REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-460/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Golub, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika RO, kojeg brani JO, odvjetnik u [adresa] i II. okrivljenika DO, kojeg brani VO, odvjetnica u [adresa], zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine‟ broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) povodom optužnog prijedloga Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb broj 211-07/24-5/35073, nakon provedene glavne rasprave, 10. srpnja 2026., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. I. okrivljenik: RO, sin R i J, rođen **.**.1970. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], VŠS, trener atletike, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.300,00 eura, oženjen, otac dvoje malodobne djece, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj, ne vodi se postupak za kazneno djelo,

II. okrivljenik: DO, sin D i V, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], VSS, magistar kineziologije smjer atletika, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 1.370,00 eura, neoženjen, bez djece, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj, ne vodi se postupak za kazneno djelo,

k r i v i  s u

što su 21. prosinca 2024. u 13.00 sati na atletskom vježbalištu u paviljonu broj 1. Zagrebačkog velesajma u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 15, narušavali javni red i mir na javnom mjestu pred prolazećim građanima i sportašima na način da je I. okrivljenik RO vikao i galamio riječima: "oni nemaju šta tu raditi, ovdje je natjecanje, nešto će se desiti" i zatim fizički nasrnuo na II. okrivljenika DO na način da ga je desnom rukom uhvatio u predjelu vrata i krenuo jako stiskati, nakon čega su KO i SO spriječili daljnji fizički sukob između okrivljenih na način da su I. okrivljenika RO udaljili od II. okrivljenika DO, nakon čega je II. okrivljenik DO vikao i galamio riječima: "jebem ti mater, nokautirat ću te", a nakon čega su se obojica udaljili u različite dijelove atletskog vježbališta i prestali s narušavanjem javnog reda i mira,

dakle, na javnom mjestu vikom remetili javni red i mir,

čime su počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa im se na temelju citiranog propisa izriče

I. okrivljeniku novčana kazna od 300,00 € (tristo eura),

II. okrivljeniku novčana kazna od 300,00 € (tristo eura).

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik i II. okrivljenik su obvezani platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenike da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne, uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka, svaki posebno, u paušalnom iznosu od po 50,00 € (pedeset eura) - svaki, u roku 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, na temelju članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona .

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, VI. Policijska postaja Zagreb pod brojem 211- 07/24-5/35073 podnijela je 30. siječnja 2025. optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. I. okrivljenik RO je u obrani iskazao da se smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Istina je da je 21. prosinca 2024. a to je bila subota oko 13.00 sati bio u paviljonu br.1 Zagrebačkog Velesajma gdje se nalazi atletsko vježbalište, s obzirom da je zaposlen kao trener u atletskom klubu osoba sa invaliditetom, a navedenog dana se u tom paviljonu održavala natjecanje mlađih kategorija odnosno djece rođene 2012. do 2015., te je on bio voditelj natjecanja kao vanjski suradnik Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac, a natjecatelji su bili iz tog atletskog kluba. Natjecanje je organizirano da bi se vidjela njihova sposobnost za daljnji napredak i da se oni međusobno mogu natjecati, osvojiti neke male nagrade i kako bi se djecu potaklo za daljnje bavljenje sportom. Kako se već bližio kraj tog natjecanja primijetio je da na atletskom vježbalištu odnosno na atletskoj stazi trče njemu u tom trenutku nepoznati ljudi, što je izuzetno opasna situacija, jer kada se organiziraju dječja natjecanja mora se strogo paziti da eventualni drugi vježbači na tom terenu ne treniraju u punom kapacitetu upravo iz razloga što nisu u mogućnosti kontrolirati svako dijete posebno, te u slučaju da dođe do nekog sudara ili ozljede djeteta oni kao organizatori natjecanja snose punu odgovornost. Iz tog razloga je htio reći kolegi koji je bio spiker, da dođe do njega kako bi upozorio te osobe da se maknu sa atletske staze, te dok je hodao do tog kolege vidio je u jednom trenutku da jedan od tih mladića koji su trčali nosi dres Atletskog kluba Mladost, te je došao do jednog stupa iza kojeg se nalazio DO, a koji radi kao trener u Atletskom klubu Mladost te je istina da mu je rekao da te osobe nemaju što raditi na atletskoj stazi jer se odvija natjecanje i da se nešto može dogoditi u smislu opasnosti koje takva aktivnost predstavlja u slučaju kada su djeca još uvijek na atletskoj stazi dok se od njega nalazio na udaljenosti od oko 4 metra: " CO jesu li ovo tvoji sportaši?" na što mu je on rekao da jesu te je on nastavio sa riječima na način da je opsovao: "pa dobro, pizda mu materina, znaš da u ovom terminu ne smiješ biti ovdje", na što mu je on odgovorio da mu on to neće zab raniti. Nakon toga je DO njemu prišao te je istina da ga je lijevom rukom u namjeri da ga stavi na distancu, dotaknuo u predjelu prsa, a on se prsima pomaknuo prema njemu i njegova ruka je skliznula sa njegovih prsa i dotakao je njegov vrat, ali ne može reći da ga je stiskao i ne može procijeniti o kojem intenzitetu stiska bi se radilo. U tom trenutku su se umiješali i još dvojica kolega konkretno KO i SO, time da je KO uhvatio DO te mu je govorio nemoj CO, nemoj CO, na što je DO povišenim glasom se njemu obratio riječima: "jebem ti mater, nokautirat ću te". Nakon toga se on pomaknuo na sredinu te dvorane, natjecanje je u međuvremenu završilo, on je otišao na kavu a nakon toga se vratio u dvoranu jer se trebalo održati još jedno natjecanje odnosno memorijal za jednog dugogodišnjeg trenera njihovog kluba, ali nije bio do kraja natjecanja. Nakon ovog događaja nije primijetio da bi DO zatražio liječničku pomoć jer je na natjecanju bio prisutan i liječnik već je samo vidio da je razgovarao sa svojim sportašima koji su se natjecali na natjecanju koje je bilo slijedeće na rasporedu. Dodaje da mu je izuzetno žao što je došlo do cijele ove situacije, jer DO poznaje već dulje vrijeme, radili su prije u istom atletskom klubu te smatra da je on čovjek izuzetne radne energije koji se prema njemu uvijek odnosio sa poštovanjem.

2.1. Braniteljica II. okrivljenika postavlja pitanje koji je razlog da se natjecanje održavalo dan nakon što se dogodila tragedija u školi u Prečkom te nisu li sva događanja trebala biti odgođena, I. okrivljenik navodi da je on osobno htio odgoditi navedeno natjecanje ali drugi organizatori ga nisu podržali u tome pravdajući se nedostatkom drugih termina, odnosno da postoji više krugova natjecanja, te je natjecanje ipak održano samo bez glazbe i zabavnog dijela koji je trebao biti također organiziran. Braniteljica II. okrivljenika nije imala drugih pitanja.

2.2. II. okrivljenik DO je iskazao u svojoj obrani da se ne smatra se krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret jer navedene zgode nije vikao i galamio odnosno nije govorio: "jebem ti mater, nokautirat ću te" i te riječi nije uputio RO. Naime, tog 21. prosinca 2024. u planu je bilo održavanje na tjecanja na atletskom vježbalištu u paviljonu broj 1 Zagrebačkog velesajma, a obično između natjecanja koje organiziraju različiti klubovi postoji i jedan dio slobodnog termina koji je predviđen za trening, ali tog dana termina za trening nije bilo, no kako je bio pritisak da se sva natjecanja odgode zbog tragedije koja se dogodila prethodnog dana u školi Prečko, on je pokušao mailom kontaktirati organizatore kako bi vidio da li bi se mogao ipak održati trening sportaša Atletskog kluba Mladost. Kako nisu dobili nikakav odgovor, on je sportašima rekao da oni ipak dođu na trening te su najprije trenirali na jednom terenu koji je pored glavnog terena na kojem se održavalo natjecanje, te kako se natjecanje bližilo kraju i on je vidio jednu sportašicu koja je izašla atletsku stazu te započela sa treningom, a koja je članica Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac, svojim sportašima je rekao da oni mogu izaći na atletsku stazu i trenirati, a kada je došao u dio dvorane gdje se nalazio spiker, u središnjem dijelu dvorane, te je u tom trenutku vidio trenera RO kako iz daljine prilazi i njemu se obraća riječima pitanjem da li su to njegovi sportaši, a kada mu je rekao da jesu on mu je rekao da oni nemaju što tu raditi, da traje natjecanje i da će se nešto desiti, ali on je smatrao da je natjecanje već bilo pri kraju i da je dobro procijenio sigurnosnu situaciju u smislu da je dozvolio svojim sportašima da izađu na atletsku stazu jer su oni dovoljno odgovorni te da nije postojala sigurnosna ugroza djece sportaša koja su se ranije natjecala. S obzirom na njegovu reputaciju, budući je bio sudionik Olimpijskih igara i da se dugi niz godina bavi atletikom te je još uvijek sportaš, a ujedno i trener, smatra da nikada ne bi svoje sportaše ili bilo koga drugog ugrozio na način da ih pusti u neku situaciju gdje bi moglo doći do neke nezgode ili ugrožavanja drugih natjecatelja. Napominje da je cijelo to vrijeme stajao pored komentatora i pored strunjače za skok u vis, a RO se njemu približio i fizički nasrnuo na njega na način da ga je rukom uhvatio za vrat i stisnuo, nakon čega ga je počeo boljeti vrat, te je bolove osjećao još neko vrijeme, no u tom trenutku su se odmah između njih umiješali i druga dva trenera KO i SO, te je jedan stajao pored RO a drugi pored njega i u tom trenutku je on samo rekao: "što ti misliš, koga hvataš za vrat" i "zvat ću policiju". Smatra da to ni je rekao vičući i galameći, ali je bio pod stresom zbog cijele situacije, a jedna sportašica koja se zagrijavala za skok u vis koja je bila od njih udaljena otprilike 50 metara je došla do njih i rekla je što se događa, odnosno jer nije čula neku viku ili galamu. Nakon ovog je razgovarao sa svojim trenerom kojem je opisao što se dogodilo, a koji se nalazio izvan dvorane u kojoj je bilo natjecanje, te mu je opisao kako se osjeća, a on ga je uputio da se svakako javi liječniku, kako bi se izbjegle bilo kakve posljedice tog napada, što je i učinio te je otišao u KB Sveti Duh gdje je utvrđeno da je zadobio kontuziju grla, a nakon toga je otišao u VI. Policijsku postaju prijaviti ovaj događaj jer mu je i osoblje u bolnici reklo da to mora učiniti.

2.3. I. okrivljenik navodi da vezano za termin održavanja natjecanja, za isti dogovoren sa Ustanovom za upravljanje sportskim objektima te da tajnik Atletskog saveza Grada Zagreba ČO nema veze sa određivanjem termina natjecanja odnosno treninga u dvorani, te je nejasno zbog čega je AK Mladost od njega tražilo dopuštenje za trening toga dana.

2.4. II. okrivljenik navodi da je upit poslao AK Dinamo Zrinjevac, ali da mu oni nisu odgovorili. S obzirom da je on u tom trenutku bio u svojstvu trenera u dvorani odnosno na svom radnom mjestu, pretpostavio je da će natjecanje biti odgođeno te da će se trening moći održati zbog čega je i sportašima rekao da dođu na trening.

2.5. I. okrivljenik postavlja pitanje II. okrivljeniku kako je procijenio sigurnosnu situaciju s obzirom da natjecanje još uvijek nije bilo završilo da može svoje sportaše pustiti da treniraju na atletskoj stazi, budući se radilo o natjecanju djece kojih je bilo otprilike 150, te da se mogao dogoditi nalet nekog drugog sportaša na dijete, II. okrivljenik navodi da su njegovi sportaši u dobi od 17, 18 i 19 godina, već iskusni, jer treniraju već dulji niz godina i mogu, odnosno znaju reagirati u takvoj situaciji, a osim toga dodaje da dvorana ima ukupnu površinu od 4400 m2, a da se u trenutku kada su njegovi sportaši izašli na atletsku stazu nije bilo više od 40 natjecatelja u natjecateljskom prostoru. I. okrivljenik navodi da je natjecateljski prostor površine otprilike 40x70 metara, te da se ne radi o površini koju navodi II. okrivljenik.

2.6. Na poseban upit braniteljice II. okrivljenika da li je prije fizičkog napada I. okrivljenika u bilo kojem trenutku povisio svoj ton prema I. okrivljeniku, II. okrivljenik navodi da nije. Na daljnji upit da li mu se unosio u lice ili bilo kome drugome tog dana na natjecanju, II. okrivljenik navodi da nije. Na daljnji upit da li je bilo kojom radnjom provocirao fizički ili verbalni napad I. okrivljenika na sebe, II. okrivljenik iskazuje da nije i da je sve argumentirano obrazložio I. okrivljeniku vezano uz način korištenja atletskog vježbališta. Na daljnji upit kako objašnjava činjenicu da je nakon fizičkog napada I . okrivljenika na sebe povisio glas, II. okrivljenik navodi da je u tom trenutku bio uznemiren, da se smatrao ugroženim te je to bio razlog, odnosno reakcija na stres. Na daljnji upit da li je ikada prije u životu bio u sličnoj situaciji odnosno da li je došao u fizički sukob sa nekim, II. okrivljenik iskazuje da nije. Braniteljica nije imala drugih pitanja.

2.7. I. okrivljenik je na raspravi održanoj **.**.2025. RO izmijenio obranu navodeći da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, već se smatra krivim što se doveo u takvo emocionalno stanje koje je dovelo do ovog događaja. Branitelj I. okrivljenika nadalje iskazuje da je atletski klub Dinamo Zrinjevac bio organizator natjecanja koje se održavala 21, prosinca 2024. u paviljonu 1 Zagrebačkog velesajma, te sudu dostavlja uvjerenje iz kojeg je vidljivo vrijeme i mjesto održavanja natjecanja koje organizator iz čega posljedično proizlazi činjenica da kada se odvijalo navedeno natjecanje drugi korisnici tog prostora nisu smjeli tamo biti prisutni niti trenirati jer je na taj način bilo dovedeno pitanje sigurnost sudionika natjecanja, a za koju sigurnost je bio odgovoran atletski klub Dinamo Zrinjevac.

2.8. Braniteljica II. okrivljenika očitujući se na obranu I. okrivljenika i priloženo odobrenje da je odobrenje izdano 2. prosinca 2024., a da je s obzirom na nesretne događaje od 20. prosinca 2024. za dan 21. prosinca 2024. od strane Grada Zagreba bio proglašen dan žalosti te su sva natjecanja trebala biti i jesu bila odgođena tako i predmetna. Iz odobrenja koje dostavlja branitelj I. okrivljenika proizlazi da je predstavnik organizatora atletskog kluba Dinamo Zrinjevac MO, a ne I. okrivljenika slijedom čega se i obrana I. okrivljenika u tom dijelu osporava.

2.9. Branitelj I. okrivljenika vezano za navode obrane II. okrivljenika da se natjecanje trebalo odgoditi zbog proglašenog dana žalosti smatra da je u drugim javnim medijima bilo objavljeno da se ranije organizirana natjecanja kao što je ovo moglo održati samo da njima ne smije biti zabavnih sadržaja, da započinju s minutom šutnje i da zastave moraju biti na pola koplja ali nije bilo striktno zabrane takvih natjecanja.

2.10. Braniteljica II. okrivljenika smatra da navodi obrane I. okrivljenika nisu opće poznata činjenica, te smatra da trebaju dostaviti takvu odluku jer su navodi odluke Vlade u suprotnosti s sadržajem odluke Vlade od 20. prosinca 2024. povodom proglašenja dana žalosti.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ĐO, SO, KO, ROĆ, FO, BO, NO i PO.

3.1. Svjedok ĐO je iskazao da se sjećao događaja od 21. prosinca 2024. jer je tada bio u dvorani paviljona broj 1 Zagrebačkog velesajma u ranim prijepodnevnim satima kada inače u taj paviljon dolazi na trening, a njegov trener je DO. Sjeća se da je u paviljonu tog dana bilo atletsko natjecanje u organizaciji AK Dinamo Zrinjevac, dok sam je on član AK Mladost. Kada se natjecanje već približilo kraju je zajedno sa dvojicom kolega iz kluba nakon treninga u teretani dobio uputu od trenera DO da mogu izaći na atletsku stazu i započeti sa treningom budući je vidio i sportaše AK Dinamo Zrinjevac da također započinju sa svojim treningom . Naime, na atletskoj stazi više nije bilo natjecatelja te je on sa svojim prijateljem TO i AO izašao na stazu i trčao na otprilike polovice kruga atletske staze. Dok su to radili čuo je galamu i kada se okrenuo vidio je da RO koji je trener AK Dinamo Zrinjevac prilazi njegovom treneru DO i da ga hvata za vrat te je TO i AO rekao da pogledaju što se događa te je također vidio da se trener DO odmaknuo od trenera RO, a ubrzo i nakon toga je došao još jedan trener AK Dinamo Zrinjevac KO koji im je prišao te je DO odveo u stranu do jedne strunjače te su se oni na taj način razdvojili. Čuo je galamu ali ne može reći tko je od njih dvojice galamio niti može reći kojim riječima. Na poseban upit suda može li ocijeniti intenzitet galame koju je čuo svjedok iskazuje da je to bila jaka vika po njegovom mišljenju prepirka između RO i DO. Dodaje nadalje da je došao još jedan trener iz AK Dinamo Zrinjevac koji je trenera RO odveo u stranu, a on je sa TO i AO ostao tamo stajati ali se sjeća da im je ubrzo nakon toga prišao RO te se TO i AO unio u lice nakon što su mu oni rekli da nije bilo nikakve potrebe za takvim ponašanjem odnosno fizičkim nasiljem, te im je svima rekao da nemaju što raditi u dvorani. Svjedok nadalje iskazuje da nakon što se situacija malo smirila da im je DO prišao te je tada vidio na njegovom vratu crvenilo i otiske prstiju zbog čega je DO rekao da će vjerojatno potražiti liječničku pomoć. Dodaje također da u trenutku kada je vidio da trener RO rukom hvata za vrat trenera DO se od njih nalazio na udaljenosti od oko 15-20 metara.

3.1.1. Na poseban upit I. okrivljenika da opiše kakve trkačke dionice su radili prilikom treninga na atletskoj stazi svjedok iskazuje da su vježbali ubrzanja izlaskom iz prvog zavoju te su trčali po ravnom dijelu staze na udaljenosti od oko 50-70 metara pri čemu nisu prolazili kroz cilj. Na daljnji upit I. okrivljenika da li je vidio mjesto gdje se dogodio njegov napad na II. okrivljenika svjedok iskazuje da je to bilo između strunjače za skok u vis i jednog stupa, a svjedok iskazuje da se on u tom trenutku nalazio pored strunjače za skok u vis. Na daljnji upit I. okrivljenika koliko je bilo udaljeno to mjesto gdje se on nalazio od mjesta gdje su se nalazili okrivljenici svjedok iskazuje da je dijagonalna udaljenost otprilike 30 metara. Na daljnji upit I. okrivljenika koliko je trajao kontakt I. okrivljenika i II. okrivljenika u smislu fizičkog napada hvatanja za vrat svjedok iskazuje da nije više od 5 sekundi. Na daljnji upit I. okrivljenika kakva je bila reakcija DO u trenutku kada je trener KO došao do njega svjedok je iskazuje da je DO bio uznemiren, te na daljnji upit da li je čuo što je DO tada rekao vezano za I. okrivljenika, svjedok iskazuje da nije čuo da bi DO KO bilo što govorio, odnosno da bi tada govorio bilo kakve pogrdne riječi. Na daljnji upit I. okrivljenika da li je DO kada mu je KO prišao htio otrgnuti od njega, svjedok iskazuje da u jednom trenutku je ali ga je tada KO uhvatio u zagrljaj, pa onda to više nije pokušavao. Na daljnji upit I. okrivljenika je li osim onog što je već iskazao kada je prišao mladićima čuo da li im je još što rekao, svjedok iskazuje da se ne može sjetiti da li im je još što govorio.

3.1.2. Na poseban upit suda da li se u trenutku ovog događaja u dvorani nalazilo još natjecatelja publike drugih osoba koje su sudjelovale u organizaciji natjecanja svjedok iskazuje da kada je natjecanje završilo da su djeca već otišla, a u dvorani su još ostali treneri i organizatori natjecanja.

3.1.3. Na poseban upit branitelja I. okrivljenika da li je nakon ovog događaja svjedok nastavio s treniranjem svjedok iskazuje da je trčanje atletskom stazom bio kraj treninga, nakon čega je otišao kući, nedjelju nije trenirao jer je to bio slobodan dan, a u ponedjeljak je ponovno bio u dvorani i trening je vodio njegov trener DO.

3.1.4. Obrana I. okrivljenika prigovara iskazu ispitanog svjedoka u cijelosti jer isti smatra da je iskazivao selektivno te da se nalazio na prevelikoj udaljenosti od mjesta gdje su se nalazili okrivljenici da bi mogao dobro vidjeti dinamiku događaja.

3.1.5. Na poseban upit braniteljice II. okrivljenika je li u trenutku kada su izašli na atletsku stazu bilo drugih osoba koje bi trenirale svjedok iskazuje da se sjeća da je vidio konkretno ŠO koja trenira u AK Dinamo Zrinjevac, te je vidio i još neke druge sportaše iz drugih klubova, zbog čega je trener DO i njima rekao da izađu na stazu i treniraju. Na daljnji upit braniteljice II . okrivljenika je li vidio da li je trener RO prigovarao i trenerima drugih klubova čiji su sportaši bili na atletskoj stazi ili samo DO svjedok iskazuje da je prigovarao samo DO. Na daljnji upit braniteljice II. okrivljenika kako se svjedok osjećao kada mu je prišao trener RO, svjedok iskazuje da mu nije bilo ugodno ni kada je vidio da trener RO hvata trenera DO za vrat, a uznemirio se i zbog činjenice da im je prišao te govorio da nemaju što raditi u dvorani te kad se unosio u lice TO i AO. Na daljnji upit braniteljice II. okrivljenika je li svjedok ikada svjedočio da bi DO bio neugodan ili agresivno se ponašao prema sportašima ili drugim djelatnicima svjedok iskazuje da to nije nikada vidio. Obrana II. okrivljenika nije imala drugih pitanja i nije prigovarala iskazu ispitanog svjedoka.

3.1.6. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika može li reći koliko je sportaša bilo na atletskoj stazi i iz kojih klubova svjedok iskazuje da su njih trojica bili iz AK Mladost, više od pet sportaša iz AK Dinamo Zrinjevac, misli da je bio netko iz AK Ultra jer u Zagrebu iako ima više atletskih klubova, sportaši treniraju u istoj dvorani na Zagrebačkom velesajmu u zimskom periodu. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika svjedok iskazuje da sportaše tih klubova poznaje iz viđenja ali ne i poimenično i ne može se sjetiti tko je točno od tih sportaša bio na treningu. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika koliko je bilo prisutnih trenera svjedok iskazuje da su bili skoro svi treneri AK Dinamo Zrinjevac, iz AK Mladost je bio DO, a za ostale trenere se ne može sjetiti da li su bili prisutni u dvorani.

3.2. Svjedok SO je iskazao da se sjećao događaja od 21. prosinca 2024. jer je bio jedan od organizatora atletskog natjecanja koje se održavalo na atletskom vježbalištu u paviljonu broj 1 Zagrebačkog velesajma, jer je zaposlen kao trener u AK Dinamo Zrinjevac, a koji klub je bio i organizator natjecanja. Natjecanje je bilo pri kraju ali nije posve završilo jer se još trebalo dovršiti natjecanje u skoku u vis, kada su na atletsku stazu izašla dva ili tri sportaša koji su počeli sa treningom, te se sjeća da je trener RO prišao treneru DO te je među njima došlo do svađe, a povod svađi je bio izlazak tih sportaša na atletsku stazu iako natjecanje nije bilo u potpunosti završeno te je bilo povišenih tonova između njih ali ne može reći kojim riječima su se jedan drugom obraćali jer je od samog događaja prošlo dosta vremena. Smatra da među okrivljenicama nije bilo fizičkog sukoba već samo kontakt na način da je RO prišao DO te ga je rukom uhvatio za majicu i odgurnuo, nakon čega je on odmah stao između njih tako da je taj kontakt među njima prestao. Ne može reći je li im prišao još netko od trenera koji su bili prisutni u dvorani. Nakon što ih je on razdvojio okrivljenici su se udaljili jedan od drugoga ali se ne može sjetiti kojim riječima su se jedan drugome obraćali već samo može reći da su se obraćali nekim riječima jedan drugome, a nisu se nakon toga jedan drugome više pokušavali približiti. Na daljnji upit suda da li se sjeća i je li primijetio na DO posljedice kontakta koji je RO prema njemu ostvario svjedok iskazuje da se tog ne može sjetiti. Nakon ovog događaja natjecanje je nastavljeno. Svjedok nadalje iskazuje da je fizički kontakt RO prema DO trajao vrlo kratko po njegovoj procjeni dvije sekunde. Na daljnji upit suda da li su sportaši koji su trenirali na atletskoj stazi nakon ovog događaja nastavili sa treningom svjedok iskazuje da se tog detalja ne sjeća jer je bio uključen u samo natjecanje u smislu dijeljenja medalja, vođenja popisa natjecatelja, evidencije postignutih rezultata tako da je više pažnje obratio na taj dio posla jer je na natjecanju sudjelovalo više kategorija natjecatelja različitih dobnih skupina koji je bilo između 120-150. Na daljnji upit suda da li se svjedok sjeća jesu li se bilo koji od okrivljenika nakon ovog događaja nastavio agresivno ponašati i prema kome svjedok iskazuje da se toga ne sjeća. Na daljnji upit suda da li se sjeća gdje se kontakt između okrivljenika dogodio svjedok iskazuje da su se okrivljenici tada nalazili pored strunjače za skok u vis u blizini cilja označenog na atletskoj stazi. Na daljnji upit suda da li se sjeća je li u dvorani vidio i sportaše nekih drugih atletskih klubova osim nekolicine sportaša koji su bili ina atletskoj stazi svjedok iskazuje da se toga ne može sjetiti.

3.2.1. Na poseban upit I. okrivljenika da svjedok precizira mjesto gdje se on nalazio sa II. okrivljenikom svjedok iskazuje da je to mjesto bilo između strunjače i stola za zapisničare i obrade rezultata otprilike na udaljenosti od 3 -4 metra. Na daljnji upit I. okrivljenika kako se on ponašao nakon što je svjedok stao između njega i rekao mu "nemoj RO" i II. okrivljenika te da li je pokazao želju za nastavkom sukoba svjedok iskazuje da nije pokazao tu želju, a bio je leđima okrenut prema DO i licem prema RO, te je pokušao smiriti situaciju govoreći da je sve u redu i da nema potrebe za takvim ponašanjem pred djecom. Na daljnji upit I. okrivljenika je li II. okrivljenik nakon fizičkog kontakta na njega vikao te pokušao nastaviti fizički sukob kada je trener KO njega smirivao svjedok iskazuje da su oba okrivljenika vikala i prije i poslije fizičkog kontakta I. okrivljenika sa II. okrivljenikom, a nije siguran tko je od prisutnih trenera prišao DO, dozvoljava da je to bio KO ali se ne može sjetiti da li bi se DO pokušao istrgnuti iz ruku osobe koja mu je prišla te nastaviti započeti sukob. Na daljnji upit I. okrivljenika svjedok iskazuje da je DO još neko vrijeme ostao u dvorani, da li je nastavio s treningom ili nešto drugo radio to ne može reći.

3.2.2. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika gdje su se u tom trenutku nalazila djeca koja su čekala podjelu medalja svjedok iskazuje da su se nalazili u blizini oznake START za utrku od 60 metara, a ona se nalazi u drugom dijelu dvorane od onog u kojem su se nalazili okrivljenici. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika da li su imali odobrenje za održavanje natjecanja svjedok iskazuje da jesu. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika da li može reći na kojoj udaljenosti su se nalazili u odnosu na okrivljenike sportaši AK Mladost svjedok iskazuje da mu je to teško odrediti budući su oni trčali atletskom stazom od jednog zavoja pa ravnim dijelom staze do drugog zavoja, a ta udaljenost može biti različita od otprilike 10 metara i do 60 metara ovisno gdje su se oni u tom trenutku nalazili. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika da li je bilo i drugih trenera iz drugih klubova svjedok iskazuje da su bili prisutni treneri AK Dinamo Zrinjevac, ali dozvoljava mogućnost da su kasnije u dvorani došli drugi treneri jer je bilo još jedno natjecanje u programu. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika što je trener DO radio u blizini strunjače za skok u vis za vrijeme natjecanja, a prije ovog sukoba svjedok iskazuje da to ne zna i ne može reći. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika da li je u dvorani vidio sportašicu ŠO svjedok iskazuje da se ne sjeća da ju je vidio ali mu je njezin tata rekao da je bila tamo. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika da li je osim sportaša AK Mladost još neki drugi klub u to vrijeme održavao trening svjedok iskazuje da nije koliko se on sjeća. Obrana I. okrivljenika nije imala drugih pitanja i nije prigovarala iskazu ispitanog svjedoka.

3.2.3. Na poseban upit braniteljice II. okrivljenika da li je natjecanje na atletskoj stazi bilo završeno svjedok iskazuje da misli da još nije bila završena disciplina skok u dalj i štafete koje u tom trenutku još nisu počele sa trkom. Na daljnji upit braniteljice II. okrivljenika da li su sportaši čiji trener je DO smetali tom dijelu natjecanja budući su trenirali na atletskoj stazi, svjedok iskazuje da nisu budući su se natjecanja odvijala na drugom dijelu dvorane, konkretno skok u dalj, a i štafete su se tračale na stazi od duljine od 60 metara što predstavlja središnji dio atletske staze, dok su sportaši trčali na kružnom dijelu staze, na jednom dijelu su se nalazila i djeca koja su se slikala prilikom proglašenja, te ne može reći jesu li sportaši DO do trenutka proglašenja već završili sa treningom. Na poseban upit braniteljice II. okrivljenika da li je CO na natjecanju imao i svoje natjecatelje svjedok iskazuje da vjerojatno je ali ne može to sa sigurnošću reći. Svjedok nadalje iskazuje da se sukob koji je predmet ovog događaja dogodio pri samom kraju dječjeg natjecanja, a prije nego što je počelo zagrijavanje i samo natjecanje za skok u vis. Braniteljica II . okrivljenika prigovara u dijelu iskaza ispitanog svjedoka koji se odnosi da bi između okrivljenika došlo "samo do kontakta" koji ne bi uključivao hvatanje za vrat s obzirom da je u tom dijelu iskaz saslušanog svjedoka u spretnosti sa do sada izvedenim dokazima, a iskaz svjedoka je prilagođen činjenicom da je svjedok djelatnik istog kluba u kojem radi i I. okrivljenik i sam je subjektivno zainteresiran za ishod postupka u korist I. okrivljenika.

3.3. Svjedok KO je iskazao da se sjećao događaja od 21. prosinca 2024. jer je tada bio u paviljonu broj 1 Zagrebačkog velesajma gdje se održavalo atletsko natjecanje za više kategorija natjecatelja u dobi do 14 godina, a nakon toga natjecanja je bio organiziran i memorijal Željka Šobota koji se odnosio na natjecanje u skoku u vis, a koji je bio za kategoriju juniora i seniora. Budući je trener AK Dinamo Zrinjevac bio je na natjecanju u svojstvu organizatora te je unos rezultata natjecanja radila njegova supruga ROĆ, a kako je imala problem sa naknadno prijavljenim natjecateljima i obradom rezultata on joj je priskočio u pomoć te su se skupa nalazili za stolom koji je bio rezerviran za organizatora natjecanja odnosno osobe koje su vršile obradu podataka i u jednom trenutku je čuo kolegicu PO koja je zaposlena u klubu kao administrator da zove njega i kolegu SO jer je u tom trenutku došlo do fizičkog kontakta između trenera RO i trenera DO, te kada je prema njima pogledao vidio je da RO rukom u predjelu prsa ili vrata dodiruje DO ali s obzirom da se u odnosu na njih nalazio na udaljenosti od 10-ak metara ne može reći da li se DO nakon toga odmicao unazad ili su se oni međusobno približavali već samo zna da se brzo digao od stola i potrčao prema njima te je stao ispred DO, obujmio ga svojim rukama i odmaknuo prema strunjači za skok u vis koja se nalazila također 10 -ak metara od mjesta sukoba. Povod tog sukoba je saznao tek kasnije jer su mu rekli da su atletičari atletskog kluba Mladost gdje je DO trener na atletskoj stazi počeli trenirati iako samo natjecanje u kojem su sudjelovala djeca mlađih kategorija nije bilo završeno te mu je zbog toga RO prigovorio, ali same svađe prije fizičkog kontakta se nije mogao sjetiti odnosno nije na nju bio usredotočen jer je imao puno posla oko obrade i unosa podataka vezano uz natjecanje, te je tek nakon upozorenja kolegice PO dotrčao do njih obojice i nakon fizičkog kontakta može reći da je verbalni sukob među njima nastavljen, da je intenzitet tog sukoba bio dosta jak, odnosno može reći da je vika i galama bila glasna, ali zbog proteka vremena ne može reći kojim riječima su se jadan drugome obraćali već samo da je verbalni sukob bio obostran. Svjedok nadalje iskazuje da u trenutku kada je rukama obuhvatio DO da može reći da je u tom trenutku on bio ljut i uznemiren te se pokušao od njega odmaknuti, ali mu je on rekao da se smiri i da ovo nije niti mjesto niti vrijeme za nekakve sukobe nakon čega se smirio i nisu se više približavali jedan drugome. Na poseban upit suda je li vidio na koji način je DO reagirao nakon fizičkog kontakta RO prema njemu svjedok to nije mogao opisati jer je htio što prije doći do njih obojice, budući je fizički kontakt po njegovoj procjeni mogao trajati dvije do tri sekunde ali smatra da ih SO i on nisu razdvojili da bi se fizički sukob nastavio.

3.3.1. Na poseban upit I. okrivljenika je li mu se DO obraćao nekim pogrdnim riječima ili prijetnjama svjedok iskazuje da se samih riječi zbog proteka vremena nije se mogao sjetiti, ali može reći da su to bile psovke. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika može li reći da li se DO otimao iz njegov hvata i imao želju nastaviti fizički sukob svjedok iskazuje da je bio vidno ljutit, uznemiren te je preko njegovog ramena se verbalno nastavio sukobljavati sa RO ali ga je on dovoljno čvrsto držao da spriječi bilo kakav daljnji fizički sukob među njima. A da li ga je DO imao namjeru nastaviti to ne može reći. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika što je DO radio u dvorani ukoliko nije bio vezan uz samo natjecanje svjedok iskazuje da je došao prijaviti tri sportašice svog kluba za natjecanje koje se trebalo održati nešto kasnije, a odnosi se na natjecanje u skoku u vis te su on i supruga morali naknadno upisati te natjecateljice, dodijeliti im startne brojeve i unijeti podatke u sustav. Na daljnji upit I. okrivljenika da li je u trenutku ovog događaja natjecanje djece već bilo završilo svjedok iskazuje da je još trebalo završiti natjecanje u skoku u dalj, a da su druge discipline bile završene. Obrana I. okrivljenika nije imala drugih pitanja i nije prigovarala iskazu svjedoka.

3.3.2. Na poseban upit braniteljice II. okrivljenika da li su u trenutku kada su Filipovi sportaši došli na atletsku stazu bile dovršene discipline koje su se odvijale na atletskoj stazi svjedok iskazuje da jesu. Na daljnji upit braniteljice II. okrivljenika da li su sportaši koji su u tom trenutku trčali atletskom stazom smetali natjecateljima skoka u dalj svjedok navodi da fizički nisu ali je postojala mogućnost da trkači u nekom trenutku zasmetaju natjecateljima. Na daljnji upit braniteljice II. okrivljenika može li opisati fizički kontakt između I. i II. okrivljenika svjedok iskazuje da je vidio da je RO stavio ruku u predjelu prsa ili vrata DO, ali ne može procijeniti koji je bio intenzitet tog pritiska, a može reći da je DO nakon toga imao na vratu crvenilo, a nije vidio trenutak da li je DO se tada pomaknuo unazad i odmaknuo od RO. Obrana II. okrivljenika nije imala drugih pitanja i nije prigovarala iskazu ispitanog svjedoka.

3.3.3. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika koliko je bilo sportaša koji su se zagrijavali u trenutku sukoba svjedok iskazuje da se između ta dva natjecanja nisu trebali odvijati bilo kakvi drugi treninzi, a sportaša na atletskoj stavi je moglo biti otprilike 30-ak. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika gdje su se nalazila djeca prilikom proglašenja pobjednika i podjele poklona u trenutku sukoba svjedok iskazuje da su oni bili na drugom zavoju dvorane, odnosno drugom dijelu dvorane gdje se odvija snimanje fotografija te proglašenje. Sukob se dogodio u pauzi između dva natjecanja. Obrana I. okrivljenika prigovara djelu iskaza ispitanog svjedoka u dijelu kojem navodi da nije bilo natjecatelja na terenu i da su medalje već bile podijeljene.

3.4. Svjedokinja ROĆ je iskazala da se sjećala događaja od 21. prosinca 2024. jer je tada bila angažirana na natjecanju koje se održavalo u paviljonu broj 1 Zagrebačkog velesajma, a radilo se o dječjem atletskom natjecanju te se ona bavila unosom rezultata u sustav te je u jednom trenutku pozvala supruga KO da joj pomogne u tom poslu te je više bila fokusirana na posao koji je radila nego na druge događaje u dvorani. Sjeća se da je u jednom trenutku ispred stola prošao RO zajedno sa DO te da mu je govorio da je on profesionalni sportaš i da bi trebao znati kakva su pravila te su oni nastavili kretanje iza stola za kojim je ona sjedila, te ih nije više mogla vidjeti, a u jednom trenutku je čula kolegicu PO koja je viknula ime njezinog supruga i ime drugog trenera SO, te je u tom trenutku podigla pogled i vidjela da su se jedan drugom unosili u lice i da su se naguravali te slijedeće što je vidjela da je njezin suprug dotrčao do njih i razdvojio ih. Sama logika nalaže da je RO prvi pristupio DO te da mu se unio u lice i obraćao mu se riječima koje sam navela, ali ne može decidirano reći kojim riječima su se oni međusobno svađali već samo može reći da su to bili grublji tonovi, ali nakon što su ih njezin suprug i trener SO razdvojili. Na daljnji upit suda da li je tada daljnji sukob prestao svjedokinja navodi da više nije obraćala pažnju na njih jer se morala posvetit poslu zbog kojeg se nalazila u dvorani.

3.4.1. Na daljnji upit I. okrivljenika koliko je bila udaljena od stola za kojim je svjedokinja sjedila od mjesta sukoba, svjedokinja navodi da se to mjesto nalazilo iza stola za kojim je sjedila, iza njezinih leđa, a ne može procijeniti udaljenost na kojoj su se okrivljenici nalazili već samo može reći da je to bilo između strunjače za skok u vis i stola za kojim je ona sjedila, a radi se o većem prostoru.

3.4.2. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika da li je u trenutku sukoba natjecanje na kojem su se natjecala djeca dovršeno, odnosno gdje su se ta djeca mogla nalaziti svjedokinja iskazuje da je preostalo još nekoliko natjecateljica skoka u dalj, da je taj dio natjecanja nešto kasnio prema ranije dogovorenoj satnici, ali je više pažnje obratila na posao koji je morala odraditi nego na činjenicu da li su se neka djeca nalazila na atletskoj stazi ili nisu, odnosno je li već odrađeno proglašenje i dodjela nagrada već samo zna da se sve to odigralo između dva natjecanja koja su se tog dana održavala. Obrana I. okrivljenika nije imala drugih pitanja i nije prigovarala iskazu ispitanog svjedoka.

3.5. Svjedokinja FO je iskazala da što se tiče događaja od 21. prosinca 2024. može reći da je tog dana bila u paviljonu broj 1 Zagrebačkog velesajma gdje se održavalo natjecanje najmlađih dobnih skupina AK Dinamo Zrinjevac, te s obzirom da je ona u klubu zadužena za vođenje društvenih mreža snimala je dodjelu nagrada nakon što su djeca završila s natjecanjem, a također i samo natjecanje, te je bila usredotočena na svoj posao i nije primijetila da bi treneri RO i DO došli u bilo kakav fizički ili verbalni sukob. Na poseban upit suda napominje da je u atletskoj dvorani bilo puno ljudi jer su uz djecu bili prisutni i njihovi roditelji, a isto tako i drugi sportaši koji su čekali da završi natjecanje djece i da započnu sa svojim treninzima. Dodaje da je kasnije od drugih kolega doznala da su treneri došli u međusobni sukob ali ga ona osobno nije vidjela te ga ne može opisati.

3.5.1. Na poseban upit branitelja I. okrivljenika da li joj je poznato je li AK Dinamo Zrinjevac imao dozvolu za održavanje navedenog natjecanja svjedokinja iskazuje da pretpostavlja da je jer se u protivnom natjecanje ne bi moglo održati. Na daljnji upit branitelja I. okrivljenika ima li saznanja da li se za vrijeme takvih natjecanja mogu održavati i treninzi drugih sportaša svjedokinja navodi da u pravilu ne dok traje natjecanje osim ako ne postoji drugi dogovor između organizatora i sportaša.

3.5.2. Obrana I. okrivljenika nije imala drugih pitanja, II. okrivljenik nije imao pitanja za svjedokinju. Obrane I. i II. okrivljenika nisu prigovarale iskazu ispitane svjedokinje.

3.6. Svjedok BO je iskazao da se sjećao događaja od 21. prosinca 2024. jer je tada bio u atletskoj dvorani u paviljonu broj 1 Zagrebačkog velesajma, gdje se održavalo atletsko natjecanje te je on bio prisutan u djelu dvorane gdje se inače trenira disciplina skok s motkom, a u odnosu na mjesto gdje su se nalazili okrivljenici radi se o drugom dijelu dvorane tako da on nije neposredni očevidac toga što se događalo između trenera RO i DO, već samo zna da u trenutku kada im je on prišao da su dva druga trenera, SO i ROĆ njih razdvojili kako bi spriječili eskalaciju daljnjeg sukoba te je čuo da je DO nešto dobacivao K i RO, ali ne zna točno kojim riječima mu se obraćao, te je vidio da je on bio ljut zbog činjenice da mu se obraćao riječima da će ga nokautirati i može reći da su obojica bilo u vidno uznemireni. U dvorani je bilo puno ljudi jer se ranije tijekom dana održavalo natjecanje djece koje je u tom trenutku već završavalo. Kasnije je doznao da je povod tom sukobu bila činjenica da je netko od sportaša Atletskog kluba Mladost počeo trenirati u trenutku kada to još nije bilo dopušteno. Dodaje da u tom trenutku ni je primijetio da bi bilo RO ili DO u sukobu zadobili vidljive ozljede.

3.6.1. Obrana I. i II. okrivljenika nisu imali pitanja za ispitanog svjedoka. Obrana I. okrivljenika nije prigovarala iskazu ispitanog svjedoka, dok II. okrivljenik DO prigovorio dijelu iskaza svjedoka u kojem navodi da je on I. okrivljeniku rekao da će ga nokautirati što nije točno.

3.7. Svjedokinja PO je u iskazala da se sjećala događaja od 21. prosinca 2024. jer je tada bila u atletskoj dvorani u paviljonu broj 1 Zagrebačkog velesajma, gdje se održavalo atletsko natjecanje. Sam početak sukoba okrivljenika nije vidjela jer je razgovarala sa drugim trenerom OO, te je bila leđima njima okrenuta, a u jednom trenutku je trener OO krenuo prema njima i kada se ona okrenula već je vidjela da su oni razdvojeni odnosno da su eskalaciju sukoba spriječili treneri OO i SO. Može reći da su se obojica prepucavali, ali da se ona obratila DO govoreći mu da ovo nije niti mjesto niti vrijeme za bilo kakve sukobe budući da su u dvorani bila prisutna djeca i njihovi roditelji, te da je on mlađi da treba popustiti i maknuti se kako ne bi došlo do bilo kakvih daljnjih sukoba. Dodaje da je dozvolu za održavanje atletskog natjecanja dobio AK Dinamo Zrinjevac, te se u terminima kada se održavalo natjecanje nisu smjeli održavati treninzi drugih sportaša, te ima posredna saznanja odnosno kasnije je čula da je povod ovom sukobu bila činjenica da se u vrijeme dok se još uvijek održavalo natjecanje sportaši Atletskog kluba Mladost započeli sa treningom što nije bilo dopušteno. Svjedokinja nadalje navodi da ona osobno nije vidjela te druge sportaše koji bi započeli sa treningom u vrijeme dok se održavalo natjecanje.

3.7.1. Na poseban upit II. okrivljenika DO svjedokinji da li svaki od trenera koji je zaposlenik atletskog kluba kojeg sufinancira imaju određeno radno mjesto ovisno o kojem klubu se radi, te da li je on imao prijavljene sportaše na tom natjecanju svjedokinja iskazuje da je istina da svaki trener ima određeno mjesto rada, te je konkretno mjesto rada atletska dvorana Grada Zagreba i atletski stadion Mladost, a što se tiče prijavljenih natjecatelja istina je da su u skoku u vis bili prijavljeni natjecatelji Atletskog kluba Mladost, te da trener tijekom natjecanja može biti prisutan u zoni odvijanja natjecanja konkretno uz strunjaču gdje se odvijalo natjecanje skoka u vis. Na daljnji upit da li je s obzirom na događaj koji je prethodio ovom natjecanju kontaktiran Hrvatski atletski savez vezano uz dozvolu za održavanje natjecanja svjedokinja iskazuje da je prije samo natjecanja poslala nekoliko upita vezano uz održavanje samog natjecanja te je dobila uputu da se natjecanje može održati, ali da se pri je natjecanja mora održati minuta šutnje te da na natjecanju ne smije biti glazbe, odnosno bez zabavnih sadržaja.

3.7.2. Na poseban upit I. okrivljenika RO svjedokinji da li je DO imao prijavljenih natjecatelja na dječjem natjecanju, svjedokinja odgovara da nije. Na daljnji upit da li je završilo dječje natjecanje u trenutku sukoba okrivljenika svjedokinja odgovara da nije završilo ali je bilo pri kraju. Na daljnji upit da li je uobičajeno da u trenutku kada se radi neko natjecanje ili meeting održavaju treninzi sportaša nekog drugog kluba, svjedokinja odgovara da nije uobičajeno.

3.7.3. Obrane I. i II. okrivljenika nisu imali drugih pitanja. Obrana I. okrivljenika nije prigovarala iskazu ispitane svjedokinje, a obrana II. okrivljenika je prigovorila iskazu ispitane svjedokinje u cijelosti.

3.8. Svjedok BO je iskazao da u odnosu na događaj od 21. prosinca 2024. može reći da je tada bio u atletskoj dvorani, na dijelu dvorane gdje se održavao start utrke, te sa tog mjesta gdje se nalazio nije mogao vidjeti da bi treneri RO i DO došli u bilo kakav sukob. Dodaje da o ovom događaju ima samo posredna saznanja jer su mu drugi kolege prepričali što se dogodilo, što ga je iskreno šokiralo. Iz posrednih saznanja povod tog sukoba je bila činjenica da su sportaši drugog kluba ušli na teren u vrijeme dok se odvijalo natjecanje. Na daljnji upit suda svjedok iskazuje da okrivljenicima nije naknadno niti prilazio te ne zna u kakvom su oni bili stanju te da li su imali neke ozljede vezano za sukob između njih.

3.8.1. I. okrivljenik RO navodi da se mora konstatirati kako proizlazi iz iskaza svjedoka da ako je on bio na startu utrke koja se održavalo na natjecanje da je natjecanje još uvijek trajalo.

3.8.2. Obrane I. i II. okrivljenika nisu imale drugih pitanja i nisu prigovarale iskazu ispitanog svjedoka.

3.9. U dokaznom postupku sudac je pročitao obavijesti iz članka 109a. Prekršajnog zakona za okrivljenike, medicinsku dokumentacija za II. okrivljenika, bolničku prijavu za II. okrivljenika i izvode iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenike iz kojih je vidljivo da okrivljenici nisu pravomoćno prekršajno osuđivani unazad tri godine.

3.10. U završnoj riječi obrana I. okrivljenika navodi da I. okrivljenik u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio tijekom postupka, da smatra da je do samog sukoba došlo zbog činjenice da u vrijeme održavanja sportskog natjecanja nisu smjeli biti sportaši Atletskog kluba Mladost jer natjecanje još uvijek nije u potpunosti završilo, te je to povod ovog sukoba sa trenerom CO, ali s obzirom na činjenicu da se I. okrivljenik pomirio sa II. okrivljenikom da i dalje surađuju s obzirom da su obojica treneri atletike, da treniraju mlađe dobne skupine i moraju surađivati prilikom održavanja natjecanja i u različitim drugim prilikama, smatra da je ova situacija bila izolirani sluča j, da se takvo ponašanje više neće ponoviti te predlaže izricanje najmanje moguće kazne s obzirom da nije do sada bio prekršajno osuđivan, nije sklon agresivnom i ekscesnom ponašanju i kao dugogodišnji sportski djelatnik nema nikakvu namjeru ponoviti nekakvo slično ponašanje te smatra da sud prilikom donošenja odluke treba cijeniti sve naročito olakotne okolnosti utvrđene tijekom postupka i sukladno tome donijeti odluku.

3.11. U završnoj riječi obrana II. okrivljenika navodi da II. okrivljenik ostaje kod iskaza danog tijekom postupka, ne smatra se krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, navodi da je predmetnog dana opravdano bio na sportskom terenu te da je imao puno pravo prisustvovati natjecanju kao trener. Neovisno o činjenici da li je predmetnog dana trebalo biti održano ili odgođeno natjecanje takva okolnost u slučaju nesporazuma ikome ne daje za pravo da prema drugom primjenjuje prisilu, silu ili fizički napad. DO skreće sudu pažnju na činjenicu da do sada nije bio prekršajno kažnjavan, da je vrhunski svjetski sportaš te moli sud da prilikom donošenja odluke cijeni te okolnosti i u potpunosti oslobodi okrivljenika od optužbe koja mu se stavlja na teret.

4. Sudac nije prihvatio obrane okrivljenika, budući su poricali da bi na javnom mjestu remetili javni red i mir kako im se to optužnim prijedlogom stavlja na teret, ocijenivši ih neosnovanima i suprotne provedenom dokaznom postupku. Naime, okrivljenici su jedan drugoga teretili za dio inkriminacije koji je svakome od njih stavljen na teret, budući iz obrane I. okrivljenika RO proizlazi da je vikao da osobe koje je vidio na atletskoj stazi nemaju što tamo raditi jer se odvija natjecanje i da se nešto može dogoditi i da je II. okrivljenik DO vikao i galamio riječima: "jebem ti mater, nokautirat ću te", te da je II. okrivljenik DO također iskazao da ga je I. okrivljenik glasno pitao da li su na atletskoj stazi njegovi sportaši i da oni nemaju što tu raditi, da traje natjecanje i da će se nešto desiti i opisao da mu se I. okrivljenik približio i uhvatio rukom za vrat i stisnuo, a ispitani svjedoci ĐO i SO su suglasno u svojim iskazima opisali dinamiku događaja, te su opisa li da su okrivljenici došli u verbalni sukob, da su vikali i galamili, a također i da je I. okrivljenik II. okrivljenika uhvatio rukom za vrat, odnosno da su oba okrivljenika vikala i prije i nakon što je I. okrivljenik II. okrivljenika uhvatio rukom za vrat. Također je svjedok KO opisao da je čuo glasnu svađu između okrivljenika kao i da su vikali psovke, svjedokinja ROĆ je čula glasnu svađu okrivljenika, svjedokinja PO da su se okrivljenici glasno prepucaval i a svjedok BO je čuo da je II. okrivljenik glasno dobacivao I. okrivljeniku koji je bio ljut zbog riječi da će ga nokautirati i vidio je da su oba okrivljenika vidno uznemirena. Sud smatra da su navedeni svjedoci svjedočili životno i uvjerljivo, te su suglasno opisali način ponašanja okrivljenika u atletskoj dvorani u kojoj se tada odvijalo natjecanje i bio je prisutan veći broj natjecatelja, sportskih djelatnika i publike , te sud njihove iskaze smatra vjerodostojnima. Osim toga iz bolničke prijave i povijesti bolesti za II. okrivljenika proizlazi da je prilikom napada I. okrivljenika zadobio lakše tjelesne ozljede u vidu kontuzije vrata i grla, a svjedok ĐO je naveo da je vidio crvenilo na vratu II. okrivljenika neposredno nakon fizičkog napada I. okrivljenika na njega. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje FO jer je ista iskazala da nije vidjela niti verbalni niti fizički sukob između okrivljenika i iskaz svjedoka NO koji je imao samo posredna saznanja o događaju, ocijenivši ih nevjerodostojnima, a također nije u dokaznom postupku proveden dokaz ispitivanjem svjedoka ČO, budući je njegovo ispitivanje predloženo samo na okolnost da li je postojala zabrana održavanja sportskog natjecanja u atletskoj dvorani, što sud smatra nevažnim za ovaj postupak.

5. Analizirajući obrane oba okrivljenika i iskaze ispitanih svjedoka, te dovodeći ih u međusobnu vezu, sudac smatra nedvojbeno utvrđenim da se okrivljenici navedene zgode nalazili u atletskoj dvorani, u vrijeme natjecanja, kada je bio prisutan veći broj osoba, te iako takvo mjesto po svojoj osnovnoj namjeni i prirodi nije javnog karaktera, predstavlja fiktivno javno mjesto, te sud smatra da je ispunjeno bitno obilježje djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret, odnosno da su na javnom mjestu remetili javni red i mir na način da je I. okrivljenik RO vikao i galamio riječima: "oni nemaju šta tu raditi, ovdje je natjecanje, nešto će se desiti" i zatim fizički nasrnuo na II. okrivljenika DO na način da ga je desnom rukom uhvatio u predjelu vrata i krenuo jako stiskati, nakon čega su KO i SO spriječili daljnji fizički sukob između okrivljenih na način da su I. okrivljenika RO udaljili od II. okrivljenika CO, nakon čega je II. okrivljenik DO vikao i galamio riječima: "jebem ti mater, nokautirat ću te", smatrajući da su se u ponašanju oba okrivljenika ostvarila bitna obilježja djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Činjenični opis je sužen u dijelu u kojem su ispuštene riječi "ti si kreten", koje se I. okrivljeniku stavljaju na teret, sukladno provedenom dokaznom postupku, dok su se i u preostalom dijelu činjeničnog opisa stekla bitna obilježja djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Ponašanje okrivljenika predmetne zgode bilo je uznemirujuće, budući je za posljedicu imalo uznemiravanje građana, a samo mjesto počinjenja prekršaja u sportskoj dvorani, u nazočnosti većeg broja građana i djece, čini ovakvo ponašanje oba okrivljenika neprimjerenim. Naime, sudac smatra da opisano ponašanje okrivljenika znatno odstupa od uobičajenih normi pristojnog ponašanja, te ih je stoga proglasio krivima za navedeni prekršaj i izrekao novčane kazne koje smatra primjerenima težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

7. Prilikom odmjeravanja kazne sudac je olakotnom okolnošću cijenio dosadašnju prekršajnu neosuđivanost okrivljenika i okolnosti počinjenja prekršaja, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa je okrivljenicima izrekao novčane kazne u zakonom propisanom minimumu novčane kazne za prekršaj koji im se stavlja na teret, budući je za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i okrivljenike ubuduće odvratiti od vršenja ovakvih i sličnih prekršaja. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenike primijenio odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način da im je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

8. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn, u presudi izražena u eurima sukladno odredbama članka 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Zapisničar

Sudac

Monika Golub

Kornelija Adamec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. I. okrivljeniku, RO, [adresa],

2. Branitelju I. okrivljenika, JO, [adresa],

3. II. okrivljeniku, DO, [adresa],

4. Braniteljici II. okrivljenika, VO, [adresa],

5. Tužitelju, VI. Policijska postaja Zagreb,

6. Pismohrana.