Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: P-592/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja u zamjeni Sandre Kovačić, odvjetnice u Karlovcu i Gordane Račić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu, po objavi 10. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] Baračevac, pašnjak, površine 1177m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena Republika Hrvatska, OIB 52634238587 dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, upiše u zemljišne knjige kao vlasnik prethodno navedene nekretnine, uz istodobno brisanje prava vlasništva tužene na navedenoj nekretnini, i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 , naknaditi tužitelju RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove u iznosu od 2.317,63 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da tužena, odnosno Republika Hrvatska, dolazi formalno pravno upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] Baračevac, pašnjak, površine 1177 m2. Međutim, iako je predmetna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužene, tužena nije stvarni vlasnik niti posjednik navedene nekretnine, već je ista izvanknjižno vlasništvo i posjed tužitelja. Prethodno navedena nekretnina nalazi se točno preko puta kuće tužitelja na adresi [adresa], izgrađene na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te tužitelj, zajedno sa svojim pravnim prednicima, nekretninu iz toč. 1. ove tužbe, uživa već preko 70 godina. Tako tužitelj na predmetnoj nekretnini ima zasađen voćnjak o kojem brine i kojeg redovno održava te ga do sada nitko u tom posjedu nije ometao niti ga oduzimao niti mu na bilo koji način uskraćivao vlasnička ovlaštenja, a navedenu činjenicu mogu potvrditi brojni svjedoci, tužiteljevi susjedi. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izreci.
2. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev navodeći da postoji velika vjerojatnost da je utužena čestica uključena u zaštićeno područje u kategoriji značajni krajobraz pod nazivom Baraćeve špilje ukupne površine 51866 hektara slijedom čega je predložila da sud pozove Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području općine [adresa] da stupi u postupak kao umješač ma strani tužene.
3. Nakon što je dopisom od 13. ožujka 2025. Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području općine Rakovica pozvana da stupi u ovaj postupak kao umješač na strani tužene, ista je na spis predmeta dostavila podnesak od 01. travnja 2025. iz kojeg proizlazi da ne stupa u ovaj postupak na strani umješača.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga (list 5 do 108 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 109 spisa), plan Državne geodetske uprave (list 110 spisa), prijedlog za mirno rješenje spora (list 111 spisa), dopis Odjela za katastar nekretnina Slunj (list 122 spisa), dopis javne ustanove Baraćeve špilje (list 126 do 127 spisa) Odluku o upravljanju značajnih krajobraza Baraćeve špilje (list 128 do 132 spisa), skicu lica mjesta (list 155 spisa), te nalaz i mišljenje (list 156 do 157 spisa), tijekom postupka saslušani su svjedoci CŠ, DŠ i RŠ (list 162 do 163 spisa), te tužitelj (list 169 – 170 spisa).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da je tužena upisna kao vlasnica nekretnina koje su predmet spora u ovom postupku kao i da se predmetne nekretnine nalaze u zaštićenom području u kategoriji za značajni krajobraz.
7. Sporno je može li se na nekretnini koja je se nalazi na području zaštićenog dijela prirode u kategoriji značajnog krajobraza steći pravo vlasništva dosjelošću kao i je li tužitelj na temelji dosjelosti stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.
8. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga sud je utvrdio da je nekretnina koja je predmet ovog postupka i to kčbr. [katastarska čestica] – baračevac pašnjak površine 1177 m2, upisana kao dio zaštićenog krajobraza te je ista u vlasništvu tužene.
9. Nadalje iz Odluke o upravljanju značajnim krajobrazom Baraćeve špilje koju je dana 29. ožujka 2016. donijela Županijska skupština Karlovačke županije (list 128 129 spisa) proizlazi da značajnim krajobrazom Baraćeve špilje upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Općine Rakovica, koja je u očitovanju od 26. ožujka 2025. (list 126 – 127 spisa) navela da se utužena nekretnina nalazi u obuhvatu Značajnog krajobraza Baraćeve špilje, međutim iste se ne koriste niti za gospodarsku niti za turističku svrhu.
10. Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine broj . 80/2013, 15/2018, 14/2019, 127/2019, 155/2023) propisuje poseban režim zaštite i korištenja područja značajnog krajobraza, ali ne određuje da su nekretnine unutar takvog područja javno dobro niti dobro izvan pravnog prometa. Stoga sama činjenica da se nekretnina nalazi u obuhvatu značajnog krajobraza ne predstavlja zapreku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
11. Prema članku 159. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje
– ZV), vlasništvo nekretnine stječe se dosjelošću ako je nekretnina sposobna biti objekt prava vlasništva te ako je posjed odgovarajuće kakvoće trajao zakonom propisano vrijeme.
12. Budući da tijekom postupka nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila javno dobro ili na drugi način izuzeta iz pravnog prometa, sud nalazi da status značajnog krajobraza ne isključuje primjenu odredbi o dosjelosti te da navedena okolnost sama za sebe ne predstavlja zapreku stjecanju prava vlasništva dosjelošću.
13. Slijedom naprijed navedenog sud je ocijenio neosnovanim prigovor tužene da se na predmetnoj nekretnini ne može steći pravo vlasništva dosjelošću zbog činjenice da se ista nalazi unutar zaštićenog područja značajnog krajobraza.
14. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je održao očevid na licu mjesta te uz pomoć geodetskog vještaka Dominika Čunovića, zaposlenog u GEO – Izmjera d.o.o. koji je identificirao predmetnu česticu te je utvrdio da u naravi ista predstavlja stari voćnjak, ograđen žičanom ogradom na starim drvenim stupovima sa sjeverne, zapadne i južne strane, dok ista sa istočne strane graniči sa lokalnom nerazvrstanom cestom. Predmetno je prikazano i na skici očevida izrađenoj po naprijed navedenom sudskom vještaku (list 155 spisa).
15. Tijekom postupka na okolnosti tužbe saslušan je tužitelj koji je u svom iskazu izjavio da je nekretnina koja je predmet postupka u naravi voćar koji je zasađen stablima jabuke, šljive i kruške, a predmetna stabla je zasadio tužitelj prije nekih dvadesetak godina i to još za vrijeme kada su njegovi roditelji DŠ i R bili živi. Taj voćar nalazi se s druge strane ceste, preko puta obiteljske kuće tužitelja u kojoj on i danas živi. Koliko tužitelj pamti, a to je sigurno unatrag 60 godina, predmetno zemljište bilo je u posjedu njegove obitelji, odnosno njegove bake C, roditelja tužitelja te na kraju tužitelja i njegovih braće i sestara. Tužitelj ne zna kada i na koji način su njegovi preci došli u posjed predmetnog zemljišta. U vrijeme njegova djetinjstva na tom zemljištu se sadio kukuruz, pšenica i slično, a što je sadila i obrađivala njegova obitelj. Također ogradu koja se sada nalazi na zemljištu je on postavio i to par godina nakon VRA "Oluje" kako bi je zaštitio od divljih životinja. S druge strane ceste od predmetnog zemljišta nalazi se obiteljska kuća u kojoj tužitelj i živi, a koju je izgradio na mjestu gdje se nalazila stara kuća u kojoj su nekada živjeli. Za vrijeme Domovinskog rata roditelji tužitelja nisu izbjegli već su ostali živjeti u kući i obrađivali su zemljište koje je predmet ovog postupka. Nikada nitko tužitelju niti njegovim prednicima nije sporio posjed sporne nekretnine niti ih je smetao u posjedu. Nakon smrti roditelja tužitelj se podijelio sa braćom na ostavinskoj raspravi te je sukladno njihovom dogovoru, nekretnina koja je premet ovog postupka pripala tužitelju. Zbog toga je mislio da jer u rješenju o nasljeđivanju iza roditelja sadržano sporno zemljište jer je tužitelj na sudu rekao što su roditelji posjedovali te je stoga smatrao da je sporna nekretnina obuhvaćena rješenjem jer je po njegovom mišljenju i uvjerenju ona jedna cjelina sa kućom koja se nalazi s druge strane ceste. Tužitelj je saznao da je utužena nekretnina u vlasništvu tužene kada je izvršio uvid u podatke o zemljišnim knjigama i tada se obratio svojoj odvjetnici radi pokretanja ovog postupka , dok ranije nije znao niti čuo da bi ista bila u vlasništvu države ili općine.
16. Nakon naprijed navedenog iskaza tužitelja tužena je predložila da sud naloži tužitelju dostavu rješenja o nasljeđivanju radi utvrđenja je li utužena nekretnina raspoređena spomenutim rješenjem o nasljeđivanju, a koji dokazni prijedlog je sud odbio. Naime, tužitelj nije iskazao da je predmetna nekretnina doista bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju, već da je kao pravni laik smatrao da jest. Stoga navedena okolnost nije od odlučnog značaja za rješenje predmetnog spora. Nadalje, predmetni dokaz predložen je nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužena nije učinila vjerojatnim da ga bez svoje krivnje nije mogla predložiti ranije. Sud je stoga ocijenio da bi izvođenje tog dokaza samo nepotrebno odugovlačilo postupak i uzrokovalo daljnje troškove, zbog čega je prijedlog odbijen.
17. Iskaz tužitelja u bitnome su potvrdili i tijekom postupka saslušani svjedoci CŠ, DŠ i RŠ.
18. Tako je svjedok CŠ, star 75 godina, izjavio da on u mjestu gdje se nalazi utužena nekretnina živi cijeli život i njegova kuća se nalazi oko 120 m od mjesta uredovanja. Za vrijeme njegovog djetinjstva zemljište na kojem se sada nalazi voćnjak je bila oranica koju su obrađivali tužiteljev otac, pok. AŠ i njegova obitelj. Prije rata otac tužitelja AŠ i tužitelj na zemljištu su posadili par jabuka, a nakon rata su dalje posadili još voćaka, ne znam koje sorte, na to zemljištu je ranije bila oranica na kojoj su roditelji tužitelja AŠ i D sadili žito. Djed tužitelja je poginuo u 2. svjetskom ratu, a baka je živjela u staroj kući koja se nalazi na mjestu nove kuće i baka A je dok je mogla obrađivala to zemljište. Tužitelj je radio u Zagrebu na terenu, negdje od 1970. pa do mirovine točnije 2013. ali je cijelo vrijeme dolazio u [adresa], u obiteljsku kuću koja se nalazi nasuprot voćnjaka te je brinuo o kući i voćnjaku, kao i o roditeljima koji se cijelo vrijeme živjeli u [adresa]. Od kada svjedok pamti, a to je unatrag najmanje 71 godinu, zemljište na kojem se nalazi voćnjak je bilo u vlasništvu obitelji tužitelja i mještani su tužitelja i njegovu obitelj uvijek smatrali vlasnicima. Svjedok nikada nije čuo da bi netko treći polagao pravo na zemljište odnosno da bi se pričalo da je zemljište u vlasništvu trećih osoba odnosno države ili općine. Također nitko drugi nije bio u posjedu tog zemljišta niti je tužitelju i njegovoj obitelji osporavao posjed i sada tužitelj obrađuje voćnjak jer to je njegovo jer su se on i braća tako govorili i njemu je pripao voćnjak i kuća nasuprot voćnjaka.
19. Suglasno je iskazivao i svjedok DŠ, star 81 godinu, koji je rođen u mjestu u kojem se nalazi nekretnina koja je predmet ovog postupka te tamo i živi cijeli život u kući koja se nalazi oko 100 m od utužene nekretnine. Tako je izjavio da je kao on pamti ta nekretnina u obitelji tužitelja, u selu su uvijek znali da se radi o zemljištu u vlasništvu tužitelja odnosno njegovih predaka i uvijek su mještani njih smatrali vlasnicima. Prije se tu oralo i sadila se bašta, a otac tužitelja i njegovi sinovi su zapustili vrt i posadili stabla šljiva i jabuka koje se sad tamo nalaze , a tužitelj je oko voćnjaka stavio i ogradu. Tužiteljev otac DŠ se rodio u kući koja se nalazi nasuprot voćnjaka, u kući je rođeno troje braće. Kada su se podijelili zemljište na kojem je voćnjak je pripalo DŠ, odnosno ocu tužitelja kao i rodna kuća. Voćnjak sada održava RŠ odnosno tužitelj, a tko bi drugi kada je to njegovo. Svjedok nikada čuo da bi bilo tko obitelji tužitelja dakle njegovom ocu i precima te tužitelju osporavao pravo na posjed voćnjaka odnosno da bi se radilo o općinskoj ili državnoj zemlji.
20. Iskaze naprijed navedenih svjedoka u bitnome je potvrdio i svjedok RŠ, koji je u dobi od 79 godine, koji je također rođen u neposrednoj blizini nekretnine koja je predmet ovog postupka. Od kada se on sjeća, a to je sigurno unatrag 70 godina, utuženo zemljište su obrađivali AŠ i D, roditelji tužitelja time da svjedok ne zna jesu li oni to zemljište kupili ili naslijedili, ali znam da je oduvijek bilo njihovo. Roditelji tužitelja AŠ i D živjeli su u kući koja se nalazi nasuprot utužene nekretnine do svoje smrti, a o njima je brinuo tužitelj jer je on i najstariji i takav je bio dogovor sa braćom. Roditelji tužitelja su orali i kopali na tome zemljištu, a tužitelj kada je došao u mirovinu prije nekih desetak godina je počeo brinuti o zemljištu na način da je tamo posadio voćke i nastavio brigu svojih roditelja te je postavio i ogradu koja se danas tamo nalazi. Zaključno, svjedok je izjavio da nikada nije čuo da bi treće osobe polagale pravo na zemljište odnosno da bi zemljište bilo općinsko ili državno, a nikada nitko osim tužitelja i njegovih predaka nije obrađivao to zemljište odnosno bio u posjedu tog zemljišta.
21. Prilikom davanja svojih iskaza na licu mjesta, svjedoci su i identično pokazali da je tužitelj osobno te po svojim prednicima uživao utuženo zemljište u cijelosti.
22. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka ocijenivši ih vjerodostojnima, budući da su isti međusobno suglasni, kao i suglasni s iskazom tužitelja. Svjedoci su iskazivali logično, uvjerljivo i životno o bitnim okolnostima predmeta, a sud nije našao razloga koji bi upućivali na njihovu pristranost ili postojanje interesa za neistinitim iskazivanjem.
23. Na temelju naprijed provedenih dokaza, saslušanjem predloženih svjedoka, sud je utvrdio da su svi svjedoci suglasno potvrdili tužiteljeve navode da su njegovi prednici nesmetano i pošteno posjedovali predmetno zemljište u cijelosti više od sedamdeset godina, tako što su ga u početku u najvećem dijelu koristili kao obradivu površinu na kojoj su sadili povrće i žitarice da bi kasnije počeli kositi zemljište i uzgajati voće te se i sada tamo nalazi voćnjak koji je omeđen ogradom koju je postavio upravo tužitelj. S druge strane tužena nikada nije bila u stvarnom i faktičnom posjedu nekretnine niti je pokazivala interes za istu.
24. Prema Općem građanskom zakoniku koji je objavljen 1.lipnja 1911. i to prema paragrafu 1468 OGZ-a, bilo je određeno da dosjelost završava protekom 30 godina pa kako od 1959. do 1. rujna 1980. kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO) nije još protekao rok dosjelosti od 30 godina, to treba primijeniti dvadesetogodišnji rok dosjelosti iz odredbe čl.28. st 4 ZOVO obzirom se radi o roku dosjelosti koji je počeo teći prije stupanja na snagu ZOVO, a do tog trenutka nije istekao.
25. Prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. koji u odredbi članka 28. stavak 4. propisuje da pošteni posjednik nepokretne stvari, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.
26. Do 1.siječnja 1997. kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZV-a) ako nije istekao propisani dvadesetogodišnji rok, to je odredbom članka 159. stavaka 3. ZV također propisano dvadeset godina samostalnog i poštenog posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću nekretnine.
27. Odredbom članka 388.stavak 3. ZV određeno je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st.2.ovog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.
28. Odredbom st.2. navedenog članka je propisano da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
29. Obzirom je tužitelj, zajedno sa svojim pravnim prednicima, neometano i pošteno posjedovao predmetnu nekretninu više od sedamdeset godina, to ju je stekao dosjelošću, pa je njegov tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine usvojen.
30. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025) tuženoj je naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025; dalje – Tarifa), i to: za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1.Tarife, trošak sastava podneska od 15. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na pripremnom ročištu 11. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife, trošak zastupanja na očevidu 18. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 14. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife te te trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Tužitelju pripada i trošak izbivanja iz pisarnice dana 18. travnja 2026. u ukupnom iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 39. Tarife te trošak putovanja na očevid i povratka s očevida, i to za put od ukupno 160 km, u iznosu od 100,80 EUR sukladno Tbr. 50. Tarife. Tužitelju pripada i PDV na naprijed odmjerene troškove u ukupnom iznosu od 337,70 EUR EUR sukladno Tbr. 46. Tarife. Nadalje tužitelju pripada i trošak uplaćenog predujma za očevid u iznosu od 549,48 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,10 EUR.
31. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelju pripada trošak u ukupnom iznosu od 2.317,63 EUR slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.
U Karlovcu, 10. srpnja 2026.
Sudac: Marijana Brajak Mateša
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu
2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu
