Poslovni broj: Ovr-543/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Trg kralja Tomislava 36, Velika Gorica

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Velikoj Gorici po sudskom savjetniku Luki Perkoviću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čavić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenice ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, 10. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenice u dijelu u kojem predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, kao neosnovan.

i

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenica da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, poslovnog broja Ovrv-1850/2011, od 13. svibnja 2011., iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenica je podnijela ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim, dana 19. lipnja 2026. U prijedlogu sadržajno ističe žalbene razloge propisane u članku 50. stavku 1. točkama 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 – dalje: OZ). Također, predlaže da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u korist ovrhovoditelja.

2. Ovršenica u svome prijedlogu, u bitnome navodi kako je ovrhovoditelj Financijskoj Agenciji (dalje: FINA), na naplatu podnio zahtjev za naplatu temeljem ovršne isprave, rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa], poslovnog broja Ovrv- 1850/2011, od 13. svibnja 2011. Ovršenica ističe kako je zapljena iznosa po spomenutoj ovršnoj ispravi neosnovana.

2.1. Naime, ovršenica se poziva na odredbu članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO) u kojoj se navodi da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

2.2. Ovršenica nadalje ističe kako je spomenuto rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 14. svibnja 2015., slijedom čega je desetogodišnji rok počeo teći prvog dana nakon dana pravomoćnosti, odnosno da je, na koncu, istekao 14. svibnja 2025. Pri tome ovršenica navodi da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate pred FINA-om u srpnju 2024., međutim da ovrhovoditelj unutar desetogodišnjeg razdoblja od dana pravomoćnosti pa do trenutka slanja zahtjeva za naplatu na FINA-u, nije poduzeo niti jednu pravnu radnju koja bi prekinula tijek zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a.

2.3. U odnosu na prijedlog za odgodu izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ovršenica navodi kako bi joj pri tome nastala nenadoknadiva i teško popravljiva šteta, s obzirom na to da bi joj se onemogućilo da raspolaže sredstvima nužnima za osnovne životne potrebe, plaćanje režijskih troškova, a da bi postupak povrata sredstava od strane ovrhovoditelja nakon okončanja sudskog postupka bio dugotrajan i otežan.

3. Ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog na očitovanje, te se u zakonskom roku odnosno 8. srpnja 2026. očitovao navodeći da osporava sve navode ovršenice, kao i da je na temelju predmetnog pravomoćnog rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovrv- 1850/2011, dana 16. lipnja 2015. podnio prijedlog za provedbu pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINA-i nakon čega je ponovno 14. siječnja 2021. godine FINA-i podnio zahtjev za naplatu po predmetnoj osnovi. Nakon što je predmetna osnova isknjižena iz redoslijeda za naplatu, protivnik prijedloga je ponovno podnio zahtjev za naplatu po istoj osnovi, i to 16. srpnja 2024. Ovrhovoditelj potom navodi da je, suprotno navodima predlagateljice (ovršenice) da protivnik prijedloga (ovrhovoditelj) nije poduzeo niti jednu radnju koja bi imala za posljedicu prekid tijeka zastare, razvidno da je protivnik prijedloga unutar zakonskog zastarnog roka, i to u tri različita navrata, podnio zahtjev za naplatu predmetnog rješenja o ovrsi na FINA-i te prekinuo tijek zastare, slijedom čega su navodi predlagateljice o nastupanju zastare u potpunosti neosnovani.

3.1. Zaključno, ovrhovoditelj navodi, a u odnosu na prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe, kako navodi izneseni u prijedlogu ne predstavljaju nijedan od zakonskih razloga za odgodu te da ovršenica nije učinila vjerojatnim postojanje okolnosti koje bi opravdale odgodu ovrhe u skladu s odredbom članka 65. OZ-a.

4. Sud je utvrdio da prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan, a s prijedlogom za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točaka 7. i 11. OZ-a, upućuju se u parnicu.

5. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ- a).

6. Odredbom članka 210. stavka 4. OZ-a propisano je da ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim, ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.

7. Odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ispunjen jedan od navedenih uvjeta u tom stavku.

8. Odredbom članka 52. stavka 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Stavkom 3. istoga članka propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parn icu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

9. S obzirom na to da ovršenica, po stajalištu ovog suda, ne navodi uopće odlučne razloge kojima opravdava to da joj je nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti dostavlja dokaze kojima bi potkrijepila te svoje navode, time nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje (dakle nisu opće kumulativno ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a), pa je sud riješio kao u izreci rješenja.

10. Budući da ovršenica ističe žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točaka 7. i 11. OZ-a, a sud nije u prijedlogu našao žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točaka 1., 3. i 5. na koje pazi po službenoj dužnosti, stoga je na temelju odredbe članka 52. stavka 3. OZ-a, odlučeno kao u zaključku.

Velika Gorica, 10. srpnja 2026.

Sudski savjetnik

Luka Perković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

-ovršenici

-ovrhovoditelju, po pun.