Poslovni broj: P-771/2021-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slobodanu Cvijiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d Zagreb, pisarnica u Puntu, protiv tuženika- protutužitelja 1. DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, drugotuženice i zamjenika njezinog punomoćnika, 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

" Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza preko nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvije zgrade i dvor od 170 m[2] , kao poslužne nekretnine, u korist nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zgrada od 71 m[2] , kao povlasne nekretnine."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženicima-protutužiteljima ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da prestanu uznemiravati pravo vlasništva tužitelja-protutuženika GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tako da prestanu prolaziti po nekretnini tužitelja- protutuženika zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvije zgrade i dvor od 170 m[2] , do svoje nekretnine zemljišnoknijžne oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zgrada od 71 m[2] , u roku od 15 dana."

III. Utvrđuje se da u korist nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zgrada od 71 m[2] , kao povlasne nekretnine, postoji pravo služnosti prolaza na teret dijela nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], dvije zgrade i dvor od 170 m[2] , kao poslužne nekretnine, a na dijelu koji je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka ing.geod. MĆ na skici lica mjesta označen slovnim oznakama A, B2, C2, D, A te ima površinu 2 m[2] .

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženicima-protutužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 555,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi podnesenoj 20. kolovoza 2021. traži ukidanje prava stvarne služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine u korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine.

1.1. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je on vlasnik k. č. [katastarska čestica] a tuženici vlasnici k. č. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], koje nekretnine da su susjedne i nalaze se u [adresa] u [adresa]. Zgrada tuženika da ima glavni ulaz na južnom pročelju s [adresa] te sporedni ulaz na istočnom pročelju do kojeg da se pristupa preko nekretnine (dvorišta) tužitelja. Vlasnici nekretnine tužitelja da su bili njegovi djed i baka, pokojni FĆ i ĆĆ, a tužitelj da je stekao pravo vlasništva darovanjem od majke SĆ rođene ĆĆ a ona nasljedstvom od majke ĆĆ. U trenutku stjecanja prava vlasništva tužitelja pravo stvarne služnosti prolaza u korist nekretnine (zgrade) tuženika da nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi, a nije upisano ni danas. Tuženici da smatraju da u korist njihove nekretnine postoji pravo stvarne služnosti prolaza po nekretnini - dvorištu tužitelja jer da na istočnom pročelju njihove zgrade postoji ulaz. Nakon što su stekli pravo vlasništva zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženici da su nastavili pristupati u zgradu koristeći ulaz na istočnom pročelju, prolazeći po dvorištu tužitelja. Budući da zgrada tuženika ima glavni ulaz s [adresa] udaljen nekoliko metara od ulaza na istočnom pročelju zgrade, da prizemlje zgrade nije fizički odvojeno tako da bi se u jedan dio pristupalo ulazom s [adresa] a u drugi ulazom na istočnom pročelju po dvorištu tuženika, već da ono čini jednu cjelinu te se u zgradu i cijelo prizemlje pristupa ulazom s [adresa] pravo stvarne služnosti prolaza po nekretnini (dvorištu) tužitelja da je izgubilo razumnu svrhu.

1.2. Nakon zaprimljenog odgovora na tužbu u podnesku od 22. studenog 2021. navodi da se tužbenim zahtjevom traži ukidanje prava stvarne služnosti prolaza po nekretnini tužitelja u korist nekretnine tuženika, jer da je to pravo stečeno iako nije upisano u zemljišnim knjigama, međutim s obzirom da pravo služnosti nije upisano u zemljišnoj knjizi to da postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da se tuženicima naloži da prestanu uznemiravati pravo vlasništva tužitelja tako da prestanu prolaziti po nekretnini tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do svoje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Potvrđuju da su suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi vikendice u starom centru [adresa] koju da imaju u suvlasništvu već više od 40 godina. Nakon stjecanja prava vlasništva da su nastavili sa pristupom zgradi koristeći ulaz na istočnom pročelju prolazeći po dvorištu tužitelja. Nekretninu da su kupili sa oba ulaza, dakle sa vratima i na istočnom pročelju koja koriste već više od četrdeset godina otkada je nekretnina u njihovom vlasništvu. Tvrde ne radi se o glavnom i sporednom ulazu već o dva ulaza u nekretninu. Osim toga, nekretnina da je unutarnjim uređenjem koncipirana na način da ju mogu koristiti dvije obitelji sa dva različita ulaza. Nejasno da je temeljem čega je tužitelj odjednom zaključio da tuženici više nemaju potrebu koristiti ta vrata i predmetni ulaz i iz kojeg razloga je pristupanje u zgradu tuženika tim ulazom izgubilo razumnu svrhu. Tuženici da su posljednji put renovirali nekretninu 2015.-2016. a sve u skladu s građevinskom dozvolom i konzervatorskim uvjetima i u toj renovaciji vrata da nisu dirana ni zamijenjena. U priloženoj građevinskoj dozvoli da su razvidne primjedbe tužitelja, a isti da nikad nije osporavao vrata i predmetni prilaz.

2.1. Smatraju da je nejasno temeljem koje pravne osnove tužitelj zahtjeva ukidanje prava stvarne služnosti s obzirom da ista nije upisana u zemljišnu knjigu a da se sukladno čl. 220 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZV) pravo služnosti osniva uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini. Obzirom da pravo stvarne služnosti nije upisano u zemljišnoj knjizi da je nerazumljivo kako se isto uopće može ukinuti. Potom navode da iako služnost nije upisana u zemljišnoj knjizi stekli su ju dosjelošću budući da prolaz koriste više od četrdeset godina, sukladno čl. 229. st. 1 ZV pa podnose protutužbu kojom traže utvrđenje da u korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, postoji pravo služnosti prolaza na teret dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg će naknadno precizirati i označiti točkama nakon izrade nalaza po vještaku geodetske struke te ovlaštenje na uknjižbu stečenog prava služnosti. Smatraju da je tužitelj-protutuženik u svojoj tužbi potvrdio postojanje služnosti prolaza obzirom da zahtjeva njezino ukidanje. I pokojni djed i baka tužitelja-protutuženika da su uvijek isticali kako tuženici mogu nesmetano koristiti predmetni ulaz. Pošteni posjed prava stvarne služnosti da je dulji od propisanih dvadeset godina dok se vlasnik poslužne nekretnine nikada nije usprotivio.

2.2. Nakon nalaza i mišljenja tuženici-protutužitelji podneskom od 26. veljače 2025. uredili su protutužbeni zahtjev te također postavili novi protutužbeni zahtjev uz postojeći na način da se glavnim protutužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava služnosti prolaza na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu i mišljenju vještakinje na skici lica mjesta označen slovnim oznakama A,B2,C2,D,A te ima površinu 2m[2] , dok se eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava služnosti prolaza na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu i mišljenju vještakinje na skici lica mjesta označen slovnim oznakama A,B,C,D,A i ima površinu1,40 m[2] (protutužbeni zahtjevi su u podnesku od 26. veljače 2025. - list 143 i 144 spisa). Naknadno su na ročištu 15. siječnja 2026. uredili protužbene zahtjeve naznakom novog zk.ul. u kojeg je upisana k. č. [katastarska čestica] zbog promjene zk.ul. Punomoćnik tužitelja-protutuženika istaknuo je da se do prozora pristupa iz prostorije pa da nije potrebno da se tuženici koriste nekretninom tužitelja za pristup prozoru.

3. Nakon što je tužitelj postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tuženici su se bili protivili preinaci tužbe postavljanjem novog uz postojeći tužbeni zahtjev za što da je potreban njihov pristanak. Smatraju i da novi tužbeni zahtjev nije pravno povezan sa ranijim zahtjevom obzirom da se radi o potpuno drugačijoj pravnoj osnovi te da bilo bi potrebno izvoditi nove dokaze i utvrđivati nove činjenice što da ne bi bilo svrsishodno ni ekonomično pa da nema osnove niti da sud s osnove svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama dopusti preinaku, a tužitelj da ni na koji način nije obrazložio svrsishodnost odlučivanja o preinačenom tužbenom zahtjevu.

3.1. Sud je na pripremnom ročištu 20. veljače 2024. rješenjem dopustio preinaku tužbe, o kojoj se nedvojbeno radi budući da je uz postojeći zahtjev postavljen i novi, a preinaka je dopuštena unatoč protivljenju tuženika jer je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama a suprotno navodima tuženika- protutužitelja glede eventualnog tužbenog zahtjeva nije potrebno izvoditi nove dokaze i utvrđivati nove činjenice.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu i protutužbu tužitelj u podnesku od 10. veljače 2024. tvrdi da je na zgradi tuženika 50-ih godina otvoren ulaz za potrebe stolarske radionice pok. PĆ. Djed tužitelja, pok. FĆ da je dopustio otvaranje predmetnog ulaza i prolaz po svom dvorištu jer je vlasnik te stolarske radionice pok. PĆ bio njegov brat. Stolarska radionica da je zatvorena 60-ih, nakon čega da je predmetni ulaz jedno vrijeme koristio pok. BĆ a budući da su se djed i baka tužitelja protivili takvom korištenju korištenje ulaza pristupom po njihovu dvorištu da je prestalo 70-ih. Smatra da postojanje ulaza (vrata) na zgradi tuženika do kojih se pristupa po dvorištu tužitelja nije odlučujuće za utvrđenje postojanja prava služnosti prolaza jer da tuženici imaju pristup u svoju zgradu sa [adresa]. Tuženici da su nakon 4. ili 5. studenog 2022. na spornom sporednom ulazu uklonili drvena vrata i prozor te ugradili nova od PVC-a a da zgrada ima svojstvo kulturnog dobra. Smatra da su tuženici ugradili vanjsku stolariju kako bi pokazali sudu da im je ulaz potreban. U idućem podnesku dodaje da je baka tuženika uz vrata na predmetnom ulazu držala stolicu na kojoj je sjedila i plela pokazujući time da osporava prolaz a što da je činila i nakon što su tuženici kupili kuću. Tuženici da su na sve načine nastojali s bakom tužitleja ostvariti prisne odnose kako bi im dopustila prolaz čemu da je ista kao starija osoba podlegla pa je čas branila čas dopuštala prolaz. U arhitektonskom projektu da su prikazana postojeća vrata na istočnom pročelju, ali prikazom vrata u postupku izdavanja građevinske dozvole da se ne utvrđuje niti potvrđuje postojanje prava stvarne služnosti. U postupku ishođenja dozvole tužitelj da nije izrijekom ili konkludentno pristao da se I. tuženik koristi njegovom nekretninom radi pristupa do vrata. U građevinskoj dozvoli da nije utvrđeno da bi zgrada imala dvije stambene jedinice svaku s posebnim ulazom. Uz ulaz s [adresa] da se nalazi kućni broj pa tužitelj smatra da je taj ulaz glavni a predmetni ulaz sporedni.

5. Očitujući se na navode podneska tužitelja od 10. veljače 2024. tuženici ističu da tužitelj tvrdnju da je njegov djed dozvolio otvaranje prolaza bratu nije iznio u tužbi, da su baka i djed tužitelja odavno pokojni te ih se ne može saslušati. Ponavljaju da su kuću kupili sa oba ulaza, u dobroj vjeri da su oba ulaza u funkciji i da do oba ulaza prilaze onako kako je logično na terenu. Ističu da predmetni ulaz nije sporedni ulaz već jednako glavni ulaz kao i ulaz sa glavne ulice a što će biti utvrđeno i uviđajem. Tužitelj da nakon 40 godina što tuženici neometano koriste izvanknjižno pravo stvarne služnosti prolaza odjednom ustaje sa tužbom radi ukidanja služnosti, a razlog tome da se može tražiti u tome što je naslijedio susjednu kuću i kupio drugu pa želi tuženike ukolniti s parcele. Kuća da funkcionira sa oba ulaza jednake važnosti.

6. Na glavnoj raspravi proveden je dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: izvadaka iz zemljišne knjige, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-245/04 iza pok. ĆĆ rođ. IĆ, ugovora o darovanju zaključenog između SĆ i GĆ **.**.2004., građevinske dozvole izdane prvotuženiku 8. siječnja 2015., prijepisa posjedovnog lista broj 1936 za k. o. [katastarska općina], preslike glavnog projekta adaptacije postojeće zgrade iz srpnja 2014., pregledom izvoda iz katastarskog plana, pregledom fotografija, saslušanjem stranaka, saslušanjem svjedoka GĆĐ, ČĆ, OĆ i ZĆ, uviđajem i geodetskim vještačenjem.

6.1. Tužitelj je u tužbi i podnesku od 10. veljače 2024. predložio i saslušanje svjedoka SĆ, JĆ, IĆ i UĆ a tuženici u podnesku od **.**.2024. DĆĐ i EĆ, međutim sami punomoćnici su na ročištu 22. svibnja 2026. predložili zaključenje glavne rasprave a da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se može donijeti odluka ocjena je i suda, iz kojeg razloga je odlučeno daljnje dokaze ne provoditi i glavna rasprava je zaključena.

6.2. U podnesku od 2. listopada 2025. tužitelj je isticao da ukoliko tuženici tvrde da zgrada ima dva stana kao samostalne uporabne cjeline bi bilo potrebno pribaviti nalaz sudskog vještaka arhitektonske ili građevinske struke o trošku tuženika. Punomoćnika tuženika očitovao se da se ne protivi provođenju dokaza vještačenjem po vještaku arhitektonske ili građevinske struke ako će isti pasti na teret tužitelja koji je izvođenje tog dokaza i predložio. Na ročištu 22. svibnja 2026. oba punomoćnika predložila su zaključiti glavnu raspravu bez provođenja daljnjih dokaza a po ocjeni suda činjenica radi li se o dvije samostalne uporabne cjeline nije niti odlučna za odluku o tužbenom zahtjevu te taj dokaz nije bilo potrebno provoditi kako će biti obrazloženo. Iz istog razloga nije bilo potrebe pozivati tuženike niti na dostavu tlocrta što je predlagao tužitelj.

7. Čitanjem i pregledom dokumentacije priložene spisu utvrđeno je:

- da je tužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvije zgrade i dvor, površine 170 m2, koja zgrada ima svojstvo kulturnog dobra (izvadak na listu 4-5 spisa);

- da su tuženici suvlasnici k. č. [katastarska čestica], zgrada površine 71 m[2] i to tuženik Posavec Kruno u ¼ dijela, a tužena DĆĐ HĆ u ¾ dijela te je na nekretnini zabilježeno pravo doživotnog uživanja ĐĆ, za kojeg je saslušanjem stranaka i svjedokinje GĆĐ utvrđeno da je šogor tuženika, koja zgrada ima svojstvo kulturnog dobra (izvadak na listu 6-7 spisa)

- da je nekretnina tuženika k. č. [katastarska čestica] površine 71 m[2] u katastarskom operatu evidentirana kao dvije gospodarske zgrade i upisana kao posjed ĐĆ, RĆ, Posavec Nade i Posavec Kruna, svakog u ¼ dijela (prijepis posjedovnog lista na listu 40 spisa);

- da je baka tužitelja ĆĆ iz [adresa], umrla 2004. godine, a naslijedila ju je u odnosu na k. č. [katastarska čestica] kćer SĆ r. ĆĆ

- da je SĆ **.**.2004. darovala k. č. [katastarska čestica] tužitelju

- da je tužitelj osobno u posjedu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2006. (utvrđeno iz iskaza tužitelja)

- da je tužitelj pozvan sukladno čl. 115 Zakona o gradnji izvršio uvid u spis i dostavio očitovanje u kojem daje suglasnost na glavni projekt, ali ističe da kao vlasnik susjednog zemljišta na sjevernoj strani ima pravo nasloniti se na fasadu predmetne građevine i u tom smislu smatra da investitor rekonstrukcijom ne može zadirati u postojeće kamene istake na sjevernoj fasadi a odnosu na istočnu stranu da se iznad ulaznih vrata nalazi valoplast a zbog činjenice da zgrada tuženika nema okućnice da na fasadi ne smije biti istaka i postavljenih klima uređaja. Primjedbe su otklonjene s obrazloženjem da nisu od utjecaja na donošenje građevinske dozvole u postupku u kojem se utvrđuje da li su ispunjeni svi propisani uvjeti dok međususjedski odnosi nisu predmet postupka a u pogledu vanjskog oblikovanja da je investitor ishodio odobrenje Konzervatorskog odjela u Rijeci (utvrđeno iz priložene građevinske dozvole).

8. Pregledom izvoda iz katastarskog plana utvrđen je položaj k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.1. Pregledom fotografija na listu 9 spisa utvrđen je položaj i izgled ulaznih vrata i prozora i drugih ulaznih vrata, a pregledom fotografija na listu 76 i 77 spisa izgled novih vrata prozora, dok su do uviđaja postavljene i grilje (fotografija na listu 111 spisa).

8.2. Pregledom fotografija iz idejnog rješenja priloženog glavnom projektu utvrđen je izgled bočnog pročelja 2014. i postojanje istog prozora i vrata kao i na fotografiji na listu 9 spisa, kao i tadašnji izgled prednjeg pročelja.

9. Proveden je dokaz uviđajem i utvrđeno da se prijepor nalazi na dijelu dvorišta između kuće na kbr. 3 (kuća tuženika) i kuće na kbr. 5 (kuća tužitelja). Na kući u vlasništvu tuženika-protutužitelja nalaze se dvoja vrata – jedna na [adresa] te druga bijela prema dvorištu tužitelja-protutuženika. Tuženici-protutužitleji pozvani pokazati gdje vrše pravo služnosti prolaza pokazali su prostor neposredno ispred bijelih vrata kojim vratima se pristupa sa dvorišta. Ističu da su se prijašnja vrata otvarala prema van a prozor se i sada otvara prema van. Kroz sporni ulaz ulazi se u spavaću sobu pa se dalje dolazi do stepeništa za gornji kat, pokraj kojeg stepeništa je vešeraj. Pokraj vešeraja nalaze se vrata a protutužitelji navode da se iza tih vrata nalazi u naravi druga stambena jedinica. Prostor iza tih vrata je visinski niži od prostora kojim je sud na uviđaju pristupio u kuću. U nižem se prostoru nalaze instalacije za kuhinju a protutužitleji tvrde da se tu kuhinja nalazila još kada su kupili kuću. Pokraj prostorije u kojoj su instalacije za kuhinju nalazi se kupaonica. Iz tog dijela izlazi se kroz vrata na [adresa]. Na prvi kat pristupa se stepeništem koje se nalazi u "prvom dijelu". To je ujedno jedino stepenište za gornji kat. Iznad prostora u koji se ulazi kroz vrata sa [adresa] nalazi se terasa i kuhinja i kupaona. Prizemlje je povezano vratima koja se nalaze na poziciji gdje je u kući visinska razlika. Zadatak vještakinje bio je identificirati k. č. [katastarska čestica] i k.č .7593k.o. [adresa], prikazati poziciju oba ulaza u kuću tuženika i prikazati položaj prava stvarne služnosti s time da će prikazati dvije varijante duljine.

10. Iz nalaza i mišljenja vještakinje utvrđeno je :

- da se kuća tuženika-protutužitelja nalazi na k. č. [katastarska čestica], na kućnom broju 3, a zapadno od dvorišta i kuće tužitelja-protutuženika koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] i kućnom broju 5;

- da kuća tuženika ima dva ulaza i to s južne strane iz ulice, na skici lica mjesta označen kao ulaz 1, i s istočne strane iz dvorišta tužitelja koje se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta označen kao ulaz 2;

- da se površina služnosti nalazi na istočnoj strani kuće tuženika-protutužitelja ispred ulaza 2;

- da su tuženici-protutužitelji pokazali širinu prolaza od 1 metra i duljine do vrata (varijanta 1) odnosno duljine do sjeverne strane prozora (varijanta 2)

- da se površina služnosti nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i označena je zelenom isprekidanom linijom i slovnim oznakama;

- da je prema varijanti 1 (širina 1 metar, duljina do kraja ulaznih vrata) površina služnosti označena slovima A,B,C,D,A i ima površinu od 1,40 m[2] , a prema varijanti 2 (širina 1 metar duljina do sjeverne strane prozora) označena je slovima A, B2, C2, D, A, i ima površinu od 2 m[2] .

10.1. Punomoćnici stranaka i to punomoćnik tuženika u podnesku od 26. veljače 2025. a punomoćnik tužitelja u podnesku od 28. travnja 2025. izričito su se očitovali da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje, kojeg i ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je vještakinja u cijelosti odgovorila na postavljeni zadatak a to je identifikacija nekretnine, prikaz ulaza i prikaz površne služnosti i to stručno i u skladu s pravilima struke.

10.2. Dodatno su punomoćnici stranaka počeli problematizirati oznake stan 1 i stan 2 na fotografijama koje su prilog nalazu, u smislu da su tuženici oznake na fotografijama vidjeli kao potvrdu svojih tvrdnji da se radi o dvije stambene jedinice, dok je tužitelj osporavao da bi vještakinja pojedine prostorije označila kao stan 1 i stan 2 zato što se u naravi radi o dva stana već da je takve oznake postavila iz razloga što su tako iskazivali tuženici.

10.3. Vještakinja je pozvana usmeno izložiti nalaz i mišljenje te je na ročištu 22. svibnja 2026. u cijelosti ustrajala kod danog nalaza i mišljenja a u odnosu na fotografije iskazala da su fotografije unutrašnjosti izrađene temeljem zapisnika s uviđaja i opisa unutrašnjosti na način da je opisno popraćen tekst zapisnika a radi lakšeg tumačenja i opisa da je dana oznaka stan 1 i stan 2, koja nije osnov za bilo kakvo utvrđivanje etaža niti količine stanova odnosno uporabnih cjelina što je zadaća drugog vještaka. I u samom nalazu naznačeno je da su fotografije informativnog karaktera.

11. Tužitelj GĆ (iskaz na listu 160-161 spisa) iskazao je da smatra da tuženici prolaze preko njegovog dvorišta samo iz svog komoditeta jer se ne radi o nužnom prolazu. Tvrdi upozoravao je kćer tuženika GĆĐ da ne koristi prolaz budući da ga je ona najčešće koristila. Osim toga njegova punica da je tuženiku prije 10-15 godina rekla da nema što raditi u dvorištu te se on s njom prepirao i tužitelja fizički napao u prisutnosti tužiteljeve punice i kćeri a bila je prisutna i tuženikova kćer GĆĐ, na način da ga je potegnuo za ruku. Tužiteljev djed da se protivio prolasku od strane prijašnjih vlasnika nadimka " G" koji da su nekretninu koristili kao štalu koja da se nalazila upravo gdje su vrata na istočnoj strani. To je bilo prije njegovog rođenja, a to su mu pričale majka i baka. Pretpostavlja da je djedov brat imao usmenu dozvolu za prolaz a radionu da je zatvorio 1957. Pretpostavlja da je djedov brat bio u posjedu i ostatka kuće, djedov brat nije živio tamo. Nakon zatvaranja radione nekretnina da je promijenila još nekoliko vlasnika a on nije pratio tijek prodaje jer je rođen 1966. Najranije što se on sjeća nekretnina da je već bila vlasništvo tuženika. Tek na pitanje punomoćnika odgovara da je baka sjedila ispred vratiju i time iskazivala protivljenje, dok ranije upitan od strane suda na koji način je baka iskazivala protivljenje iskazao "nemojte to mene pitati, vjerojatno im je dozvoljavala prolaz". Upitan da li je on što prigovorio tuženiku kod sukoba sa tužiteljevom punicom iskazao je da nije, da mu je samo rekao da makne ruku s njega a nakon idućeg pitanja svog punomoćnika navodi da ga je zamolio da se udalji i napusti dvorište. Bio je jednom u kući tuženika na rođendanu djeteta kćeri tuženika i na upit kako je kuća izgledala tada u odnosu na stanje na uviđaju iskazao je da nije uočio neke velike promjene u unutrašnjosti rođendan da se održavao na katu na terasi i tada da su ušli kroz ulaz sa ulice.

12. Tuženik ŽĆ (iskaz na listu 162-163 spisa) iskazao je da su kuću kupili 1977. zajedno on i njegova supruga te sestra njegove supruge (ŠĆ) i njezin suprug (NĆ). Kuća da je bila derutna ali o štali nije bilo govora. Istaknuo je da u izvatku iz zemljišne knjige i dalje stoji da se radi o dvije zgrade (ispravno ne u zemljišnoj knjizi već u katastarskom operatu kako je to utvrđeno uvidom u isprave). Na terenu da se vidjelo da se radi o dva objekta po razlici u materijalu od kojeg su bili sazidani objekti. Iz razgovora sa susjedima da su saznali da se u kući nalazila trgovina i to u donjem dijelu ispod terase a nitko nije spominjao nikakvu radionu pa čak ni djed tužitelja. Sa susjedima da su bili jako dobri, posebno sa bakom tužitelja, jer da je dolazila i njegova punica te su se njih dvije družile. Zadnja kuća koja se veže na D da nije bila od GĆ nego od nekih ljudi iz Zagorja i oni su normalno prolazili po dvorištu a prolaz je postao sporan tek kada je tužitelj kupio tu zadnju kuću. Kada su došli razgledavati kuću prije kupnje ušli su na sporni ulaz jer se na drugom ulazu tada nalazila željezna roleta i za taj dio je rečeno da bi tu bila trgovina ranije. U unutrašnjosti da nikakav zid nisu srušili, u prizemlju su postojala vrata koja su se mogla zaključati. Budući da je kuća kupljena od strane dvije obitelji, njega i supruge i šogora i šogorice oni da su se interno podijelili na način da su oni imali dvije sobe i tuženici dvije sobe. Kuću da su kupili od AĆ, osobe od 80 godina koja je bila odselila i ona da im je pokazivala kuću. Opisao je kako ga je djed tužitelja kad su kupili kuću pozvao i pitao ga da li zna što znači kamen koji se nalazio na ćošku između istočnog i sjevernog dijela i pojasnio mu da to znači da djed ima pravo sazidati nešto i nasloniti se na njihovu kuću. Nikada djed tužitelja ništa nije rekao za prolaz, baka tužitelja da je sjedila na terasi koju je sada sazidao tuženik s njegovom punicom i pekle bi kruh. Tužitelj da je rijetko dolazio. Sukob sa punicom tužitelja za koju da nije znao da je punica da se dogodio jer mu je kapnula boja od fasade na list a ona da mu je rekla "Niste na svojem gledajte što ste napravili", a on da joj je odgovorio tko je ona da njemu brani ali fizičkog sukoba da nije bilo, to da se izmišlja kako bi ga se ocrnilo. Djed tužitelja da im je čak dozvolio držati čamac na jednom drugom zemljištu toliko su bili u dobrim odnosima. Nikada mu tužitelj nije rekao da ne smije prolaziti već da to priča okolo. Nije htio dozvoliti postavljanje skele za fasadu ali mu je u urbanizmu rečeno da mora.

13. Tuženica HĆ (iskaz na listu 163-164 spisa) pridružila se iskazu supruga i dodala da ih je na sporni ulaz uvela AĆ prilikom pokazivanja kuće. Vrata koja dijele niži i viši dio da su bila na tom mjestu i kad su kupili kuću. Od susjeda da im je rečeno da je u tom visinski nižem dijelu bila trgovina a oni da su nakon kupnje i pronašli puno tanjura. Izlazili su najčešće na gornji izlaz u dvorište tužitelja gdje da su sjedile baka tužitelja i njezina majka pod smokvom i uvijek bi vrata bila otvorena i kroz njih bi izlazila djeca te nikada to baka nije branila. Problem je nastao tek kad je tužitelj kupio susjednu kuću. Dok su baka i djed tu živjeli mogli su čak parkirati automobil u dvorištu da iznesu stvari. Gdje je ranije bila trgovina da nije bila kuhinja nego spavaća soba jer da je prednica to iznajmljivala radnicima, a nakon toga se ispravlja da je kuhinja bila a sastojala se od sudopera, peći i dva gornja elementa ali se nije koristila, nego samo gornja. S obzirom d aje već na uviđaju od strane stranaka rečeno da je ranije postojala kuhinja zaključuje se da se svjedokinja zabunila a o postojanju kuhinje navodeći da se radilo o Kekc peći uvjerljivo je iskazala svjedokinja GĆĐ. Pokušala je kontaktirati osobu od koje je tužitelj kupio kuću da svjedoči ali da nije htio ni čuti jer da se tužitelja jedva riješio, da mu je stalno dolazila policija dok nije prodao kuću tužitelju. Više su viđali sestru tužiteljeve majke jer je majka tužitelja radila. Tužitelj i supruga da su ih najprije pozvali da vide radove kad su uređivali kuću a sada je situacija takva da ne daj Bože da im padne ručnik da uđu u tužiteljev zračni prostor. Od 1977. ulazi na sporni ulaz i to je jedini ulaz u istočni dio objekta.

14. Svjedokinja GĆĐ (iskaz na listu 166-167 spisa), kćer tuženika, iskazala je da je upravo zbog činjenice da su kuću kupili njezina majka i sestra i njihovi bračni drugovi izabrana ova kuća jer može zadovoljiti potrebe dvije obitelji. Emotivno je opisala kako je dugi niz godina ljetovala sa bakom i djedom, osjećaj doma kojem da su pridonosili i susjedi ĆĆ i KĆ koji su ih čak i čuvali. Baka tužitelja bi ispekla kruh pa bi ispekla jedan i za njih, susjed H djed tužitelja učio ih je brati i sušiti smokve. Jedan ulaz je vodio na ulicu a drugi je bio zaštićen pa su sporna vrata bila otvorena i njezina baka i baka tužitelja da su zajedno štrikale u hladovini murve. Naučeni da su od roditelja i imali su osjećaj da je jedan dio kuće njihov a jedan od tete i tetka te su ona i sestra imale svoju sobu a bratić svoju te je baš soba sa spornim ulazom bila od bratića. Jednom da je baka tužitelja čak uzela njezine prijateljice da spavaju kod nje jer su trebale spavati na podu. Dok nisu zaprimili tužbu nikada da nisu znali da susjed GĆ osporava korištenje predmetnih vrata. U djetinjstvu da se družila i sa tužiteljevom suprugom te ne može pojmiti da je njihov odnos prerastao u ovo. Opisuje da sada ima problema i sa otvaranjem grilja a kada otvori i samo škure tužitelj joj ih zatvori. U prizemlju da je postojala kuhinja sa sudoperom, malom Kekec peći i frižiderom. Nakon renovacije promijenjene su instalacije jedino nije monitrana kuhinja. Roditelji su sada vlasnici te je u planu da jedan dio bude od nje a jedan od sestre. Baka i suprug joj da su dozvoljavali da parkiraju u dvorištu, da drže čamac na jednoj drugoj nekretnini, da su se odnosiili prema njima kao prema vlastitoj djeci. Od 1990. njezin sada pokojni bratić da je počeo dolaziti sa svojom suprugom kao nova obitelj i oni su kontinuirano koristili taj ulaz a nakon što je kuća u cijelosti pripala njezinim roditeljima prorijedili su ulazak pa možda zato tužitelj smatra da ta vrata nisu jednako vrijedna, ali jednog dana kuću će koristiti ona i sestra te im je namjera i želja da svaka ima svoj prostor i ulaz.

15. Svjedok ČĆ (iskaz na listu 167-168 spisa), rođen 1947., čija je majka Ž bila sestra od bake tužitelja M (Antice) Ragužin, a otac OĆ brat od djeda tužitelja, iskazao je da je njegov otac bio stolar i kada se vratio iz Italije otvorio je stolarski obrt u prizemlju kuće [adresa] koje se on sjeća. Ne zna čija je bila kuća u kojoj je bila radionica, a radionica se nalazila niže prema moru i imala je ulaz iz [adresa], dok je ulaz u kuću bio iz dvorišta i to je bio glavni ulaz u kuću. Prostor u kojem je otac otvorio radionicu bio je od vlasnika te kuće koja je imala ulaz na dvorištu. Nema saznanja što je bilo u prostoru radionice nakon što je otac zatvorio radionicu a ne zna ni koje godine je zatvorio a ne zna ni čija je to kuća, vidio je samo ta vrata za ulaz i postojao je jedan vrtić sa stabalcem koji postoji i danas pa pokazuje navedeno na listu 76 spisa i taj vrtić da je bio od djeda tužitelja. Nikada nije čuo da bi M, sestra njegove majke i H, brat njegovog oca, branili prolaz. Nikada se nisu žalili na susjede. S GĆ se nije mnogo družio ali nikada mu nije rekao da susjedima brani prolaz. Sporni ulaz postoji od kada je kuća napravljena jer od kada njegovo sjećanje seže ta vrata su postojala a to zna jer je dolazio kod bake koja je živjela preko puta. Naime, postojale su dvije kuće s jednim stepenicama pa su u kući do [adresa] živjeli baka i djed tužitelja M i H, a u kući do njegova baka F.

16. Svjedok OĆ (iskaz na listu 168-169 spisa), rođen 1944., iskazao je da je do 18. godine (1962.) živio u [adresa] na adresi [adresa], u blizini, treća kuća s druge strane ulice, te da je dolazio kod ljudi koji su živjeli u kući tuženika i to ulazom iz dvorišta, u kojoj da su živjeli Ć, a koji su kad je on otišao u Rijeku preselili. Svi vlasnici kuća u [adresa] da su imali ulaze preko tuđih dvorišta i to je bilo normalno. Nije se ni moglo stati na ulicu već bi netko stao u dvorište sa karetom i pričekao da drugi iskrca te su se dvorišta zajednički koristila. Upitan o drugim vratima (onima na ulici) iskazao je da je tu "nešto bilo" da se sjeća da se taj otvor zatvarao metalnom roletom, ali on u njega nije nikad ušao niti zna za što se koristio. Ć da su živjeli na katu, hodali su po ravnom krovu, ne sjeća se što se nalazilo u prizemlju ne može se sjetiti detalja, ne zna kada je posljednji puta bio kod S niti zna išta o sadašnjim vlasnicima kuće.

17. Svjedok ZĆ (iskaz na listu 169 spisa), rođen 1962., iskazao je da otkada njegovo sjećanje seže su se vrata i prozor već nalazili na sadašnjem mjestu. U dobrim je odnosima i sa tužiteljem i sa tuženicima te ne bi želio davati iskaz. Prethodni vlasnik kuće da je bio VĆ, koji je tu dolazio samo za ljetnih mjeseci. Tuženici su kupili kuću prije više od 40 godina a tada su već postojala dva ulaza. Nema puno saznanja što se događalo u dvorištu jer se njegova kuća nalazi na drugoj lokaciji, nije čuo da tužitelj brani tuženicima prolaz po dijelu njegovog dvorišta.

18. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da niti glavni niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nisu osnovani dok je glavni protutužbeni zahtjev osnovan.

19. U ovom je postupku trebalo utvrditi da li su tuženici dosjelošću stekli pravo služnosti prolaza preko dijela nekretnine tužitelja i ukoliko jesu da li su se ispunili uvjeti za ukidanje tog prava i sukladno tome treba li naložiti zabranu prolaska i uznemiravanja prava vlasništva tužitelja.

20. Provedenim dokazima utvrđeno je:

- da na istočnom pročelju postoje prozor i vrata (utvrđeno iz fotografija i uviđajem) pri čemu su se stara vrata otvarala prema dvorištu tužitelja

- da je kuća na kbr. 3 bila već otkada seže sjećanje tužitelja koji je rođen 1966. u vlasništvu tuženika (iskaz tužitelja)

- da tuženici otkada su kupili nekretninu prolaze dijelom tužiteljevog dvorišta do ulaznih vrata koja gledaju na to dvorište (tu činjenicu iznosi sam tužitelj u tužbi).

21. Tužitelj najprije traži ukidanje prava služnosti odnosno priznaje postojanje iste što proizlazi iz činjenica iznesenih u tužbi, da bi zatim u daljnjem tijeku postupka iznosio tvrdnje o svom protivljenju i protivljenju njegove bake prolasku tuženika. Iskaz tužitelja ocjenjuje se neistinitim u dijelu da su se njegovi djed i baka protivili prolaženju od strane tuženika ali da su tuženici koristeći se slatkorječivošću uspjeli prolaziti, jer je njegov iskaz neuvjerljiv i kontradiktoran pa tako navodi da se baka protivila prolasku a kada ga se pita na koji način iskazuje "nemojte to mene pitati, vjerojatno im je dozvoljavala prolaz", dok kasnije na pitanje svog punomoćnika odgovara kao u podnesku da je sjedila na vratima. Njegov je iskaz u tom dijelu suprotan i iskazu tuženika, njihove kćeri, ali i svjedoka ČĆ, čija je majka sestra tužiteljeve bake a otac brat tužiteljevog djeda, a koji nije imao saznanja da bi baka tužitelja branila prolaz, a o tome nisu iskazivali niti svjedok OĆ i ZĆ. Obeskrijepljene su i tvrdnje tužitelja da bi njegov djed bratu dozvolio prolaz uslijed otvaranja radione upravo u istočnom dijelu kuće tuženika, s obzirom da je iz iskaza svjedoka ČĆ utvrđena da je radiona bila u prostoru koji je visinski niži i u kojeg se ulazi sa ulice. Navedeno je potvrdio i svjedok OĆ. Iskaz se tuženika i kćeri tuženika prihvaća pak kao istinit, isti su uvjerljivo s puno životnih detalja i emotivno opisivali prirodu odnosa s bakom tužitelja, koji nikako ne ukazuju da bi postojalo ikakvo protivljenje bake tužitelja koja je živjela u kući na kbr. 5, a umrla je 2004.

22. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV propisano je da će se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, što u konkretnom slučaju znači u vrijeme kada su se ostvarili zakonski uvjeti za stjecanje prava služnosti dosjelošću prema odredbama onog propisa po kojem su tuženici prvo takvo pravo stekli.

22.1. Pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) su se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj 73/91) primjenjivala do 1. rujna 1980. – dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim i vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, 53/91, dalje ZOVO), a ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997.

22.2. Pravnim pravilima paragrafa 1470. OGZ propisano je da gdje nema urednih javnih knjiga ili pravo služnosti nije u njih upisano, pošten je posjednik takvog prava može to pravo dosjelošću steći tek poslije 30 godina. Kako iz provedenog postupka proizlazi da su tuženici sa korištenjem spornog prolaza počeli 1977. a 1. rujna 1980. je na snagu stupio ZOVO, koji se primjenjuje u Republici Hrvatskoj na temelju odredbi Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91), koji je regulirao ovu materiju i čije se odredbe, nakon njegovog stupanja na snagu, imaju primjenjivati na stjecanje prava služnosti, to proizlazi da od 1977. nije prošlo dovoljno vremena za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću na temelju pravnih pravila paragrafa 1470. OGZ.

22.3. ZOVO je propisivao kraći rok za stjecanje prava služnosti dosjelošću. Naime, odredbom čl. 54. st. 1. ZOVO propisano je da se stvarna služnost zasniva dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra tome se nije protivio.

22.4. ZV propisuje isti rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u čl. 229 pa kako je dvadesetogodišnji rok istekao 1997. protekom roka od 20 godina, tuženici su stekli stvarno pravo služnosti prolaza dosjelošću na nekretnini tužitelja još za života tužiteljeve bake, slijedom čega je valjalo protutužbeni zahtjev prihvatiti jer iz provedneih dokaza nije utvrđeno protivljenje tužiteljeve bake i djeda izvršavanju služnosti. S obzirom da je služnost stečena još 1997. sve da je protivljenja tužitelja i bilo služnost je već bila stečena. Pritom je sud prihvatio glavni protutužbeni zahtjev prema kojem su protutuženici stekli pravo služnosti u duljini do sjeverne strane prozora, obzirom da tuženici prema ocjeni suda imaju pravo proći i do svog prozora čije se grilje otvaraju prema van pa se vanjskom dijelu grilja ne može pristupiti iz unutrašnjosti suprotno tvrdnjama tužitelja.

23. Nakon što je sud utvrdio stečeno pravo stvarne služnosti prolaza tuženika - protutužitelja valjalo je ocijeniti jesi li ispunjeni uvjeti za ukidanje prava služnosti.

24. Odredbom čl. 242 ZV propisano je da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana (stavak 1). Stavkom dva propisano je da će sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.

25. Iz iskaza svjedoka ČĆ utvrđeno je da je predmetni ulaz bio glavni ulaz u kuću, dok je njegov otac na mjestu ulaza direktno sa ulice imao radionu. I iz iskaza svjedoka OĆ utvrđeno je da je ulazio u kuću tuženika, tada kuću S, iz dvorišta, a da je ulaz s ulice bio zatvoren roletom. Iz provedenih dokaza proizlazi da se visinski niži dio koristio kao radiona pa kasnije kao trgovina, dakle kao poslovni prostor a da je glavni ulaz u stambeni dio objekta bio upravo predmetni. Navedeno potvrđuje i činjenica da se stubište za gornji kat nalazi upravo u dijelu prizemlja koji se nalazi na višoj razini. Njihove iskaze sud prihvaća kao istinite, jer su iskazivali uvjerljivo, okolnosno i nezainteresirani su za ishod postupka. Navedeni svjedoci rođeni su 1947. odnosno 1944. dakle dva ulaza postoje od davnina. Tuženici tvrde već kada su oni kupili nekretninu postojala su u prizemlju vrata na poziciji gdje su i sada odnosno na mjestu gdje postoji visinska razlika u prizemlju. Nije sporno da se u sve dijelove kuće može pristupiti kroz oba ulaza, međutim oduvijek je to bilo tako (tako iskazuje i sam tužitelj da promjene u unutrašnjosti nije uočio uspoređujući vrijeme kada je bio u kući na rođendanu unuka tuženika i prilikom uviđaja) i oduvijek je predmetna kuća imala dva ulaza.

25.1. Prema ocjeni suda irelevantno je, a što su stranke smatrale ključnim, radi li se u kući o dvije zasebne jedinice, stoga iskaz tuženika o tome da se radi o dvije stambene cjeline nije odlučna činjenica, iz kojeg razloga nije bilo potrebno niti tražiti dostavu tlocrta niti provoditi vještačenje na okolnost utvrđivanja broja stambenih jedinica odnosno samostalnih cjelina.

25.2. Odlučna je činjenica za ocjenu je li služnost izgubila razumnu svrhu da je kuća na kbr. 3 oduvijek imala dvoja vrata, a vrata služe da se kroz njih ulazi i izlazi, da se na terenu nisu dogodile nikakve nove okolnosti, jer zgrada ima neizmijenjene otvore i pristupe pa tako i sporni pristup za prolazak pješice preko dvorišta tuženika, taj se ulaz koristi danas kako se koristio od davnina te služnost nije izgubila razumnu svrhu, budući da je drugi ulaz postojao i ranije, slijedom čega je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja jer prema ocjeni suda nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 242 ZV-a

26. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja jer tuženici ne uznemiravaju tužiteljevo pravo vlasništva budući da ih na prolazak pješice ovlašćuje utvrđeno postojeće pravo služnosti.

27. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženicima naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Pritom, tuženicima pripada parnični trošak u iznosu od 200 bodova, što se odnosi na jednokratnu nagradu za zastupanje profesionalnog punomoćnika u parnicama radi služnosti bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, koja nagrada je predviđena Tbr. 7 toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022), i to temeljem odredbe Tbr. 52. st. 4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25) koja propisuje da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. (među kojima su i "postupci radi služnosti") primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Sukladno pak odredbi Tbr. 52. st. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25) što se tiče vrijednosti boda primjenjuje se tarifa koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka pa vrijednost boda iznosi 2,00 eura, tako da trošak zastupanja iznosi 400,00 EUR, što uvećano za PDV od 25 % iznosi 500,00 EUR. Tuženicima ne pripada trošak sudske pristojbe na protutužbu jer ista nije plaćena, dok im pripada trošak polovice pristojbe na presudu u iznosu od 55,00 EUR.

U Krku 10. srpnja 2026.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana održanog ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.