Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

H 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Pn-151/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja HĆ iz [adresa], O 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Zorislav Krivačić i dr. u Bjelovaru protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, zastupan po HĆI, uz sudjelovanje umješača Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po OD Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 17. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, a u odsutnosti punomoćnika umješača i objavljenoj dana 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB: 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb, dužan je na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.327,23 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva tj. od 09.04.2019.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 (tri) postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II

Tuženik HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB: 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb, dužan je na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 290,59 eura na ime izgubljene zarade, te iznos od 2,66 eura za putnu kartu, a sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva tj. od 09.04.2019.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO -a, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 (tri) postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III

Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 5.176,44 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 10. 7. 2026. do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete dana 12. 11. 2019. u kojoj navodi da je dana 23. 10. 2018. u 13,40 sati u mjestu Potočec bb, općina Gradec došlo do prometne nesreće na način da je putnički vlak br. 973 na relaciji Zagreb - Križevci naletio na teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač OĆ. Tužitelj se nalazio kao putnik u tom vlaku te je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede.

1.1.

Sukladno čl. 18. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prometa, bez obzira na to jesu li već kupile voznu kartu, a prijevoznik odgovara za štetu koja nastane zbog smrti, tjelesne ozljede ili duševne boli putnika prouzrokovane nezgodom od početka do završetka putovanja željeznicom. Tužitelj je tvrdi, kupio elektroničku kartu za putovanje na relaciji navedenoj u tužbi s datumom ispostavljanja 23. 10. 2018. pod br. e - karte:70032310183420 te se prilikom nastanka prometne nesreće nalazio kao putnik u prvom vagonu vlaka br. 973.

1.2.

Opisuje da je u navedenoj prometnoj nesreći tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu kontuzije gornjeg dijela torza, izraženije desnog dijela prsišta uz popratne hematome – krvni podljev u veličini 5x11 cm na prednjoj desnoj strani toraksa pri čemu mu je izbijen zrak iz pluća te je pretrpio kratkotrajno gušenje. Zbog ozljede tužitelj je imao ubrzano i kratko disanje u trajanju od 5 dana, a dobio je i upalu pluća. Zbog bolesti prsnog koša i reakcije na stres tužitelj se podvrgnuo brojnim specijalističkim pregledima pulmologa – zbog pojave suhog i intenzivirajućeg kašlja te noćnih preznojavanja, a potom pregledima psihijatra – zbog problema s usnivanjem i održavanjem dugotrajnog sna kao posljedice noćnih mora i strahova koji su uslijedili nakon nesreće. Osim toga tužitelj je razvio akutnu stresnu reakciju, ima anksiozne epizode s povremenim epizodama disocijativnosti i perzistentnu bolnost u prsima prilikom pomicanja. Od terapija osim antibiotika tužitelj je uzimao propisane lijekove i to diazepam i normabel.

1.3.

Smatra tužitelj da je za štetu koju je pretrpio i koju trpi tužitelj, odgovoran tuženik, tužitelj predlaže da mu se nadoknadi šteta za povredu prava osobnosti, a uvažavajući jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli (7.000,00 kn) i straha (3.000,00 kn), odnosno tužitelj zahtijeva pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn.

1.4.

Zbog navedenih ozljeda tužitelj je morao biti na bolovanju od trenutka štetnog događaja pa do 1. prosinca 2018. pri čemu ima materijalni gubitak u vidu razlike naknade plaće koju je primao tijekom trajanja bolovanja i zarade koju bi ostvario da do prometne nesreće i nužnog bolovanja nije došlo. Pojašnjava da prosječna neto plaća za tri mjeseca prije dana nastanka štetnog događaja je iznosila 11.281,33 kn što bi značilo da je tužitelju nastao materijalni gubitak (razlika između prosječne neto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije ozljeđivanja i naknade isplaćene u vrijeme bolovanja) u iznosu od 2.702,70 kn za mjesec studeni 2018. Tužitelj potražuje od tuženika i naknadu imovinske štete za kupnju e -kartu na relaciji Zagreb glavni kolodvor. Križevci u jednom smjeru u iznosu od 20,10 kn. 1.5.

Ističe tužitelj da se odštetnim zahtjevom od 9. 4. 2019. obratio tuženiku radi rješavanja predmetnog spora izvansudskim putem, međutim tuženik je zahtjev dostavio Adriatic osiguranju d.d. kao osiguravatelju teretnog vozila-kamiona i prikolice koji su sudjelovali u prometnoj nesreći s vlakom. Adriatic osiguranje d.d. je zahtjev vratilo tuženiku jer da s njim nema zaključenu policu odgovornosti temeljem prijevozničke odgovornosti za štete koje nastanu zbog smrti, tjelesne ozljede ili duševnih boli putnika primljenih na prijevoz. Nakon toga tuženik izvješćuje punomoćnike tužitelja dopisom od 9. 5. 2019. da zahtjev za naknadu štete upute Croatia osiguranju d.d. kod kojeg je tuženik u kritično vrijeme imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti. Slijedom navedenog tužitelj je dana 15. 5. 2019. uputio zahtjev Croatia osiguranju d.d., međutim isto je odbilo zahtjev kao neosnovan. Tužitelj predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev kojim se obvezuje tuženika na isplatu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio kao putnik u vlaku.

1.6.

Tužitelj je svojim podneskom od 12. 6. 2026. uskladio svoj tužbeni zahtjev u pogledu izgubljene zarade, a ostao je u cijelosti kod svojeg tužbenog zahtjeva kako je to zatraženo u tužbi. Sada toč. II tužbenog zahtjeva predlaže da se obveže tuženika na naknadu imovinske štete tužitelju na ime izgubljene zarade u iznosu od 290,59 € te iznosa od 2,66 € za putnu kartu s pripadajućom zateznom kamatom.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava štetni događaj od 23. 10. 2018., ali osporava svoju odgovornost za nastalu štetu tužitelju, kao i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, za štetni događaj od 23. 10. 2018. isključivo je kriv vozač kamiona i prikolice reg. oznake [registarska oznaka] i prikolice reg. oznake [registarska oznaka] OĆ, a što je utvrđeno istražnim izvješćem HŽ Infrastrukture d.o.o. Do nesreće je došlo na željezničkom cestovnom prijelazu između kolodvora Vrbovec-Križevci koji prijelaz je osiguran svjetlosnim i zvučnim signalima, a koji signali su u vrijeme štetnog događaja bili ispravni tako da smatra tuženi da je vozač kamiona OĆ počinio prekršaj iz čl. 137. st. 1. a kažnjivo po čl. 137. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZOSPC) te je protiv istog podnijet obvezni prekršajni nalog.

2.1.

Sukladno odredbama Zakona o ugovorima u prijevozu u željezničkom prometu prijevoznik odgovora putniku za štetu tijekom putovanja (čl. 16.), ali čl. 17. istog Zakona citira se "prijevoznik ili osoba koja po njegovu nalogu radi nije odgovoran za posljedice iz čl. 16. toga Zakona ako je nesreća ili nezgoda prouzrokovana krivnjom putnika ili uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti". Obzirom da je do nezgode došlo isključivo krivnjom vozača teretnog vozila i to na željezničko-cestovnom prijelazu koji je osiguran svjetlosnom i zvučnom signalizacijom koja je bila ispravna, tuženik nije mogao predvidjeti ili izbjeći nesreću iako je strojovođa u vlaku poduzeo sve radnje kočenjem, zvučnim signalom, vozio predviđenom brzinom za taj dio pruge, ali nesreća se nije mogla izbjeći zbog protupravne radnje vozača kamiona. Također se ukazuje na odredbe Zakona o obveznim odnosima (ZOO) i to čl. 1067. st. 2. temeljem kojeg se tuženik oslobađa odgovornosti u ovom predmetu.

2.3.

Tuženik je zaprimljeni odštetni zahtjev tužitelja uputio Adriatic osiguranju kod kojeg osiguranja je bilo osigurano teretno vozilo, a nakon dopisa Adriatic osiguranja upućen je tužitelj i Croatia osiguranju kod kojeg osiguranja je tuženik imao zaključenu policu od odgovornosti iz djelatnosti. Tuženik ističe da je obrazloženje iz dopisa Adriatic osiguranja krajnje nejasan jer je predmet naknade štete upućen iz razloga jer je za nesreću isključivo kriv vozač teretnog vozila koje je bilo osigurano kod tog osiguranja. Iz svega navedenog tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a podredno predlaže da se pozove u svojstvu umješača Adriatic osiguranje d.d. radi intervencijskog učinka. A u istom svojstvu umješača da se pozove i Croatia osiguranje d.d. Zagreb kao osiguranje kod kojeg je tuženik imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti u vrijeme štetnog događaja.

2.4.

Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, jer je isti previsoko postavljen, a isti ne proizlazi iz medicinske dokumentacije priložene uz tužbu. Temeljem svega navedenog tuženik predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3.

U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u PU Zagrebačke (list 6), podaci iz karte (list 7), nalaz Opće bolnice Dubrava od 23. 10. 2018. (list 8), radiološki nalaz od 23. 10. 2018. (list 9), podaci Opće bolnice Koprivnica sa hitnog pregleda (list 10), nalaz iste bolnice (11), podaci Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (list 12), radiološki nalaz (13-14), pregled pulmologa (15), liječnička potvrda (16), preslika kartona pacijenta (17-18), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (19- 25), zahtjev tužitelja tuženiku (26), potvrda o primitku (27), odgovor na zahtjev (28), istražno izvješće (40-45), izvješće o provedenom vještačenju vještaka Mladena Nikšić s prilozima (87-105), ovjerena preslika zdravstvenog kartona za tužitelja (list 125-154), čita se nalaz i mišljenje vještaka Augusta Mijić (list 165-167), čita se izvještaj o provedenom vještačenju u predmetu br. P-2143/22 (252-268), potvrda PP Vrbovec list 277, obavezni prekršajni nalog (278), istražno izvješće (280 -289), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (291), a vještak Mladen Nikšić dao je svoje očitovanje na primjedbe na glavnoj raspravi 26. svibnja 2026.(303), vrši se uvid u spis Pp-748/2019.

4.

Da bi se razjasnilo pitanje odgovornosti za nastali štetni događaj sud je između ostalih dokaza proveo i dokaz prometno-tehničkim vještačenjem na način da je proveden očevid 18. rujna 2020. na licu mjesta u Gradecu sa vještakom Mladenom Nikšić koji je u prisutnosti svjedoka ŽĆ i ĐĆ izvršio potrebna opažanja i utvrdio činjenice vezane za prijelaz na mjestu gdje se desila 23. 10. 2018. prometna nesreća. Prisutni svjedoci VĆ i OĆ pokazivali su vještaku mjesto gdje je došlo do nezgode, njihove tvrdnje u pogledu prijašnjeg stanja tog prijelaza cestovnog, a vještaku su na očevidu predočeni i zapisnik o očevidu i skica mjesta događaja iz prekršajnog predmeta PpP-748/19.

5.

Naime, prisutni svjedoci VĆ i OĆ izjavili su da ostaju kod svojih iskaza koje su dali na zapisnik 9. lipnja 2020.

6.

Nakon tog očevida prometni vještak dao je izvješće o provedenom vještačenju (list 87-105), opisao na temelju svojih opažanja i pregledanog materijala koji mu je bio dostupan i predočen od strane tuženika, dinamiku nastanka štetnog događaja 23. 10. 2018., dao osnovne podatke o štetnom događaju, opisao postupak vještačenja, uložio foto-dokumentaciju s očevida štetnog događaja, detaljno opisao željezničko-cestovni prijelaz između kolodvora Vrbovec-Križevci te na temelju pristupačne dokumentacije predočene od strane tuženika prikaz stanja tog cestovnog prijelaza na kojem su između ostalog posebno naglašeni dijelovi stupa sa svjetlosno zvučnom signalizacijom i znakom "stop", prikazao brzinu kretanja vlaka br. 973 u kojem se vozio kao putnik tužitelj. Po izračunu vještaka brzina vlaka bila je nakon sudara sa cestovnim vozilom 73 km/h, a nakon sudara vlak se zaustavio na putu od 198 m, a u trajanju 19 sekundi. Prikazan je izračun na temelju čega je vještak došao do bitnih podataka vezanih za kretanje vlaka, kretanje cestovnog vozila, prikazao dinamiku nastanka štetnog događaja i na kraju dao je svoje zaključno mišljenje (list 105). Tako vještak konstatira da željezničko-cestovni prijelaz između kolodvora Vrbovec i Križevci na kojem se dogodio štetni događaj bio je osiguran svjetlosno zvučnom prometnom signalizacijom koja je u vrijeme nastanka štetnog događaja bila ispravna i signalizirala prolazak vlaka. Putnički vlak br. 973 na dijelu pruge gdje je došlo do štetnog događaja kretao se dopuštenom brzinom koja je prije zavođenja brzog kočenja iznosila 98 km/h, a na navedenom dijelu pruge najveća dopuštena brzina vlaka iznosi 100 km/h.

7.

Konstatira da teretno vozilo kamion s poluprikolicom reg. oznake [registarska oznaka] i poluprikolice [registarska oznaka] natovaren kamenim granulatom kretao se nerazvrstanom cestom ("makadamom") s lijeve strane pruge prema željezničko cestovnom prijelazu na kojem se nije zaustavio ispred postavljene vertikalne prometne signalizacije koja je bila uključena i svjetlosno zvučni znaci signalizirali su nailazak vlaka, no on se nastavio kretati, prelaziti pružni prijelaz upravo kada je iz pravca Vrbovca nailazio ubrzani putnički vlak 973 koji je prometovao na redovitoj relaciji Zagreb glavni kolodvor-Dugo Selo-Koprivnica.

8.

Zaključuje vještak da s obzirom da je od uočavanja cestovnog vozila na željezničko-cestovnom prijelazu do sudara vlaka sa cestovnim vozilom proteklo 10 sekundi, a za siguran prijelaz cestovnog vozila preko željezničko-cestovnog prijelaza bilo je potrebno 15,38 sekundi tako da nije bilo moguće izbjeći sudar vlaka sa cestovnim vozilom.

9.

Pri brzini vlaka od 98 km/h i na udaljenosti od 259,6 m od pružnog prijelaza strojovođa je po uočavanju teretnog vozila na željezničko-cestovnom prijelazu, zaveo brzo kočenje i uključio lokomotivsku sirenu u trajanju od 3 sekunde, a s obzirom da zaustavni put vlaka pri brzini od 98 km iznosi 457,6 m, to strojovođa nije mogao izbjeći sudar vlaka s teretnim vozilom.

10.

U tijeku ovog postupka kao umješač prijavio se Adriatic osiguranje te je sud dostavio izvješće prometnog vještaka strankama prije ročišta zakazanog za 20. siječnja 2022. Podneskom od 5. 10. 2021. tužitelj je izjavio da nema primjedbi na izvješće, odnosno nalaz i mišljenje vještaka te isti u cijelosti prihvaća, a na ročištu 20. siječnja 2022. primjedbe na nalaz i izvješće nisu imali niti umješač niti je primjedbe dostavio tuženik koji nije pristupio na zakazano ročište.

11.

Da bi se razjasnile proturječnosti između nalaza koji je dao vještak u ovom predmetu u odnosu na vještačenje koje je provedeno u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu povodom iste prometne nezgode u predmetu P-2143/22 u kojem je vještačenju također sudjelovao Mladen Nikšić i FĆ, a na što ukazuje umješač u svojem podnesku od 19. 1. 2026. (248-250), pozvan je vještak Mladen Nikšić na ročište 26. svibnja 2026. da razjasni okolnosti vezane za dinamiku nastanka prometne nezgode u kojoj je nesporno stradao tužitelj. Tako vještak obrazlaže da je putnički vlak vozio dozvoljenom brzinom od 100 km/h, a izvođač radova je u građevinskom dnevniku predlagao i sugerirao da brzina na toj dionici bude 50 km/h, no to nije bilo obvezno za HŽ Infrastrukturu, a HŽ Infrastruktura je upravitelj u odnosu na HŽ Putnički prijevoz, govoreći o elaboratu, elaborat se zove Prometno-tehnološki elaborat organizacije prometa za listopad 2018, a elaborat je izradila tvrtka "Bomega usluge" d.o.o. iz Zaboka. Nadalje je pojasnio da se radilo o dionici gdje je dozvoljena brzina od 100 km/h i da je to uobičajena brzina bez obzira na izvođenje građevinskih radova oko te prometnice. Taj građevinski dnevnik, tvrdi on, vode izvođači radova i misli da je ta preporuka za tu brzinu bila za tu dionicu i to ne samo za taj dan, nego za jedan vremenski period. Tvrdi da su on i NĆ došli do zajedničkog izračuna da bi u ovom slučaju bio izbjegnut sudar pri svim brzinama do 62 km/h, a naravno pri brzini od 50 km/h nesreća bi bila izbjegnuta. Vozač lokomotive vozio je brzinom 98 km/h, a do prometne nesreće ne bi došlo da je vozač kamiona sukladno signalizaciji na vrijeme se zaustavio.

12.

Kako u ovom predmetu nakon provedenog vještačenja proizlazi da je došlo do prometne nezgode između vlaka i teretnog vozila koje je obavljalo poslove za Hrvatske željeznice u svojem redovnom prijevozu materijala za potrebe HŽ, očito je da je morala postojati koordinacija između teretnih vozila koja su prevozila materijal i prometovanja vlakova koji su promet radili u redovnom terminu. Činjenica je da je tužitelj bio putnik u vlaku tuženika, a sve okolnosti koje su nastale da bi došlo do sudara nisu odlučne za ishod sudara, odnosno uslijed sudara došlo je do ozljeđivanja tužitelja. Pitanje međusobne odgovornosti za sam sudar je pitanje regresne odgovornosti tuženika prema osiguravajućem društvu gdje je osigurano teretno vozilo, tako da ovaj sud smatra da je isključivo odgovornost na strani tuženika za nastali štetni događaj. U ovom slučaju radi se o objektivnoj odgovornosti za štetni događaj, a tuženik ničim nije otklonio svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, a sve to u smislu odredbi čl. 26. priloga 1. Uredbe (EZ) 1371/2007 Europskog parlamenta i vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu, a koja je odredba lex specialis u odnosu na odredbe nacionalnog prava. Ta odredba propisuje objektivnu odgovornost željezničkog prijevoznika za štetu nastalu putniku uslijed nezgode proizašle iz prometovanja željeznice, uz mogućnost oslobođenja od odgovornosti isključivo ako prijevoznik dokaže postojanje zakonom propisanih i kumulativno ispunjenih pretpostavki.

U tijeku ovog postupka je utvrđeno da je do nezgode došlo u okolnostima izvođenja građevinskih radova na željezničkoj infrastrukturi, pri čemu su teretna vozila sudjelovala u prometu radi potreba tih radova koristeći željezničko - cestovni prijelaz u okviru organiziranog gradilišta te se ovdje ne radi o vanjskom izvanrednom i nepredvidivom riziku, već je rizik predvidiv i pripada ovlasti željezničkog sustava, upravljajući infrastrukturom, izvođenje radova i koordinaciju prometa tako da je pogrešna tvrdnja tuženika da bi se tu moglo raditi o ponašanju treće osobe u smislu oslobođenja od odgovornosti propisane čl. 26. st. 2. toč. c. citirane Uredbe. Radi se o radovima na željezničkoj infrastrukturi te se od prijevoznika mora tražiti veća pažnja i prilagodba organizacije prometa tako da građevinski dnevnik koji je izrađen za razdoblje u kojem je i došlo do štetnog događaja, a preporuka da brzina bude ograničena na 50 km/h jasno govori o tome da je tuženik trebao voditi računa o povećanoj pažnji i oprezu, s obzirom na radove koji su se tu nesporno izvodili. Tuženik ničim nije otklonio svoju odgovornost, a radi se o objektivnoj odgovornosti u smislu čl. 116. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu prema kojem prijevoznik odgovara putniku za štetu koju pretrpi tijekom putovanja.

13.

Svjedoci OĆ i VĆ dali su svoje iskaze na ročištu 9. lipnja 2020., a vezano za nastalu prometnu nezgodu uslijed koje je stradao tužitelj kao putnik u putničkom vlaku tuženika (list 72-73). Tako svjedok OĆ koji je vozio kamion teretni automobil preko prijelaza, a za gradnju pruge svakodnevno je tuda prolazio i po tri puta dnevno i nikad nije došlo do nesreće. Ovaj svjedok obrazlaže da je išao preko pruge običnim putem jer to nije bilo izgrađeno i mora se sporo voziti. Ništa osim andrijinog križa i svjetlosne signalizacije nije bilo, a kad je došao tamo ništa od toga nije radilo. Vlak nije mogao vidjeti jer se gradio zid. Vlak je mogao uočiti tek kad je došao na sam prijelaz, odnosno na prugu. Taj put kad je krenuo čuo je zvučni signal, a svjetlosni nije vidio, jer je već prošao taj dio puta . Tvrdi da je uvijek prošao taj dio bez problema, signalizacija je normalno funkcionirala, a prethodnih dana znalo se desiti da je signalizacija bila uključena puno prije nego je vlak naišao i ništa se nije dešavalo. Kad je čuo početak tog zvučnog signala mislio je da je vlak još daleko, jer je tek počeo davati zvučni signal, a onda je najedanput čuo i sirenu vlaka kad je već bio blizu.

14.

Svjedok VĆ upravljao je vlakom kada se desila ta nesreća, a brzinom oko 100 km/h. Sjeća se da je bio signal zeleno njemu kao znak da vlakom može normalno prolaziti, a putne signalizacije za putnike koji prelaze prugu on ne vidi niti ne čuje. Sjeća se da je dan prije bila nezgoda na toj pruzi jer je došlo do velikog oštećenja vlaka, jer je ostavljena metalna tračnica poprijeko kolosijeka. Inače postoje periodi kada vlak uopće ne vozi radi izvođenja radova, ali radi ovih događaja prethodnih dana vlak je prometovao i vozio taj dan kada se nesreća desila. Pojašnjava svjedok da se ta signalizacija za putnički prijelaz automatski uključuje dok je vlak na udaljenosti od tog prijelaza kilometar u ovom slučaju. Ako je veća brzina vlaka na toj dionici onda je to možda na 1500 ili 1400 m kada se uključuje automatski zvučna i svjetlosna signalizacija. Ako vlak sporije vozi onda je to manje, a to ovisi o dinamici kojom se vlak kreće.

15.

Ocjenjujući iskaz svjedoka ĐĆ te svjedoka ŽĆ, kao i izvješće koje je dao prometni vještak Mladen Nikšić proizlazi da se radi o vrlo složenoj situaciji prometnoj koja se svakodnevno dešava za vrijeme izvođenja radova, a očito je da za vrijeme tih radova i dostave materijala vlakovi tuženika uredno voze pa čak i brzinom od 100 km koliko im je to dozvoljeno. No, s obzirom na objašnjenja koja su dali svjedoci i prometni vještak očito je odgovornost na strani tuženika za činjenicu da vlak vozi punom brzinom iako se izvode radovi i dostavlja materijal, a da bi se utvrdio doprinos vozača kamiona bilo bi potrebno vrlo složeno vještačenje, što u ovoj situaciji ne bi bilo primjereno i bilo bi opterećenje za tužitelja koju traži svoju naknadu za ozljede koje je dobio kao putnik. Upitna je bilo kakova odgovornost vozača teretnog vozila koji vozi preko željezničkog prijelaza, s obzirom na način na koji je organiziran taj prijelaz s automatskom signalizacijom pa i vozač vlaka ne može biti siguran u takvoj situaciji da neće doći do nezgode. Propust je tuženika da dozvoljava da se vlak kreće takovom brzinom za vrijeme izvođenja građevinskih radova na pruzi. Stoga ovaj sud smatra da je potpuna odgovornost za nastali štetni događaj na strani tuženika.

16.

Naime, čl. 116. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu propisuje da je prijevoznik odgovoran putniku za štetu koju pretrpi tijekom putovanja. Čl. 17. istog Zakona propisuje da prijevoznik ili osoba koja po njegovu nalogu radi nije odgovoran za posljedice iz čl. 16. tog Zakona ako je nesreća ili nezgoda prouzrokovana krivnjom putnika ili uzrokom koji se nije mogao predvidjeti ili izbjeći. Upravo čl. 17. ukazuje na to da je prijevoznik ovdje tuženi, mogao predvidjeti ili izbjeći da dođe do sudara vlaka i kamiona da je upotrijebio svu dužnu pažnju i organizirao prijelaz kamiona koji dostavljaju svakodnevno materijal i svakodnevno više puta prelaze tim putnim prijelazom tako da je tuženik morao i mogao izbjeći i otkloniti da dolazi do sudara upravo iz razloga što se taj prijelaz kamiona ne odvija na dovoljno siguran i pouzdan način, a na što ukazuje izvješće prometnog vještaka Mladena Nikšić i na što ukazuju detaljni i vjerodostojni iskazi svjedoka ĐĆ i ŽĆ.

17.

Tužitelj kao oštećenik u ovom nesretnom slučaju nije pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila te da bi imao pravo samo na razmjerno sniženu naknadu u smislu čl. 1092. ZOO-a. Kako tužitelj nije pridonio nastanku štetnog događaja u cijelosti je odgovornost za naknadu štete na strani tuženika.

18.

Ukoliko bi se radilo o odgovornosti više osoba za istu štetu, odnosno o solidarnoj odgovornosti u smislu čl. 1107. ZOO-a koji propisuje da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Tužitelj može tražiti štetu od bilo koje osobe odgovorne za štetu, a ukoliko se utvrdi odgovornost te osobe ona se može eventualno regresirati od ostalih osoba koje bi prouzročile štetu pa bi se radilo o solidarnoj odgovornosti. No, po utvrđenju ovoga suda ne radi se niti o solidarnoj odgovornosti, već isključivo odgovornosti tuženika u odnosu na naknadu štete tužitelju. Kako nema niti doprinosa tužitelja nastanku štete niti razmjerima štete, valjalo je u nastavku postupka utvrditi samu visinu štete na koju ima pravo tužitelj u smislu čl. 1100. ZOO-a u pogledu pravične naknade neimovinske štete i pravo na naknadu imovinske štete u smislu čl. 1089. istog Zakona.

19.

Sud je proveo vještačenje po vještaku medicinske struke Augustu Mijić koji je u svojem nalazu i mišljenju dao prikaz dokumentacije medicinske koju je pregledao, opisao utvrđenje do kojeg je došao liječnik psihijatar te utvrđenja na temelju RTG pluća. Vještak je imao na raspolaganju i zdravstveni karton tužitelja u koji je izvršio uvid te na kraju dao zaključno mišljenje (list 167).

20.

U zaključnom mišljenju vještak medicinske struke konstatira da temeljem priložene medicinske dokumentacije se ne može ustvrditi da su uslijed štetnog događaja kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazivale potrebu ulaganja pojačanih napora. No, tužitelj je pretrpio primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti te je isti bio jakog intenziteta i kratkog trajanja tijekom samog ozljeđivanja i prije pristupa samom operativnom zahvatu. Takozvani sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja, je u jakom intenzitetu trajao 1 dan, srednjeg 2 dana i u manjem 5 dana, bolovi jakog intenziteta trajali su 2 dana, a srednjeg 3 dana i manjeg oko 5 dana. Kod tužitelja nije kao posljedica nastala naruženost, odnosno iste nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna u vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 7 dana po 2 sata dnevno. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribava hrane i svakodnevnih potreba.

21.

Na nalaz i mišljenje vještaka na primjedbe tuženika i umješača vještak se očitovao na glavnoj raspravi 22. ožujka 2023. obrazlažući da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio natučenje s desne strane prsišta, zbrinut je neposredno po ozljedi u KB Dubrava gdje se opisuje natučenje desne strane prsišta, objektivno je utvrđen i kontuzijski otisak. Dva dana kasnije liječnik hitne medicine u Općoj bolnici Koprivnica i dalje opisuje bolnost u području prsišta uz hematom u regresiji. Zbog reakcije na stres 25. 10. 2018. pregledao ga je psihijatar u čijem nalazu isto se tako spominje bolnost prsišta. Radio je i rendgensku snimku pluća 27. 11. 2018., a 6. 12. 2018. je pregledan od specijalista pulmologa koji je opisao stanje pneumonije desno povezavši predmetno ozljeđivanje te plućne tegobe u vidu kašljanja i preznojavanja i radiološku dijagnosticiranu upalu pluća s desne strane. Smatra vještak da takva specijalistička medicinska dokumentacija govori da je tužitelj zadobio natučenje desne strane prsišta koja je sanirana. Smatra da je utvrdio sve opisane kvalifikatorne okolnosti, što znači strah, bol i potrebu tuđe pomoći kao što je navedeno u nalazu i kod toga vještak ostaje. Sve ove kvalifikatorne okolnosti ocjenjuju se kumulativno za cijeli period liječenja, a koje je trajalo do 6. 12. 2018., a samo bolovanje bilo je do 1. 12. 2018. u kontinuitetu.

22.

Nalaz liječnika vještaka prihvaća ovaj sud kao objektivan, stručan i detaljan, a obrazloženje je potvrdilo konstatacije u nalazu tako da se s obzirom na intenzitet i trajanje bolova te intenzitet i trajanje straha mogu uzeti kumulativno, a primjenjivo na konkretan slučaj tužitelja koji je stradao putujući s posla , koji je životne dobio prije odlaska u mirovinu, sigurno je da takove vidove neimovinske štete treba uzeti u odnos na konkretnu životnu situaciju tužitelja. Sud ocjenjuje da je zatraženi iznos naknade zatražena kao pravična novčana naknada u smislu čl. 1100. ZOO -a te je ista primjerena konkretnom štetnom događaju, s obzirom na tužitelja i njegovu životnu dob i okolnosti kako je do štetnog događaja došlo, odnosno osnovano je potraživanje te naknade za 10.000,00 kn, obzirom na sve navedene okolnosti, a izraženo u eurima to je iznos 1.327,23 €.

23.

Tužitelj ima pravo i na naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 290,59 €. Naime, iz platne liste za mjesec studeni 2018. u kojem je tužitelj bio na bolovanju proizlazi da je na ime naknade plaće primio iznos od 8.578,63 kn, a što je u eurima 1.138,58 €. Da je radio primio bi plaću od 10.768,08 kn, što predstavlja iznos od 1.429,17 € pa je razlika u visini od 290,59 € koju sada traži na ime izgubljene zarade za mjesec studeni 2018. kada potražuje naknadu imovinske štete, kao i iznosa od 2,66 €, a što je visina putne karte.

24.

Iz navedenih razloga sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kao u izreci.

25.

Tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a isti se troškovi sastoje od troškova zastupan ja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 200,00 €, za sastav zahtjeva za mirno rješenje postupka od 9. 4. 2019. 200,00 € sastav podneska od 28. 11. 2019. 50,00 €, sastav podneska od 23. 12. 2019. 200,00 €, zastupanje na ročištu 20. 2. 2020. 200,00 €, zastupanje na ročištu 9. 6. 2020. 200,00 €, zastupanje na očevidu 18. 9. 2020. 200,00 €, sastav podneska od 5. 10. 2021. 200,00 €, zastupanje na ročištu 20. 1. 2022. 200,00 €, sastav podneska 20. 1. 2022. 50,00 €, sastav podneska od 24. 3. 2022. 50,00 €, sastav podneska od 29. 6. 2022. 50,00 € i podneska od 14. 12. 2022. 50,00 €, zatim za sastav podneska od 31. 1. 2023. 200,00 €, zastupanje na ročištu 16. 2. 2023. 200,00 €, zastupanje na ročištu 22. 3. 2023. 200,00 €, sastav odgovora na žalbu 5. 9. 2023. 200,00 €, sastav podneska od 14. 1. 2026. 200,00 €, zastupanje na ročištu 22. 1. 2026. 200,00 €, zastupanje na ročištu 23. 6. 2026. 200,00 €, zatim zastupanje na ročištu 26. 5. 2026. 200,00 €, sastav podneska od 12. 6. 2026. 50,00 € i zastupanje na ročištu 17. 6. 2026. 200,00 €, troškovi vještačenja i pristojbi 551,44 €, što je ukupno 4.251,44 € uvećano za PDV od 25% koji iznosi 925,00 €, što je sveukupno 5.176,44 €.

26.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 10. srpnja 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).