P-925/2024-46

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

i

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojed incu, u pravnoj stvari tužiteljice CL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po pounomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku u Bjelovaru, J.J.Strossmayera 4, protiv tuženika ML OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i TL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnicima Jugoslavu Puranu i Saši Kutnjaku, odvjetnicima u [adresa], sa sjedištem u [adresa], radi činidbe, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 17. lipnja 2026. godine, u prisutnosti odvjetnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 10. srpnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice, promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, prema podnescima tužiteljice od 27. siječnja i 19. svibnja 2026. godine, u dijelu koji se odnosi na širinu istaknutog zahtjeva u pogledu drvenih šlipera (pragova) i betonskih temelja od 3,7 metara, ali i na promjenu zemljišnoknjižnog stanja u pogledu predmetne nekretnine.

II. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora sa iznosom od 1.327,22 Eura.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ML OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da sa nekretnine tužiteljice CL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iz k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] m2, voćnjak 158 m2, ukupno 158 m2, ukloni sve drvene šlipere (pragove), zajedno sa betonskim temeljem na koji su drveni šliperi postavljeni u dužini od 3,7 metara i uspostavi prijašnje stanje nekretnine tužiteljice, tako da nakon što sa nekretnine tužiteljice ukloni drvene š lipere i betonski temelj na kojem se šliperi nalaze dovede i zemljište u prijašnje stanje tako da na dijelu od 3,7 metara na kojem su postavljeni drveni šliperi na betonskom temelju uspostavi kosinu na zemljištu kakva je bila prije postavljanja betonskog temelja sa šliperima, a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„Nalaže se tuženicima ML OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i TL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da sa nekretnine tužiteljice CL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iz k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] m2, voćnjak 158 m2, ukupno 158 m2, uklone nasuti tucanik i uspostave prijašnje stanje nekretnine tako da nakon što uklone tucanik i zemljište dovedu u prijašnje stanje uspostave kosinu na zemljištu kakova je bila prije otkopavanja, sve pod prijetnjom ovrhe“.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, istaknut protiv tužene TL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koji glasi:

„Nalaže se tuženoj TL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da sa nekretnine tužiteljice CL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iz k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] m2, voćnjak 158 m2, ukupno 158 m2, ukloni sve drvene šlipere (pragove), zajedno sa betonskim temeljem na koji su drveni šliperi postavljeni i to u dužini od 3,7 metara i uspostavi prijašnje stanje nekretnine tužiteljice tako da nakon što sa nekretnine tužiteljice ukloni drvene šlipere i betonski temelj na kojem se šliperi nalaze dovede i zemljište u prijašnje stanje tako da na dijelu od 3,7 metara na kojem su postavljeni drveni šliperi na betonskom temelju uspostavi kosinu na zemljištu kakova je bila prije postavljanja betonskog temelja sa šliperima, pod prijetnjom ovrhe, uz naknadu parničnog troška, sve u roku od 15 dana“.

IV. Tuženik ML OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] je dužan tužiteljici CL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 Eura u roku od 15 dana.

V. Tužiteljica CL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužna je tuženoj TL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.812,50 Eura u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene TL za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice CL, za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u svojstvu tužene u parnici koja se vodi kod ovoga suda pod brojem P-790/2024, podneskom od 09. listopada 2024. godine, dostavila odgovor na tužbu, podnesenu od strane tužitelja ML i TL (koji su podnijeli tužbu, radi utvrđenja prava služnosti na nekretnini CL, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čkbr. [katastarska čestica] voće Mladine sa 44 čhv, a koji tužbeni zahtjev je CL osporila), te je ujedno podnijela i protutužbeni zahtjev radi činidbe, a koji protutužbeni zahtjev tužene je sa protutužbom tužene CL, bio razdovojen i izdvojen iz navedene parnice, rješenjem ovoga suda broj P-790/2024-7 od 14. listopada 2024. godine.

2. Nakon zavođenja navedene protutužbe tužene, kod ovoga suda pod gornji broj spisa (P-925/2024), CL je na zahtjev suda, ispravila svoj tužbeni zahtjev podneskom od 13. studenog 2024. godine, a ta tužba, sada tužiteljice CL pod gornjim brojem spisa, bila je inače utemeljena na slijedećim iznesenim činjenicama:

- da su tuženici ML i TL, nekretninu tužiteljice i to čkbr. [katastarska čestica] voće Mladine sa 44 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ljetos samovlasno, bez pitanja, dozvole i odobrenja CL i to kada ova nije bila na svojim nekretninama, uzurpirali i prekopali, tako što su postojeći prolaz proširili za oko dva metra, nasuli kamen tucanik, otkopali kosinu koja se nalazila na tom dijelu zemljišta i izbetonirali temelj na koji su postavili drvene pragove koji se koriste za željezničku prugu, kao potporanj, a sa druge strane prolaza su izbetonirali potporanj na dijelu za koji tužena navodi da je u vlasništvu Grada Bjelovara, kao javno dobro u općoj uporabi tj. na čkbr. [katastarska čestica],

- da su tužiteljica i njezin suprug došavši na svoje nekretnine usmeno pozvali tužitelje da uklone sve što su napravili na nekretnini tužiteljice i da uspostave prijašnje stanje, uz upozorenje da ako to ne učine da će to tražiti posredstvom suda, no oni ne samo da to nisu učinili, već su podnijeli tužbu radi utvrđenja prava stvarne služnosti na nekretnini tužiteljice, bez ikakvog razloga i povoda.

3. Shodno tome, tužbenim zahtjevom tužiteljica je predložila da se tuženicima naloži da sa njezine nekretnine uklone betonski temelj i drvene pragove postavljene na taj temelj, kao i da uklone nasuti tucanik i uspostave prijašnje stanje nekretnine tužiteljice, na način da nakon što sa nekretnine tužiteljice uklone drvene šlipere i betonski temelj na kojem se šliperi nalaze, tuženici dovedu i zemljište u prijašnje stanje tako da na dijelu od 3,7 metara (taj dio površine je tijekom parnice tužiteljica uskladila sa vještačkim izračunom), na kojem su postavljeni drveni šliperi na betonskom temelju uspostavi kosinu na zemljištu, kakva je bila prije postavljanja betonskog temelja sa šliperima.

4. Podneskom od 27. siječnja 2026. godine (što je već navedeno u prethodnom odlomku), tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev sa nalazom geodetskog vještaka u pogledu dužine predmetnog zemljišta tužiteljice, na kojem su postavljeni drveni šliperi na betonskom temelju, a podneskom od 19. svibnja 2026. godine, tužiteljica je izmijenila istovjetnost tužbenog zahtjeva u vezi promjene zemljišnoknjižnog stanja za predmetnu nekretninu koja je sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kao čestica broj 255/1 voćnjak sa 158 m2.

5. U pisanom odgovoru na tužbu, tuženici su osporili u cijelosti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

6. Naime, prije svega su istakli kako je tužiteljica sasvim neistinito, neživotno i nelogično navela, da bi radove opisane u tužbi, tuženici izveli samovlasno i mimo znanja tužiteljice. Navodeći nešto što nema baš nikakve veze sa predmetom ovoga spora, a što može biti od značaja samo za parnicu koju su tuženici u svojstvu tužitelja pokrenuli, protiv tužene CL, kod ovoga suda i koja se vodi pod brojem P- 790/2024 (a što odvjetnik tuženika, nalazi smislenim istaći i u ovome predmetu), tuženici iz ove parnice ističu da se radi pristupa svojim nekretninama i to čkbr. [katastarska čestica] voće mladine sa 59 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] voće mladine sa 44 čhv, iz uk.ul.br. 1166 k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] voće mladine sa 50 čhv, iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], spornim dijelom nekretnine tužiteljice, zajedno sa svojim prednicima koriste već više od 40 godina (ta tvrdnja je posve besmislena u kontekstu tužiteljičine tužbe, podnesene radi uspostave prijašnjeg stanja i radi činidbe – opaska suca).

7. Nastavljajući sa iznošenjem potpuno nebitnih činjenica koje nemaju veze niti sa tužbom tužiteljice, niti sa tužbenim zahtjevom, tuženici su u odgovoru na tužbu istakli:

- da sporni dio tužiteljičine nekretnine, tužiteljica uopće ne koristi, niti se ikada koristila za pristup svojim nekretninama jer put na tom dijelu nekretnine, vodi isključivo do nekretnina tuženika, te

- da su jedino tuženici, kao jedini korisnici tog puta, taj dio puta održavali.

8. Nakon ove posve nebitne uvertire, tuženici vezano za tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, ističu slijedeće:

- da je zbog utjecaja kiša i učestalog korištenja došlo do pogoršanja stanja puta, zbog čega je samo tuženik ML, smatrao nužnim poduzeti određene radnje, kako bi osigurao lakši prilazak svojim nekretninama, što je po tuženicima i ovlašten u smislu čl. 181. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (na ovaj način tuženici indirektno prejudiciraju da je njihov uspjeh u parnici koja je još uvijek u tijeku i vodi se kod ovoga suda pod brojem P-790/2024, bezuvjetno zajamčen, te si uzimaju za pravo tvrditi nešto kao da je već u zemljišnoj knjizi upisano pravo služnosti na predmetnoj nekretnini tužiteljice, kao na poslužnoj nekretnini, za korist nekih nekretnina tuženika, kao povlasnih ili u najmanju ruku kao da su tuženici već izvanknjižni vlasnici prava služnosti na predmetnoj nekretnini tužiteljice, iako sve to CL, sasvim na konkretan način osporava u predmetu broj P-790/2024 – opaska suca),

- da je u tužbi opisane radove, izuzev proširenja prilaznog puta, koji je nepromijenjene širine već desetljećima, poduzeo samo tuženik ML,

- da je izvođenje tih radova, prethodno izričito dogovorio i usuglasio sa tužiteljicom i njezinim suprugom (odvjetnik tuženika ovdje navodi da je to notorno, iz čega se može zaključiti da dotični, ne razumije značenje riječi „notorno“ ili u svakom slučaju pogrešno tumači značenje te riječi, koju je upotrijebio u kontekstu tvrdnje da je notorno da se prije obavljenih radova „izričito dogovorio i usuglasio sa tužiteljicom i njezinim suprugom“ – opaska suca), obzirom da u suprotnom te radove ne bi nikada niti poduzeo,

- da je prilikom izvođenja tih spornih radova, kada su još susjedski odnosi bili uredni, suprug tužiteljice dolazio na lice mjesta i s tuženikom, komentirao radove bez izražavanja bilo kakvog protivljenja, istima,

- da se tužiteljica nikada, bilo osobno, bilo posredstvom svog supruga koji na nekretnini tužiteljice učestalo boravi, nije protivila obavljanju tih radova, iako se radilo o opsežnim radovima, koji uključuju dovoz materijala, šalovanje, betoniranje, postavljanje drvenih greda, nasipavanje kamena, iskop zemlje i druge prateće radnje, zbog čega je neuvjerljivo, neživotno i nemoguće da tužiteljica koja redovito dolazi na svoju nekretninu za radove nije znala, budući da su oni trajali izvjesno vrijeme.

9. Potom su tuženici, iz njima poznatih razloga, ponovo iznosili određene činjenice koje nemaju veze sa ovim predmetom, a imaju veze sa predmetom broj P-790/2024, ističući da iako su dugi niz godina odnosi između stranaka bili uredni, da je tužiteljica odjednom iz nekog razloga, tuženicima počela osporavati pravo služnosti p rolaza i provoza preko spornog dijela njezine nekretnine, zbog čega su tuženici bili primorani pokrenuti postupak radi utvrđenja prava služnosti puta, a o čemu se inače vodi parnica u ovosudnom predmetu broj P-790/2024. Pored toga, tuženici su napomenuli i da su zbog nekih drugih protupravnih radnji, tuženici protiv tužiteljice pokrenuli i postupak uređenja međe u ovosudnom predmetu broj R1-125/2024, te parnicu radi smetanja posjeda u predmetu ovoga suda broj Psp-27/2024, a u tim okolnostima, tuženici „opravdano“ smatraju, da je tužiteljica ovaj postupak pokrenula isključivo motivirana inatom i nezadovoljstvom, zbog navedenih postupaka pokrenutih protiv nje, a što samo, po tuženicima, potvrđuje malicioznost u njenom postupanju. Tuženici također zaključuju da bi u suprotnom, tužiteljica pokrenula ovu parnicu odmah nakon uočavanja radova koje je tuženik izvršio, a ne tek nakon pokretanja više sudskih postupaka protiv nje. Malicioznost tužiteljice u opisanoj situaciji, tuženici nalaze i u činjenici da je tek nakon pokretanja svih navedenih postupaka protiv nje, tužiteljica na spornom dijelu njezine nekretnine započela izgradnju putne ograde, koja za nju nema uopće nikakavu svrhu, a njezina jedina svrha je da tuženicima oteža prilazak njihovim nekretninama.

10. Tuženici su također naveli kako je nakon pokretanja ove parnice, suprug tužiteljice (vidljiv na fotografijama, priloženim uz odgovor na tužbu), prilikom izgradnje putne ograde, uklnio dio nasutog šljunka sa spornog, prilaznog puta nekretninama tuženika, te je izvršio dodatno otkopavanje kosine, što potvrđuje suglasnost tužiteljice s iskopom kosine, zbog čega tužbeni zahtjev tuženici smatraju „apsolutno neosnovanim“.

11. Nakon što je tužiteljica podneskom od 27. siječnja 2026. godine, po provedenom geodetskom vještačenju na licu mjesta, uskladila dio tužbenog zahtjeva sa vještačkom izmjerom u pogledu dužine zemljišne površine na nekretnini tužiteljice, na kojoj su postavljeni drveni šliperi sa betonskim temeljima (3,7 metara), a iz ko jeg tužbenog zahtjeva (koji je kasnije tijekom ove parnice, još konačno uređen podneskom tužiteljice od 19. svibnja 2026. godine) je tada tužiteljica izostavila, svoju početnu tražbinu u vezi uklanjanja kamena tucanika, a čime je očito tužba tužiteljice bila u tom dijelu povučena, tuženici kojima je sud dostavio podnesak tužiteljice od 27. siječnja 2026. godine, na očitovanje su se podneskom od 25. veljače 2026. godine, sasvim legitimno usprotivili takvom povlačenju tužbe, pozivajući se na čl. 193.st.2. ZPP, ali i na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela toga Suda, održane dana 26. travnja 2021. godine, iz kojeg doista proizlazi da se u ovom slučaju zapravo radi o djelomičnom povlačenju tužbe. No, tuženici su istim podneskom, sasvim nelegitimno, odnosno suprotno čl. 299.a.st.2. i 5. ZPP, iskoristili priliku da iznose potpuno nove činjenice u fazi glavne rasprave, vezane za nekakve tvrdnje tuženika o tome zbog čega je uopće tuženik nasipavao kamen tucanih na sporni dio nekretnine tužiteljice, a što je svakako moglo biti izneseno i u fazi prethodnog postupka, ali i u odgovoru na tužbu, da je odvjetnik tuženika pravovremeno vodio računa koje je sve bitne činjenice dužan iznijeti u ime tuženika, vezano za sadržaj, tužbe tužiteljice, te da se u tom trenutku istovremeno nije bavio iznošenjem sasvim nebitnih činjenica, koje nemaju veze sa tužbom tužiteljice. Naime, odvjetnik tuženika je u fazi prethodnog postupka, mogao ili trebao imati u vidu, a ne tek u fazi glavne rasprave, da bi za tuženike moglo biti bitno iznijeti sve činjenice vezane za razloge postavljanja kamena tucanika na dijelu nekretnine tužiteljice, pa ovako sud nije niti imao na raspolaganju druge mogućnosti, nego da zanemari ili da „ne uzme u obzir“ sukladno čl. 299.a st.4. ZPP, sve činjenice koje su tuženici iznijeli u podnesku od 25. veljače 2026. godine, a koje nisu imale veze sa očitovanjem o djelomičnom povlačenju tužbe, te koje su bile iznesene, kao nove činjenice u fazi glavne rasprave i to bez dopuštenja suda.

12. Radi razrješenja spornih i odlučnih činjenica, izvedeni su dokazi uvidom u sve materijalne dokaze koji se nalaze u spisu, a ujedno su saslušani svjedoci BL (list 62), NL (list 137-138), DL (list 139), te tužiteljica (list 63-64) i tuženici ML (list 64-66), odnosno TL (list 66) u svojstvu stranaka, time da je izveden dokaz i uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka Damira Mlinarića (list 72-74), pa i uvidom u pisani nalaz i mišljenje tog vještaka od 12. studenog 2025.g., fotografije koje je uslikao na tom uviđaju, kao i skicu izmjere dotičnog (list 80-85). Pored toga, izvršen je uvid i u dopunu pisanog nalaza vještaka Damira Mlinarića od 29. prosinca 2025. godine, odnosno dopunsku skicom izmjere od 20.12.2025.g. (list 107-108).

13. Svi izvedeni dokazi su bili ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP.

14. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljice je ocijenjen samo djelomično osnovanim i to samo u odnosu na tuženika ML, za kojeg je nesporno po uvjerenju ovoga suda utvrđeno u ovoj parnici da je postavio na dijelu navedene nekretnine tužiteljice drvene pragove, na betonskom temelju kojeg je isto postavio i prethodno izravnao kosinu zemljišta, bez da je za tako nešto uopće pitao tužiteljicu, kao zemljišnoknjižnu vlasnicu navedene nekretnine, a kamoli dobio njezino izričito odobrenje ili suglasnost za radnje koje je izvršio.

15. Između stranaka je bilo sporno da li je tužiteljičin konačni tužbeni zahtjev pravno osnovan u cijelosti protiv oba tuženika ili barem djelomično protiv tuženika ML.

16. Iz u spisu priležećih materijalnih dokaza proizlazi slijedeće:

- da je tužiteljica doista u parnici koju je protiv nje u svojstvu tužene, inicirao u svojstvu tužitelja ML i TL, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza preko iste nekretnine koja je predmet ovoga spora, podnijela protutužbu, koja je izdvojena iz tog sudskog postupka, pod brojem P- 790/2024 i zavedena kod ovoga suda pod gornjim brojem spisa, a koja protutužba u ovome predmetu predstavlja tužbu tužiteljice, sa konačno istaknutim tužbenim zahtjevom, kao što je to tužiteljica navela u podnesku od 27. siječnja 2026. godine, a koji zahtjev je samo djelomično izmijenila i uskladila sa sadašnjim zemljišnoknjižnim stanjem u vezi predmetne nekretnine, podneskom od 19. svibnja 2026. godine (uz koji podnesak je dostavila i materijalni dokaz u vidu neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu),

- da je u zemljišnoj knjizi (list 128 spisa) Općinskog suda u Bjelovaru, na predmetnoj nekretnini – zemljištu koje ima broj katastarske čestice [katastarska čestica], te koje je upisano u tu zemljišnu knjigu, kao voćnjak sa 158 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano pravo vlasništva isključivo u korist tužiteljice CL iz [adresa],

- da je na fotografijama dostavljenim u prilogu tužbe tužiteljice, vidljiv i dio predmetne lokacije, odnosno dio predmetne nekretnine tužiteljice, na kojoj je tuženik (prema vlastitom priznanju tuženika, saslušanog u ovoj parnici u svojstvu stranke) kritičnog dana posuo kamen tucanik, postavio betonski temelj i drvene pragove ili drvene šlipere, a vidljive su i okolne susjedne nekretnine, odnosno položaj predmetne nekretnine tužiteljice u prostoru u odnosu na okolno zemljište,

- da je na fotografiji sa lista 39 spisa, koju su tuženici dostavili sudu, vidljiv suprug tužiteljice, kako uklanja dio šljunka (kamena tucanika) sa spornog dijela predmetne nekretnine tužiteljice, a vidljiva je na mjestu sporne lokacije, na listovima 42-43, te 52- 54 spisa i putna ograda koje nije postavljena od strane tuženika,

- da je putnom ogradom postavljenom na spornom dijelu nekretnine tužiteljice, nedvojbeno spriječeno korištenje tog dijela nekretnine tužiteljice, od strane tuženika, za dolazak na nekretnine tuženika, iako tuženici vode sudski postupak protiv CL pod brojem P-790/2024 (u kojem je CL tuženik, a ML i TL su tužitelji) koji je još u tijeku, upravo radi utvrđenja prava služnosti na toj istoj nekretnini CL,

- da iz skice geodetskog vještaka Damira Mlinarića, potkrijepljene nalazom i mišljenjem vještaka, ali i dopunskog vještačkog očitovanja iz podneska od 29. prosinca 2025. godine, te dopunske skice izmjere vještaka, datirane sa 20. prosinca 2025. godine, jasno proizlazi da se sporni drveni šliperi nalaze u širini od 3,7 metara postavljeni na predmetnoj nekretnini tužiteljice broj 255/1 (te još u širini od 4 metra, na parceli čkbr. [katastarska čestica], a koja čestica broj 255/4, inače nije predmet ove parnice) i to na betonskim temeljima, a što je djelomično vidljivo i na fotografijama vještaka na listovima 83 i 89 spisa, te na dopunskoj skici izmjere od 20. prosinca 2025. godine.

17. Kako niti iz jednog, jedinog personalnog dokaza, izvedenog u ovoj parnici nije proizlazilo da bi tužena TL, osobno na predmetnoj nekretnini tužiteljice broj 255/1, poravnavala kosinu, postavljala betonske temelje ili drvene šlipere (pragove), a tako nešto ne proizlazi niti iz materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, dok iskazi nekih saslušanih osoba u ovoj parnici, direktno upućuju da to TL nije osobno učinila (sud nije imao opravdanog razloga da ne povjeruje da su istiniti iskazi nekih saslušanih osoba u tom smislu, prvenstveno tuženika i svjedoka NL i DL), valjalo je u cijelosti odbiti, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji je bio istaknut u ovome predmetu, protiv tužene TL jer dotična nije dužna, niti može, osobno odgovarati za faktične radnje koje je izvršio njezin suprug ML, niti je uopće tužena TL u opisanim okolnostima slučaja, pasivno legitimirana za ovu parnicu.

18. U drugu ruku, kako je tuženik ML, sam izričito priznao saslušan u svojstvu stranke u ovoj parnici, da je „osobno postavio na predmetnoj nekretnini betonske temelje i drvene pragove tijekom mjeseca svibnja prošle godine...“ (taj tuženik je inače bio saslušan na raspravi održanoj dana 05. lipnja 2025. godine), nije sporno u ovom slučaju da je upravo tuženik ML, pasivno legit imiran za ovu parnicu, a po uvjerenju suda i da je osnovan u odnosu na tog tuženika, konačni tužbeni zahtjev tužiteljice, bez obzira što je tuženik ML, krajnje neuvjerljivo i nedokazano, pokušao sebe eskulpirati od odgovornosti, navodeći da je to sve učnio „uz odobrenje i suglasnost supruga tužiteljice“. Naime, tužiteljica inače nije ameba (ili primjerice neka malodobna osoba, koja nema poslovnu sposobnost), da bi u njezino ime govorio ili u ime njezine predmetne nekretnine broj 255/1, pregovarao njezin suprug BL (ma što god si je i taj suprug tužiteljice, kao osoba muškog spola, eventualno uzimao u tom smislu za pravo – opaska suca) sa tuženikom, no nešto kasnije će se sud vratiti na ovu temu vezanu za neuspjeli pokušaj tuženika, da dokaže u ovoj parnici, kako je imao od tužiteljice i njezinog muža odobrenje za navedeni posao koji je obavio na dijelu nekretnine tužiteljice.

19. Cijeneći okolnost da je tužiteljica, tek nakon dopune nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Damira Mlinarića u ovome predmetu, dakle u fazi glavne rasprave, podneskom od 27. siječnja 2026. godine, djelomično povukla tužbu na način da je iz tužbenog zahtjeva izostavila nalog tuženicima, da sa njezine nekretnine broj 255/1, uklone „nasuti tucanik“, a u vezi kojeg tucanika su tuženici još u odgovoru na tužbu ukazali, kako je nakon pokretanja ovoga postupka, suprug tužiteljice, BL, prilikom izgradnje putne ograde, uklonio dio nasutog šljunka sa spornog, prilaznog puta, a imajući u vidu da su se tuženici u vezi takvog djelomičnog povlačenja tužbe tužiteljice (u pogledu kamena tucanika), podneskom od 25. veljače 2026. godine, usprotivili povlačenju tužbe, što je bilo njihovo legitimno pravo u ovoj parnici, sud nije mogao zbog sadržaja čl. 193.st.2. ZPP, samo procesnom odlukom utvrditi da je taj dio tužbe tužiteljice povučen, nego je jedino mogao ono što su tuženici predložili, da se u vezi tog zahtjeva tužiteljice donese meritorna odluka, odnosno odbije taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, kao neosnovan.

20. Stoga, bez obzira što je već obrazloženo uslijed kojih razloga je bio odbijen cijeli tužbeni zahtjev tužiteljice, usmjeren prema tuženoj TL, valjalo je odbiti kao neosnovan i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, koji je početno bio is taknut protiv tuženika ML, a koji je tijekom postupka, indirektno bio povučen, podneskom tužiteljice od 27. siječnja 2026. godine, prije svega stoga što je tužiteljica povlačenjem tužbe i tog dijela tužbenog zahtjeva, praktički odustala od takve tražbine u vezi navedenog tucanika, a podredno i stoga, što već prilikom uviđaja održanog na licu mjesta nije bio zatečen na spornoj lokaciji taj kamen tucanik, već samo betonski temelji i drveni šliperi, pa ne postoji niti jedan opravdan razlog za usva janje zahtjeva tužiteljice u vezi bilo kojeg tuženika u vezi navedenog tucanika.

21. Vraćajući se na temu, tuženikovog bezuspješnog pokušaja, da dotični dokaže u ovoj parnici, da je imao opravdan razloga da na dijelu predmetne nekretnine tužiteljice i to čkbr. [katastarska čestica], uopće postavlja betonske temelje i drvene šlipere (pragove), valja ponovo istači da je tuženik, posredstvom svog odvjetnika u pisanom odgovoru na tužbu, iznio određene činjenice koje je bio dužan iznijeti u odgovoru na tužbu, te je pri tome izričito naveo:

- da su u potpunosti neistiniti, neživotni i nelogični tužbeni navodi da bi opisani radovi, bili izvedeni „samovlasno i mimo znanja tužiteljice“,

- da su sporni dio tužiteljičine nekretnine (puta), jedino koristili tuženici, međutim kako je zbog utjecaja kiša i učestalog korištenja došlo do pogoršanja stanja puta, tuženik ML je smatrao nužnim poduzeti određene radnje, kako bi osigurao lakši prilazak svojoj nekretnini preko tog puta tužiteljice, a što je po njegovom mišljenju bio i ovlašten u smislu čl. 181. ZV,

- da je tuženik izvođenje radova prethodno izričito dogovorio sa tužiteljicom i njezinim suprugom.

22. U ovome predmetu tuženik nije dokazao da bi opisani radovi (vezani za konačni tužbeni zahtjev tužiteljice) u pogledu poravnanja kosine, postavljanja betonskih temelja i drvenih pragova (šlipera) od strane tuženika, bili uopće obavljeni uz odobrenje i znanje tužiteljice, a upravo to je tuženik bio dužan dokazati u ovoj parnici, odlučujući po pravilima o teretu dokazivanja u smislu ZPP.

23. Nadalje, da je doista u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, ranije u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada u ulošku [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], u vezi predmetne čestice tužiteljice broj 255/1, kao poslužne, za korist neke ili više nekretnina tuženika, kao povlasnih, bilo upisano pravo služnosti prolaza i provoza tijekom 2024. godine u proljeće, tijekom mjeseca svibnja, dakle u kritično vrijeme, tada bi bez svake dvojbe, tuženik doista imao pravo koje si za sada, posve bezrazložno i neosnovano svojata, po uvjerenju ovoga suda, a to je ono na koje upućuje čl. 181.st.1. ZV , da upravo tuženik, samostalno izvrši neke radnje i financira troškove u smislu održavanja i opravka ili osposobljavanja poslužne stvari (dijela predmetne nekretnine) tužiteljice, za potrebe dolaska preko te poslužne nekretnine tužiteljice, do povlasnih nekretnina tuženika. Međutim, tuženik ne samo da nije imao kao ovlaštenik prava služnosti, prolaza i provoza, navedeno pravo služnosti koje bi bilo upisano na predmetnoj nekretnini tužiteljice broj 255/1, za korist neke ili nekih nekretnina tuženika, kao poslužnih, tijekom mjeseca svibnja 2024. godine, nego takvo knjižno pravo služnosti nema, niti dan, danas, dakle u vrijeme donošenja ove presude, upisano u zemljišnoj knjizi, na nekretnini tužiteljice.

24. Vezano za takvo knjižno pravo služnosti, preko predmetne nekretnine tužiteljice, vodi se parnica kod ovoga suda pod brojem P-790/2024, koju su inicirali u svojstvu tužitelja ML i TL, podneskom od 02. rujna 2024. godine (list 19-21), dakle, parnica je inicirana tek nakon što je tuženik već sebi uzeo za pravo da čini što ga je volja na predmetnoj nekretnini tužiteljice broj 255/1, nakon što je prethodno tuženik ML, sam sa sobom, dakle u svojoj glavi, već izveo određene zaključke o tome, što smije činiti na nekretnini tužiteljice, bez da je tužiteljicu osobno, uopće pitao za dopuštenje da bilo što čini na dijelu njezinog zemljišta broj 255/1, a iako se tužena CL, protivi takvom tužbenom zahtjevu tužitelja istaknutom u toj parnici i u navedenoj tužbi datiranoj sa 03. rujnom 2024. godine, još uvijek nije donesena u tom postupku, niti prvostupanjska presude, a kamoli pravomoćna sudska odluka, te dakle još uvijek nije sudskom odlukom, utvrđeno da bi tuženicima iz ove parnice, uopće pripadalo pravo pješačkog prolaza i pravo stvarne služnosti kolnog prolaza, preko predmetne čestice tužiteljice broj 255/1, za korist nekretnina tuženika i to broj 255/3 i 255/2.

25. U ovom smislu valja naglasiti, a na što je tužiteljica i osobno ukazala u ovoj parnici, dakle bez neke stručne pomoći odvjetnika, podneskom od 12. veljače 2025. godine, kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika, da tuženici u odgovoru na tužbu iznose potpune neistine, insinuacije i obmane. Naime, tužiteljica tvrdi da je kod kupovine nekretnine broj 255/1, upozorila tužene da se ona kao nova vlasnica te nekretnine, ne slaže da tuženici prelaze preko te njezine nekretnine, do svoje nekretnine, upozorivši ih da si naprave vlastiti ulaz jer inače imaju pristup glavnom kolnom putu, kao i tužiteljica. Ujedno je istakla da je tuženike, tijekom „prve dvije godine“, bezbroj puta upozorila da je ona nova vlasnica nekretnine i da ako su imali bilo kakav dogovor sa bivšim vlasnicima (prednicima), od kojih je I-tuženik kupio neke od svojih nekretnina, kao i nekretninu 255/2, koja međaši sa nekretninom tužiteljice broj 255/1, a preko koje tuženi prelaze svojim osobnim automobilima, motorima i ostalim prijevoznim sredstvima, da tužiteljica to više neće tolerirati i dopuštati jer to nije javni put, već njezino, privatno vlasništvo. Tužiteljica je istakla kako se tuženici, na sva ta upozorenja koja su im upućena od strane tužiteljice, godinama ne obaziru, te ih u cijelosti ignoriraju, pa kako unazad par godina, tuženi uzurpiraju tužiteljičinu nekretninu i započinju sa intenzivnim razno, raznim građevinskim radovima, tužiteljica je bila prisiljena upozoriti tuženike ponovo i zaprijetiti im podnošenjem tužbe, ako istoga trena ne obustave sve radove koje izvode bez građevinskih i drugih dozvola na nekretnini u tužiteljičinom privatnom vlasništvu. Tužiteljica sa čuđenjem gleda u ovoj parnici na tvrdnju tuženika, kako je izvođenje spornih radova dogovorio i usuglasio s tužiteljicom, ističući da baš nikada nije razgovarala sa tuženicima o nekakvim radovima na njezinoj nekretnini, a pogotovo o radovima koje tuženici spominju u odgovoru na predmetnu tužbu tužiteljice.

26. Ove tvrdnje tužiteljice iz navedenog podneska je sud prihvatio kao istinite jer su ujedno iste i logične i životne u kontekstu činjenice da je CL po primitku navedene tužbe ML i TL iz podneska od 03. rujna 2024. godine, osporila i da cijelo vrijeme osporava njihovu podnesenu tužbu u vezi utvrđenja da postoji pravo stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza, preko nekretnine CL broj 255/1, da je tužiteljica podnijela ovu tužbu (tijekom navedene parnice koja se vodi pod brojem P-790/2024 u formi protutužbe, a koja je izdvojena iz tog parničnog postupka i sada se u vezi iste vodi postupak pod gornjim brojem spisa), protiv ML i TL, ali i da je tuženik prilikom saslušanja u svojstvu stranke modificirao, očito nerealnu tvrdnju istaknutu u odgovoru na tužbu iz podneska datiranog sa 27. prosincem 2024. godine (list 35-36 spisa) o tome da je sporno izvođenje radova dogovorio i usuglasio upravo sa tužiteljicom CL.

27. Dakle, iako su tuženici u odgovoru na tužbu, kojeg je pisao njihov odvjetnik, jasno i određeno naveli da je tuženik ML „izvođenje radova prethodno izričito dogovorio sa tužiteljicom i njezinim suprugom“, premda je odvjetnik tuženika, mogao da je to htio napisati i da je tuženik zapravo sve dogovorio sa mužem od tužiteljice, a ne sa tužiteljicom, saslušan u svojstvu stranke je tuženik ML izričito naveo da sa tužiteljicom nije baš ništa dogovorio u vezi tog posla, nego da je zapravo sve dogovorio sa mužem tužiteljice, BL (koji BL je pak priznao da je osobno uklonio tijekom ove parnice sporni kamen tucanik na licu mjesta, te da je postavio drvenu ogradu na predmetnoj nekretnini tužiteljice broj 255/1, osporivši da bi ga bilo tko od tuženika, bilo što pitao za poslove postavljanja betonskih temelja i drvenih šlipera na nekretnini tužiteljice broj 255/1), koji se po iskazu tuženika suglasio i odobrio tuženiku da postavi betonske temelje i drvene šlipere (takvu tvrdnju tuženika je BL, izričito osporio prilikom saslušanja), pa je čak po iskazu tuženika, BL, kada je tuženik njega pitao da li treba u vezi suglasnosti za obavljanje spornih poslova na zemljištu tužiteljice i nju pitati za odobrenje, rekao tuženiku „da on nema ništa protiv toga i da ne treba uopće s njom o tome razgovarati jer će biti onako kako on kaže“.

28. Sud nije u ovoj parnici utvrdio ili uopće našao dokazanim da je doista istina, što tvrdi tuženik u navedenom dijelu, vezano samo za po tuženiku navodni bahatluk, BL, koji njemu daje do znanja da „će biti onako kako on kaže“, te da „ne treba uopće s njom o tome razgovarati“, tim više što je BL, osporio da je dao tuženicima ili tuženiku, bilo kakvu suglasnost ili odobrenje za obavljanje spornih radova na nekretnini tužiteljice broj 255/1 u smislu poravnanja kosine zemljišta i pos tavljanju betonskih temelja i drvenih pragova, međutim iz činjenice da tuženici u odgovoru na tužbu prvo tvrde, da je tuženik imao odobrenje i suglasnost za sporne radove i od tužiteljice i od njezinog muža, a potom tuženik izričito saslušan u svojstvu stranke negira da bi mu tužiteljica dala osobno pristanak i suglasnost za obavljanje spornih poslova na njezinoj nekretnini, te sada saslušan kao stranka tvrdi da je samo od muža tužiteljice imao suglasnost, sud utvrđuje da tuženik ML nije dokazao iznesene činjenice u ovoj parnici na kojima je utemeljio svoj odgovor na tužbu, odnosno osporavanje tužbenog zahtjeva u kontekstu bezuspješnog pokušaja da dokaže da je bio ovlašten na djelu nekretnine tužiteljice broj 255/1, izvršiti poravnanje zemljišta i postaviti betonske temelje i drvene pragove.

29. Ideja tuženika ML, da unatoč tome što mu je CL dala do znanja otkako je postala vlasnica čestice broj 255/1, u više navrata, da prestane koristiti njezinu nekretninu broj 255/1 (da bi došao do svoje nekretnine, te da si do javne ceste napravi drugi put preko svoje nekretnine , a što je objektivno moguće i izvedivo), ignorira takav zahtjev tužiteljice, kao zemljišnoknjižne vlasnice čestice broj 255/1, te da samoinicijativno, bez odobrenja i suglasnosti tužiteljice, na dijelu njezine nekretnine broj 255/1, izravna zemljišnu kosinu, postavi betonske temelje i drvene pragove (šlipere) u svrhu da tim prolazom na nekretnini tužiteljice broj 255/1 i da lje prolazi do svoje nekretnine, pa kada ga je tužiteljica upozorila da ukloni sve što je na njezinoj čestici broj 255/1 napravio, pod prijetnjom podnošenja tužbe, podnese tužbu sa suprugom TL, protiv tužiteljice u vezi utvrđenja prava stvarne služnosti na navedenoj nekretnini CL, broj 255/1, za korist dvije povlasne nekretnine ML i TL, a kasnije da pokrene i parnicu radi smetanja posjeda (u vezi koje je tužba povučena dana 06. kolovoza 2008. godine), a također i postupak za uređenje međe, pa se potom čudi predmetnoj tužbi tužiteljice i istu tretira „malicioznim ponašanjem“ tužiteljice, odnosno nekim osvetničkim ponašanjem, ali i da ustvrdi kako su „dugi niz godina susjedski odnosi stranaka bili uredni...“, pa da je „tužiteljica iz nekog razloga tuženicima počela osporavati pravo služnosti prolaza i provoza preko spornog dijela njezine nekretnine zbog čega su tuženici bili primorani pokrenuti postupak radi utvrđenja prava služnosti“ (koji se vodi kod ovoga suda pod brojem P-790/2024), govori u prilog tome da tuženik potpuno ignorira vlasnička prava tužiteljice na čestici broj 255/1, na koja upućuje ZV, te kršeći osnovna vlasnička prava tužiteljice, iako je pravo vlasništva i Ustavom RH, zaštićeno, sebi svojata prava koja mu ne pripadaju.

30. Naime, tužiteljica je kao vlasnica nekretnine broj 255/1, ovlaštena istu koristiti i posjedovati u okviru svojih vlasničkih ovlaštenja, a također analogno tome i svakome drugome uskratiti da se na bilo koji način koristi tom njezinom nekretninom, pa tako i da ju tuženik ili tuženici koriste za prolaz pješice, ali i za provoz motornim vozilima, da preko nje dođu do svoje nekretnine, tim više što na toj nekretnini tužiteljice nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, nikakvo pravo služnosti, kao na poslužnoj nekretnini, za korist bilo koje nekretnine tuženika, kao povlasne, a što je bilo prije nego li je tužiteljica postala vlasnica predmetne nekretnine broj 255/1 (odnosno što je dogovorio s kim C ili M, bez obzira tko su bili prednici i kako su se zvali), nema veze sa vlasničkim pravima i ovlaštenjima tužiteljice, koja je ova ovlaštena štititi i podnesenom tužbom, ali i u postupku koji se vodi kod ovoga suda pod brojem P-790/2024.

31. Iskazi tuženicima pristranih svjedoka, NL i DL u dijelu kada dotični navode da je tuženik sa mužem tužiteljice dogovorio da će obaviti sporne poslove na nekretnini tužiteljice broj 255/1, potvrđujući u tom dijelu verziju priče tuženika, ali i tvrdnje da je muž tužiteljice, BL bio prisutan na licu mjesta kada su se radili pojedini sporni radovi, te se nije tada isto protivio obavljanju spornog posla u ovoj parnici, nemaju nikakve veze sa ovosudnim utvrđenjima zbog kojih je usvojen dio tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica podnijela protiv tuženika ML.

32. Također, niti iz iskaza tuženika saslušanih u ovoj parnici, ne proizlazi da bi bio neosnovan zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženiku u vezi ravnanja terena i uklanjanja betonskih temelja i dervenih šlifera sa njezine nekretnine, a uopće nije bilo od značaja, činjenica koju je tuženik naveo, kako tužiteljica nije nikada tijekom spornih izvršenih radova tijekom mjeseca svibnja, niti nakon što su isti bili dovršeni tijekom mjeseca srpnja 2024. godine, došla do tuženika, u smislu da iskaže bilo kakvo nezadovoljstvo u vezi tih radova ili da podnosi određene zahtjeve.

33. Ovdje se naime, uopće ne radi o parnici radi smetanja posjeda, da bi tužiteljica bila dužna u roku od 30 dana, po saznanju da se tuženik dosjetio na njezinoj nekretnini izvršiti određene građevinske radove, bez da je nju o tome bilo što pitao ili tražio njezinu suglasnost, podnijeti tužbu radi smetanja posjeda, a što je također mogla.

34. Tužiteljica je kao vlasnica nekretnine broj 255/1, na čijoj se tuženik u proljeće 2024. godine, usudio bilo što raditi bez da je nju pitao (dakle, usudio se uznemiravati ju u njezinom pravu vlasništva i korištenju nekretnine), ovlaštena bilo tijekom 2024. godine, bilo tijekom 2025. godine, odnosno kad god njoj to padne na pamet, podnijeti tzv. negatorijsku tužbu (Actio negatoria), kakvu je podnijela protiv tuženika.

35. Naime, tužiteljica je bila ovlaštena u smislu čl. 167. ZV, podnijeti tužbu koju je podnijela protiv tuženika u svrhu zaštite od uznemiravanja, neovisno o tome je li isti čas istrčala na lice mjesta kada je čula od muža ili nekog trećeg šta to tuženik radi na njezinoj nekretnini bez da ju je išta o tome pitao, te pozvala tuženika da prestane s tim radovima ili je mogla tužbu podnijeti, nakon prethodnog upozorenja tuženika (što i sama tvrdi da je učinila), po proteku nekog vremena od obavljenog posla od strane tuženika, da makne i ukloni sve što je napravio sa njezine nekretnine, a ovaj to nije učinio u primjerenom roku.

36. Dakle, po uvjerenju suda, tužiteljica je također bila ovlaštena, nakon što je možda ili samo eventualno u prvi mah i istrpila radnje tuženika na njezinoj nekretnini, nakon cjelokupnog obavljenog posla, očekujući da će tuženik sam ukloniti to što je napravio i vratiti njezino zemljište u prvobitno stanje, nakon što je to od njega zatražila (što očito niti tuženiku, niti njegovim odvjetnicima, još nije jasno), a kako to ovaj nije učinio u primjerenom roku neosnovano si svojatajući određena prava koja mu ne pripadaju, te je još k tome, protiv nje podnio tužbu i radi utvrđenje prava služnosti na njezinoj nekretnini i zbog smetanje posjeda, odnosno pokrenuo i izvanparnični postupak za uređenje međe, da zaključi kako je vrijeme da i ona podnese tužbu, protiv tuženika u svrhu zaštite svojih vlasničkih prava, odnosno radi zaštite od uznemiravanja u smislu čl. 167. ZV, a sve to bez ikakvih konotacija malicioznosti, na kakvu upućuju tuženici u ovoj parnici.

37. Uvjeti za podnošenje takve tužbe su propisani u čl. 167.st.2. ZV, a tužiteljica je tijekom ove parnice dokazala da su ti zakonski uvjeti bez daljnjega, svakako bili ispunjeni, dakle i da je vlasnica čestice broj 255/1, ali i da ju je tuženik uznemiravao u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu te nekretnine broj 255/1, dok tuženik po uvjerenju ovoga suda nije dokazao u ovoj parnici da bi uopće imao pravo poduzeti sve ono što je uznemiravalo tužiteljicu, dakle i ravnati teren na toj kosini, pa postavljati betonske temelje, a potom i drvene šlipere jer se radi o zemljištu tužiteljice, na kojem tuženik nema baš nikakva vlasnička prava, temeljem kojih bi bio ovlašten obavljati određene građevinske radove.

38. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u izreci ove odluke, te je usvojen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice usmjeren prema tuženiku, a vezano za uklanjanje betonskih temelja i drvenih šlipera sa njezine nekretnine, a podredno i uspostavljanje kosine.

39. U tom smislu postavljanja kosine, odnosno uklanjanja drvenih šlipera i betonskih temelja, vezano za izvršenje ove presude od strane tuženika, sud ne nalazi da bi uklanjanjem kamena tucanika ili postavljanjem drvene ograde od strane supruga tužiteljice (koji je to očito svojevoljno učinio uz odobrenje tužiteljice, tijekom ove parnice i to očito samo u smislu da se tuženicima napokon spriječi i faktičnu mogućnost daljnjeg korištenja čestice tužiteljice broj 255/1, odnosno prolaženje i provoženje preko te nekretnine tužiteljice), bilo onemogućeno tuženiku da izvrši ovu presudu jer će se tuženik, nakon pravomoćnosti ove odluke (bez obzira da li će ju pokušati pobijati žalbom), svakako morati obratiti tužiteljici, koja nije ameba, niti primjerice gluhonijema osoba, a ne njezinom mužu, sa ciljem da dogovore način i vrijeme izvršenja predmetne presude, kako se ne bi tuženik izložio riziku, da tužiteljica eventualnom ovrhom, na teret tuženika, izvrši ovu presudu.

40. Odluka o parničnom trošku je donesena cijeneći okolnost da tuženici nisu jedinstveni suparničari u smislu čl. 154.st.1. ZPP, vezano za obvezu tužiteljice da nadoknadi parnični trošak tuženoj TL, ali i u smislu čl. 154. st.5. ZPP, vezano za obvezu tuženika ML, da tužiteljici nadoknadi sve opravdane parnične troškove jer je neuspjeh tužitelja u vezi kamena tucanika (kojeg je sam uklonio sa nekretnine tužiteljice, nakon što ga je tuženik prethodno postavio), bio objektivno razmjerno neznatan, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

41. Kako tužiteljica u svojoj protutužbi (list 4-5 spisa), a kasnije niti u ispravljenoj tužbi (list 18 spisa), ali niti u podnesku kojim je istakla konačni tužbeni zahtjev (list 115 i 127) nije istakla vrijednost predmeta spora, čemu tuženici iz ove parnice nisu niti prigovarali u početnom dijelu ove parnice, a ujedno sud nije tijekom rasprave, pa ni u fazi prethodnog postupka, posebnim rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora, nije bilo moguće u opisanim okolnostima slučaja donijeti drugačiju odluku, obzirom da predmet spora predstavlja činidbu koja se traži od tuženika i nije nekakva novčana tražbina, nego li rješenjem donesenim u izreci ove odluke utvrditi vrijednost predmeta spora u ovom slučaju sa iznosom od 1.327,22 Eura u smislu čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama.

42. Parnični trošak tužene je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora utvrđenoj uvodnim rješenjem, na temelju troškovnika odvjetnika tužene, a sukladno odredbama važeće Odvjetničke tarife, a u opisanim okolnostima slučaja (tužiteljica je primjerice mogla povući tužbu protiv tužene i na taj način si minimalizirati troškove u vezi te tužene, nakon što je tuženik priznao da je osobno izvršio sporne radove na nekretnini tužiteljice, te su tuženici tvrdili da te radove nije izvršila, tužena TL), nije bilo moguće drugačije, nego da se pravne radnje koje je odvjetnik tužene obavljao za oba tuženika, tretiraju u vezi predmetne odluke o trošku, isključivo kao radnje izvršene samo za tuženu TL.

43. Tuženoj je za sastav odgovora na tužbu priznat iznos od 200,00 Eura, te joj je za sastav podnesaka od 22. prosinca 2025. godine, ali i 25. veljače 2026. godine, priznat još iznos od 400,00 Eura ukupno ili po 200,00 Eura za svaki podnesak, time da je za zastupanje tužene po punomoćniku na održanim ročištima i uviđaju dana 09. travnja i 05. lipnja 2025. godine, odnosno 20. listopada 2025. godine, te 20. svibnja i 17. lipnja 2026. godine, tuženoj priznat ukupan iznos od 850,00 Eura, od čega je 50,00 Eura priznato tuženoj u vezi zastupanja na ročištu održanom dana 20. svibnja 2026. godine, a po 200,00 Eura, za svako ostalo zastupanje.

44. Kako je u vezi ovih opravdanih troškova u iznosu od 1.450,00 Eura, tuženoj priznat pripadajući porez na dodanu vrijednost od 362,50 Eura, valjalo je obvezati tužiteljicu da tuženoj nadoknadi ukupan parnični trošak u iznosu od 1.812,50 Eura, time da ova odluka ne sadrži odluku o zahtjevu tužene u vezi naknade troška za zastupanje tužene, na ročištu na kojem će predmetna presuda biti objavljena jer će se o tom zahtjevu donijeti odluka u formi posebnog rješenja, ako tužena bude zastupana po punomoćniku na tom ročištu.

45. Valja naglasiti da tuženoj nije priznat kao opravdan trošak u smislu čl. 155. ZPP, trošak za sastavljanje podneska od 31. ožujka 2025. godine jer je taj podnesak tuženika bio dostavljen sudu, bez odobrenja suda za dostavu očitovanja u smislu čl. 299.a.st.2. ZPP, ali i bez potrebnog zahtjeva koji su tuženici trebali sudu uputiti, vezanog za dostavu dodatnog očitovanja, što pojedini odvjetnici stranaka često propuštaju tražiti, te fabriciraju kojekakve podneske u sudske spise, bez dopuštenja suda i bez zahtjeva za odobrenje podnošenja podnesaka, samo da povećaju parnične troškove strankama koje zastupaju, te za sastav kojih nedopuštenih podnesaka kasnije potražuju naknadu troškova. Također, tuženoj nije priznat kao opravdan trošak, trošak za sastavljanje podneska od 20. svibnja 2026. godine, obzirom da su tim podneskom tuženici odustali od svog ranijeg prijedloga, da se u ovoj parnici sasluša jedan svjedok, pa nije u tom slučaju taj trošak niti bio potreban za ovu parnicu, niti bi tužiteljica uopće bila dužna financirati tuženoj trošak za sastavljanje tog podnesak.

46. Preko dosuđenog iznosa od 1.812,50 Eura, odbijen je do zatraženog iznosa, zahtjev tužene za naknadom parničnih troškova.

47. Parnični trošak tužiteljice je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora utvrđenoj uvodnim rješenjem, na temelju troškovnika odvjetnika tužiteljice, a sukladno odredbama važeće Odvjetničke tarife.

48. Tužiteljici je za sastav tužbe priznat opravdan trošak u iznosu od 200,00 Eura, za sastav podnesaka od 12. prosinca 2025. godine, joj je isto priznat iznos od 200,00 Eura, a za sastav podneska od 19. svibnja 2026. godine, joj je priznat iznos od 50,00 Eura, te joj je za zastupanja na ročištima i održanom uviđaju, dana 09. travnja i 05. lipnja 2025. godine, kao i 20. listopada 2025. godine, ali i 20. svibnja i 17. lipnja 2026. godine, priznat ukupan iznos od 850,00 Eura, kao i u suprotnom slučaju (jer je ista svota priznata odvjetniku tužene), od čega je 50,00 Eura priznato tužiteljici u vezi zastupanja na ročištu održanom dana 20. svibnja 2026. godine, a po 200,00 Eura, za svako ostalo zastupanje.

49. Pored ovog opravdanog troška tužiteljice u ukupnom iznosu od 1.300,00 Eura, tužiteljica je financirala sa iznosom od 488,23 Eura, kompletne troškove uredovanja sudske komisije na licu mjesta, prilikom održanog uviđaja, ali i troškove geodetskog vještačenja, a kako je od te svote punomoćnik tužiteljice potraživao naknadu u iznosu od 450,00 Eura, valjalo je odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva tužiteljice, njoj priznati kao opravdan trošak i taj zatraženi iznos od 450,00 Eura.

50. Zbog toga je tuženik ML i obvezan da isplati tužiteljici ukupan iznos od 1.750,00 Eura, vezano za naknadu svih opravdanih parničnih troškova tužiteljice, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva tužiteljice.

51. Kako je i odluku o parničnom trošku, sud dužan donijeti u okviru granica istaknutog zahtjeva, a tužiteljica nije posredstvom svog punomoćnika potraživala naknadu baš svih opravdanih parničnih troškova koje je imala u ovoj parnici, sud nije mogao tužiteljici dosuditi veći iznos naknade parničnog troška, nego li je tužiteljica zatražila. U drugu ruku, tužiteljica je potraživala i naknadu parničnog troška za sastavljanje podneska od 29. travnja 2026. godine u iznosu od 200,00 Eura, iako nikada sudu nije dostavila podnesak sa tim datumom, pa je nejasno uopće na kakav se to podnesak tužiteljice odnosi taj zahtjev, koji sud nije mogao usvojiti u opisanim okolnostima slučaja.

52. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Bjelovaru, 10. srpnja 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 11. srpnja 2026. godine, a putem ovoga suda.