REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-753/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Matić & Poljak d. o. o. odvjetničkog društva, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 18683136487, kojeg zastupa službena osoba ME, radi utvrđivanja uvjeta kojima mora udovoljavati sklonište za životinje, 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, KLASA: UP/I-322-08/25-01/453, URBROJ: 525-09/1430-26-8 od 30. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica, kao vlasnica obrta [obrt], obrt za usluge skrbi za životinje, podnijela 25. kolovoza 2025., zahtjev za utvrđivanjem uvjeta kojim a mora udovoljavati sklonište za životinje pod nazivom „Šapa u srcu“.

2. Tuženik je 24. ožujka 2026. zaprimilo podnesak Državnog inspektorata, Službe veterinarske inspekcije, kojim se obavještava o rezultatima nadzora i postupanjima provedenim u objektu tužiteljice u [adresa], kao i o utvrđenim nesukladnostima, te službenim postupcima pokrenutim od strane veterinarske inspekcije protiv podnositelja zahtjeva prema drugim tijelima.

3. Rješenjem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, KLASA: UP/I-322-08/25-01/453, URBROJ: 525- 09/1430-26-8 od 30. ožujka 2026., točkom 1. prekida se postupak u predmetu utvrđivanja uvjeta kojima mora udovoljavati sklonište za životinje, pokrenut po zahtjevu tužiteljice, do pravomoćnog okončanja sudskih postupka pokrenutih po prijavama iz podneska Državnog inspektorata, službe veterinarske inspekcije, KLASA: UP/I-322- 07/26-01/607, URBROJ: 443-01-08-01-26-2 od 24. ožujka 2026. Točkom 2. je određeno da rješenje stupa na snagu danom dostave.

4. Tužiteljica je ovom Sudu pravovremeno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te ističe da je prilikom donošenja pobijanog rješenja tuženik pogrešno primijenio odredbu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku te da je potpuno pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju postoji prethodno pitanje bez kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar. Iz samog obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se postupak prekida radi prekršajnih i drugih postupaka pokrenutih po prijavama veterinarske inspekcije, odnosno zbog činjenice da su protiv tužiteljice i udruge vođeni ili se vode određeni postupci vezani uz obavljanje djelatnosti skloništa za životinje. Međutim, navedene okolnosti da ne predstavljaju prethodno pitanje u smislu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku, te da prethodno pitanje postoji samo kada bez prethodnog rješavanja određenog pravnog odnosa ili prava nije moguće odlučiti o upravnoj stvari koja je predmet postupka. U konkretnom slučaju ne postoji niti jedna pravna ili stvarna zapreka da tuženik samostalno utvrdi ispunjava li sklonište propisane uvjete za rad ili ih ne ispunjava. Činjenica da se vode određeni prekršajni ili drugi postupci ni na koji način ne sprječava tuženika da provede upravni postupak i donese odluku o zahtjevu tužiteljice. Upravo iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je veterinarska inspekcija već provodila nadzore, utvrđivala određene nepravilnosti, podnosila optužne prijedloge te da su donesene određene odluke sudova. Dakle, tuženik raspolaže svim relevantnim činjenicama i dokumentacijom temeljem kojih može odlučiti o zahtjevu tužiteljice. Slijedom navedenog, potpuno da je nejasno na koji način eventualno buduće odluke u drugim postupcima predstavljaju pitanje bez kojeg nije moguće riješiti ovu upravnu stvar. Tužiteljica posebno ističe da se pobijano rješenje u bitnome temelji na činjenici da se protiv nje vode ili su vođeni određeni postupci, da su podneseni optužni prijedlozi te da su donesene određene osuđujuće presude, međutim upravno tijelo pritom potpuno zanemaruje da predmet ovog postupka nije utvrđivanje prekršajne ili kaznene odgovornosti tužiteljice, već isključivo utvrđivanje ispunjava li sklonište zakonom propisane uvjete. Stoga da je potpuno pogrešno i nezakonito pitanje uvjeta za rad skloništa vezivati uz trajanje drugih postupaka, osobito imajući u vidu da se pobijanim rješenjem postupak prekida do pravomoćnog okončanja svih sudskih postupaka pokrenutih po prijavama veterinarske inspekcije, pri čemu niti nije jasno na koje se sve postupke navedeno odnosi, u kojoj su fazi, niti koliko bi takav prekid trajao. Isto tako ne navodi se odnosi li se na postupke u tijeku ili i na buduće postupke te koliko takvih postupaka može biti, a može ih biti u nedogled. Na taj način tužiteljica se dovodi u potpuno pravno nesiguran položaj jer trajanje prekida postupka ovisi o trajanju drugih postupaka na koje tužiteljica ne može utjecati, a koji mogu trajati godinama, a mogu se pokretati i novi. Tuženik da potpuno pogrešno primjenjuje i članak 10. stavak 3. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje. Sama činjenica vođenja određenih postupaka ne znači automatski da nisu ispunjeni uvjeti za rad skloništa, niti navedena odredba predstavlja zakonsku osnovu za prekid postupka. Osim toga, iz obrazloženja proizlazi da se tuženik već unaprijed upustio u ocjenjivanje odgovornosti tužiteljice i opravdanosti postupanja veterinarske inspekcije, čime je faktično prejudicirao pitanje koje tek eventualno treba biti predmet drugih postupaka. Tužiteljica također ističe da pobijano rješenje ne sadrži valjane, konkretne i individualizirane razloge zbog kojih bi upravo konkretni postupci predstavljali prethodno pitanje u smislu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku, već se obrazloženje svodi na općenito pozivanje na postojanje određenih postupaka i odluka. Drugim riječima, pobijano rješenje da ne sadrži obrazloženje iz kojeg bi proizlazilo zbog čega tuženik smatra da nije moguće riješiti upravnu stvar bez prethodnog okončanja drugih postupaka. Ujedno, tužiteljica ističe da upravno tijelo nije vodilo računa o načelu učinkovitosti i ekonomičnosti postupka, niti o obvezi da upravne stvari rješava u razumnom roku, već je potpuno neopravdano i nezakonito prekinulo postupak na neodređeno vrijeme. Tužiteljica posebno osporava i pozivanje tuženika na članak 10. stavak 3. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje, budući da tuženik navedenu odredbu tumači proizvoljno, ekstenzivno i bez pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica. Navedena odredba da propisuje da osobe koje rade u skloništu ne smiju biti pravomoćno osuđene za djela zanemarivanja, zlostavljanja, mučenja i ubijanja životinja niti se protiv njih za isto smije voditi sudski postupak. Međutim, iz same formulacije navedene odredbe proizlazi da se ista odnosi na osobe koje rade u skloništu, odnosno osobe koje su zaposlene ili obavljaju poslove u skloništu, a ne na svaku osobu koja je na bilo koji način povezana s pravnom osobom ili obrtom koji podnosi zahtjev. Pritom tuženik da uopće nije utvrdio niti obrazložio temeljem čega zaključuje da bi GE radila u predmetnom skloništu, bila zaposlena u skloništu ili obavljala poslove u skloništu, niti je utvrdio da bi ista uopće trebala biti zaposlena ili angažirana u radu skloništa. Drugim riječima, sama činjenica da je tužiteljica vlasnik obrta ili društva ne znači automatski da predstavlja osobu koja radi u skloništu u smislu članka 10. stavka 3. Pravilnika. Naime, sklonište da može poslovati putem pravne osobe ili obrta čiji je vlasnik određena osoba, a da ta osoba pritom nije zaposlena u skloništu niti obavlja poslove u skloništu, zbog čega tuženik nije mogao proizvoljno izvoditi zaključke bez prethodno utvrđenih odlučnih činjenica. Osim toga, tuženik da niti ne navodi radi li se o kaznenim ili prekršajnim postupcima, iako iz same formulacije članka 10. stavka 3. Pravilnika proizlazi da se ista prvenstveno odnosi na kaznena djela zanemarivanja, zlostavljanja, mučenja i ubijanja životinja, a ne na prekršajne postupke koje tuženik paušalno i nekritički navodi u obrazloženju pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, tuženik da je navedenu odredbu Pravilnika pogrešno protumačio i pogrešno primijenio, pri čemu da je odlučne činjenice ostavio neutvrđenima, a zaključke temeljio na pretpostavkama i proizvoljnom proširivanju značenja podzakonske odredbe na štetu tužiteljice. Zaključno, obzirom da se radi o kaznenim postupcima, a protiv tužiteljice se ne vodi takav kazneni postupak niti se vodio, slijedom čega ne postoji niti presuda, da nisu ispunjene pretpostavke presude i vođenja postupka. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje da je nezakonito te doneseno uz bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava i predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev poništi pobijano rješenje, uz naknadu troška tužiteljici.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je 25. kolovoza 2025. zaprimio zahtjev tužiteljice, za utvrđivanjem uvjeta kojima mora udovoljavati sklonište za životinje „Šapa u srcu“, smješteno na adresi [adresa]. Uz predmetni zahtjev da je dostavljen: tlocrt i opis objekata i prostora, dokaz o registraciji djelatnosti, dokaz o vlasništvu zemljišta ili ugovor o najmu zemljišta, odnosno prostora i objekata, opis poslova koji će se obavljati u skloništu u obliku standardnih operativnih postupaka, popis opreme za hvatanje životinja, dokaz o posjedovanju vozila za prijevoz životinja ili pismo namjere s registriranim prijevoznikom. Navedeni zahtjev da je dopunjen 14. listopada 2025. preslikom obrtnice 04030701702 tvrtke [obrt], obrt za usluge skrbi za životinje, vl. GE, [adresa]. Tuženik da je elektroničkim putem zaprimio podnesak mještana [adresa] od 8. rujna 2025., dostavljen Državnom inspektoratu, a koji se odnosi na problematiku zbrinjavanja životinja od strane tužiteljice i, vezano uz navedeno, postupanja navedenoga tijela državne uprave. Osnivanje skloništa za životinje da je propisano člankom 61. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“, broj 102/17, 32/19 i 78/24). U skladu sa stavkom 1. navedenoga članka sklonište može osnovati fizička ili pravna osoba. U skladu s člankom 4. navedenoga članka, sklonište ne može početi obavljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima u odnosu na smještaj, hranidbu, osoblje i postupanje sa životinjama koje donosi nadležno tijelo. U skladu sa stavkom 5. navedenoga članka, udovoljavanje uvjetima skloništa u skladu sa stavcima 4. i 7. navedenoga članka utvrđuje stručno povjerenstvo, koje pruža stručnu pomoć radi donošenja rješenja iz stavka 4. navedenoga članka. U postupku pokrenutom po predmetnom zahtjevu nadležno tijelo rješenjem KLASA: UP/I-32208/25-01/453, URBROJ: 525-09/1430-26- 6 od 16. prosinca 2025. da je osnovalo stručno povjerenstvo za pregled i utvrđivanje uvjeta kojima mora udovoljavati predmetno sklonište. Kao član navedenog povjerenstva imenovan je i predstavnik Državnog inspektorata. Međutim, dana 24. ožujka 2026. ovo tijelo da je zaprimilo podnesak Državnog inspektorata, Službe veterinarske inspekcije, KLASA: UP/I-322-07/26-01/607, URBROJ: 443-01-08-01-26- 2 od 24. ožujka 2026. godine, kojim se obavještava o rezultatima nadzora i postupanjima provedenim u objektu GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao i utvrđenim nesukladnostima te službenim postupcima pokrenutim od strane veterinarske inspekcije protiv tužiteljice pred drugim tijelima. Uvidom u podnesak i priloženu relevantnu dokumentaciju da je utvrđeno da veterinarska inspekcija kontinuirano provodi nadzore nad Udrugom Šapa u srcu i odgovornom osobom GE još od 2020. U navedenom podnesku da se iznosi da je upravnim rješenjem udruzi zabranjeno obavljanje djelatnosti skloništa za životinje, budući da ne ispunjava zakonom propisane uvjete za rad. Unatoč izrečenim zabranama, djelatnost skloništa da se nastavila obavljati, zbog čega da su pokrenuti odgovarajući prekršajni postupci. Navodi da je protiv Udruge i odgovorne osobe GE podneseno ukupno pet optužnih prijedloga, a izrečene su tri novčane kazne zbog: - obavljanja neodobrene djelatnosti skloništa za životinje - neizvršavanja izvršnog upravnog rješenja - zanemarivanja životinja. Općinski sud da je u svim predmetima donio osuđujuće presude te izrekao novčane kazne. Također da se navodi da je u sklopu optužnih prijedloga veterinarska inspekcija predložila sudu: - žurno oduzimanje pasa kao predmeta počinjenja prekršaja, zbog opasnosti od ponavljanja prekršaja i radi zaštite javnog poretka i zdravlja ljudi - smještaj oduzetih životinja u odobrena skloništa - zabranu obavljanja djelatnosti skloništa za životinje. Općinski sud da nije prihvatio navedene prijedloge, zbog čega da je veterinarska inspekcija podnijela žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske. Visoki prekršajni sud da je djelomično prihvatio žalbu te naložio Općinskom sudu donošenje rješenja o oduzimanju pasa. Novim rješenjem Općinskog suda oduzeti su samo označeni vlasnički psi, dok neoznačeni psi istim nisu bili obuhvaćeni. S obzirom na to, veterinarska inspekcija je podnijela žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, smatrajući da je potrebno obuhvatiti sve životinje koje su predmet nezakonitog postupanja. Pravilnikom o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje („Narodne novine“, br. 99/19 i 8/21), donesenim na temelju članka 61. stavka 7. Zakona o zaštiti životinja, da se propisuje način držanja životinja u skloništu za životinje, osposobljenost osoblja koje sakuplja životinje i brine se o njima u skloništu, postupanje sa životinjama, rad skloništa te sadržaj i način vođenja upisnika skloništa. Člankom 10. navedenog Pravilnika da su propisane odredbe koje se odnose na osoblje skloništa. U skladu s člankom 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21), ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu cjelinu, a bez kojeg da nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. S obzirom na činjenicu da navedeno prethodno pitanje, u predmetnom postupku rješavanja upravne stvari, predstavlja pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, predmetni postupak utvrđivanja uvjeta kojima mora udovoljavati sklonište za životinje, pokrenut na zahtjev tužiteljice, pobijanim rješenjem da je prekinut do pravomoćnog okončanja sudskih postupaka pokrenutih po navedenim prijavama iz podneska Državnog inspektorata, Službe veterinarske inspekcije KLASA: UP/I-322-07/26-01/607, URBROJ:443-01-08-01-26-2 od 24. ožujka 2026. godine. Slijedom navedenog da je netočan tužbeni navod da „činjenica da se vode određeni prekršajni i drugi postupci protiv tužiteljice ni na koji način ne sprječavaju tuženika da provede upravni postupak i donese odluku o zahtjevu, naime predmet postupka nije utvrđivanje prekršajne ili kaznene odgovornosti tužiteljice, već isključivo ispunjava li sklonište zakonom propisane uvjete“. Predmetni zahtjev tužiteljica da je podnijela kao fizička osoba te ga je dopunila dokazom da ima registriranu djelatnost, u skladu s člankom 30. stavkom 2. podstavkom 2. navedenoga Pravilnika. Neprihvatljiva da je tvrdnja tužiteljice, u odnosu na odredbu članka 10. stavka 3. navedenoga Pravilnika, da iz „same formulacije odredbe proizlazi da se ista odnosi na osobe koje rade u skloništu, odnosno koje su zaposlene ili obavljaju poslove u skloništu, a ne na svaku osobu koja je na bilo koji način povezana s pravnom osobom ili obrtom koji podnosi zahtjev“. Naime, u podnesenom zahtjevu tužiteljica je jasno navela da će obavljati poslove voditelja skloništa, koji su uređeni člankom 10. stavkom 2. navedenoga Pravilnika, koji propisuje da u skloništu mora biti imenovan voditelj skloništa kao odgovorna osoba, a uvrštena je i u popis osposobljenih djelatnika priložen navedenom zahtjevu. Uvidom u navedeni podnesak Državnog inspektorata, Službe veterinarske inspekcije KLASA: UP/I322-07/26-01/607, URBROJ:443-01-08- 01-26-2 od 24. ožujka 2026. godine, nadležno tijelo utvrdilo je da, dok se ne riješi prethodno pitanje te utvrdi ispunjava li tužiteljica uvjete iz članka 10. stavka 3. navedenoga Pravilnika, imenovano povjerenstvo ne utvrđuje činjenično stanje na predmetnom objektu, naročito imajući u vidu zaštitu i troškove zbrinjavanja životinja u objektu u odnosu na opisane predložene mjere veterinarske inspekcije, kao i troškove postupanja navedenoga povjerenstva. U odnosu na tužbeni navod da se tužiteljica na navedeni način stavlja u pravno nesiguran položaj, tuženik ističe da tužiteljica ima potpuna saznanja o sudskim postupcima u tijeku, o kojima je nadležno tijelo određena saznanja dobilo od Državnog inspektorata, a po donošenju pravomoćnih sudskih odluka u istima obvezna je, u skladu s člankom 10. stavkom 3. navedenoga Pravilnika, obavijestiti nadležno tijelo. Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

6. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 6. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

7. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, osporava sve navodi tuženika iz odgovora na tužbu. U predmetnom postupku da ne postoje razlozi za prekid postupka kako to tuženik krivo navodi i zaključuje, nego da se presuda može donijeti temeljem stanja spisa. Budući da se ovdje odlučuje o zakonitosti rješenja o prekidu, a ne da li sklonište ispunjava zakonom propisane uvijete. Vezano za tumačenje čl. 10. stav. 3. Pravilnika tužitelj ističe da tuženik pogrešno tumači navedeni članak iz razloga što se navedena Odredba odnosi na kazneni postupke i kaznene pravomoćne presude, a ne na prekršajne ili neke druge postupke, kako to smatra i navodi tuženik. Navedeni članak nije osnova temeljem kojeg bi se donijelo rješenje o prekidu postupka, te dalje izlaže kao u tužbi.

8. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz odgovora na tužbu i u osvrtu na članak 10. Pravilnika stavka 3. navodi da je vidljivo da se protiv osobe voditelja skloništa ne smije biti u tijeku sudski postupak i da tužiteljica o tome nije obavijestila tuženika, a bila je u obvezi.

9. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice navodi da navedeno po tuženiku je netočno budući da se citirani članak navodi za djelatnike ili za zaposlenike dok bi tužiteljica u postupku koji je pokrenula bila vlasnica obrta ili osnivač trgovačkog društva.

10. Službena osoba tuženika navodi kako su netočne tvrdnje tužitelja da bi tužiteljica bila samo vlasnik obrta, odnosno firme, budući je ista tuženiku u svome zahtjevu za odobravanje skloništa napisala i podnijela da bi ona bila voditelj skloništa.

11. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

12. Na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

13. Ispitujući zakonitost osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud je utvrdio da u postupku donošenja rješenja nisu počinjene povrede pravila postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

14. Među strankama nije sporna činjenica da se protiv tužiteljice u trenutku donošenja osporenog rješenja vode kazneni i prekršajni postupak zbog djela povezanih sa zanemarivanjem ili zlostavljanjem životinja. Sporno je predstavlja li vođenje tih postupaka zakonitu osnovu za prekid upravnog postupka, s obzirom na tvrdnju tužiteljice da ona u skloništu „ne radi“.

15. Odredbom članka 10. stavka 3. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje („Narodne novine“, broj: 99/19 i 8/21, dalje: Pravilnik) izričito je propisano da osobe koje rade u skloništu ne smiju biti pravomoćno osuđene za djela zanemarivanja, zlostavljanja, mučenja i ubijanja životinja, niti može biti protiv njih za isto smije biti u tijeku sudski postupak, o čemu moraju pribaviti potrebnu dokumentaciju.

16. Ocjenjujući pravnu prirodu i status tužiteljice, Sud ističe da je ona vlasnica obrta za usluge skrbi za životinje i ujedno imenovana voditeljica predmetnog skloništa. Sukladno Zakonu o obrtu, obrt predstavlja samostalno i trajno obavljanje gospodarske djelatnosti od strane fizičke osobe, pri čemu obrtnik osobno odgovara za sve obveze i poslove proizašle iz obrta. Nadalje, funkcija voditelja skloništa po svojoj naravi predstavlja odgovorno, stručno i operativno radno mjesto koje uključuje neposrednu organizaciju rada, nadzor i skrb nad životinjama smještenim u skloništu. Slijedom navedenog, potpuno je neosnovana tvrdnja tužiteljice da ona, kao vlasnica obrta i voditeljica ustanove, ne spada u kategoriju „osoba koje rade u skloništu“ u smislu citirane odredbe Pravilnika.

17. Vezano za primjenu instituta prekida postupka, odredba članka 55. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21 - dalje: ZUP) propisuje da je javnopravno tijelo dužno prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela ili prekršaja, odnosno o krivnji počinitelja, a o tome ovisi rješavanje upravne stvari.

18. U konkretnom slučaju, pravomoćno okončanje kaznenog i prekršajnog postupka pred redovnim sudovima predstavlja prethodno pitanje. Ishod tih postupaka izravno i u cijelosti diktira konačnu odluku tuženika u upravnoj stvari jer ukoliko tužiteljica u sudskim postupcima bude pravomoćno oglašena krivom, nastupit će trajna zakonska zapreka za izdavanje odobrenja za rad skloništa pod njezinim vodstvom, te će se zahtjev odbiti. Ukoliko pak postupci završe oslobađajućom presudom ili obustavom, upravna prepreka prestaje postojati, postupak će se nastaviti i o zahtjevu će se odlučiti meritorno.

19. Dakle, budući da tužiteljica u trenutku odlučivanja o uvjetima iz članka 10. stavak 3. Pravilnik, ne ispunjava uvjet da protiv nje nije u tijeku sudski postupak, a upravno tijelo nema ovlast samo utvrđivati postojanje kaznene/prekršajne odgovornost, tuženik stoga nije mogao donijeti meritornu odluku, već je bio dužan, primjenom članka 55. stavka 2. ZUP-a, zastati s postupkom. Donošenjem rješenja o prekidu postupka tuženik je pravilno zaštitio javni interes i dobrobit životinja, ne prejudicirajući pritom konačnu krivnju tužiteljice i čuvajući njezina procesna prava do pravomoćne odluke nadležnih sudova.

20. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

21. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čanka. 147. stavak 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 10. srpnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima iz Matić & Poljak d. o. o. odvjetničkog društva, sa sjedištem u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78