Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-51/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice JR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Đurđi Lipošćak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darija Budimir i Tina Budimir Bijelić, pisarnica Ogulin, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-172/2024-11 od 27. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženice ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-172/2024-11 od 27. veljače 2026. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavljeno je da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da s danom podnošenja tužbe 8. srpnja 2024. godine prestaje obveza tužitelja ČR da doprinosi za uzdržavanje tuženice JR na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ob-45/2015 od 26. kolovoza 2015. u iznosu od 1.400,00 kn/185,81 eura[1] mjesečno(točka I izreke). Tuženica je obvezana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 613,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. do isplate(točka II izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženice kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu naknade troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom obveze uzdržavanja tuženice, određene presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ob- 45/2015 od 26. kolovoza 2015., u iznosu od 1.400,00 kn/185,81 eur mjesečno, a s danom podnošenja tužbe 8. srpnja 2024.

6. Činjenične navode tužbe tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženica ispunila uvjete za ostvarenje prava na starosnu mirovinu te da daljnje plaćanje uzdržavanja tuženice za tužitelja predstavlja očitu nepravdu, a ovo i s obzirom da je tužitelj u poznim godinama i da ostvaruje mirovinu koja mu nije dostatna za podmirenje osobnih potreba.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da je presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ob-45/2015-2 od 26. kolovoza 2015. preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob-7/2015 od 30. lipnja 2015. i tužitelju naloženo doprinositi za uzdržavanje tuženice iznos od 1.400,00 kn mjesečno, počev od dana podnošenja tužbe 29. kolovoza 2013. pa nadalje, sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke;

-da je u narečenom postupku utvrđeno da tuženica nije radno sposobna, da se ne može zaposliti s obzirom na pozne godine i da ne posjeduje odgovarajuće radne sposobnosti te da je ograničeno sposobna za svakodnevni život;

-da iz spisu priložene liječničke dokumentacije proizlazi da se tužitelj liječi od esencijalne hipertenzije, dijabetesa melitus i niza drugih bolesti, kao i da se tuženica već godinama liječi i ima zdravstvenih problema;

-da je iskazom tužitelja utvrđeno da ostvaruje mirovinu od oko 900,00 eura i invalidninu od 28,00 eura mjesečno, da je sada u dobi od 69 godina, a kako je visoke životne dobi i bolestan, ne može sam obavljati kućanske poslove, za koje angažira ženu i plaća 200,00 eura mjesečno, dok za režije plaća preko 100,00 eura, za lijekove 50,00 eura, za gorivo 300,00 eura jer vozilo koristi svakodnevno s obzirom da je najbliža prodavaonica udaljena preko 2 km gdje odlazi po namirnice, a za hranu troši najmanje 400,00 eura mjesečno, slijedom čega prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju za zadovoljavanje vlastitih potreba mjesečno treba oko 1.000,00 eura, koliko prima mirovine i invalidnine;

-da su stranke suvlasnici nekretnina na kojima su skupa živjeli dok se nisu razveli, nekretnine da nisu podijelili, a prema navodima tužitelja na istima da su ostali strojevi i ostalo čime se na poljoprivredi radi, što koriste tuženica i dvojica njihovih sinova jer se bave proizvodnjom na OPG-u;

-da tuženica živi u domaćinstvu sa dvojicom odraslih sinova, koji su u dobi od 48 i 45 godina i kojima pomaže na OPG-u, što da je sama priznala, a tužitelj primijetio jer stanuje u neposrednom susjedstvu i tvrdi da tuženica muze krave i hrani svinje; dakle, svojim radom doprinosi za potrebe domaćinstva, odnosno obojice sinova;

-da je presudom Prekršajnog suda u Gospiću poslovni broj Pp-2-J-789/2013 od 2. studenog 2013. tuženica proglašena krivom zbog nasilničkog ponašanja u obitelji, jer da je ničim izazvana vikala na tužitelja psujući ga, prijeteći i tjerajući iz kuće te prišla do njegovog osobnog automobila marke Škoda, registarske oznake [registarska oznaka], kojom prilikom je drvenim štapom udarila u prednje vjetrobransko staklo, uslijed čega je došlo do puknuća istog, čime je kao član obitelji verbalnim napadom počinila nasilje u obitelji, i to u nazočnosti maloljetne djece pa je osuđena na zatvorsku kaznu u trajanju od 15 dana uz primjenu uvjetne osude da se zatvorska kazna neće izvršiti ako u roku od šest mjeseci ne počini novi prekršaj.

8. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pozivom na odredbu iz čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona(„Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ/15) utvrđuje da su sinovi dužni uzdržavati svoju majku-tuženicu, koja je stara, ima određenih zdravstvenih poteškoća i nema dovoljno sredstava za život, a njezin bivši suprug-tužitelj to više nije u stanju činiti jer je i on star i bolestan, pa mu je mirovina koju ostvaruje i invalidnina jedva dostatna za zadovoljenje vlastitih potreba. Utvrđuje da je tuženica rođena **.**.1959., odnosno sada u dobi od 67 godina, pa da je trebala podnijeti zahtjev za mirovinu, što pak kategorički odbija. Utvrđuje i da je tuženica na ročištu održanom 15. siječnja 2026. prkosno navela da se ne želi miješati u život svoje djece i ne želi tražiti nikakvo uzdržavanje jer dobiva od tužitelja i ne misli podnijeti ni zahtjev za mirovinu, jer hoće da joj tužitelj i dalje plaća uzdržavanje, od čega da ne odustaje.

9. Nadalje, cijeneći da tuženica živi u domaćinstvu sa dvojicom odraslih sinova kojima pomaže na OPG-u, da je taj OPG još 28. svibnja 2013. prenijela na sina NR, da se prema presudi Prekršajnog suda u Gospiću Pp-2-J-789/2913 od 2. studenog 2013. nasilnički ponašala prema tužitelju te da već 2 godine kategorički odbija podnijeti zahtjev za mirovinu, prvostupanjski sud utvrđuje da bi obveza tužitelja da joj i dalje plaća uzdržavanje, za istog predstavljala očitu nepravdu jer tuženica uopće ne pokušava podnijeti zahtjev za mirovinu, a koji da je trebala podnijeti sa navršenih 65 godina starosti. Povrh toga, utvrđuje da je tuženica na ročištu održanom 14. siječnja 2025. navela da sinovi doprinose za njezino uzdržavanje.

10. Stoga odlučuje kao u točki I izreke citirane presude, dok odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje Tarifa).

11. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja ovom sudu za sada nije prihvatljivo.

12. Odredbom čl. 299. ObZ/15 propisano je da sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.

13. Prema odredbi čl. 300. ObZ/15, pravo na uzdržavanje prestaje na dan kad bivši bračni drug koji to pravo koristi sklopi novi brak (st. 1.). Pravo na uzdržavanje bivšeg bračnog druga prestaje kad taj bračni drug zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, odnosno kad postane nedostojan toga prava ili kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno(st. 2.).

14. Pretpostavke uzdržavanja bračnog druga propisane su odredbom čl. 295. ObZ/15 prema kojoj bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti(st. 1.).

15. Tužitelj je u činjeničnim navodima tužbe kao razlog prestanka obveze uzdržavanja tuženice istaknuo da bi izvršavanje ove obveze za njega predstavljalo očitu nepravdu.

16. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije se pozvao na konkretnu zakonsku odredbu koja bi u ovom slučaju došla u primjeru u ispunjenju zakonom propisanih pretpostavki za prestanak obveze uzdržavanja bračnog druga/bivšeg supružnika, navodeći u sadržaju obrazloženja kojim prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja više različitih razloga za prestanak predmetne obveze, koji po ocjeni ovoga suda za sada nisu nedvojbeno utvrđeni.

17. Naime, utvrđuje da je tuženica presudom Prekršajnog suda u Gospiću poslovni broj Pp-2-J-789/2013 od 2. studenog 2013. proglašena krivom zbog nasilničkog ponašanja u obitelji, jer da je ničim izazvana vikala na tužitelja, psujući ga, prijeteći i tjerajući iz kuće te drvenim štapom razbila prednje vjetrobransko staklo tužiteljevog osobnog automobila, što bi upućivalo da bi bila nedostojna toga prava.

18. Pri tome je za navesti da su pojam očita nepravda i nedostojnost pravni standardi čiji sadržaj određuje sud, a temelje se na načelu pravednosti te da bi nedostojan bio onaj bračni/izvanbračni drug, partner/partnerica koji se neprijateljski ponaša prema bivšem bračnom/izvanbračnom drugu, partneru/partnerici ili njegovim srodnicima, koji mu radi o glavi, koji se odao skitnji, prostituciji, prosjačenju, kockanju i slično.

19. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je nakon donošenja navedene presude Prekršajnog suda u Gospiću poslovni broj Pp-2-J-789/2013 od 2. studenog 2013. određena obveza tužitelja uzdržavati tuženicu presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ob-45/2015-2 od 26. kolovoza 2015., pozivanje na navedenu presudu Prekršajnog suda u Gospiću nije relevantno.

20. U odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da bi daljnje plaćanje uzdržavanja za tužitelja predstavljalo očitu nepravdu jer da tuženica uopće ne pokušava podnijeti zahtjev za mirovinu, a koji da je trebala podnijeti sa navršenih 65 godina starosti, ocjena je ovoga suda da bi isto bilo od značaja tek ukoliko bi se sa sigurnošću utvrdilo da tuženica ispunjava uvjete za mirovinu, odnosno da li bi i kada te uvjete ispunila.

21. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da i pored toga što je tuženica stara i bolesna i nema dovoljno sredstava za život, da je i tužitelj star i bolestan, te da mu je mirovina i invalidnina koju ostvaruje jedva dostatna za zadovoljenje osobnih potreba, a i da je tuženica iskazala da sinovi doprinose za njezino uzdržavanje, što bi upućivalo na zaključak da bi izostale pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno.

22. Međutim, iz zapisnika sa ročišta održanog 14. siječnja 2025. na kojem je saslušana tuženica, iz iskaza imenovane ne proizlazi da bi navela da sinovi doprinose za njezino uzdržavanje, već je zapisnički kontastirano da je iskazala: "stanujem u kući gdje su i sinovi i pomažem im koliko mogu, ali nedugo sam opet bila na bolničkom liječenju jer me uhvatilo u kičmi, u kuku i moram ići na operaciju kuka. Odumire mi živac u donjoj kralježnici pa moram ići operirati. Sada sam u dobi od 65 godina i ne mogu raditi skoro ništa, a nemam nikakvih novčanih prihoda osim uzdržavanja koje mi plaća tužitelj. Vječito sam po doktorima. Ne mogu ni živjeti sa 185,00 EURA koliko mi plaća tužitelj mjesečno, a bilo bi mi jako teško kada mi ne bi pomagali sinovi". Na ročištu održanom 15. siječnja 2026. tuženica je iskazala: "djeca imaju svaki svoj život pa ih ne želim opterećivati. Oni plaćaju samo režije. To su dva sina u dobi od 48 i od 45 godina. Oni imaju svoj život i ja se u to neću miješati.".

23. Ocjena je ovoga suda da za sada iz opisanih navoda tuženice nije moguće izvan svake razumne dvojbe zaključivati da bi bile ispunjene pretpostavke za prestanak obveze uzdržavanja tuženice, kada i sam prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica stara i bolesna i da nema dovoljno sredstava za život, te da u postupku nije razjašnjeno živi li tuženica u zajedničkom domaćinstvu sa sinom/sinovima, ili u zasebnom domaćinstvu, pa stoga radi li se o zajedničkim režijskim troškovima stanovanja ili troškovima koji bi teretili isključivo tuženicu i u kojem iznosu, tko bi te troškove plaćao i u čemu se isti sastoje, čime bi i na koji način tuženica pomagala sinovima, te čime bi i na koji način sinovi pomagali tuženici. Za sada nisu argumentirane ni tvrdnje tužitelja da bi tuženica bila uključena u rad OPG-a, čiji je nositelj bila do 2013., tj, koje bi to konkretno poslove ista obavljala za navedeni OPG, teret kojeg dokaza je na tužitelju.

24. U nastavku postupka sud prvog stupnja će provođenjem odgovarajućih dokaza na prijedlog stranaka dopuniti činjenično stanje kako je prethodno navedeno, te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

25. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja ukinuta i na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

26. Sukladno odredbi čl. 163. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci 10. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović