teku od 16.01.2010. te zateznih kamata koje na 2.985,52 EUR (podmirena izgubljena zarada „dnevnica“ u HRK i terenskog dodatka u HRK za 2010.) teku od 16.01.2011., pa do dana izvršenog plaćanja. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

49. Odluka o stopi zateznih kamata temelji se na čl. 29. ZOO pri čemu je do 31.07.2015. referentna stopa bila eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana prethodnog polugodišta; od 31.07.2015. do 31.12.2022. referentna stopa je bila prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a od 01.01.2023. referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

50. Odluka o trošku postupka donesena je polazeći od toga da je tužitelj u prvom dijelu prvostupanjskog postupka (do donošenja presude od 10.11.2023.) u parnici uspio samo djelomično, dok je u drugom dijelu prvostupanjskog postupka (nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda) uspio u cijelosti.

A. Prvostupanjski postupak do 10.11.2023.

50.1. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je utužio ukupno 49.224,64 EUR (9.649,85 EUR te 38.791,21 CHF što iznosi 39.574,79 EUR na dan 05.05.2023. kada je postavljen konačni tužbeni zahtjev), dok je tužbeni zahtjev u konačnici prihvaćen za 11.760,04 EUR (2.843,35 EUR te 8.740,14 CHF što iznosi 8.916,69 EUR), što znači da je tužitelj sa visinom tužbenog zahtjeva uspio za 24%, dok je sa pravnom osnovom uspio sa 100%, iz čega sud utvrđuje da je ukupni postotak tužiteljevog uspjeha u ovom dijelu postupka 62% (kvalitativno i kvantitativno). Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa je u granicama postavljenog zahtjeva sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa) imao sljedeće potrebne troškove postupka:

- sastav odštetnog zahtjeva – 625,00 EUR (Tbr. 28 u vezi čl. 151. st. 1. ZPP i čl. 11. ZOOP)

- sastav tužbe – 625,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 15.04.2016. i 20.01.2023. – po 625,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podnesaka od 10.07.2014., 24.10.2018. i 05.05.2023. – po 62,50 EUR (Tbr. 8/4);

- zastupanje na ročištima od 17.01.2014., 01.12.2014., 14.06.2016., 05.06.2018., 13.11.2018., 14.02.2019., 11.11.2019., 07.09.2020., 13.01.2021., 04.04.2023. i 27.09.2023. – po 625,00 EUR (Tbr. 9/1);

- trošak financijskog vještačenja – 630,43 EUR;

- trošak sudske pristojbe na tužbu (naplaćena prisilno putem FINA) u iznosu 329,15 EUR i plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu 164,06 EUR; što sveukupno iznosi 10.686,14 EUR (sa uračunatim PDV), od čega tužitelj sukladno čl. 154. st. 2. ZPP za ovaj dio postupka ima pravo na naknadu u omjeru 62%, što iznosi 6.625,40 EUR.

B. Prvostupanjski postupak nakon 10.09.2024.

50.2. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom dijelu prvostupanjskog postupka, pa su mu priznati troškovi za:

- sastav podnesaka od 20.12.2024. i 09.07.2025. – po 62,50 EUR (Tbr. 8/4);

- zastupanje na ročištima od 12.12.2024., 31.03.2026. i 28.05.2026. – po 625,00 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištu za objavu presude od 10.07.2026. – 125,00 EUR (Tbr. 9/3);

- trošak medicinskog vještačenja – 300,00 EUR;

- trošak financijskog vještačenja – 400,00 EUR,

što za ovaj dio postupka iznosi ukupno 2.825,00 EUR (sa uračunatim PDV).

50.3. Stoga tužitelj za cjelokupni postupak (prvi i drugi dio postupka) ima pravo na naknadu troška u sveukupnom iznosu 9.450,40 EUR.

50.4. Tužitelju u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak sastava drugog podneska od 15.04.2016. (njegove navode je mogao iznijeti u prvom podnesku koji je istog dana zaprimljen na sudu), podneska od 01.02.2019. (ne prileži spisu), podnesaka od 28.05.2018. i 26.04.2022. (dostavljena pojašnjenja i isprave koje je trebao dostaviti već u tužbi), ročišta od 03.07.2019. (nije održano), ročišta za objavu presude od 10.11.2023. (nije pristupio) ni podneska od 06.03.2025. (ne prileži spisu).

50.5. Stoga je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Luka Maredšić;

2. odvjetnik Krešimir Franjo Šenjug.