REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-338/2026-14
(ranije spis broj P-914/2025)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću kao sucu pojedincu, u parničnom postupku u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, protiv tuženika SL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, dana 10. srpnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana podmiriti tužitelju dospjeli dug u ukupnom iznosu od 297,00 Eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 297,00 Eura, od dana 18. svibnja 2025. godine, pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana podmiriti tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 82,41 Eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 10. srpnja 2026. godine, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška, preko dosuđenog iznosa od 82,41 Eura, do zatraženog iznosa od 214,04 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 131,63 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.
(ranije spis broj P-914/2025)
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika, podnio tužbu radi isplate iznosa od 297,00 Eura, sa zateznom kamatom.
2. U tužbi tvrdi da je tuženik propustio u smislu čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i Zakona o tržištu električne energije, pisanim putem prijaviti promjenu prava vlasništva nad stambenim / poslovnim prostorom, kako bi se prijavljena promjena vlasništva, odnosno promjena krajnjeg kupca električne energije mogla primjenjivati od slijedećeg mjesečnog obračunskog razdoblja, zbog čega je tužitelj i nadalje račune za isporučenu električnu energiju nastavio izdavati na raniju vlasnicu CL iz [adresa] kbr. 117 A.
3. Shodno tome, tuženik se neosnovano obogatio za iznos mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju, odnosno za ukupan novčani iznos od 297,00 Eura, pa je tužitelj predložio tužbenim zahtjevom da mu tuženik plati taj iznos sa zateznom kamatom od 18. svibnja 2025. godine, pa sve do isplate.
4. Tuženik je rješenjem od 19. studenog 2025. godine, bio pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, no tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom roku, iako je bio u tom pozivu upozoren da će se u tom slučaju donijeti presuda zbog ogluhe.
5. Shodno tome, kako je u ovom slučaju bio ispunjen uvjet za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku, valjalo je odlučiti kao u izreci i udovoljiti navedenom novčanom zahtjevu u vezi isplate iznosa od 297,00 Eura, ukupno sa zatraženom zateznom kamatom. Sud je iz izreke tužbenog zahtjeva tužitelja, samo ispustio riječ „zakonskom“, kada je riječ o zateznoj kamati jer se u ovom slučaju primjenjuje čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koji ne poznaje termin „zakonska zatezna kamata“ (koji termin se koristio kod dosude takve vrste tražbine ni više, ni manje, nego prije dvoznamenkastog broja godina, u skladu sa pozitivnim propisima na području Republike Hrvatske), već samo „zatezna kamata“, a koje zakonske termine sud treba koristiti u svojim odlukama, a ne one zastarjele, aktualne prije dvoznamenkastog broja godina.
6. Naime, osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja kojem je udovoljeno, proizlazi iz bitnih činjenica navedenih u tužbi, iz činjenice da je tužba upućena tuženiku sa pozivom za davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljena tuženiku dana 20. svibnja 2026. godine, te obzirom da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužitelj dostavio uz tužbu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
7. Činjenica jest da je u ovom slučaju predmetna tužba tužitelja, već ranije bila odbačena rješenjem broj P-914/2025-10 od 12. ožujka 2026. godine, obzirom da u fazi (ranije spis broj P-914/2025)
postupka kada se posredstvom pošte nije mogla tužba dostaviti tužitelju, unatoč upozorenju da će tužba biti odbačena, ukoliko tužitelj ne plati zatraženi predujam za podmirenje potrebnog troška sudskog dostavljača koji je po uvjerenju ovoga suda, trebao uručiti tuženiku tužbu s pozivom na davanje odgovora na tužbu, tužitelj taj predujam nije platio, zbog toga što odvjetnik tužitelja smatra da to tužitelj nije niti dužan učiniti, te tvrdi da su bili ispunjeni uvjeti za dostavu tužbe tuženiku, posredstvom oglasne ploče suda. Taj posve nerealni stav odvjetnika tužitelja, koji nema veze sa prevladavajućom sudskom praksom u ovakvoj opisanoj pravnoj situaciji nije potvrdio sudac pojedinac Županijskog suda u Varaždinu rješenjem broj Gž-435/2026-2 od 15. travnja 2026. godine, uz obrazloženje kako je prvostupanjski sud u pravu kada je odredio da se dostava treba izvršiti posredstvom sudskog dostavljača (pa su tlapnje odvjetnika tužitelja, koje se odnose na tvrdnju da je trebalo u konkretnom slučaju dostavu vršiti za tuženika na oglasnu ploču suda, a ne posredstvom sudskog dostavljača, bile pogrešne čak po mišljenju drugostupanjskog suda u opisanim okolnostima slučaja), međutim drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tužitelja, podnesenu protiv navedenog rješenja od 12. ožujka 2026. godine, te ukinuo to prvostupanjsko rješenja, obzirom da drugostupanjski sud smatra da za ne postupanje po pozivu prvostupanjskog suda na uplatu predujma za izlazak sudskog dostavljača, procesna sankcija nije odbačaj tužbe (takav pravni stav, nema apsolutno nikakve veze sa prevladavajućom sudskom praksom u ovom slučaju – opaska suca), kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, našavši čak shodnim „skrenuti pozornost prvostupanjskom sudu da sudski dostavljač u iznimnim slučajevima može dostavu obaviti u tijeku redovnog radnog vremena, po nalogu prvostupanjskog suca, bez uplate predujma“ (na ovakvu ideju može doći samo sudac koji nije praktičar i koji očito nema iskustva sa prvostupanjskim svakodnevnim postupanjima pojedinih sudova i sudaca, te sa praktičnim problemima dostave sudskih pošiljaka fizičkim osobama, za radnog vremena suda, obzirom da većina tih fizičkih osoba radi i za vrijeme radnog vremena suda se ne nalazi na adresi prijavljenog prebivališta, ali i s obzirom da ovakve pravne situacije nisu kod pojedinih sudova pokrivene mogućnošću da sudski dostavljač bez uplaćenog predujma izvrši dostavu sudske pošiljke). Naime, ukoliko sankcija za neplaćanje zatraženog predujma za podmirenje troška dostave tužbe, tuženiku, posredstvom sudskog dostavljača, nije odbacivanje tužbe, valjda je po uvjerenju zagovaratelja tog pravnog stajališta normalno, mjesecima ili godinama kalendirati parnični spis, sve dok se tužitelj osobno ili posredstvom odvjetnika ne sjeti platiti taj zatraženi predujam, a što nikako nije u skladu sa odredbom čl. 10. Zakona o parničnom postupku, koja upućuje sud (ne samo prvostupanjski) da vodi računa da se postupak provede u što kraćem roku.
8. Okolnost da postoje suci pojedinci na nivou drugostupanjskih sudova, koji ne primjenjuju prevladavajući sudsku praksu u ovakvoj opisanoj situaciji, samo upućuje na strukturalne probleme u hrvatskom pravosuđu, kojima se ne nazire kraj i koji problemi u konačnici dovode do posve nejednakog postupanja u istovrsnim procesnim situacijama u kojima ne bi trebalo biti raznovrsnog postupanja, po uvjerenju ovoga suda, pogotovo u opisanoj pravnoj situaciji. Međutim, kako je nakon ukidanja navedenog predmetnog rješenja o odbačaju tužbe tužitelja, tuženik napokon na adresi svog prebivališta, primio i predmetnu tužbu tužitelja i poziv za davanje odgovora na tužbu, nije bilo potrebe da predmetni sudac ponovo tužbu odbacuje, kako je to već (ranije spis broj P-914/2025)
učinio u ranijoj fazi ovog postupka, uz malo detaljnije obrazloženje svoje odluke, obzirom da očito obrazloženje rješenja broj P-914/2025-10 od 12. ožujka 2026. godine, prilikom kojeg se ovaj sud posredstvom predmetnog suca pozvao na desetak raznovrsnih odluka, pa čak i na neke odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje eto ne poštuje sudac pojedinac Županijskog suda u Varaždinu), nije bilo dostatno da se predmetno rješenje o odbačaju tužbe potvrdi.
9. U opisanim okolnostima slučaja, kada je tuženik napokon primio predmetnu tužbu tužitelja i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nije dostavio odgovor na tužbu u dodijeljenom roku, nije bilo druge, nego li donijeti presudu zbog ogluhe.
10. Kako je tužbenim zahtjevom tužitelj, posredstvom odvjetnika, potraživao i naknadu parničnih troškova, prema zahtjevu istaknutom u tužbi, valjalo je obvezati tuženika da u smislu čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, nadoknadi tužitelju sve opravdane troškove.
11. Tužitelju je u vezi sastavljanja tužbu, priznat kao opravdan trošak iznos od 50,00 Eura, a na taj trošak mu je priznat i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 12,50 Eura, te je još 13,27 Eura, priznato u vezi sudske pristojbe na tužbu, a u vezi sudske pristojbe, na ovu presudu zbog ogluhe je tužitelju priznat iznos od 06,64 Eura.
12. Kako je odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva, tužitelja, utvrđen opravdan parnični trošak tužitelja u iznosu od 82,41 Eura, tuženik je obvezan taj iznos nadoknaditi tužitelju, zajedno sa opravdano zatraženom zateznom kamatom, a ne „zakonskom zateznom kamatom“ na taj iznos u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, počevši od dana donošenja ove odluke, dok je preko dosuđenog iznosa, do zatraženog, odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.
13. Pokušaj fabriciranja parničnih troškova od strane odvjetnika tužitelja u ovom slučaju, prilikom kojeg je dotični u ime tužitelja, potraživao još dodatnu naknadu troškova u ukupnom iznosu od 125,00 Eura, nije bio osnovan i stoga je taj zahtjev odbijen.
14. Naime, tužitelj je posredstvom odvjetnika uz tužbu dostavio samo neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige (koju svaki građanin može isprintati posredstvom Interneta, sa službenih stranica bilo kojeg zemljišnoknjižnog odjela, određenog općinskog suda), a ne povijesni izvadak iz zemljišne knjige ili izvadak iz zemljišne knjige, ovjeren od strane ovosudnog zk. odjela, a za koju službenu ispravu bi tužitelj imao pravo potraživati iznos od 50,00 Eura i pripadajući porez na taj trošak u smislu Odvjetničke tarife. Kako neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige ne predstavlja ispravu u vezi koje bi se tužitelju uopće trebao priznati nekakav opravdani trošak u smislu Odvjetničke tarife, taj zahtjev tužitelja je odbijen.
15. Nadalje, tužitelj se posredstvom odvjetnika, sjetio potraživati 62,50 Eura u vezi „Troška uvida u katastar radi saznanja podataka za pribavu zk. izvatka za predmetne nekretnine tuženika“, premda nije dostavio nikakav materijalni dokaz o tome da je uopće izvršio bilo kakav uvid na nekoj konkretnoj adresi nekog Područnog ureda za (ranije spis broj P-914/2025)
katastar u Republici Hrvatskoj, pa je i taj samo paušalni zahtjev tužitelja, istaknut po principu „možda prođe“ odbijen kao neosnovan jer niti je taj zahtjev dokumentiran, niti je konkretiziran, a niti se radi o potrebnom trošku u smislu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, kojeg bi sud u opisanim okolnostima trebao priznati tužitelju.
U Bjelovaru, 10. srpnja 2026. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku.
U Bjelovaru, dana 10. srpnja 2026. godine
Sudac:
