Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: R1 Ob-120/2026-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Žarku Obradoviću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Ulica Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku TM, dipl. iur., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 10. srpnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su predlagateljica ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i sada pokojni ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], bili u izvanbračnoj zajednici od 1994. godine do 23. srpnja 2017. godine.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagateljica ČM podnijela je prijedlog radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice u kojem navodi da su ona i sada pok. ŽM živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1994. godine do njegove smrti 23. srpnja 2017. godine. S obzirom na gore navedeno ističe da ima pravni interes, što odgovara stvarnim činjenicama, da se utvrdi izvanbračna zajednica radi ostvarivanja prava na mirovinu.

2. Protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u odgovoru na prijedlog navodi da za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju prema čl. 22. st. 3. pod članom obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1 točke 1. navedenog članka 22. (udovica, odnosno udovac) smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice u valjanom trajanju utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku. Dakle, u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu potrebno je priložiti, između ostalog, i sudsko izvanparnično utvrđenje postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice, stoga se ne protive da se ovaj postupak utvrđivanja statusa i trajanja izvanbračne zajednice provede po pravilima izvanparničnog postupka. Opreza radi, za sada se protive prijedlogu za utvrđenje izvanbračne zajednice.

3. Sud je pozvao predlagaeljicu da kao protustranke naznači nasljednike sada pokojnog ŽM, no iz njezinog odgovora u podnesku od dana12. ožujka 2026. godine te iz Sudu raspoloživih evidencija, proizlazi da on, osim nje nije imao drugih zakonskih nasljednika kao što iza njega nije ostala niti nikakva ostavinska imovina.

4. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka KM, EM, IM te predlagateljice ČM.

5. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 2/07, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a) u svezi sa odredbom članka 24. Zakona o vanparničnom postupku (NN 59/23). Naime, koje će činjenice uzeti kao utvrđene odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5. Po ocjeni ovoga Suda, prijedlog je osnovan i to iz razloga kako slijedi.

6. Naime, iz Potvrda o prijavljenom prebivalištu MUP-a za pok. ŽM i za predlagateljicu proizlazi da su predlagateljica i sada pokojni ŽM, za vrijeme njegova života, u periodu od 20. siječnja 2003. godine pa do 23. srpnja 2017. godine, oboje imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi tj. u [adresa].

7. Iz Izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i sada pokojnog ŽM proizlazi da u istima nije zabilježeno da su tijekom zajedničkog života bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama.

8. Iz iskaza svjedokinje UM proizlazi da joj je poznato da su predlagateljica i sad pok. ŽM zajedno od 1992. godine jer si oni od te godine zalaze, odnosno njih dvije, a i ona i njen suprug su išli jedni kod drugih. Navodi da je u braku i poznato joj je kako izgleda bračni život te može reći da zajednica u kojoj su živjeli ŽM i ČM je u cijelosti nalikovala bračnoj zajednici. Oni su održavali emotivne i intimne odnose, imali su zajedničku postelju. Nikad ih nije čula da bi jedan drugom nešto ružno rekli. Oni su se zajednički brinuli o prehrani na način da su dio namirnica proizvodili u vrtu, a dio su kupovali. Namirnice za svoju prehranu zajedno su kupovali te su zajednički pripremali i konzumirali obroke. Oni su tijekom svog zajedničkog života ostvarivali primanja te ona nije čula da bi imali odvojeni račun, odnosno oni su imali zajedničku blagajnu. Oni su zajedno snosili troškove života prema dogovoru. Kuća u kojoj su živjeli je ranije bila vlasništvo od ŽM, a predlagateljica je došla živjeti kod njega te su ju oni zajedno obnavljali, uređivali i održavali ovu kuću. Za vrijeme zajedničkog življenja mijenjali su automobile, odnosno kupovali nove. Ove automobile su kupovali zajedno i za zajedničke potrebe jer su se i jedan i drugi zajedno služili s njima. Isto tako, su zajedno kupovali nešto od namještaja. Ne zna da li su stjecali nešto drugo od nekretnina. Tijekom svog zajedničkog života nisu imali djece niti su imali djecu od ranije. Oni su održavali osobne i obiteljske odnose sa rodbinom i sa jedne i sa druge strane. Tome u prilog navodi da je ŽM uvijek išao sa ČM kod njezine rodbine u Virje. Oni su imali zajedničke prijatelje. Oni su si zalazili sa prijateljima i susjedima. Oni su bili prijatelji. Oni su zajednički odlazili na različite priredbe, predstave, izlete, ljetovanja i slično. ŽM je bolovao tijekom zajedničkog života i za to vrijeme se o njemu brinula predlagateljica na način da ga je njegovala kod kuće, davala mu terapije i pomagala ga, a kada je bio u bolnici, u bolnici ga je posjećivala te ga je naknadno vozila na kontrolne preglede. ČM je također operirala žuć pa se za vrijeme njezinog bolovanja oko nje brinuo ŽM. Kada je ŽM umro posljednji ispraćaj i sahranu organizirala je predlagateljica te je ona snosila troškove sahrane. ŽM je sahranjen u Bjelovaru na novom groblju. Grobnicu za urne gdje je odložena urna od pok. ŽM kupila je ČM, a ona ne zna da li će tamo biti položena i Mirina urna, ali misli da hoće. ČM i ŽM su ranije bili u brakovima. Kada su ČM i ŽM ušli u vezu oni su bili slobodni ljudi, odnosno njihovi brakovi su prestali. Kada je ŽM umro proveden je ostavinski postupak i pretpostavlja da je tamo za nasljednika utvrđena predlagateljica. Zna da je ČM išla na ostavinsku raspravu, ali ne zna da li je to provedeno. Navodi da živi u [adresa], a predlagateljica i pok. ŽM živjeli su u [adresa]. Iako to nisu susjedna mjesta oni su konstantno bili skupa pa je ispalo kao da su susjedi.

9. Svjedok EM u svome iskazu navadi da mu je poznato da se ovaj postupak vodi radi toga da su ČM i pok. GM živjeli zajedno i to negdje od rata pa do smrti ŽM, odnosno Č koji mu je po predlagateljici bio kum, odnosno tako su se zvali. Kada kaže da su živjeli zajedno može reći da su živjeli u zajedničkom domaćinstvu. Oni su živjeli kao supruga i suprug. On je u braku i njihova zajednica je nalikovala na bračnu jer su oni imali zajedničko privređivanje. Nikada nije čuo za nekakve probleme pa vjeruje da su se voljeli i često je vidio poljupce za rođendane, blagdane i slično. Njih su oboje tijekom tog vremena radili te su privređivali, a ostvareno su zajedno ulagali u kuću u kojoj su živjeli. Troškove prehrane, režija i slično plaćali su po dogovoru koji su si sami odredili. Oni su tijekom braka kupovali automobile i to zajedničkim sredstvima i za zajedničke potrebe. Nekakve nekretnine za vrijeme tog perioda nisu stjecali. Oni su imali dobre odnose sa rodbinom i sa jedne i sa druge strane, a isto tako, su imali puno prijatelja te su održavali dobre odnose i sa susjedima i sve to zajedno. Oni su povremeno znali zajedno izaći te odlaziti u posjete kod prijatelja, a isto tako obići zajedno tamo gdje su bili nekakvi događaji. Oni su se međusobno brinuli jedan o drugome te je u situaciji kada je GM obolio ČM brinula o njemu budući ga je ona vozila kod doktora na kontrole, preglede i slično. ČM ga je njegovala i kod kuće. Kada je ČM bolovala GM je brinuo o njoj. Kada je GM umro sve je oko njegove sahrane organizirala predlagateljica i snosila sve troškove. GM je sahranjen na groblju u Bjelovaru gdje će vjerojatno biti sahranjena i ČM. ČM i GM su ranije bili u brakovima, ali su ti brakovi do njihovog zajedničkog života prestali. Ne zna ništa oko nasljeđivanja iza GM. Oni nisu imali zajedničke djece niti svako svoje djece. Sve mu je ovo što je iskazivao poznato zato što je prijatelj sa istima, a sa ČM i kum te je onda i zalazio u njihovu obitelj. Kuća u kojoj su predlagateljica i GM živjeli bila je ranije zajednička između njega i njegove bivše supruge, a nakon što su se oni podijelili u njoj su živjeli predlagateljica i GM.

10. U svom iskazu svjedok IM navodi da mu je poznato da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi toga da dobije nekakav dio od suprugove mirovine. Kada kaže od supruga onda misli na GM. GM nije bio vjenčan sa ČM, no živjeli su zajedno. Oni su živjeli kao muž i žena. Oni su oboje bili zaposleni tijekom ovog vremena te su ostvarivali zaradu koju su ulagali u troškove zajedničkog života, tj. za prehranu i stanovanje. Zajedno su spavali, a pretpostavlja da su radili i "one stvari". Oni su znali i u javnosti međusobno iskazivati naklonost i privrženost, a ponekad se i posvađati. Kuća koja je ranije bila od Č i njegove bivše supruge razdijeljena je između njega i bivše supruge pa su u njoj počeli živjeti predlagateljica i Č te su u nju ulagali. Oni nisu zajedno stjecali nekretnine, a od vrijednije pokretne imovine kupovali su vozila jer je svakome od njih za posao trebao automobil. Oni su ova vozila koristili zajedno. Oni su održavali obiteljske odnose sa rodbinom sa predlagateljičine strane, dok sa rodbinom sa njegove strane nisu održavali obiteljske odnose. Oni su imali zajedničke prijatelje. Oni su zajedno održavali socijalne kontakte sa prijateljima, susjedima i obitelji. Oni su zajedno išli na različita putovanja pa tako zna da su zajedno išli na more. Oni su zajedno odlazili u svatove. Vjerojatno su išli i zajedno na različita događanja s obzirom da su svuda išli zajedno. Oni su međusobno skrbili i brinuli jedan o drugom, a naročito je ta skrb došla do izražaja tijekom Dragine bolesti kada se predlagateljica maksimalno angažirala i sve je poduzela kako bi pomogla GM. Predlagateljica je organizirala posljednji ispraćaj i snosila sve troškove kao i kupnju grobnice za urne. Na ovoj grobnici je uvijek položeno cvijeće i zapaljen lampion. Bio je na sahrani i na karminama pa mu je sve to poznato. Koliko je njemu poznato GM je svu svoju imovinu još za života prenio na predlagateljicu budući su sve to zajedno stvarali. Oni su ranije bili u brakovima. Oni su počeli živjeti zajedno od Domovinskog rata, odnosno par mjeseci prije. Oni nisu imali niti zajedničke niti svako svoje djece. Č poznaje još kao dečka sa bjelovarskog korza, a gospođu ČM poznaje od prvog njezinog dolaska sa T kod njega. On je nju predstavio kao osobu s kojom od tad zajedno stvara život. Ne zna kakvim ugovorom je GM na ČM prenio imovinu koju su imali, samo može reći da je predlagateljica dosta ulagala u ovu kuću.

11. Predlagateljica u svom iskazu navodi da je pozorno slušala iskaze saslušanih svjedoka i može reći da su oni točno iskazivali. Točno je da je zajedno sa pok. ŽM počela živjeti krajem 1990. godine. Njihovi brakovi su do tada već bili razvedeni. Na adresi u [adresa] prijavljena je od 1994. godine jer su se krajem 1993. godine uselili u kuću u [adresa] koju su prethodno renovirali. Pitanje imovine su riješili dohrambenim ugovorom za vrijeme Draginog života i tim ugovorom je prenio kuću u njeno vlasništvo i to nakon svoje smrti. Kuću koju je gradila sa bivšim suprugom je istome prodala, a dobiveni novac je uložila u kuću koju je gradila sa ŽM pa pretpostavlja da je njegova pobuda za sklapanje ugovora kao što je navedeno bila i zbog toga što je u kuću koja je bila predmet ugovora uložila i svoja vlastita sredstva.

12. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

13. Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

14. Nastanak i prestanak izvanbračne zajednice kao životne zajednice potpuno je neformalan, znači nije precizno zakonski opisan i ta neformalnost čini bitnu razliku u odnosu na nastanak i prestanak braka koji je formalan i gdje je volja (lat. animus) partnera za nastanak i prestanak zajednice jasno očitovana kroz propisani postupak i pripadajuće isprave. Nadalje, zakonodavac nije uredio koji bi to točno elementi upućivali na postojanje izvanbračne zajednice ( npr. emotivni, imovinski, socijalni i dr.) i što se podrazumijeva pod terminom životne zajednice.

15. S obzirom na to, po ocjeni ovoga Suda, da li je postojala životna zajednica utvrđuje se, među inim, kroz to da li su izvanbračni partneri živjeli na istoj adresi tj. da li je postojala zajednica stanovanja u zajedničkom kućanstvu, postojanje njihove imovinske povezanosti u vidu zajedničke blagajne, zajedničko snošenje troškova života ili ulaganja, emocionalna, seksualna i općenito partnerska povezanost, kao i socijalni kontakti u vidu održavanja odnosa sa rodbinom (sa strane svakog od partnera) i zajedničkim prijateljima kao i zajedničko provođenje slobodnog vremena u vidu putovanja, izlazaka (priredbe, proslave, predstave i dr.), rekreacije i sl. Isto tako, kao bitan segment navedenoga je i međusobna skrb partnera u slučaju bolesti i nemoći da to čine samostalno, kao što je to i izražavanje pijeteta, poštovanja i bliskosti u vidu organiziranja sahrane i odabira zajedničkog mjesta počinka (grobnica, grobno mjesto, spomenik i sl.).

16. Definirajući izvanbračnu zajednicu kao zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca zakonodavac je naglasio pretpostavku slobode od bračnog statusa, odnosno da niti jedan od partnera u vrijeme izvanbračne zajednice nije u već postojećem (pa makar i samo formalnom) braku. S tim u svezi za napomenuti je da su prema važećoj sudskoj praksi sudovi dosljedni u ne priznavanju pravnih učinaka zajednicama čiji partneri žive istodobno i u braku tj. osobama koje su u braku i istodobno u jednoj ili više izvanbračnih zajednica.

17. Nadalje, pretpostavkom vremenskog trajanja zajednice tj. da zajednica traje najmanje tri godine, a kraće samo ako je rođeno zajedničko dijete, po ocjeni ovoga Suda, zakonodavac je odlučio pravno zaštiti samo one zajednice koje su stabilnije i trajnije. Vremenski uvjet (pretpostavka) od tri godine trajanja odnosi se na zajednice u kojima nije rođeno zajedničko dijete, a ako se rodi zajedničko dijete izvanbračnih drugova neovisno o uvjetu od tri godine. Isto tako, pretpostavlja se da je riječ o trajnijoj i stabilnijoj obiteljskoj zajednici kada je ona nastavljena sklapanjem braka pa i u slučaju iako je trajala kraće od tri godine.

18. Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

19. Nadalje, s obzirom da se utvrđenje izvanbračne zajednice traži sa sada pokojnom osobom, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu jer uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje (trajanje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu) i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona).

20. Sve naprijed navedeno, po ocjeni ovoga Suda, bitno je jer na temelju navoda predlagateljice iznijetih u prijedlogu može se zaključiti da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog ŽM.

21. Shodno navedenom za istaknuti je da je odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine, osigurani članovi njegove obitelji, među inim, tj. prema točki 1. stavka 1. članka 22. tog Zakona i udovica, odnosno udovac, a stavkom 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

22. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, a iako takav postupak Obiteljski zakon u odredbama članka 433. ne navodi među posebnim vrstama izvanparničnih postupka ovaj Sud je isto temeljem odredbi članka 2. Zakona o izvanparničnom postupku razmatrao u smislu odredbi čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku prema kojoj se tužba na utvrđenje može podignuti i kad je to posebnim propisom predviđeno a upravo odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju je propisano da se postojanje izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.

23. Dakle, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine (broj: Su IV-148/2018) zaključeno, pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona, kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice to se ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom jer ta odredba predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe Obiteljskog zakona i drugih zakona koji definiraju pojam i način utvrđivanja izvanbračne zajednice radi određivanja određenih prava, primjerice: Zakon o nasljeđivanju, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakon o područjima posebne državne skrbi, Kazneni zakon, Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, itd.

24. Isto tako, u odredbi članka 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju se ne navodi niti prema materijalnim odredbama kojega propisa se donosi odluka, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1. tog Zakona).

25. Sa navedenim zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine (broj: Su IV-148/2018) u svezi za napomenuti je da je isti sastanak održan temeljem odredbi članka 27. st. 3. Zakona o sudovima te da isti sukladno stavku 4. istog članka ne obvezuje niže sudove u donošenju odluke u pojedinom predmetu.

26. Imajući u vidu sve naprijed navedeno za napomenuti je i to da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i ŽM, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. 74.b i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje Zakonom o mirovinskom osiguranju propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice).

27. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nisu precizno propisane odredbe kojega materijalnog i procesnog zakona primijeniti kod donošenja odluke (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) i kod provođenja postupka, po ocjeni ovoga Suda, primjenjuju se, kao opće, odredbe Obiteljskog zakona.

28. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa ŽM tijekom predmetnog perioda živjela u zajedničkom kućanstvu da su međusobno bili u emotivnim odnosima te da su održavali zajedničke socijalne kontakte sa drugim osobama, da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se međusobno jedan o drugome, a isto tako predlagateljica se o njemu brinula tijekom njegove bolesti te je organizirala posljednjeg ispraćaj i sahranu ŽM nakon njegove smrti. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 27 godine) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

29. Sud je HZMO-u status pasivno legitimirane stranke priznao iz razloga kako je to naprijed navedeno tj. da je jedina zakonska nasljednica sada pokojnog ŽM upravo predlagateljica, kao i iz razloga kako slijedi.

30. Naime, u odnosu na HZMO, po ocjeni ovoga Suda, nužno je za istaknuti nekoliko stvari, a to su prije svega odgovor na pitanje tko je pasivno legitimirana stranka u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je posredni i konačni cilj toga ostvarivanje mirovinskih prava prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kao što je to i u ovom slučaju jer su pravna shvaćanja sudova o tome različita.

31. Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: Gž Ob-193/18-2) je zauzeo pravno shvaćanje da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne nasljednici, pasivno legitimirana stranka u izvanparničnom postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je to pretpostavka za ostvarivanje prava predlagatelja na obiteljsku mirovinu.

32. S druge pak strane dio sudova (npr. Županijski sud u Splitu br. Gž Ob-220/15) je u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da isti nije pasivno legitimiran u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice već da se isti vodi u odnosu na nasljednike umrlog izvanbračnog partnera, a sve to jer smatraju da se u tom postupku ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa on stoga niti ne može biti pasivno legitimiran u toj vrsti postupaka.

33. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio stav da se prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju pod članom obitelji iz čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, no, prema tom shvaćanju iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.

34. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio i stav da je prema odredbi čl. 436. Obiteljskog zakona propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku te smatra da je iz sadržaja iste jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, budući da se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je navedeno pravno shvaćanje u odluci Rev-1639/18. od dana 2. veljače 2022. godine.

35. S tim u svezi za navesti je da je sam Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izrazio protivljenje stavu da oni ne mogu biti pasivno legitimirani kao protustranka jer smatraju da oni kao javna ustanova koja brine o općem interesu racionalnog raspolaganja sa javnim novcem iz kojega će se isplatiti mirovine ne bi trebali biti isključeni iz takvih postupaka kao stranka.

36. Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: 4 Gž Ob-1002/20222) je mišljenja da, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona zaključeno kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice da se to ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom kao što je to u ovom slučaju članak 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

37. U smislu odredbi članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona stranke u izvanparničnom postupku su:

1. predlagatelj

2. osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku ili ju je inače naveo kao stranku

3. svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže ili odluka koju sud u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može donijeti, odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda i

4. svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju zakona treba uključiti u postupak.

38. Imajući u vidu naprijed citirani sadržaj odredbe čl. 436. st. 1. Obiteljskog zakona kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, ovaj Sud ne dijeli mišljenje sudova koji zaključuju da iz iste odredbe proizlazi da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja stranka iz toga stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla, odnosno u odnosu na fizičke osobe ( kao što to smatra npr. ŽS u Zadru u odluci Poslovni broj: 19 Gž Ob-26/2023-2), a sve to iz razloga što ti navodi izričito ne proizlaze iz sadržaja ove odredbe, kako je to vidljivo iz gornjeg citata iste. S tim u svezi za napomenuti je da je, po ocjeni ovoga Suda, uz tvrdnju da je ovakav postupak dozvoljen samo između fizičkih osoba nelogično pozivanje na odredbe članaka 436. stavak 1. Obiteljskog zakona jer ista u točki 2. upravo navodi termin: "Svaka osoba" pa to onda ne može biti samo fizička osoba već će se u svakom slučaju pod terminom: "svakom osobom" prije može smatrati i pravna i fizička osoba.

39. Imajući u vidu sve naprijed navedene prijepore, a i sam sadržaj odredbe članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona, po ocjeni ovoga Suda, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice sa svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti pasivno legitimiran i to iz dva razloga:

- prvi razlog je taj što ga je predlagatelj označio kao protustranku, a kako to propisuje odredba članaka 436. stavak 1. točka 2. Obiteljskog zakona, te

- drugi razlog je to što na njegov pravni položaj može utjecati odluka u tom postupku, a kako to propisuje članak 436. stavak 1. točka 3. Obiteljskog zakona.

40. Naime, iz sadržaja prijedloga je jasno vidljivo da je predlagateljica naznačila kao protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (prvi razlog), a po ocjeni ovoga Suda, odluke iz postupka utvrđenja izvanbračne zajednice će imati direktan utjecaj na pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje jer će odluke u postupcima u kojima se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice tj. u kojima prijedlog bude usvojen, naknadno stranke upotrijebiti u postupcima radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu pa će time biti određen i pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tijela koje će biti u obvezi iz sredstava kojima raspolaže isplaćivati obiteljske mirovine dok to neće biti u obvezi prema strankama koje ne uspiju u postupcima utvrđivanja izvanbračne zajednice (drugi razlog).

41. Pored navedenog, po ocjeni ovoga Suda, u postupcima gdje je na strani predlagatelja bivši izvanbračni partner / partnerica pokojne / pokojnog, a na drugoj strani potomci pokojnog, odnosno njegova djeca kao njegovi nasljednici, najčešći je slučaj da su protustranke ujedno djeca i predlagatelja / predlagateljice pa kao njoj / njemu bliske i sklone osobe imaju interes da im roditelj ima dodatna primanja kroz ostvarenje sredstava u vidu primitka obiteljske mirovine.

42. U slučajevima kada protustranke i nisu sa predlagateljem / predlagateljicom u bliskim odnosima oni ni tada nisu previše zainteresirani za sudjelovanje u navedenim postupcima, ako se radi o provođenju ovih postupaka samo u svrhu ostvarivanja mirovine, i to ako radi ničega drugog to zbog toga što se u konačnici ne radi o njihovim sredstvima tj. nije ih briga za sve to jer neće oni biti u obvezi iz svojih sredstava nešto isplaćivati.

43. Ono što pak najviše zabrinjava je kada se predlagatelji u dogovoru sa nasljednicima pokojnih ne uključuju u ostavinski postupak tj. u podjelu nasljedstva jer im se za uzvrat nasljednici neće protiviti kod njihovog zahtjeva (prijedloga) da im se utvrdi da su bili izvanbračni partneri pokojnog / pokojne kako bi na osnovu toga mogli ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu i sredstva koja iz toga prava proizlaze.

44. Sve navedeno u prednja tri odlomka može rezultirati time da dođe do određenih zloupotreba koje u konačnici imaju za posljedicu štetu po sredstva kojima raspolaže Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, odnosno štetan utjecaj na pravni položaj istoga pa je iz toga razloga, po ocjeni ovoga Suda, osobito bitno da se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dopusti sudjelovanje u ovim postupcima jer u upravnim postupcima u kojima odlučuju o pravu na obiteljsku mirovinu oni su vezani postojanjem pravomoćne odluke suda o postojanju izvanbračne zajednice te je u tom trenutku zaštita njihova pravnog položaja u svakom slučaju teža i ograničenija nego u ovim postupcima pa s obzirom da HZMO sukladno odredbi čl. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju provodi postupke radi ostvarivanja prava osiguranika na temelju generacijske solidarnosti onda on treba biti ovlašten i pasivno legitimiran očitovati se i izjasniti o prijedlogu i svim predloženim dokazima kako bi se i uz njihov doprinos stanje stvari što točnije utvrdilo. U vezi navedenih teškoća i ograničenja sa kojima će se HZMO susresti ukoliko ne sudjeluje u postupcima ove vrste za napomenuti je da pravna znanost kao jedno od izuzeća pravila da pravomoćna presuda djeluje samo među parničnim strankama (res judicata facit jus inter partes) navodi da: "Pravomoćna odluka djeluje kao pravno relevantna činjenica u odnosu na treće, pa i u odnosu na tijela koja provode neki postupak. Svi su dužni respektirati njeno postojanje i djelovanje njene pravomoćnosti u odnosu na stranke i treće prema kojima se pravomoćnost neposredno odnosi. Pravomoćna odluka je javna isprava, a javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. (dr. ZM, Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine Zagreb, 1980. godine, stranica 523).

45. Dakle, po ocjeni ovoga Suda, nema stvarne potrebe da se postojanje izvanbračne zajednice i eventualna prava koja stranka iz toga stječe, utvrđuje isključivo u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava iza osobe koja je umrla te da se prijeći sudjelovanje HZMO-u ukoliko isti za to iskaže interes.

46. Sve ovo navedeno tim više jer u postupcima kao što je ovaj, kada nema drugih zakonskih nasljednika iza osobe s kojom se postojanje izvanbračne zajednice utvrđuje, osim predlagatelja, postavlja se pitanje tko bi onda trebao biti na strani protustranke i da li je protustranka u ovoj vrsti izvanparničnih postupaka tada nužna.

47. Isto tako, ako je prijedlog podnesen samo u odnosu na HZMO s tim u svezi za napomenuti je da je stav pravne znanosti takav da: "Ako unatoč nedostatku procesne legitimacije sud ipak donese meritornu odluku, ona neće, samo zbog ovoga nedostatka, biti ništava. No, njezin učinak protezat će se samo na stranke iz tog konkretnog postupka" (dr. ZM, Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine Zagreb, 1980. godine, stranica 238).

48. Dakle, to što predlagatelji u predmetima ovakve vrste nisu prijedlog podnijeli i protiv nasljednika sada pokojne osobe sa kojom tvrde da su bile u izvanbračnoj zajednici za posljedicu može imati to da će im to biti razlog nedostatnosti takve odluke u pojedinim pitanjima koja se tiču i nasljednika jer oni mogu u konačnici prigovoriti da se ista odluka na njih ne odnosi jer nisu sudjelovali u postupku u kojem je donesena.

49. Sa naprijed spomenutom odredbom članka 433. Obiteljskog zakona i članka 187. Zakona o parničnom postupku u svezi za napomenuti je da je Sud u ovom predmetu vodio računa da između stranka nije došlo do spora o činjenicama koje su utvrđivane i o kojima ovisi odluka pa nije postojala niti potreba da Sud temeljem odredbe čl. 438. st. 1. Obiteljskog zakona obustavi ovaj izvanparnični postupak i odredi da se postupak nastavi u parnici prema pravilima parničnog postupka već je Sud postupio u smislu odredbi stavka 3. istog članka kojima je propisano da ako u postupku iz stavka 1. ovoga članka među strankama nema spora o bitnim činjenicama, već je sporno pravo koje se temelji na tim činjenicama, sud će nastaviti izvanparnični postupak i odlučiti o spornom pravu.

50. Na kraju, treba imati u vidu da strankama kojima je zakonom dano pravo na obiteljsku mirovinu ne može se isto ograničavati ili uskraćivati iz razloga što važeći zakoni na jasan način ne definiraju sve pretpostavke kako materijalne tako i postupovne kroz koje bi to pravo mogli ostvariti, a isto tako i različiti pravni stavovi sudova koji su posljedica toga mogu dovesti do apsurdnih situacija tj. do toga da npr. dva predlagatelja / predlagateljice koji su pokrenuli i proveli isti postupak u konačnici po drugostupanjskim sudovima kroz odluke koje su plod različitih pravnih stavova budu dovedeni u različit pravni položaj tj. da je jednom mogućnost ostvarenja zakonom zagarantiranog prava usvojena, a drugom odbijena jer je to pogubno po proklamirano načelo temeljnog prava na pravnu sigurnost građana ( u smislu odredbi čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

51. S obzirom na to da niti jedna od stranaka nije potraživala trošak ovog postupka, Sud nije donosio odluku o troškovima postupka.

U Bjelovaru, 10. srpnja 2026. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.

Dostaviti:

a Predlagateljici po pun. Žarku Obradoviću, odvjetniku

b Protustranci po pun. TM, dipl. Iur.