Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1702/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, kao predsjednice vijeća, Brankice Malnar, kao sutkinje izvjestiteljice te Alena Perhata, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima ČU, Krešimiru Bagiću i Matteu Manarinu, odvjetnicima u Rijeci protiv tuženog Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 18/2021-36 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-18/2021-36 od 17. svibnja 2024. u točki I. izreke za iznos od 2.872,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 728,81 eura teku od 13. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 2.143,31 eura od 19. siječnja 2021. do isplate te u točki III. izreke, uz ispravak tako da na kraju obrazloženja presude, na stranici 12. retku 11. umjesto " U Rijeci, 24. svibnja 2024." piše "U Rijeci 17. svibnja 2024.".

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku tužiteljici isplatiti iznos od 7.228,31 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 4.512,57 eura teče od 13. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 2.715,74 eura od 19. siječnja 2021. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 866,93 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama te u dijelu zatraženih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu od 2.715,74 eura preko dosuđenog točkom I. izreke presude (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.871,87 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. svibnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. izreke prvostupanjske presude za iznos od 2.872,12 eura te protiv točke III. izreke žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete koju tužiteljica trpi uslijed štetnog događaja koji se dogodio 5. studenog 2019., kada je zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila kod ... u ....

5. Nije sporno da se 5. studenog 2019. kod ... u ... dogodila prometna nesreća prilikom koje je tužiteljica, kao putnik u osobnom vozilu, zadobila teške tjelesne ozljede, uslijed udara kamiona zbog neprilagođene brzine, a kojim je upravljao osiguranik tuženika.

6. U ovoj fazi postupka među strankama je i dalje sporna visina štete preko iznosa od 4.356,19 eura (odnosno iznos od 2.872,12 eura) te tijek zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna procesna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a odnosno presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne procesne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda zakona.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanost visine tužbenog zahtjeva u dosuđujućem dijelu, i to utvrđenje žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

10. Prvenstveno, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije učinio povredu odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. ZPP-a. Naime, i po ocjeni ovog suda preinaka tužbe do koje je došlo u ovom predmetu je svrsishodna jer je tužiteljica postavila zahtjev čim su joj bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina) koji bez njezine krivnje nisu bili poznati ranije . Nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici bi bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Pritom treba dodati da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe, koje je uslijedilo odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavak 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Valja ukazati i na odredbu članka 190. stavak 2. ZPP -a prema kojoj iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega ovaj sud nalazi da su ispunjeni uvjeti za dopuštenje preinake tužbenog zahtjeva u smislu odredbe navedenog članka, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

11. Nadalje, u postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. med. Darku Majiću, specijalistu opće kirurgije, subspecijalistu traumatologije, te je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede trbušnih organa sa krvarenjem u intraabdominalnu šupljinu i prijelom desetog i jedanaestog rebra lijevo te poprečnog nastavka kralješka L3, a što su osobito teške tjelesne ozljede.

11.1. Utvrđeno je da je tužiteljica bolove jakog intenziteta trpjela u trajanju od ukupno 6 dana (akutno liječenje u dva navrata, hospitalizacija i operacija u tri navrata zbog ozljede abdomena). Bolove srednjeg intenziteta tužiteljica je trpjela u ukupnom trajanju od 3 tjedna, i to tijekom akutne faze liječenja, uslijed prijeloma X. i XI. rebra lijevo, zatim liječenja nakon eksplorativne laparotomije i prijeloma L3 kralješka, komplikacije nakon operacije i liječenja infekcije postoperativne rane u KBC Rijeka te liječenja u jedinici intenzivnog liječenja. Bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera su se javljali tijekom 2 mjeseca, i to uslijed zarastanja prijeloma rebara, završetka zarastanja trbušne stijenke i prijeloma transverzalnog nastavka L3 kralješka . Bolovi povremenog karaktera su prisutni trajno, te su procijenjeni od strane vještaka u okviru smanjenja opće životne aktivnosti. Primarni i to vrlo jaki strah, tužiteljica je proživjela u trenutku prometne nesreće, i to u trajanju do pola sata. Sekundarni strah jakog intenziteta tužiteljica je proživljavala tijekom razdoblja akutne faze liječenja u Jedinici intenzivnog liječenja, tijekom operacije i operativnog zahvata i neizvjesnosti liječenja u trajanju od 2 dana, a strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, i to za vrijeme hospitalizacije te ponovnog prijema u bolnicu i reoperacije. Strah slabog intenziteta tužiteljica je proživljavala u trajanju od 3 mjeseca, i to do završetka liječenja zbog zabrinutosti za ishod liječenja i oporavak. Trajnog straha po medicinskoj dokumentaciji nema.

11.2. Tuđa pomoć stručne osobe tužiteljici je bila potrebna 1 sat dnevno kroz 15 dana, i to za previjanje rane trbušne stijenke nakon prve operacije koja se zakomplicirala infekcijom rane te potom nakon estetskog zahvata reekscizije ožiljka. Tuđa pomoć nestručne osobe joj je bila potrebna 1-2 sata tijekom 2 mjeseca (za teže poslove poput nošenje tereta, zbog bolnosti rebara te izbjegavanja jačih opterećenja i stvaranja pojačanog intraabdominalnog tlaka kako bi se izbjeglo nastajanje trbušne kile.). Pojačana prehrana joj je bila potrebna u smislu visokoproteinske ishrane cca 2 mjeseca po operaciji kako bi se pospješilo zarastanje rane koja je sekundarno cijelila. Naruženje srednjeg stupnja je samo povremeno vidljivo drugim osobama na abdomenu, a ožiljak je vidljiv u toplijem dijelu godine kada ga često ne pokriva odjeća te je umjereno vidljiv drugim osobama. Primarni ožiljak je bio vrlo uočljiv drugim osobama te je nakon plastične operacije ožiljak manje vidljiv. Kod tužiteljice su mogući i trajni povremeni bolovi i nelagode trbuha nakon navedene ozljede te priraslica nastalih ožiljkom nakon šivanja crijeva. Intaraabdominalni ožiljci na crijevima se povezuju sa nastankom povremenih bolova i nelagoda u trbuhu u kasnijem tijeku života trajno te predstavljaju podlogu za kasnije komplikacije (moguće zapletaje crijeva). Na temelju svega navedenog, utvrđeno je da za prijelom 2 rebra sa pomakom predstavlja umanjenje opće životne aktivnosti sa 5%, za stanje nakon mediane laparotomije prilikom operacije intraabdominealnih organa 5%, za stanje nakon šivanja crijeva 5%, te ukupan postotak umanjenja opće životne aktivnosti po Balthazar formuli od 14%. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka.

12. Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, pa ih prihvaća i ovaj sud.

13. U odnosu na visinu neimovinske štete, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a vodio računa o utvrđenim kvalifikatornim okolnostima iz stavka 2. citiranog članka, te imajući u vidu zadobivenu ozljedu tužiteljice, njenu težinu i trajanje, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova te straha, kao i dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja (30 godina) to i prema ocjeni ovog suda tužiteljici primjenom odredbe članka 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 4.512,57 eura kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud. Dodatno se ističe da je navedeni iznos u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14. Isto tako, pravilno je utvrđena visina imovinske štete s osnova tuđe pomoći koju tužiteljica ostvaruje na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a, u iznosu od 530,89 eura i to utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje. Ovdje valja istaknuti da je nagrada za tuđu pomoć izvorno naknada troškova i novčani oblik materijalne štete, tj. onaj iznos koji bi tužiteljica platila trećoj osobi za pružanje nemedicinske pomoći i njege, pri čemu treba navesti da tužiteljica ima pravo na ovaj vid naknade i kad se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U situaciji kad tužitelj ica nije dokazala da je te troškove platila trećoj osobi, pripada joj pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti tu uslugu. To, u pravilu, nije opća cijena rada neke kvalificirane osobe, već cijena rada koju za tu vrste usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi. Konkretno, s obzirom da je tužiteljica u spis dostavila Odluku Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o određivanju cijena za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući (još od 6. veljače 2009.) iz kojeg proizlazi da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosi 4,65 eura, to neosnovano tuženik u žalbi ističe da je naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužiteljici pogrešno utvrđena i suprotna važećoj sudskoj praksi.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima tvrdi da prvostupanjski sud tužiteljici nije trebao priznati troškove liječenja u privatnim ustanovama, stav je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opravdanim trošak estetske operacije u Poliklinici Zambelli u iznosu od 1.327,23 eura te trošak magnetne rezonance u iznosu od 513,64 eura i specijalističkog pregleda u iznosu od 53,75 eura u Specijalnoj bolnici Nemec. Prema nalazu i mišljenju vještaka, ožiljak tužiteljice je prije estetskog zahvata bio vrlo uočljiv drugim osobama, pa je tužiteljica estetskom operacijom koja je ponovno predstavljala nelagodu za nju, stres i nove bolove, umanjila naruženje te u konačnici smanjila štetu po osnovi neimovinske štete (za naruženje). Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako nije razumno očekivati da pacijent, kada već dobije informaciju od liječnika iz sustava, ne učini sve što je u njegovoj moći da dobije čim bolju zdravstvenu skrb. Navedeno se odnosi i na račune iz Specijalne bolnice Nemec jer je tužiteljica upravo od liječnika dobila informaciju da je dr. Ć nabavio novi magnet i da će snimku cijele kralježnice puno brže i kvalitetnije tamo obaviti, pri čemu je općepoznata činjenica da se na magnetnu rezonancu čeka i po godinu dana da bi se pregled napravio preko sustava HZZO-a.

16. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je tužiteljici na iznos od 2.715,74 eura dosudio zakonske zatezne kamate od 19. siječnja 2021. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, podneskom od 13. listopada 2022. tužiteljica nije na iznos od 53,75 eura na ime naknade troškova specijalističkog pregleda u Specijalnoj bolnici Nemec potraživala zakonske zatezne kamate od 23. rujna 2021., odnosno za magnetnu rezonancu od 28. rujna 2021.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava zakonitost prvostupanjske odluke u dijelu u kojem je određeno da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva te na iznos imovinske štete od slijedećeg dana od dana utuženja, ukazuje se na odredbu članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) prema kojoj u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. navedenog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kao i na odredbu članka 1103. ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da u odnosu na zatraženu naknadu imovinske štete tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od utuženja pa do isplate jer nije dokazala da bi tuženik bio ranije upoznat sa visinom imovinske štete.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odluku o troškovima postupka. Prvostupanjski je sud pravilno odmjerio troškove postupka u skladu s omjerom uspjeha u parnici u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP -a. Odnosno, suprotno žalbenim navodima, sud nije bio u obvezi primijeniti odredbu članka 154. stavak 4. ZPP-a budući da se navedena zakonska odredba prim jenjuje samo ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, što ovdje nije slučaj. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, budući da je odredbom članka 52. stavak 3. Tarife propisano kako u situaciji kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

18.1. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio zatezne kamate na parnični trošak od 17. svibnja 2024. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je objavljena na ročištu održanom 17. svibnja 2024., a ne 24. svibnja 2024., slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud odredio tijek kamata od 17. svibnja 2024. S obzirom da sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, visina dosuđenog parničnog troška nije utvrđivana.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

20. Kako je prvostupanjski sud očitom pogreškom u pisanju na kraju obrazloženja presude, na stranici 12. retku 11. umjesto " U Rijeci, 17. svibnja 2024." napisao "U Rijeci 24. svibnja 2024.", to je sukladno članku 342. stavak 1. ZPP-a navedenu očitu pogrešku u pisanju valjalo ispraviti.

21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka budući da isti nije uspio s podnesenom žalbom.

22. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke za iznos od 4.356,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama te u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić