REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčiča 5

Poslovni broj: Us I-769/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnoj stvari tužitelja Akids trgovina d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 09949047309, kojeg zastupa opunomoćenica Andrea Smolić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Wahl & partneri d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije međunarodnog žiga, 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384-04/24- 011/0059, URBROJ: 559-03/2-25-004/JP od 7. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske KLASA: UP/I-384-04/24-011/0059, URBROJ: 559-03/2-25-004/JP od 7. travnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za proširenje zaštite koja proistječe iz međunarodne registracije žiga Baby Center br. 175 9561 za sve proizvode i usluge iz razreda 3, 5, 7, 10, 12, 16, 18, 20, 21, 24, 25, 28, 30, 32, 35 i 41 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga za koje je izvršena međunarodna registracija, na Republiku Hrvatsku.

2. Pobijajući navedeno rješenje, tužitelj je pravovremeno podnio tužbu koju je Upravni sud u Zagrebu zaprimio 9. svibnja 2025. pod poslovnim brojem Us I- 1752/2025-1. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su- 369/2025-8 od 16. svibnja 2025. predmet je ustupljen Upravnom sudu u Rijeci koji se trenutno vodi pod poslovnim brojem Us I-769/2025.

3. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora u bitnome navodi da je dana 2. listopada 2024. od tuženika zaprimio obavijest o privremenom odbijanju registracije međunarodnog žiga broj: 384-04/24-011/0059, 559-03/3-24-002/ZŠ od 19. rujna 2024. pod međunarodnom prijavom broja 175 9561, jer smatra da žig ''Baby Center'' nema razlikovni karakter. Tužitelj je nastavno na Obavijest u ostavljenom roku podnio svoje očitovanje kojim osporava navode tuženika. Prvenstveno, tužitelj ističe kako je žig prije dana podnošenja prijave i slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na navedene proizvode i usluge, pri čemu se poziva na dostavljenu dokumentaciju koja da dokazuje prepoznatljivost ovakvog znaka kao žiga tužitelja od strane prosječnog potrošača. Tužitelj tvrdi kako je predmetni žig postao dovoljno prepoznatljiv na hrvatskom tržištu tako da ga prosječni potrošač povezuje i prepoznaje kao naziv trgovina koje se bave prodajom dječje opreme, igračaka, hrane i kozmetike, odnosno da prosječni potrošač neće percipirati prijavljeni žig kao znak općenitog značenja ''centra za bebe'', već naprotiv, prvenstveno kao znak konkretnog brenda koji potrošači mogu i jasno razlikovati od drugih možebitno postojećih. Ističe kako tužitelj djeluje kao trgovačko društvo koje se bavi prodajom dječje opreme, igračaka, hrane i kozmetike još od 2012. i to zasigurno kao jedan od najpoznatijih s obzirom na to da su poslovnice sličnog tipa i obujma malobrojne na hrvatskom tržištu. Tužitelj je u prethodnih 12 godina razvio svoj brend do visoke razine prepoznatljivosti među kupcima i to po širokoj lepezi asortimana proizvoda namijenjenih djeci i roditeljima. U prilog navedenog tužitelj dostavlja izvadak iz sudskog registra za društvo AKIDS HR d.o.o. u kojemu je vidljivo da je tužitelj svoje poslovanje na teritoriju Hrvatske započeo još 2012. Također, dostavlja izvadak s web stranice Baby Center-a gdje je naznačeno da je prva poslovnica u Hrvatskoj otvorena isto tako 2012. godine. Tvrdi kako sintagma ''Baby Center'' prestaje biti opisna stavka te je postao razlikovan s obzirom na značajnu pozicioniranost poslovnica na tržištu. Baby Center postoji još od 1992. godine kada se prva poslovnica otvorila u Brežicama gdje su zbog blizine mnogobrojni stanovnici susjednih država, a posebice Hrvatske, odlazili u nabavku. Od tada do danas, Baby Center kao trgovina specijalizirana za prodaju proizvoda za trudnice, dječje opreme, igračaka, hrane i kozmetike postigao je značajnu ekspanziju na tržištu te je dostupan u brojnim gradovima diljem Hrvatske na preko 20 lokacija. Baby Center dodatno učvršćuje svoju poziciju kroz široku distribuciju proizvoda u fizičkim trgovinama putem vlastite online platforme, koja bilježi značajan rast u proteklim godinama. Web-stranica Baby Centra ne samo da pruža praktične opcije kupnje, već sadrži i edukativne materijale za roditelje te informacije o proizvodima, što doprinosi jačanju povjerenja kupaca i lojalnosti prema brendu. Promocija Baby Centera obuhvaća i redovite akcije u specijaliziranim katalozima i brojne suradnje s partnerskim trgovačkim lancima. Ističe se i kroz aktivnost poput informativnih radionica i događaja za trudnice i roditelje, gdje se naglašava predanost sigurnosti i kvaliteti proizvoda. Na temelju višegodišnjeg prisustva, rasprostranjenosti prodajnih mjesta i snažnog povjerenja kupaca, žig ''Baby Center'' etablirao se kao sinonim za proizvode visoke kvalitete namijenjene najmlađima i njihovim roditeljima. Njegova prepoznatljivost i raširenost na hrvatskom tržištu potvrđuje opravdanost registracije i zaštite žiga, budući da potrošači jasno povezuju naziv i žig s jednim od vodećih naziva u industriji dječjih proizvoda na ovome području. Zaključno, a kao dokaz prisutnosti u medijima i značajne prepoznatljivosti brenda, tužitelj se poziva na dostavljene medijske članke koji da potvrđuju gornje navode. Citirajući odredbe članaka 6. i 9., stavak 1. točka 2. Zakona o žigu, objašnjava da iako izraz ''Baby Center'' u svojoj doslovnoj značenjskoj interpretaciji može imati opisne elemente (centar za bebe), žig je nedvojbeno stekao razlikovni karakter temeljem dužeg i intenzivnog korištenja na hrvatskom tržištu. Smatra da izraz ''Baby Center'' više ne djeluje kao generička ili opisna oznaka, već kao snažan i prepoznatljiv brend koji se razlikuje od ostalih na tržištu te da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj percipira i povezuje žig Baby Center upravo s tužiteljevim trgovinama opreme za djecu i trudnice. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika i tuženika obveže na naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenih navoda, ističući da je u upravnom postupku registracije žiga utvrđeno da postoje razlozi za odbijanje registracije u odnosu na prijavljene proizvode i usluge iz razreda 3, 5, 7, 10, 12, 16, 18, 20, 21, 24, 25, 28, 30, 32, 35 i 41 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, o čemu je obavijestio tužitelja i pozvao ga na očitovanje. U svom očitovanju tužitelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter znaka niti je uspio dokazati stečenu razlikovnost znaka uporabom. Razlozi zbog kojih je tuženo tijelo donijelo osporavanu odluku potanko su obrazloženi u predmetnom upravnom aktu. Tuženik naglašava da se stečena razlikovnost mora ocjenjivati u odnosu na proizvode i usluge u pitanju te posljedično, dokazi tužitelja moraju dokazati vezu između znaka i proizvoda i usluga za koje se traži zaštita, utvrđujući da relevantna javnost, ili barem njezin značajan dio, identificira proizvode i usluge kao one koji potječu od određenog poduzeća upravo zbog tog žiga (C 108/97 & C 109/97, Chiemsee par. 52; T-211/06, T-213/06,T-155/07 & T-178/07, Cybercrédit et al., par. 51.). Dostavljeni dokazi ukazuju da tužitelj pod znakom Baby Center, putem svojih fizičkih poslovnica u Hrvatskoj i online, pruža uslugu maloprodaje različitih proizvoda koji potječu od trećih strana, odnosno proizvoda koji su obilježeni znakovima drugih proizvođača. Budući da usluga maloprodaje koja se klasificira u razred 35 nije obuhvaćena popisom usluga u razredu 35 za koji se zahtijeva zaštita, tužitelj je stoga dostavio dokaze za uslugu za koju ne traži zaštitu. Za sporne proizvode iz razreda 3, 5, 7, 10, 12, 16, 18, 20, 21, 24, 25, 28, 30, 32 nema dokaza da tužitelj stvarno proizvodi sve navedene kategorije proizvoda niti da ih obilježava prijavljenim znakom. Također, izostali su dokazi uporabe znaka u odnosu na sporne usluge iz razreda 35 i 45 odnosno nema dokaza da tužitelj pruža takve usluge niti da ih obilježava znakom Baby Center. Na temelju navedenog, može se zaključiti da tužitelj nije dokazao vezu između znaka i konkretnih proizvoda i usluga za koje se podnosi zahtjev za registraciju žiga. Svi tužiteljevi argumenti u bitnom se temelje na navodima iz očitovanja na obavijest o odbijanju znaka, stoga tuženik u potpunosti ostaje kod odluke izrečene u rješenju kojim se odbija predmetna prijava za registraciju te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava 2. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a na temelju članka 98. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'' broj: 36/24. i 39/26., dalje u tekstu: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je sukladno članka 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Na održanom ročištu za raspravu zajedno s opunomoćenikom tužitelja razgledana je dokumentacija koja prileži spisu te je utvrđeno da figurativni izgled žiga iz dostavljene dokumentacije (npr. list 34 spisa) nije istovjetan figurativnom izgledu žiga koji se sada koristi od tužitelja i za koji je zatražena zaštita (list 85 spisa, list 154/1 spisa), naime promijenjen je font i izostavljen je simbol rode.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Prema odredbi članka 6. Zakona o žigu (''Narodne novine'', broj: 14/19, dalje u tekstu: ZŽ), žig se može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su prikladni za razlikovanje proizvoda i usluga jednog poduzeća od proizvoda i usluga drugog poduzeća i da su prikladni za prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan predmet zaštite koju žig pruža nositelju žiga.

10. Odredbom članka 9. stavka 1. točke 2. istoga Zakona propisana je nemogućnost registracije žigova koji nemaju nikakav razlikovni karakter.

11. U članku 9., stavku 2. ZŽ-a propisano je da se razlozi za odbijanje registracije žiga iz stavka 1., točaka 2., 3., i 4. ne primjenjuju, ako je, prije datuma prijave za registraciju, žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je notifikacijom od 2. studenog 2023. Međunarodni ured Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo obavijestio tuženika o međunarodnoj registraciji žiga Baby Center br. 175 9561, izvršio povodom međunarodne prijave tužitelja, kojom je podnesen i zahtjev za proširenje predmetne zaštite na Republiku Hrvatsku u odnosu na sve proizvode i usluge iz razreda 3, 5, 7, 10, 12, 16, 18, 20, 21, 24, 25, 28, 30, 32, 35 i 41 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga za koje je izvršena međunarodna registracija, na Republiku Hrvatsku.Tuženik je obavijest o odbijanju zaštite s pozivom tužitelju na očitovanje 19. rujna 2024. proslijedio Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, a po zaprimanju očitovanja tužitelja, donio je pobijano rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za proširenje zaštite na Republiku Hrvatsku. Naime, zatražena zaštita odnosila se na figurativni znak ''Baby Center''. Figurativni se elementi sastoje od izraza ''Baby Center'' s podebljanim plavim slovima standardnog fonta i velikim slovom za obje riječi. Sud je razmatranjem svih činjenica utvrđenih tijekom upravnog spora zaključio da je tuženik ispravno tijekom upravnog postupka utvrdio da proizvodi i usluge tužitelja, u odnosu na koje je zatražena zaštita, nisu u dovoljnoj mjeri povezani sa znakom za koji je zatražena međunarodna registracija. Navedeno proizlazi iz činjenice da nijedan od navedenih proizvoda, odnosno usluga iz Međunarodne klasifikacije proizvoda (3, 5, 7, 10, 12, 16, 18, 20, 21, 24, 25, 28, 30, 32) nije označen spornim znakom, već su isticani proizvodi označeni znakovima svojih proizvođača, dok je tužitelj u odnosu na takve proizvode isključivo njihov distributer. Vrijedi istaknuti da određene proizvode i usluge koje je tužitelj u prijavi za registraciju žiga naveo, tužitelj u svom asortimanu niti ne posjeduje, odnosno ne nudi. Stoga prije svega, nije zadovoljena zakonska pretpostavka koja proizlazi iz članka 6. ZŽ-a.

13. Međutim, čak i da tužitelj odluči svoje proizvode i usluge u odnosu na koje je zatražena zaštita predmetnog znaka označavati istim, sud je stava da žig ''Baby Center'' kao što je tuženik ocijenio, ne posjeduje razlikovni karakter. Prvenstveno, kako bi određeni znak mogao imati razlikovni karakter, znak bi trebalo proučavati kao cjelinu. Naime, verbalni element predmetnog znaka, kako tuženik ispravno navodi, upućuje na opisni pojam, točnije na mjesto u kojemu se može naći oprema za bebe ili drugi predmeti ili usluge povezane s bebama. S druge strane, figurativni element spornog znaka ne predstavlja znak koji se dovoljno razlikuje od uobičajenih oblika i fonta slova. Navedeno upućuje na činjenicu da oba elementa, promatrana zajedno kao cjelina , ne sadrže razlikovni karakter u dovoljnoj mjeri da bi ga velik dio relevantne javnosti prepoznao kao žig i preko njega identificirao proizvođača. Stoga sud smatra, sukladno članku 9. stavku 1. točki 2. ZŽ-a kako je tuženik ispravno utvrdio da predmetni znak ne sadrži razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija kao jedan od apsolutnih uvjeta koji mora biti ispunjen da bi postojao valjani pravni temelj za međunarodnu registraciju žiga.

14. Uzimajući u obzir odredbu članka 9. stavka 2. ZŽ-a, koja se odnosi na stečenu razlikovnost znaka uporabom, sud ocjenjuje kako se predmetni žig ne može registrirati niti na temelju navedene odredbe. Naime, tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka niti trajanja upravnog spora nije priložio valjani dokaz o postojanju razlikovnosti koja je stečena uporabom, a koja se mogla utvrditi prilaganjem različitih dokaza koje tuženik razmatra prilikom odlučivanja o podnesenim zahtjevima. Neki od dokaza koje tuženik kao tijelo koje odlučuje o registraciji žiga prihvaća jesu rezultati istraživanja tržišta i anketa, izjave struke, zastupljenost u medijima, intenzitet promidžbe znaka, vjerodostojni podaci o prodaji, udjelu na tržištu i slično. Iako je tužitelj uz tužbu priložio određenu vrstu rezultata istraživanja tržišta, ona se ne odnosi na činjenice bitne za utvrđivanje razlikovnog karaktera predmetnog znaka. Istraživanje nije ispitivalo prepoznaje li relevantna javnost predmetni znak kao oznaku trgovačkog podrijetla proizvoda ili usluga, već se bavilo tržišnim udjelima, navikama potrošača ili usporedbom brendova. Također, istraživanje tržišta koje bi tuženik, kao i sud mogao uzeti u obzir pri razmatranju činjenica, treba biti proveden od neovisnog stručnog ispitivača, na propisno odabranom uzorku potrošača, uz opis metode i okolnosti u kojima se ispitanici ispituju te je potrebno dostaviti cjelovit popis pitanja uključenih u upitnik kako bi se utvrdila struktura i tekst pitanja te predmet ispitivanja u kontekstu prijavljenih proizvoda i usluga, sukladno priručniku objavljenom na stranicama Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske pod nazivom '' Dokazi u žalbenim postupcima koji se odnose na žigove: podnošenje, struktura i predočenje dokaza te postupanje s povjerljivim dokazima'', izrađen od strane Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) . U odnosu na dostavljenu dokumentaciju vezanu uz nagrađivanje i pozivanje na medijske članke, sud smatra da ona može potvrditi poslovni uspjeh ili tržišnu prisutnost nositelja žiga, ali ne dokazuje da relevantni krug potrošača predmetni znak doživljava kao oznaku trgovačkog podrijetla za konkretne proizvode i usluge, stoga se ne može smatrati da je tužitelj dokazao da je predmetni žig uporabom stekao razlikovni karakter.

15. Pritom valja napomenuti kako je tijekom ročišta održanog 2. srpnja 2026. sud zajedno s opunomoćenikom tužitelja utvrdio da figurativni izgled žiga iz dostavljene dokumentacije (npr. list 34 spisa) nije istovjetan figurativnom izgledu žiga koji se sada tužitelj koristi i za koji je zatražena registracija (list 85. spisa, 154/1). Naime, promijenjen je font i izostavljen je simbol rode. Slijedom navedenog, tužitelj nije dostavio nijedan dokaz koji se odnosi upravo na percepciju relevantne javnosti, što je odlučna činjenica za primjenu članka 9. stavka 2. ZŽ-a.

16. Sud je ocijenio tužiteljeve navode o njegovom dugogodišnjem poslovanju , poslovnim uspjesima i širokoj prisutnosti trgovina nespornima, međutim takvi navodi tužitelja i dalje ne dokazuju razlikovni karakter žiga u odnosu na proizvode i usluge za koje se registracija traži, što predstavlja nužni zakonski preduvjet da bi registracija bila opravdana.

17. Osim navedenih zakonskih odredbi propisanih nacionalnim pravom, presuda Europskog suda C-468/01P-C-472/01P ''Tabs (3D)'', u par. 33. također napominje da žig mora biti razlikovan, prije svega u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, a zatim, i u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o tom znaku. Nadalje, praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske također pokazuje da navodi tužitelja o percepciji potrošača o bilo kojoj vrsti žiga nisu dovoljni pri određivanju ima li pojedini žig razlikovni karakter, već treba priložiti valjane dokaze koji će nesporno dokazati činjenicu da potrošač određeni proizvod nedvojbeno identificira upravo sa znakom čija se zaštita traži (presude posl.br. Usž-114/2023-2 od 12. travnja 2023., posl.br. Usž-227/2021-2 od 4. ožujka 2021., posl.br. Usž-3480/2022- 2 od 1. ožujka 2023., posl.br. Usž-146/2024-2 od 20. lipnja 2024.).

18. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, pravilno je zaključeno da tužitelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka u smislu članka 9. stavka 1. točke 2. ZŽ-a, a niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak kako je prijavljen u dijelu koji se odnosi na proizvode i usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga iz razreda 3, 5, 7, 10, 12, 16, 18, 20, 21, 24, 25, 28, 30, 32, 35, 41 u skladu s odredbom članka 9. stavka 2. ZŽ-a.

19. Cijeneći sve prethodno navedeno, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučio da je rješenje tuženika na zakonu osnovano te da prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenoga rješenja, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno odlučio kao u točki I. izreke.

20. Sud je o troškovima upravnog spora odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je trebalo odbiti zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. Izreke.

U Rijeci 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice Andrei Smolić, odvjetnici u OD Wahl & partneri d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24

- tuženiku Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, Sektoru za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78