Poslovni broj P- 1139/2025-20

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Maji Nevešćanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika iza pok. VĆ, zastupanog po punomoćniku Nataši Vučinić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženice ZĆ, Landstrasse 27/2, Stockerau, Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ninu Ćosiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, dana 10. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je opozvano darovanje učinjeno Ugovorom o darovanju od 6. srpnja 2015. god., kojim je VĆ kao darodavatelj prenio u vlasništvo tuženoj ZĆ, kao daroprimatelju svoju nekretninu i to z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade površine 16 m2, dvorište površine 178 m2, stambene zgrade površine 49 m2, ukupne površine 243 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tužena ZĆ, dužna je trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u korist VĆ na nekretnini i to z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade površine 16 m2, dvorište površine 178 m2, stambene zgrade površine 49 m2, ukupne površine 243 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru da u zk ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini i to z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade površine 16 m2, dvorište površine 178 m2, stambene zgrade površine 49 m2, ukupne površine 243 m2, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe Ugovora o darovanju nekretnine od 6. srpnja 2015. god između tužitelja GĆ, kao darodavatelja i tužene ZĆ, kao daroprimateljice, ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca, broj: OV-3078/15 dana 6. srpnja 2015. god. Nalaže se tuženoj ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju preda u posjed nekretninu i to z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade površine 16 m2, dvorište površine 178 m2, stambene zgrade površine 49 m2, ukupne površine 243 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan eventualni (1. sporedni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina od 6. srpnja 2015. god između tužitelja VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darodavatelja i tužene ZĆ ČĆ, kao daroprimateljice, ovjeren kod javnog bilježnika Snježana Plavetić Zrnić iz Karlovca, broj: OV-3078/15 dana 6. srpnja 2015. god.

Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru da u zk ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini i to z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade površine 16 m2, dvorište površine 178 m2, stambene zgrade površine 49 m2, ukupne površine 243 m2, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe Ugovora o darovanju nekretnina od 6. srpnja 2015. god između tužitelja VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darodavatelja i tužene ZĆ, kao daroprimateljice, ovjeren kod javnog bilježnika Snježana Plavetić Zrnić iz Karlovca, broj: OV 3078/15 dana 6. srpnja 2015. god.

III Odbija se kao neosnovan eventualni (2. sporedni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju nekretnina od 6. srpnja 2015. između tužitelja VĆ, kao darodavatelja i tužene UĆ, kao daroprimateljice ovjeren kod javnog bilježnika Snježana Plavetić Zrnić iz Karlovca, pod brojem OV - 3078/15 dana 6. srpnja 2015.

Nalaže se ZK odjelu Općinskog suda u Zadru da u ZK Ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini i to ZK kbr 4155 gospodarske zgrade 16m2, dvorište 177m2, stambene zgrade površine 49m2, ukupno 243m2, uspostava prijašnjeg ZK stanja, prije provedbe ugovora ovjeren kod javnog bilježnika Snježana Plavetić Zrnić iz Karlovca, pod brojem OV-3078/15 dana 6. srpnja 2015.

IV Nalaže se tužitelju da tuženici isplati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.000,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prednik tužitelja, VĆ u tužbi je naveo da su on i tužena dana 06. srpnja 2015 godine zaključili ugovor o darovanju nekretnina, kojim ugovorom je tuženoj darovao nekretninu i to z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade površine 16 m2, dvorište površine 178 m2, stambene zgrade površine 49 m2, ukupne površine 243 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem navedenog Ugovora da je tužena gore navedenu nekretninu prenijela u zemljišnim knjigama na svoje ime i vlasništvo, a dogovorom stranaka da je dogovoreno pravo doživotne uporabe predmetne nekretnine u korist prednika tužitelja i njegovog sina, odnosno brata tužene. Prilikom sklapanja navedenog Ugovora prava volja stranaka da je bila ugovaranje i prava doživotne uporabe predmetne nekretnine u korist prednika tužitelja te njegovog sina Cimeša EĆ, sada tužitelja, zbog čega da je prednik tužitelja i pristao na zaključenje predmetnog Ugovora. Prednik tužitelja u tuži navodi da nije tražio da se navedena odredba stavi u Ugovor jer je tužena njegova kćerka pa da je očekivao kako će ista poštivati usmeni dogovor stranaka, a tužena da je još neko kraće vrijeme pokazivala prema predniku tužitelja, svome ocu, poštovanje i pažnju, te mu dopuštala korištenje predmetnom nekretninom kako su to stranke usmeno i ugovorile prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina, da bi od listopada 2015. god. zabranila predniku tužitelja te svome bratu da se koriste predmetnom nekretninu, te ih vrijeđala i nazivala pogrdnim riječima, a od početka 2016. godine tužena da gotovo uopće ne kontaktira prednika tužitelja, ne pozdravlja ga, te se oglušuje na njegove pozive.

1.1.U svom podnesku od 23. kolovoza 2016. godine prednik tužitelja navodi da je izjavom o opozivu dostavljenom tuženoj opozvao učinjeno darovanje, te uredio tužbeni zahtjev.

2.Tužena u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da osim činjenice da su stranke sklopile ugovor o darovanju od 06. srpnja 2015. godine, svi ostali navodi u tužbi u cijelosti su netočni i neosnovani, te da između stranaka nikada nije prava volja bila da se prilikom sklapanja darovnog ugovora ugovori pravo doživotne uporabe predmetne nekretnine u korist prednika tužitelja i njegovog sina (a brata tužene, sada tužitelja). Stranke ne da nisu takvo pravo ugovorile a niti usmeno dogovorile, nego o takvom pravu doživotne uporabe nikada nije bilo niti govora između samih stranaka, a niti se takva mogućnost uopće spominjala između stranaka, tako da su ovi navodi u cijelosti netočni. Da su stranke uopće tako nešto dogovarale i dogovorile, onda da bi tako nešto bilo i stavljeno u sam ugovor, a napominje da govora o takvom teretu nikada nije bilo između ugovornih strana. Također je u cijelosti neosnovan navod da prednik tužitelja to nije tražio da se stavi u ugovor jer je tužena njegova kćerka pa da je očekivao da će ista poštivati taj dogovor. Naime, oduvijek je u obitelji stranaka bilo dogovoreno da će predmetna kuća u [adresa] ići tuženici, te joj je u tom smislu otac i istu darovao, a da će nekretnina u [adresa] pripasti bratu tužene, koji tamo ionako živi. Ovaj postupak je isključivo rezultat pritiska tuženičinog brata na njihova oca i pokušaj da za sebe pribavi neko pravo koje nikada nije bilo ugovoreno niti dogovoreno, a tuženičin brat nikada nije niti bio prisutan bilo kakvim razgovorima između ugovornih strana kada se dogovaralo sklapanje ugovora o darovanju, već je tom prilikom isključivo bio prisutan suprug tužene. Prednik tužitelja je takve životne dobi da isti niti ne dolazi u [adresa], a tužena nikad nije imala ništa protiv da on kao njen otac, ukoliko to želi, dođe na predmetnu nekretninu i boravi u [adresa], međutim isti zbog svojih godina više niti ne želi putovati i dolaziti u [adresa], tako da je i s tog stajališta još više nevjerojatan navod iznesen u tužbi. Također prednik tužitelja kod sebe ima i ključ predmetne nekretnine koji mu je ostavila upravo tuženica, te i to u potpunosti opovrgava njegove navode iznesene u tužbi. Sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo uporabe niti ne može imati više osoba, slijedom čega je razvidno da su navodi tužitelja u cijelosti neosnovani, te pored činjenice da prednik tužitelja niti nema želju zbog svojih godina dolaziti u [adresa], ostaje jasno da se radi isključivo o pokušaju tuženičinog brata da ospori opisani darovni ugovor, te da je ova tužba isključivo rezultat njegovog nezadovoljstva činjenicom da je otac darovao predmetnu nekretninu tuženici, iako mu je poznato da se oduvijek u obitelji govorilo da će upravo ova nekretnina pripasti tuženici, što je u konačnici prednik tužitelja i potvrdio sklapanjem darovnog ugovora, što jedino tuženičinom bratu očito nije po volji. Nadalje, sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima osobne služnosti nastaju samo na temelju pravnog posla, koji s obzirom na činjenicu da se radi o nekretnini i da se upisuju u zemljišne knjige trebaju biti u pisanom obliku da bi bile valjane, slijedom čega je jasno da služnost, na koju se tužitelj poziva, nikada nije bila ugovorena, a niti je o istoj (kao što je već istaknuto) uopće bilo govora između ugovornih strana, tako da su potpuno netočni navodi da bi prilikom sklapanja darovnog ugovora prava volja ugovornih strana bila ugovaranje prava osobne služnosti jer o tome nikada nisu razgovarale. Također su potpuno netočni navodi izneseni povijesti tužbe, te tužena nikada prema predniku tužitelja nije postupala bez poštovanja, niti ga je ikada vrijeđala i činila bilo što se u tužbi u tom dijelu navodi.

2.1.Tužitelja da je podneskom od 23. kolovoza 2016. godine preinačio tužbu te postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da je opozvan ugovor o darovanju, tuženica ističe da takav zahtjev isti ne može postaviti u ovoj tužbi niti isti može jednostrano opozvati ugovor o darovanju ko ji je sklopio s tuženicom, a uopće nisu niti ispunjene bilo kakve zakonske pretpostavke za opoziv ugovora o darovanju predviđene u čl. 494. Zakona o obveznim odnosima, te je već sad jasno da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. U odnosu na postavljeni alternativni tužbeni zahtjev na poništaj, isti također nije utemeljen na zakonskim pretpostavkama, jer su svi navodi izneseni u tužbi netočni, te ne čine opisani ugovor pobojnim, a brat tužene, uopće nije bio prisutan prilikom razgovora koji su se vodili između ugovornih strana netom prije potpisivanja darovnog ugovora, dok je tom razgovoru bio prisutan suprug tužene RĆ.

3.Prednik tužitelja, u odnosu na navode odgovora na tužbu je naveo kako su u cijelosti paušalni i neutemeljeni navodi tužene kojima ističe kako između stranaka nikada nije postojala prava volja da se prilikom sklapanja darovnog ugovora ugovori pravo doživotne uporabe u korist prednika tužitelja i njegovog sina. Naime, a kako prednik tužitelja iznosi u navodima tužbe, a što je ujedno i razumno i životno obzirom na okolnosti predmetnog slučaja te blisko krvno srodstvo prednika tužitelja i tužene, prednik tužitelja nije imao razloga sumnjati u namjere tužene kao njegove kćerke te ujedno sumnjati da ista ne bi poštivala postignuti usmeni dogovor, a obzirom na način kako se isti izvršavao prije sklapanja ugovora o darovanju te kratko vrijeme nakon sklapanja istog. Nadalje, prednik tužitelja navodi kako su neosnovani navodi tužene kako pravo uporabe ne može imati više osoba te u tom pogledu ističe kako sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to čl. 212. st. 5. pravo uporabe može imati više osoba koje su u takvom odnosu da im isto pravo pripada zajednički te je ujedno pravo uporabe kao vrsta osobne služnosti nasljediva ukoliko je izričito osnovana i za ovlaštenikove nasljednike. Obzirom na navedeno, način na koji su prednik tužitelja i tužena usmeno dogovorili način izvršavanja prava uporabe, niti na koji način ne dovodi u pitanje postojanje niti valjanost dogovora između prednika tužitelja i tužene, a prvenstveno obzirom na činjenicu da prednik tužitelja te njegov sin, obzirom na odnos bliskog srodstva, pravo uporabe mogu ostvarivati i zajednički. Prednik tužitelja također ukazuje kako tužena navodi kako je isti u posjedu ključa koji mu je dala tužena, što potvrđuje navode tužbe da je između prednika tužitelja i tužene postojao usmeni dogovor kako će prednik tužitelja uživati pravo doživotne uporabe, a koje pravo korištenja predmetne nekretnine mu je nakon kratkog vremena uskratila, čak štoviše, i zabranila predniku tužitelja te svome bratu korištenje predmetnom nekretninom te ih ujedno vrijeđala i nazivala pogrdnim imenima. Nadalje, suprotno navodima tužene, prednik tužitelja navodi kako je postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor o darovanju opozvan u cijelosti, postavljen sukladno zakonskim propisima. Ujedno ističe kako je nejasna i nelogična tvrdnja tužene kako se ugovor o darovanju ne može jednostrano opozvati, obzirom opoziv predstavlja upravo jednostrano očitovanje volje darovatelja, dakle, niti u kojem slučaju se ne radi o dvostranoobveznom pravnom poslu, te se za isti ne zahtjeva suglasnost niti pristanak daroprimatelja.

3.1.Nadalje, a glede navoda tužene u odnosu na alternativni tužbeni zahtjev na poništaj, tužitelj ističe kako su isti navodi tužene paušalni te ničime potkrijepljeni. Naime, tužena, je kratki vremenski period pokazivala prema predniku tužitelja poštovanje te istome dopuštala korištenje predmetne nekretnine, međutim, ista od listopada 2015.g. zabranjuje kako predniku tužitelja tako i njegovu sinu da se predmetnom nekretninom koriste. Tužena je ujedno prednika tužitelja i njegova sina vrijeđala te nazivala pogrdnim imenima čime je u svoj ukupnosti iskazala svoje nepoštovanje i nezahvalnost prema darovatelju. Slijedom navedenog, prednik tužitelja ističe kako su ispunjene zakonske pretpostavke za opoziv ugovora o darovanju među strankama i to iz razloga nezahvalnosti tužene obzirom je riječ o djelu i ponašanju tužene koji u potpunosti opravdava opoziv darovanja.

4.Tuženica tijekom postupka navodi da je po sklapanju darovnog ugovora sve obveze za režije predmetne nekretnine prebacila na svoje ime, upravo kako ne bi došlo do neke zabune tko je obveznik plaćanja troškova računa. Iz računa Vodovoda d.o.o. Zadar za trošak vode je razvidno da je obveznik upravo tužena kao i da se radi o troškovima vode za ljetni period iz čega je vidljivo da su navodi prednika tužitelja neosnovani kako u dijelu naznačenog obveznika plaćanja tako i u dijelu gdje isti navodi da bi tužena zabranila predniku tužitelja korištenje kuće, obzirom da tužena u ljetnom periodu 2016. nije dolazila u kuću, a prednik tužitelja kao njezin otac je uvijek mogao doći u posjetu odnosno na more, međutim nikakvog dogovora o pravu doživotnog korištenja kako u korist njega tako i brata nikad nije bilo razgovarano niti dogovoreno a kamoli ugovoreno te su ti navodi prednika tužitelja u cijelosti neistiniti. Tužena ističe i da je legalizacija predmetne kuće izvršena od strane tužene i da je ona platila sve troškove, iako smatra da je taj dokazni prijedlog nebitan za ovaj postupak. Nadalje ističe da se priloženi računi odnose na period od lipnja do studenog što znači da pokrivaju ljetni period 2016. obzirom da su kod svih pravnih osoba i institucija računi prebačeni na ime tužene, a u odnosu na predložene svjedoke ističe da su potpuno nepotrebni jer oni ne mogu imati nikakvih bitnih saznanja o raspodjeli imovine kada postoji jasno potpisani ugovor o darovanju od strane prednika tužitelja, a isti nisu sudjelovali u njihovim zajedničkim razgovorima tijekom sklapanja ugovora.

4.1. Tuženica navodi da je nakon sklapanja ugovora o darovanju izvršila uknjižbu istog u zemljišne knjige te zatražila promjenu podataka o obvezniku plaćanja tekućih režijskih troškova. Tako je dana 16. srpnja 2015. godine ista zatražila promjenu podataka kod HEP ODS d.o.o. u Zadru, te se od tog datuma ista vodi kao obveznik plaćanja računa za struju, a koje uredno ista i podmiruje, o čemu dostavlja dopis HEP ODS d.o.o. od 28.06.2017.godine s prilozima. Također dostavlja sve račune koje je tužena zaprimila na svoje ime od HEP ODS d.o.o. i osobno platila, sa potvrdama o uplati. Dostavlja ispis podataka od Čistoće d.o.o. Zadar iz kojeg je razvidno da je tužena 16.07.2015. godine zatražila promjenu obveznika plaćanja na svoje ime, te da je prednik tužitelja samoinicijativno poslao dopis Čistoći d.o.o. i tražio da se računi vrate na njegovo ime jer da je "ugovor nevažeći”. Dakle, sam prednik tužitelja je oč ito isključivo za potrebe manipulacije u ovom sudskom postupku zatražio izmjenu podataka na svoje ime, kako bi sada prezentirao da on plaća račune i da se i dalje režije vode na njegovo ime, iako je jasno da je Čistoća izvršila izmjenu dana 16.07.2015. godine u korist tužene, te da je 21.03.2016. godine tužitelj tražio promjenu na svoje ime, iako za to ne postoji nikakav pravni osnov. U odnosu na legalizaciju predmetnog objekta, ističe da je zahtjev za legalizaciju podnesen još 19. lipnja 2013. godine, dakle prije sklapanja ugovora o darovanju između stranaka, te da je isti podnesen na ime prednika tužitelja, te da je cjelokupnu dokumentaciju izrađenu od arhitekta kao i od geodeta platila upravo tužena, a trošak očevida koji je platio tužitelj je plaćen uslijed činjenice da je uplatnica dostavljena predniku tužitelja u [adresa], jer se isti i vodio kao podnositelj zahtjeva sa adresom u [adresa]. Iz svih računa koje prednik tužitelja prilaže u spis, a radi se samo o pokojem računu očigledno plaćenim isključivo za manipuliranje u ovom postupku, ne proizlaze dokazanim nikakvi navodi iz tužbe, a isti niti nemaju utjecaja na sam postupak, već samo ukazuju na to da prednik tužitelja pokušava manipulirati činjenicama te samoinicijativno, unatoč činjenici da je tužena još 16.07.2015. godine po sklopljenom darovnom ugovoru izvršila prijenos podataka o obvezniku plaćanja redovitih režija na svoje ime, isti pokušao vratiti svoje podatke navodeći da je ugovor nevažeći, iako u tom smislu nije ishodio nikakvu odluku, osobito jer za bilo kakav raskid ugovora nisu ispunjeni uvjeti. Nadalje, prednik tužitelja u svom podnesku od 10. srpnja 2017. godine dostavlja izjavu o opozivu darovnog ugovora, koja nema nikakav utjecaj na ovaj postupak, jer za opoziv sukladno čl.494. Zakona o obveznim odnosima ne postoje nikakve zakonske pretpostavke, slijedom čega je opoziv nevažeći i ne proizvodi nikakav pravni učinak prema tuženoj obzirom da nije osnovan na zakonu. Također navodi u priloženom dopisu upućenom tuženoj dana 10.08.2016.g. su u cijelosti neosnovani, jer se ugovor o darovanju ne može jednostrano raskinuti, jer ne postoje nikakve zakonske a niti ugovorne pretpostavke za jednostranim raskidom opisanog ugovora, slijedom i ta izjava o raskidu prema tuženoj ne proizvodi nikakav pravni učinak jer je suprotna zakonskim i ugovornim odredbama. Tužena nije učinila ništa što bi dovelo kako do opoziva tako i do zahtjeva za raskidom opisanog ugovora o darovanju, te dostavljeni opoziv kao i zahtjev za raskid nisu na zakonu osnovani te isti ne proizvode nikakav učinak prema tuženoj. Daljnji navodi izneseni u podnesku tužitelja od 10. srpnja 2017. godine o ponašanju tužene prema predniku tužitelja su netočni, te tužena nikada nije vrijeđala niti pokazala bilo kakvu nezahvalnost prema predniku tužitelja kao svom ocu, a niti je postojao bilo kakav razgovor, a kamoli dogovor o pravu doživotne uporabe predmetne nekretnine, stoga su svi takvi navodi izneseni od strane prednika tužitelja u cijelosti netočni. Tuženica dostavlja račun od Ureda ovlaštenog arhitekta Miloša Čankovića iz kojeg da je razvidno da je troškove legalizacije platila tuženica, te dostavlja i snimak izvedenog stanja od istog arhitekta, zatim potvrde o uplati odvoza smeća od strane tuženice i dopis Vodovoda sa priloženim računom iz kojeg je razvidno da upravo VĆ zatražio da se prenese brojilo na tuženicu pozivajući se na darovni ugovor i karticu kupaca od Vodovoda.

4.2.Prednik tužitelja se na ročištu od 08. lipnja 2017.godine protivi navodima tuženice da je izvršila uplatu troškova legalizacije, obzirom je prednik tužitelja podneskom od 10. srpnja 2017. dostavio uplatnicu iz koje je razvidno da je isti snosio troškove legalizacije, dok tužena u odnosu na prednje navodi da je tužitelj uplatio samo trošak upravne pristojbe od 300,00 kuna, dok je cjelokupan trošak izrade elaborata i dokumentacije u svrhu donošenja rješenja o izvedenom stanju financirala isključivo tuženica. Naposlijetku a nakon iskaza tuženice vidljivo da su ostvareni preduvjeti za opoziv ugovora o darovanju a koji se sastoji u nezahvalnosti jer se vidi da je ista prekinula kontakt s ocem, da se nije raspitivala o njegovom zdravstvenom stanju i potrebama. Ujedno iz iskaza proizlazi da kod predmetnog ugovora o darovanju nije bilo prave predaje u posjed pa se isti ugovor ima smatrati ništetnim. Slijedom navedenog tužitelj postavlja pored već istaknutih tužbenih zahtjeva eventualni tužbeni zahtjev (2. sporedni), dok se tuženica istoj preinaci tužbe protivi a ističe da za istu nema niti osnove jer iz iskaza i svjedoka i stranaka proizlazi da je tužena bila u posjedu predmetne nekretnine i prije i poslije darovanja te da je ugovor valjan.

5. Sud je dana 06. studenoga 2017. godine donio Rješenje o prekidu zbog smrti tužitelja GĆ, koji je nastavljen te je postupak u ime tužitelja preuzeo sin ovdje tužitelj EĆ.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je dana 06. travnja 2022. godine donio Presudu pod posl. br. P-2099/2017 kojom je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja kao i sve sporedne eventualne tužbene zahtjeve tužitelja. Županijski sud u Rijeci pod posl. br. Gž-7095/2022 dana 22. svibnja 2025 godine, odlučujući po žalbi tužitelja, Rješenjem je prihvatio žalbu iste te ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

7. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o darovanju nekretnina zaključen između VĆ i ZĆ od 06. srpnja 2015. godine ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz [adresa] pod brojem OV -3078/15 u [adresa] dana 6. srpnja 2015 (l.s.5-8), zk izvatke (l.s. 9, 31-32, 129), Izjava PĆ na izjavu o opozivu (l.s. 44), uplatnice za vodu, komunalnu naknadu i dr. (l.s. 52-60, 68-76), dopis upućen ZĆ od strane odvjetnice Nataše Vučinić od dana 10. kolovoza 2016. godine sa izjavom o raskidu ugovora o darovanju nekretnina (l.s. 63-65), ovjerena pisana izjava VĆ o opozivu ugovora o darovanju od 22. srpnja 2016. godine (l.s.66), dopis odvjetnice Ane Vidov upućen odvjetnici Nataši Vučinić od dana 18. kolovoza 2016. godine (l.s. 67), rješenje o izvedenom stanju izdano od Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 11. travnja 2016. godine (l.s. 78 -80, 110-113), dopis HEP ODS d.o.o. od 28. lipnja 2017. godine (l.s. 84), račun Elektre d.o.o. za razdoblje od 16.07.2015.-01.12.2015. (l.s.85-86, 93), račun Elektre d.o.o. za razdoblje od 01.12.2015. – 01.06.2016. (l.s.87-88), račun Elektre d.o.o. za razdoblje od 01.06. 2016.-25.11. 2016. (l.s.89-90), račun Elektre d.o.o. za razdoblje od 25.11. 2016. - 01.06.2017. (l.s.91-92), potvrde o plaćanju računa (l.s. 94-96), zahtjev upućen Čistoći d.o.o. za dostavom podataka od 13. lipnja 2017. godine (l.s. 97), ispis iz baze podataka zaprimljen od Čistoće d.o.o. o promjeni korisnika (l.s. 98-103), zahtjev tužitelja za promjenom podataka ispisan na pregledu zaduženja od 01.10.12. -31.12.12. (l.s. 104), pregled zaduženja Čistoće d.o.o. za razdoblje od 01.01.2016. -30.06.2016. (l.s. 105), pregled zaduženja Čistoće d.o.o. za razdoblje od 01.07.2016. -31.12.2016. (l.s. 106), pregled zaduženja Čistoće d.o.o. za razdoblje od 01.01.2017. -30.06.2017. (l.s. 107), potvrde o uplati (l.s. 108-109), ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ŽĆ kao davatelja uzdržavanja i Cimeša VĆ kao primatelja uzdržavanja od dana 01. lipnja 2017. godine ovjeren po javnom bilježniku Jasni Zorić iz Zagreba sa zk izvatcima (l.s. 124-136), račun ureda ovl. arhitekta TĆ iz kojeg je razvidno da je troškove legalizacije platila tuženica (l.s. 142-143), snimka izvedenog stanja od ureda ovl. arhitekta TĆ (l.s. 144 - 157), potvrde o uplati odvoza smeća (l.s. 158), dopis Vodovoda d.o.o. sa plaćenim računima (l.s. 159- 164), saslušani su svjedoci NĆ, ĐĆ, LĆ, IĆ te tužitelj EĆ i tuženica UĆ u svojstvu stranke (l.s. 167-173).

7.1. Predmet ovog spora je postavljeni glavni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je opozvano darovanje učinjeno Ugovorom o darovanju od 06. srpnja 2015. godine zaključenim između oca VĆ kao darovatelja prema kćerki ZĆ kao daroprimateljice kojoj je darovao nekretninu obiteljsku kuću u [adresa].

7.2.Podredno, tužitelj postavlja (1.) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništajem netom navedenog Ugovora o darovanju od 06. srpnja 2015. godine, i 2. eventualno kumulirani tužbeni da se utvrdi ništetnim isti ugovor o darovanju nekretnina

7.3. Sud je raspravnim rješenjem od 16. kolovoza 2018. godine dopustio preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari postavljanjem 2. po redu alternativnog tužbenog zahtjeva smatrajući to svrsishodnim radi konačnog rješenja odnosa među strankama, primjenom odredbe čl. 190.st.3. ZPP-a.

8. Iz materijalne dokumentacije priležeće spisu proizlazi:

- da je ugovor o darovanju nekretnina zaključen između VĆ, kao darodavca (ovdje prednik tužitelja) i ZĆ, kao daroprimatelja (ovdje tuženica) od 06. srpnja 2015. godine ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz [adresa] pod brojem OV-3078/15 dana 6. srpnja 2015 (l.s.5-8), te da je predmet darovanja nekretnina oznake čest. 4155 k. o. [katastarska općina]., dok iz čl. IV istog Ugovora proizlazi da daroprimateljica stupa u posjed darovanih nekretnina danom zaključenja ugovora.

- da se daroprimateljica temeljem navedenog ugovora upisala vlasnicom za cijelo u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] na darovanoj joj nekretnini čest. 4155

- da je ovjerenom Izjavom sad pok. VĆ od 22. srpnja 2016, isti kao darovatelj opozvao Ugovor o darovanju nekretnina zaključen sa svojom kćerkom dana 06. srpnja 2015 i to zbog nezahvalnosti i da isti ugovor raskida, koju izjavu je uredno zaprimila daroprimateljica te putem punomoćnice dana 18. kolovoza 2016. odgovorila da za takav opoziv sukladno čl. 494 ZOO-a ne postoje zakonske pretpostavke slijedom čega opoziv nevažeći i ne proizvodi nikakav učinak, te da darovatelj ne može jednostrano niti raskinuti ugovor jer ne postoje ni zakonske ni ugovorne pretpostavke za jednostranim raskidom, te da se očigledno radi o neriješenim odnosima u obitelji u kojim darovatelj trpi pritisak od strane svog sina usmjeren isključivo na štetu protiv darovatelja i daroprimatelja.

- da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ŽĆ kao davatelja uzdržavanja i GĆ kao primatelja uzdržavanja od dana 01. lipnja 2017. godine potvrđen po javnom bilježniku Jasni Zorić iz Zagreba pod br. OV - 4427/2017 (l.s. 124-136), te da je sad pok. tužitelj raspolagao nekretninom i to predmetnom, čest. 4155 k. o. [katastarska općina], u korist svog sina, a na ime uzdržavanja i to za slučaj da tužbeni zahtjevi u ovom postupku budu (ranije P-711/2017) budu usvojeni.

9. U predmetnom postupku su saslušani svjedoci pa tako iz iskaza NĆ, rođen 1936.g. susjed tužitelja, nesrodan sa strankama, proizlazi da je VĆ, upoznao 1993. u [adresa] te da su kroz zadnje vrijeme njegova života postali veliki prijatelji, kada je često dolazio 2-3 puta tjedno dolazi kod pok. VĆ u njegov stan u [adresa], u kojem su živjeli VĆ, pok. supruga DĆ i sin EĆ, dok da je kćer UĆ za vrijeme rata otišla živjeti u [adresa], a prethodno da je živjela u [adresa] gdje se i udala, a onda sa suprugom tj. obitelji otišla u Austriju.Što se tiče ugovora o darovanju iskazuje da je bio kod pok. VĆ u stanu kad je taj darovni ugovor napravljen, te da su tada u tom stanu pok. VĆ živjeli on i njegov sin EĆ a tada da je u stanu bila i UĆ. VĆ da mu je govorio da je sinu EĆ darovao stan u kojem je žive u [adresa], a vikendicu u [adresa] kod [adresa] pored Zadra da je darovao kćeri E ali da ugovore nije vidio. ČĆ da je tada govorila da će ona u toj darovanoj kući u [adresa] od garaže napraviti kuhinju, a bila je riječ o tome da će sve biti po starome, da će bez obzira što se daruje ta kuća E i dalje moći dolaziti na ljetovanje otac i brat EĆ. Nakon nekoliko godina VĆ da se jako razbolio i rekao mu da ga njegova kćer nikako nije nazvala da ga pita kakvog je zdravstvenog stanja, a bio je jako bolestan, imao je problema sa prostatom, imao je puno zdravstvenih problema, a svo to vrijeme je s njim živio EĆ koji nije bio oženjen, već je sam živio s ocem, a koji mu je stalno bio pri ruci, vodio liječniku, kupovao razne lijekove i trave i drugo što mu je bilo potrebno za njegovo liječenje. Inače je VĆ imao mirovinu, a ne zna visinu, a prije da je bio "vojno lice" u [adresa], te da se na takav način EĆ za svog oca brinuo negdje oko 5,6 godina. Prije sklapanja tih darovnih ugovora VĆ da nije bio baš bolestan, nego se nakon tih ugovora razbolio, te da misli da ČĆ nije dolazila iz Austrije za vrijeme njegove bolesti, a ne zna kakvi su bili odnosi između VĆ i ČĆ, ali zna da mu je VĆ rekao da je već 2 godine prošlo, a kćer da ga nije ni nazvala, a sin, koji mu je bio "desna ruka", u tim teškim momentima bolesti, da mu je bio sve. Njegova ispomoć kao prijatelja je bila kad nešto ne bi mogao odnijeti uz stepenice a živio je na 2. katu zgrade bez lifta, ali poslije nekog vremena te bolesti da nije mogao na noge. Iskazuje da ne zna da li je sklapao ugovor o doživotnom uzdržavanju, nego samo darovne i misli da su bili suglasni da se imovina raspodijeli upravo tako, da EĆ pripadne stan u [adresa], a E u [adresa]. Nije bilo promjena vezano za ta darovanja, ali zna da kad je ČĆ zabranila dolazak u [adresa] bratu i ocu, da je VĆ tražio da se taj darovni ugovor promjeni tj. da se ta vikendica vrati na njega, pok VĆ, radi čega da se i vodi ovaj spor na sudu, što to nije učinjeno, a to je bila želja pok. VĆ da se taj darovni ugovor stavi izvan snage. VĆ da mu je govorio kako mu je žao da je sve to tako, jer da ima samo njih dvoje i da su se trebali slagati, i da mu je to bilo najteže u životu i da je plakao. To mu je govorio kad je još bio zdrav, a VĆ je bio nezadovoljan da pripadne vikendica E pri samom početku bolesti , a da ga je ČĆ razočarala ne dozvoljavanjem pristupu ocu i bratu vikendici. VĆ da mu je rekao da je ona zapravo iskoristila to darovanje da bi kasnije držala samo za sebe i onemogućila im dolazak. Koliko zna EĆ i ČĆ iako su brat i sestra ne razgovaraju, vjerojatno zbog ove zabrane ČĆ da EĆ dolazi u vikendicu. Iskazuje da je bio u njihovoj vikendici, jer je imovinu u Banja Luci zamijenio sa kućom u [adresa], i tako je upoznao cijelu obitelj. Nije čuo o nikakvom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, samo je čuo o ugovoru o darovanju. Iza smrti VĆ, stan je pripao sinu, a traži li ČĆ što od tog stana, to da ne zna. Misli da je vikendica u [adresa] na Marini po tom darovnom ugovoru i da je stanje još uvijek tako. EĆ vjerojatno i dalje traži vezano za [adresa] da može ljetovati i misli da bi se suglasio da i dalje bude Marinina vikendica, ali je sad problem što ne razgovaraju. Nije bio s njima u trenutku kad su oni baš zaključivali ugovor, nego mu je pokazao samo darovni ugovor, ne zna je li bio 1 ili 2 ugovor, nije ga puno interesiralo jer je to njihova obiteljska stvar i pokazao mu je te potpise nakon što su ugovori potpisani. Jesu li ugovori ovjereni, ne zna, nije obraćao pozornost, nije bio prisutan nekim posebnim razgovorima između njih prethodno prije sklapanja ugovora, ali bili su u stanu zajedno on, ČĆ i VĆ kad se pričalo o tim ugovorima. Zapravo to kad su bili on i VĆ i ČĆ u Dušanovom stanu tad je već bilo riječi o tome da bi se taj ugovor raskinuo , jer je bio nezadovoljan Marininim ponašanjem, onemogućavanjem dolaska na ljetovanje. Bio je fizički prisutan u stanu kad su bili on, ČĆ i VĆ, ali ne može reći koje je to točno godine bilo. Možda je to bilo 4,5 godina otkako je darovni ugovor zaključen, ali ne zna, nije siguran oko tih razmaka, ne sjeća se ni godišnjeg doba kad je to bilo, moguće da je to bila jesen, ali nije siguran, te da su tada bili u stanu on, ČĆ i VĆ, a gdje je bio EĆ ne zna. Sjedio je u stanu VĆ i čuo razgovor između VĆ i njegove kćerke ČĆ kada je ČĆ rekao da želi raskinuti darovni ugovor s njom u odnosu na vikendicu u [adresa], a kao razlog je naveo da onemogućava njemu i bratu EĆ da odlaze u tu vikendicu ljetovati.

9.1.Sud iskazu ovog svjedoka u cijelosti poklanja vjeru kao istinitom i vjerodostojnom, budući da sa strankama nije u zavadi, a i nema interesa za uspjeh ijedne stranke u sporu, a isto tako njegov iskaz ne proturječi materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu i to poglavito u dijelu iskaza da je između oca i kćerke zaključen ugovor o darovanju u kojem je predmet darovanja vikendica u [adresa]. Isto tako ovaj svjedok iskazuje i o obiteljskim odnosima unutar obitelji, kao susjed i prijatelj pok. ČĆ, i to o odnosima između oca, sina i kćerke prije i nakon zaključenja darovanja kojemu se poklanja vjera u dijelu iskaza da su odnosi unutar obitelji bili narušeni. Dio iskaza svjedoka koji je u suprotnosti sa navodima tužitelja tijekom postupka i Izjavom o opozivu (i prednika tužitelja) je da je pok. ČĆ htio raskinuti darovni Ugovor i to zbog razloga jer kćerka njemu i sinu onemogućava odlaske u vikendicu.

10. Iz iskaza saslušane svjedokinje ĐĆ rođ.1971.g proizlazi da već 16 godina poznaje članove obitelji VĆ, a da prije svega EĆ jer su se upoznali na jednoj likovnoj izložbi u Zagrebu prije 16 godina i onda su se sprijateljili i upoznala je preko njega i njegovog oca ČĆ, dok je njegovu sestru ČĆ viđala samo većinom na moru u [adresa] kada bi dolazila ljetovati po pozivu prijatelja EĆ. Sa prijateljem EĆ da se čula svakodnevno, i dolazila bi vikendima u [adresa] u stan tijekom godine, pa onda i za blagdane, rođendane, a svako ljeto da bi ljetovala u njihovoj vikendici u [adresa] i bila bi dobrodošla od svih tako i od pok. DĆ, a ne bi baš rekla da se to odnosi i na UĆ. Nisu se posebno ni svađale ali zna da ona baš nije odobravala njezin boravak u toj vikendici. Inače je riječ o vikendici Damirovih i Marininih roditelja, koji su sada oboje pokojni, a u toj vikendici da je bila i prošle godine jer je EĆ imao ključeve koje joj je dao, ali da je bila samo kratko. EĆ da je išao obići vikendicu da vidi da li je sve u redu jer su bile poplave u rujnu 2017. u Ninu pa da je išao provjeriti stanje, a koje ključeve vikendice ima EĆ. Ne bi znala odgovoriti čija je to sada vikendica, jer je u tijeku ovaj postupak radi prekida tog darovnog ugovora, ali da je za darovanje znala, koje je bilo prije 3,4, godine, ali zna i da je naknadno pok. ČĆ tražio od kćerke da mu vrati taj dar, tj. vlasništvo te vikendice u [adresa]. Ona se još nije bila uknjižila vlasnicom, pa da je otac od nje tražio da ugovor "pocijepa" u smislu da ga nema, a bio je ovjeren kod bilježnika. Govori rječnikom kako se izrazio pok ČĆ, ali taj ugovor nije raskinut suglasnošću stranaka, tj. nije kako je ČĆ govorio "pocijepan" nego je ostao zato jer mu se protivila ČĆ i taj ugovor i danas postoji. Ne zna je li ČĆ znala da je prošle godine na ljeto bila u toj vikendici, osim ako je saznala od susjeda, niti ju je zvala da bi joj rekla da ne bi smjela doći. Ne vjeruje da je suglasna da ona ljetuje tamo, u tom smislu napominje da se pok. ČĆ naljutio na kćer jer je zabranila boravak brata , ČĆ nije mogao zamisliti da njegov zet ljetuje u toj vikendici, a njegov sin da ne može. Tim nedozvoljavanjem EĆ da ljetuje u toj vikendici je ČĆ bio nezadovoljan i razočaran i stalno su ČĆ i EĆ govorili, a i ČĆ da je obećavala da će biti sve po starome bez obzira na darovni ugovor, ali u praksi nije bilo tako. ČĆ je govorila da joj treba vlasništvo kuće kako bi istu renovirala, ali ju nije renovirala, no uknjižila je tu vikendicu na sebe. Ponavlja da je ČĆ bio jako razočaran što ide na sud sa kćeri vezano za raskid tog ugovora. Ona i ČĆ nisu u dobrim odnosima, ali u zadnje 3 godine nije vidjela ČĆ jer nije obilazila bolesnog oca, nije dolazila posjećivati ga, a nije ga niti kontaktirala i ČĆ je očekivao da ga će bar nazvati na 90. rođendan, tj. da će ga nazvati kćer ili unuk, ali nisu. Misli da je razlog spomenuti darovni ugovor i njegova želja da se isti raskine čemu se ČĆ protivila i još uvijek se protivi. U tim kontaktima npr. ČĆ bi rekao kćeri da je "lopuža" i poklopio. Takvi su bili kontakti u vrijeme svađe u vrijeme oko tog raskida ugovora, no, čudi ju bez obzira na te svađe da ČĆ nije došla vidjeti svog umirućeg oca ČĆ i njega je dotuklo to što sa kćeri nije razgovarao i što je išao na sud s njom. Kad god bi dobio termin suda, nije mogao spavati. Nije bila stalno kod ČĆ, ali je dolazila vikendima, pa bi primijetila. Znala je da kad dođe taj sudski poziv pa ga ne bi smjela nazvati popodne, a inače ga nije zvala popodne kad je odmarao, a kad bi znala da je dolazio sudski poziv onda ne bi spavao, hoće reći da ga je jako uznemiravao svaki sudski poziv. On je zapravo želio da se to što prije riješi i zato je tako reagirao. Želi na kraju reći da se pok. ČĆ osjećao da ga je kćer ČĆ i prevarila i razočarala. Nije bila prisutna kad se sklapao predmetni darovni ugovor, ali je znala da će biti sklopljen, jer se razgovaralo pred njom, to su bili dogovori između EĆ, ČĆ i ČĆ oko imovine i pred njom se o tome o svemu u obitelji otvoreno razgovaralo. ČĆ joj nije ništa osobno pričala o tome. U zadnje 3 godine EĆ i ČĆ nisu razgovarali, a prije ugovora su bili u korektnim odnosima. Kada su Marinina djeca bila mala, EĆ joj je jako pomagao oko djece, bilo je situacija da su ona i ČĆ bile zajedno u vikendici u [adresa], ali se ne sjeća koja je to zadnja godina bila. Pok. ČĆ se počeo razbolijevati pred kraj života, sjeća se da je imao problema sa prostatom, imao je kateter i zbog toga je bio dosta u bolnici, imao je i drugih problema kao što je krvni tlak.

10.1.Isto kao i prethodnom svjedoku ovaj sud poklanja vjeru u iskazu kao vjerodostojnom i istinitom, a poglavito u dijelu iskazu u kojem opisuje odnos obitelji prije i nakon sklapanja darovnog ugovora, te razočarenje i želju pok. ČĆ da raskine zaključeni Ugovor sa svojom kćeri i njeno protivljenje tome, što i proizlazi iz Izjave o opozivu tog ugovora i odgovora daroprimateljice na tu izjavu. Proturječnost iz navoda tužitelja tokom postupka i iskaza ove svjedokinje je da je ključeve kuće tada 2017 godine imao EĆ kada proizlazi da je isti došao vidjeti i obići kuću nakon poplava i da je upravo on svjedokinji dao ključeve od kuće tužene i da je ista ljetovala u [adresa] (bez njena znanja). Upravo suprotno iz navoda i razloga navedenih u Izjavi o opozivu u kojoj tužitelj navodi razlog raskida nezahvalnost, ova svjedokinja navodi da je razlog Dušanova raskida ugovora to što ČĆ brani njemu i bratu dolazak u kuću u [adresa], ali iz njenog iskaza upravo suprotno proizlazi i to da je ključeve kuće imao tužitelj 2017 i to čak i godinu dana nakon potpisane Izjave o opozivu iz 2016. g. 11.Iz iskaza saslušanog svjedoka ŠĆ (rođ. 1953.g., suprug tužene) proizlazi da zna da je ČĆ darovao kćerki vikendicu u [adresa].godine, a o kojem se darovanju koje je realizirano 2015. pričalo čak 8 do 9 godina prije. Pok. VĆ je rekao da stan i garaža u [adresa] idu njegovom sinu EĆ, a vikendica u [adresa] da ide E, a uz obrazloženje da ČĆ radi i da ima djecu i da se može skrbiti o toj vikendici, a na koncu da ta vikendica ostaje unucima, a zapravo je riječ o unucima MĆ koja ima 38 godina i OĆ koji ima 33 godine. Prethodno da su bili živi i pok. VĆ i pok. DĆ i boravili su u toj vikendici u [adresa] ljeti i to od svibnja do listopada, čak duže od ljeta, skoro pola godine kad su bili dolje, pa smatra da do tog ranije nije došlo jer su oni još boravili u toj vikendici kao supružnici. Onda je umrla pok DĆ, a VĆ je počeo gubiti interes dolaziti dolje u [adresa], a umrli su i neki njegovi prijatelji s kojima se družio u vikendici, a imao je malu penziju, a ta vikendica je tražila puno troškova, režije i drugo. To su bili razlozi da je 2014. pok VĆ odlučio darovati vikendicu E. Apsolutno nije bilo nikakvih problema pri sklapanju tog ugovora i on je sklopljen, a zna za ovaj ugovor između VĆ i ČĆ i to da je jedini ugovor, a između EĆ i VĆ za stan, o njemu da ne zna. Kada je to darovano E, rekli su VĆ da dođe kod njih dolje ljetovati, a da oni po tom darovnom ugovoru prebace sve na sebe i da će oni sve platiti, međutim nije htio ići s njima u [adresa]. Oni su promijenili stanje i svu dokumentaciju na ČĆ i preuzeli sve troškove i plaćali su sve obveze, a i inače su pomagali i VĆ oko troškova za vikendicu. Kada su se vratili s tog ljetovanja u [adresa] u Dušanov stan, rekao mu je da njegov sin EĆ vrši pritisak da zbog čega je darovao vikendicu E i dodatno mu je rekao da kad bi majka bila živa, da bi on dobio pola te vikendice, i nakon toga su svi razgovori prekinuti, a ugovor je ostao kakav jest. Uslijed toga i nakon toga VĆ mu je rekao da bi najradije sve prekinuo i da se vrati kao prije i kad umre da sud odluči što će kome pripasti. I on je pokušao u tom pravcu nešto učiniti, ali sudske odluke su bile negativne i onda je uslijedila ova tužba. Što se tiče EĆ, s njim su imali dobar odnos ranije, a onda je nešto puklo i to prije 3 godine. Bila je jedna rasprava na moru gdje je EĆ bio bahat i vrijeđao, i onda su se povukli posebno on kada su u pitanju odnosi s njim, ČĆ je prestala pričati s bratom a on bi mu se samo javio. Međutim, to pogoršanje odnosa nije bilo potaknuto zbog ostavštine, nego zbog neslaganja u mišljenju. EĆ ih je vrijeđao zbog njihovog načina života i kako žive u [adresa] i sl., EĆ spominje da ima ugovor o doživotnom uzdržavanju s ocem, i EĆ pokušava raskinuti ugovor po kojem je darovana vikendica. VĆ mu je rekao da zbog pritiska od strane sina, najradije da vrati sve na početne pozicije, pa da sud odluči što će kome pripasti. Sam VĆ je pokrenuo postupak zabrane upisa u Zk, ali su mu sudovi te prijedloge odbili i nije se protiv toga žalio. Kada je to VĆ tražio da se vrati na početno stanje, prekinuta je s njegove strane komunikacija prema njima, a oni su bili u Austriji. U RH dolaze otprilike jednom mjesečno. Nisu dolazili kod VĆ zadnjih godine ne zato što nisu htjeli dolaziti, nego zato što je prekinuo komunikaciju s njima. VĆ se "preokrenuo" i nije bio onakav kakav je bio prije, i više ni djeca nisu htjela ići kod njega. Njihov sin OĆ je pokušao uspostaviti kontakt s djedom, ali to povezivanje njih i njega nije išlo, pa je i IĆ rekao da neće ići kod njega, jer da je zaključio da ne trebaju ni oni dolaziti, jer je vidio da neće s time ništa popraviti, a VĆ je imao neko svoje mišljenje koje nije želio mijenjati. Za kćer MĆ ne zna je li imala ikakve kontakte sa djedom VĆ, a osobno je u dobrim odnosima s kćerkom, a sasvim je druga priča kakvi su odnosi kćerke i supruge i to je njihovo obiteljsko unutarnje pitanje i nema veze sa ovim sporom. Imali su namjeru renovirati, a ne nadograđivati. Ti njihovi planovi oko adaptacije vikendice nemaju veze sa zaključenjem ugovora. Priča da EĆ ide stan i garaža u [adresa], a E vikendica seže iz 2008. godine a želi reći da EĆ nije nikad bio protiv da tako bude. EĆ je mogao koristiti vikendicu, ali nije bilo nikakvog dogovora oko toga, a on je u tu vikendicu dolazio i odlazio kad je htio. Nije dolazio kod VĆ u bolnici jer nije znao da je bolestan, budući ga nitko nije obavijestio. Kćer MĆ ga je obavijestila da je VĆ otišao u bolnicu danas, a sutra im je javljeno da je umro. Zadnji puta je 2015. bio u vikendici u [adresa], a poslije nisu dolazili jer nisu imali ključeve jer ključ je ostavljen kod VĆ kao obično, i nakon darovanja isto. Iako je to bilo darovana kuća E, nisu željeli da ispadne da VĆ ne može tamo. Pretpostavlja da je sad ključ kod EĆ budući da je VĆ umro, a ne može ući u vikendicu samostalno. Nije VĆ mogao dati bilo kome ključ od vikendica da može u nju ići, jednostavno je VĆ znao da je ključ kod njega i da će oni doći po ključ kad budu išli u vikendicu. Kada se sklapao darovni ugovor za vikendicu bili su prisutni VĆ, ČĆ i on i pri tom se spominjalo da bi EĆ trebao imati pravo korištenja te vikendice, što se odnosi i na VĆ. Čudno mu je zašto EĆ sada nastavlja voditi spor a nikad prije nije rekao da ima prigovor da vikendica pripada E. Popunjavao je formular tog darovnog ugovora. Odnosi između EĆ i ČĆ nisu bili " super i bajni", a pogotovo od tog incidenta u [adresa], to se dogodilo oko 3 godine prije ugovora, dakle 3 godine prije sklapanja ugovora već EĆ i ČĆ nisu pričali i VĆ je znao da djeca između sebe ne pričaju. VĆ nije ništa naređivao E niti kazao u smislu dolaska EĆ u vikendicu, nije VĆ tražio od ČĆ da pusti EĆ da dolazi u vikendicu.

12. Saslušani svjedok OĆ, u srodstvu, nećak tužitelja i sin tužene u svom iskazu navodi da zna da je ta ideja o darivanju nastala je prije nekih 10-tak godina, tj. 2008. otprilike i to da će njegova majka ČĆ od oca naslijediti, odnosno da će joj biti darovana vikendica u [adresa] i da će ujak EĆ naslijediti stan i garažu u [adresa]. Tada su u obitelji bili u odličnim odnosima i smatrao je poštenom odlukom, a to je bila ideja dida VĆ a da se nije previše pričalo o tome i da su oboje bili zadovoljni. Ta darovnica je potpisana 2015. i odnos djeda VĆ se promijenio od tada prema njegovim roditeljima i njemu. Nije nitko natjerao djeda da daruje vikendicu njegovoj majci, djed je napravio ono što je želio, a misli da je do promjene odnosa djeda prema njima došlo pod pritiskom EĆ, jer je on stalno predbacivao svom ocu VĆ da je on tu vikendicu oteo njemu i dao njegovoj majci. Vikendica da je bila od djeda VĆ i bake DĆ, a zašto je smatrao EĆ da mu je oteta vikendica bi trebalo pitati njega. U ožujku 2016. posjetio je djeda u [adresa] i djed se bio totalno promijenio, tada da je imao 88 godina, te da nije želio razgovarati o toj temi, ali da je on tražio razgovor o tome i totalno se preobrazio kao da je bio manipuliran od strane EĆ i vrijeđao je njega i njegove roditelje, a da su prethodno s djedom imali jako bliski odnos i nakon sat vremena on da je bio prisiljen napustiti stan i rekao je svojim roditeljima da ne želi više kontaktirati s djedom jer želi da mu ostane u lijepom sjećanju i njegov prijedlog je bio da nema smisla da se kontaktira s djedom, jer nije vidio mogućnost za daljnji razgovor. Misli da je djed pod snažnim utjecajem EĆ jer su živjeli zajedno i EĆ je imao priliku dnevno vršiti pritisak na njega, a sada da se i vidi kako je ovo završilo i to na sudu. Za vrijeme života djeda, ključ vikendice je bio kod njega, a iako je vikendica darovana majci, ključ da je vraćen djedu, da i on može kad želi ići u tu vikendicu. Ne zna gdje je sada ključ, ali pretpostavlja da je kod EĆ. Od 2013. ne razgovara sa ujakom EĆ jer je ujak prekinuo kontakt sa njime. Želio je da bude u toj vikendici sam ili sa sestrom i nećakom i bilo mu je obećano tako, ali EĆ je uvijek želio da budu skupa i cijelu njegovu mladost je želio da budu skupa, što nije bilo moguće, jer je želio biti sam, sa svojim društvom. Inače je s ujakom bio kaotičan odnos kroz raniji period, bilo je dobrih trenutaka i obrnuto. Njegova majka i oni ne mogu sada otići u vikendicu jer ne posjeduju ključ, a čuo je od svojih prijatelja u [adresa] da se vikendica koristi i da je koriste neki nepoznati ljudi koji se sunčaju u vrtu. On nije ni pokušao ići jer nema ključ, a ne zna jesu li roditelji pokušavali ići. Osobno nije tražio ključ od EĆ, a ne zna je li netko od ostalih članova obitelji tražio ključeve od EĆ. Koliko zna, EĆ nikad nije prestao dolaziti u vikendicu, čak ni kad je bila darovana majci. Nakon prekida kontakta 2013. s EĆ, nikada nisu skupa bili u vikendici, on od 2013. nije bio u toj vikendici, misli da ni njegova sestra MĆ ne ide u tu vikendicu i ne zna je li ona razgovara sa ujakom EĆ, a sestra je prekinula kontakt s njime od 2015., pretpostavlja u vezi ovog spora. Zaključno može reći da je ovo mučna i teška situacija za njih jer godinama je ta kuća bila obećana njegovoj majci i bila je darovana i onda se počela mijenjati situacija radi Damirovih interesa. Ne zna u kakvim su odnosima ujak i sestra jer nije u kontaktu s njima. Nakon prekida kontakta 2013. ipak je došlo do darovanja vikendice 2015., to je bilo odluka djeda VĆ, da bi kasnije tu odluku pokušao promijeniti, ne zna što se djedu dogodilo 2016. u ožujku kad je bio kod njega, imali su dobar odnos djeda i unuka. U ožujku 2016. ne zna što je djed htio, a misli da se brinuo o budućnosti EĆ i da je iz tog razloga želio oteti njegovoj majci ono što joj je pripalo, kako ne bi EĆ završio na cesti kad on umre. Možda je smatrao da EĆ nije dovoljan stan u [adresa]. Djed je "buncao" tj. ponavljao iste rečenice, djelomično se dalo razumjeti a djelomično se ponavljao, uglavnom to nije bio normalan razgovor. Ne zna zašto mu se postavlja pitanje zašto je njegova majka poštovala odluku kad joj je darovana nekretnina a nije poštovala kad je htio raskinuti ugovor 2016. Nije nikakav predstavnik u obitelji nego je išao vidjeti djeda i pokušavao da ne priča o vikendici. Ne zna što je danas iskazivao otac, ali nitko ga nije prisiljavao da ide vidjeti djeda i želio je ići kod njega jer je bio u Zagrebu i do tog dana sa djedom je imao predivan odnos. Očito je djed u tom periodu promijenio mišljenje i želio poništiti to darovanje. Djed mu je rekao da mu EĆ predbacuje za to darovanje, a bilo je telefonskih razgovora između majke i djeda, u kojima je rekao majci da mora slušati Damirove prodike zašto je darovao majci vikendicu. Nakon tog ožujka 2016. do smrti nije vidio ni čuo djeda. Logično mu je da kako je otac rekao da njemu i sestri pripadne ta kuća, ako ju je dobila njihova majka. Što se tiče sestre MĆ ona je s njim prekinula kontakte 2015. kao posljedice situacije darovanja. Sestra se te 2015. posvađala s roditeljima i poslije se njemu nije htjela više javiti i prekinula komunikaciju sa njime, a povod po njegovom mišljenju je bio ovaj ugovor. Ne zna kakav je stav njegove sestre, da li je majka trebala vratiti djedu dar. Njegovi roditelji su do 2015. redovito dolazili u [adresa], i to najčešće 2 put godišnje i to u lipnju i rujnu i zna da su uvijek nudili djedu da ide s njima i da su plaćali sve račune. Mislim da su roditelji u toj vikendici zadnji put bili 2015.

13. Iz iskaza tužitelja EĆ proizlazi da je čuo brojne neistine od određenih svjedoka danas, a najveća neistina je ona da je vršio pritisak na oca da povuče darovanje vikendici E. Pok otac da je bio jedan čestit i pošten čovjek i on je donio odluku da sestri daruje tu vikendicu, u što se on nije miješao i dopuštao da neka ide tako, što je izgleda bila greška. Misli da ga je u dobroj mjeri koštalo zdravlja i života i što se morao suditi sa kćerkom. Tvrdi da se ne bi sigurno pojavila da je otac živ i onda se postavlja pitanje zašto nije došla po ključ, a inače da je taj ključ kod njega i njemu da je otac VĆ dao prije smrti. Kad je sestra bila 2015. u lipnju u vikendici, otac je rekao da ne moraju sve zatvarati, jer da će on doći u vikendicu, a na to mu je ČĆ rekla da on više ne smije "prismrditi" u [adresa] i da on nema što više tražiti tamo, to je citat što je ČĆ rekla ocu. Otac je na to rekao da ako je tako , da onda vrati ugovor da ga on poništi, a nakon što je to rekao, ČĆ se više nije javljala ocu i otac da ju je dodatno pitao zašto mrzi brata, a ona da je rekla da ga ne mrzi nego da ne može s njime, a razlog tužbe njegovog oca za poništenje darovnog ugovora je što ni u snovima nije mogao posložiti da sin ne dođe na more i čim ne može sin, ne može ni on. Kad ga se pita kako to da je odšutio darovanje oca te vikendice sestri, a da je i dalje mislio dolaziti tamo pri činjenici da nisu razgovarali, otac je mislio da će sve ponovo biti kao prije, a rekla mu je sestra poslije potpisa i poljubila i rekla da će sve biti kao pr ije, a za mjesec dana se sve promijenilo i otac je onda tražio poništenje darovanja i da mu se taj dar vrati nazad. Poslije kad se sestra i njezina obitelj ocu nisu javljali, niti su ga posjećivali, njegova želja je bila da sve pripadne sinu, a posebno ga je pogodilo da mu nisu čestitali 90. rođendan i bio je jako pogođen što mu se sestra ne javlja. Da su sestra i njezini htjeli doći kod oca, on ih ne bi odbio, dočekao bi ih "raširenih ruku". Ovo što je govorio OĆ ne vjeruje, jer je obožavao djecu svoje kćerke. Što se tiče sestrine kćerke, ona se ponašala suprotno, bila je dobra sa njime, svojim ujakom, i sada je, bila je dobra i sa djedom i dolazila u kuću i posjećivala ga je, ona živi u [adresa], i sad ima malo dijete i dobio je praunuka ČĆ i to mu je najveća sreća, a MĆ je obavijestila svog oca kad je on došao u Zagreb i rekla je da je bila i u kakvom stanju je djed da ga dođu da ga vide, ali oni se nisu pojavili. Javila je ocu LĆ da je djed odvezen na hitnu i onda nisu došli i kad ga je pitao hoće li zvati ČĆ, on je pokazao prstom da ne. Otac se inače jako dobro držao i misli da ga je odnos sa sestrom jako uzdrmao i on se zbog toga sekirao. Nije bio prisutan kod bilježnika kad se ovjeravao ugovor, nije pričao sa sestrom vezano za taj darovni ugovor. Sestra više nije zvala oca od dana kad je otac tražio da vrati ugovor da ga poništi, i već je kroz to ljeto otac tražio da se poništi taj ugovor jer je sestra rekla da ne može tamo doći. Rekao je ocu da ga on ne sprječava u tom darovanju, jer je takva bila njegova odluka. Rekao je ocu kako je mislio najbolje vezano za darovanje a ispalo je najgore.

14.Tuženica ZĆ u svom iskazu je iskazala da joj je prije 10-tak godina od strane pok. oca VĆ obećana vikendica i to da je bila isključiva njegova ideja i prijedlog za koju je znala i pok. majka DĆ koja je umrla prije oca. To se nije realiziralo prije 10 god kad se o tome pričalo, nije htjela potezati, pa čak kad je majka umrla, rekla je neka sve ostane sa njezine strane ocu, tako se izjasnila na ostavinskoj raspravi iza smrti pok. majke koja je umrla 2011. U veljači. 2014. je otac želio da prenese vikendicu na nju, rekao je da mu je dosta, da se ne može baviti računima i održavanjem, a ona mu je u više navrata davala novce da se plate režije za tu vikendicu, ali pošto je 2014. već bila jesen, rekla je da ne može ići iz Austrije u Zadar da bi samo te papire prenijela, jer je radila od jutra do mraka i rekla je da će oni to obaviti 2015. kada dođu na godišnji, i tako je i bilo, i onda su 2015. ljeti to darovanje realizirali, bili su prisutni otac i suprug, ispunili su formular darovnog ugovora i onda svi troje otišli kod javnog bilježnika gdje su to i potpisali. Tada su zvali oca da ide s njima na more, ali je on rekao da ne želi ići jer da je njegov najbolji prijatelj umro u [adresa], da nema volje i da će radije ostati u [adresa] jer mu je tamo bolje, i da mu je došlo do zasićenja, da ne želi tamo ići. Onda su ona i suprug otišli u vikendicu i generalnim čišćenjem uređivali vikendicu kao i svake godine i onda je prenijela papire na sebe tim darovnim ugovorom, čak su joj na Elektri i Vodovodu rekli, pošto imaju već otkucane računa, da će još neki računi doći na ime oca, i rekla je to ocu i da će ona i te račune koje se vode na njega podići i platiti, a i prije bi platila račune koji su glasili na ime mog oca, a koje joj je on osobno dao. Oni su se tad vratili tog ljeta 2015. sa mora i nakon 2 tjedna je počela odmah drugačija priča. Otac je bio sam, ništa u kući nije imao za jelo, a ona je sa mora donijela i krumpira i krastavaca i pomidora i kruh i to su ostavili u stanu pošto su bile velike vrućine. Hranu je kupovao otac djelomično sam, a kad je bio EĆ, onda bi mu on donosio. Koliko zna, EĆ je imao neku trgovinu u Beogradu (Srbija) i putovao je tamo, tako da nije bio stalno kod oca. Otac je bio sam i sam je sebi kuhao. Nakon smrti majke 2011. su oca pozvali da dođe kod njih u Austriji živjeti, rekla je da ja nema druge mogućnosti da se brine za njega, oni su mu to ponudili. Zahvalio je i rekao da ne može doći jer da se može još sam snalaziti, a da se nema tko brinuti za EĆ. Po očevim riječima da brat EĆ nema ni jednog dana radnog staža, jer si nije plaćao radni staž, tako joj je otac rekao i on je imao bojazan kako će EĆ živjeti sam, jer otac je plaćao sve račune i sve režije i čak su se mobitel i telefon brata plaćali mirovinom oca VĆ. Oca je izuzetno voljela i cijeli život su imali korektan odnos. Svoje roditelje je uvijek poštivala i to brat dobro zna i stoga ju boli duša kad ju se okrivljuje, i tu vikendicu je otac njoj darovao tj. ona nije vikendicu nikom otela niti je koga opljačkala, a nju se ovdje tuži i naziva osobom sa zlim namjerama. Ponavlja, otac joj je dao ono što je obećao, sa bratom nije razgovarala 2,3 godine prije darovanja, i to je pok. otac jako dobro znao i jako dobro je znao zašto, i to zbog njegovog vrijeđan ja koje nisu mogli trpjeti. Dok je pok. majka bila živa, brat sa ocem niti nije razgovarao nikada, a ona je sa ocem imala vrlo dobre odnose i znala je da otac pomaže financijski EĆ i daje mu sve što ima. Kada su se vratili s mora 2015., otac je rekao da on sada živi sa sinom, a dok je majka bila živa, otac je uvijek bio izoliran. Od oca je čula da mu je EĆ rekao da bi on dobio pola te vikendice da je majka živa. Kada je majka umrla, sve je išlo na oca i otac je odlučivao o čitavoj imovini. Tada su počeli problemi to ljeto kad su se vratili iz [adresa] i ocu je dala ključ vikendice ukoliko bi promijenio mišljenje i želio otići na more. EĆ u ljeti 2015. nakon sklapanja tog ugovora nije bio s njima u vikendici, ali je bio kasnije, a ključ mu je vjerojatno dao otac jer su gu oni dali ocu. Nije ju smetalo što je EĆ bio u vikendici, jedini uvjet je bio da joj otac vrati ključ kad ona i suprug dođu u rujnu 2015.. To je bio jedini njezin zahtjev, međutim ona ključ nije dobila u rujnu 2015., niti do danas, a vikendica se konstantno koristi, dolazi i odlazi tko god hoće i dan danas i misli da ju se potpuno ignorira i omalovažava kao vlasnicu i ona je zbog toga itekako ogorčena i smatra da nije napravila apsolutno ništa i ne zna radi čega ju se tuži. Situacija je takva da ključ te vikendice nije u njezinom posjedu, da se ta vikendica koristi, a nju se tuži. Ne zna zašto ju se tuži, kad je vratila ključ ocu 2015., uknjižbu na sebe te vikendice je napravila 2015. a bili su u dogovoru da će ona tako napraviti prema tome to nije ništa čudno, želi reći da je otac znao da će ona uknjižiti tu vikendicu na sebe nakon darovanja. Poštovala je oca, a nije poštovala njegovo traženje da vrati vikendicu nazad, da prihvati opoziv darovanja, jer smatra da za to nije bilo potrebe jer je ostavila ključ ocu i mogao ju je koristiti kad je htio, prema tome nije bilo potrebe da se prekine darovni ugovor. Smatrala je da za to opozivanja dara nema nikakvog razloga jer joj se ne može kao djetetu govoriti da će vikendica biti njezine i onda tražiti da vrati nazad. Od rujna 2015. nadalje je bila u povremenom kontaktu s ocem ali se sve svodilo na to kako će EĆ u budućnosti. Zadnji put su se ona i otac telefonski čuli 2016. Otac je umro u listopadu 2017. i zadnji kontakt između nje i oca mogao bi biti prva polovina 2016. Ona i suprug su 2016. bili na moru ali ne u vikendici nego su na povratku svratili u [adresa] i onda je vidjela da je kuća otvorena, da je stol vani, što znači da vikendica koristi i to bez njezinog znanja i smatra da to nije u redu jer ipak je ona zakonski vlasnik i očekuje da ju se pita a da ne ulazi kad tko želi. Sa kćeri MĆ od 5. rujna 2015. nije u kontaktu. Ona je tad rekla "marš vani iz moga stana", a taj stan je u Zagrebu i kupila ga je novcem koji su joj dali ona i suprug nakon prodaje njihovog stana u [adresa] i nakon toga im je zabranila da viđaju svog unuka i oni radi toga vode sudski postupak da kao djed i baka viđaju unuka. Može biti da je povod tog sukoba ovaj darovni ugovor i imala je svoju prljavu igru. Ona je mislila da ako se vikendica vrati u djedovo vlasništvo, da bi djed njoj dao tu vikendicu. Stan koji su dali MĆ ona je prepisala na sebe, a željela je možda da dobije još nešto, iako bi to po pravilu trebalo pripasti njenom, sinu jer je već od njih dobila. Sa ocem nisu razgovarali kome će dalje ići vikendica, da li i jednom i drugom djetetu ili jednom od njih, ali otac je govorio da njoj ide vikendica da bi poslije išla djeci, jer EĆ nema djece. Nije joj otac uvjetovao da mora tu vikendicu prenijeti djeci. Zadnje 2,3 god života o njemu se skrbio djelomično brat koliko je čula. Nije znala da je otac u bolnici niti ju je itko obavještavao, tu i tamo muž i kćer MĆ su komunicirali radi prava da vide unuke. O tome da je otac u bolnici je saznala, praktički kad je već umro, tj. dan ranije. Nije otac ni tražio pri sklapanju ugovora da se EĆ koristi nadalje, niti joj je ikad rekao da bilo tko ima dodatno pravo na korištenje vikendice.

15. Potrebno je istaknuti da navedenim ugovorom o darovanju nije ugovoreno pravo doživotne uporabe predmetne nekretnine u korist pok. VĆ i tužitelja, a što tužena u svom iskazu, između ostalog i navodi " da nije otac ni tražio pri sklapanju ugovora da se EĆ koristi a niti da joj je ikad rekao da bilo tko ima dodatno pravo na korištenje vikendice". Isto tako tužitelj u svom stranačkom iskazu, između ostalog navodi da se ključ vikendice nalazi kod njega i koji da mu je dao pok. otac prije smrti, slijedom čega proizlazi da od iza ljeta 2015, kad se tužena vratila s ljetovanja u stan oca u [adresa], da je ključ vikendice neprekidno kako kod pok. VĆ tako i kod EĆ, i da tužena od tada nije bila u vikendici jer da ključa nema, što u svom iskazu potvrđuje i tužitelj. Isto tako iz provedenih dokaza u postupku proizlazi da 3 godine prije sklapanja ugovora brat i sestra (ovdje tužitelj i tuženica) nisu razgovarali i pok. otac VĆ je znao da djeca između sebe ne pričaju, te da VĆ nije ništa naređivao kćerki (ovdje tuženica) niti tražio od iste da pusti brata (ovdje tužitelj) da dolazi u vikendicu. Kada se sklapao darovni ugovor za vikendicu bili su prisutni VĆ, ČĆ i suprug tuženice RĆ i pri tom se spominjalo da bi VĆ i EĆ mogli koristiti tu vikendicu, ali je i dokazano da je istog ljeta (2015) nakon povratka s mora tužena predala ključ ocu, pa je tako za vrijeme Dušanovog života, ključ vikendice bio kod njega, a sve kako je tužena iskazala da on može kada želi ići u tu vikendicu. Ključ je nakon smrti VĆ, sada kod EĆ, dok tuženica sa obitelji ne posjeduje ključ i ne odlazi u vikendicu. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je VĆ tom periodu jesen 2015 promijenio mišljenje i želio poništiti to darovanje, s tim da se poklanja vjera u iskazu svjedoka ĆĆ kao istinitom kada iskazuje da mu je djed rekao da mu EĆ predbacuje za to darovanje, a da je bilo i telefonskih razgovora između majke i djeda, u kojima je rekao majci da mora slušati Damirove prodike zašto je darovao majci vikendicu, i da EĆ vrši pritisak da zbog čega je darovao vikendicu E i dodatno je rekao da kad bi majka bila živa, da bi on dobio pola te vikendice, i nakon toga su svi razgovori prekinuti, a ugovor je ostao kakav jest.

16.Sud je u bitnom dijelu prihvatio iskaze saslušanih svjedoka RĆ i OĆ te tuženice kao stranke jer iste smatra životnima i uvjerljivima te u skladu međusobno i sa ostalim provedenim dokazima, pa tako nespornim se utvrđuje da je pok VĆ kojem je pripala i dio nasljeđene imovine iza pok. supruge htio darovati vikendicu u [adresa] kćerki a stan u [adresa] sinu, a da su za takvu odluku znala i djeca (ovdje tužitelj i tužena), a da se o tome pričalo još 2008 godine a da je tek 2015 realiziran darovni ugovor, kao i da se nakon darovanja a nakon ljeta 2015 ključ nalazi u posjedu VĆ i sada EĆ, i da tužena nije od tada boravila u vikendici, što tuženi i ne spori.

17.Prema odredbi čl. 494. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Prema st.2. istog članka gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji, dok prema odredbi čl. 496. st.1. ZOO-a darovanje se opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, dok ej st. 2. istog članka propisano da potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika.

18. Glavni zahtjev tužiteljice usmjeren je na utvrđenje da je opozvano darovanje učinjeno Ugovorom o darovanju od 6. srpnja 2015. god., kojim je sada pok. VĆ kao darodavatelj prenio u vlasništvo tuženoj ZĆ, kao daroprimatelju nekretninu oznake čest. 4155 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ujedno traži uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe navedenog ugovora o darovanju nekretnine.

19. Tužitelj navodi da je Izjavom o opozivu (l.s.66), dostavljenoj tuženici, opozvao učinjeno darovanje. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da nakon zaključenja predmetnog ugovora o darovanju pok. VĆ je i dalje imao ključeve predmetne vikendice radi korištenja iste od strane njega i njegovog sina, ovdje tužitelja. Tako sam tužitelj u svom stranačkom iskazu, između ostalog navodi da je inače taj ključ kod njega te da mu ga je dao otac VĆ prije smrti. U konkretnim okolnostima, od strane tuženice, kao obdarenice, a nakon zaključenja ugovora nije došlo do iskazivanja nezahvalnosti prema darovatelju, već je došlo do obiteljskih razmjerica između oca i kćeri. Tako sama tuženica u svom stranačkom iskazu, između ostalog, navodi "da je poštovala oca, ali nije poštovala njegovo traženje da vrati darovanu vikendicu nazad, da prihvati opoziv darovanja, jer smatra da za to nije bilo potrebe jer je ključ vikendice ostavila ocu te da je istu mogao koristiti kad je htio, pa da prema tome nije bilo potrebe da se prekine darovni ugovor". Nadalje, saslušani svjedok OĆ u svom iskazu, između ostalog, navodi "da je djed 2016. promijenio mišljenje i želio poništiti to darovanje a djed da mu je rekao da mu EĆ predbacuje za to darovanje". Na temelju procjene tih i drugih činjenica utvrđenih u postupku, valjalo je ocijeniti da nije razumno ponašanje tuženice kao obdarenice uzeti kao takav stupanj nezahvalnosti koji opravdava opoziv darovanja zbog njezine grube nezahvalnosti propisan odredbom čl. 494. ZOO-a. Što se tiče navoda tužitelja da je tuženica od listopada 2015. god. zabranila pok. ocu te svome bratu da se koriste predmetnom nekretninom, vrijeđala ih i nazivala pogrdnim riječima, valja kazati da se isti ukazuju neosnovani kada isto niti ne proizlazi iz provedenih dokaza u postupku, pa niti od strane svjedoka predloženih i saslušanih od strane tužitelja. Tužena u svom stranačkom iskazu, između ostalog navodi " da je od rujna 2015. nadalje bila u povremenom kontaktu s ocem ali se sve svodilo na to kako će EĆ u budućnosti; zadnji put su se ona i otac telefonski čuli 2016; otac je umro u listopadu 2017. i zadnji kontakt između nje i oca mogao bi biti prva polovina 2016; nije znala da je otac u bolnici niti ju je itko obavještavao; o tome da je otac u bolnici je saznala, praktički kad je već umro, tj. dan ranije ". Izostajanje kontakata u odnosima darovatelja i obdarenice od prve polovine 2016. do smrti darovatelja u listopadu 2017., kako je to u konkretnom slučaju riječ, u pravilu se ne bi se mogli smatrati grubom nezahvalnosti. Naime, prema st.2. članka 494. ZOO-a gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđenu dužnost prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji, a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

20. Nadalje tužitelj je protiv tuženice podnio vlasničku tužbu u smislu odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje:ZV), koju podiže vlasnik neposjednik protiv posjednika nevlasnika individualno određene stvari, u konkretnom slučaju nekretninu oznake čest. 4155 k. o. [katastarska općina]. Kako je u postupku utvrđeno da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine oznake čest. 4155 k. o. [katastarska općina] koju je stekla darovanjem od svog oca, te da tužitelj spornu nekretninu posjeduje i koristi bez valjane pravne osnove od 2015. godine pri kraj ljeta, to se nisu ostvarile pretpostavke za pružanje pravne zaštite u smislu čl.161. ZV, slijedom čega se tužbeni zahtjev i u tom dijelu ukazuje neosnovan.

21. Isto tako predmet ovog spora je zahtjev tužitelja usmjeren na poništenje predmetnog ugovora o darovanju te da se naloži uspostava prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora o darovanju. Prema odredbi čl. 280. st.1. ZOO-a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.

22. Prednik tužitelja svoj tužbeni zahtjev (1. sporedni) temelji na činjenici da iako nije tražio da se odredba o doživotnoj uporabi u korist njega i njegovog sina stavi u ugovor, očekivao je kako će ista poštovati usmeni dogovor ugovornih strana jer je njegova kćer, a da je tužena još kraće vrijeme svom ocu dopuštala korištenje predmetnom nekretninom, da bi njemu i bratu od listopada 2015. godine zabranila da se koriste istom. Iz navedenog razloga tužitelj da je doveden u bitnu zabludu iz članka 280. st. 1 . ZOO-a. Tuženica se tužbenom zahtjevu tužitelja suprotstavlja na način da ga osporava u cijelosti navodeći da između stranaka nikada nije prava volja bila da se prilikom sklapanja darovnog ugovora ugovori pravo doživotne uporabe predmetne nekretnine u korist prednika tužitelja i njegovog sina (a brata tužene, sada tužitelja). Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da ugovorne strane nisu takvo pravo ugovorile a niti usmeno dogovorile, s tim se napominje da su stranke uopće tako nešto dogovorile onda bi tako nešto bilo i stavljeno u sam ugovor, kako to ispravno navodi tuženica. Naime, u postupku je utvrđeno da je u obitelji stranaka bilo dogovoreno još 2008. g da će predmetna kuća u [adresa] ići tuženici, te joj je u tom smislu otac i istu darovao 2015, a da će nekretnina u [adresa] pripasti bratu tužene, koji tamo ionako živi. Iz svega proizlazi da tuženičin brat nikada nije niti bio prisutan bilo kakvim razgovorima između ugovornih strana kada se dogovaralo sklapanje ugovora o darovanju, već je tom prilikom isključivo bio prisutan suprug tužene. Prednik tužitelja je takve životne dobi da isti nije više niti dolazio u [adresa], a tužena nikad nije imala ništa protiv da on kao njen otac, ukoliko to želi, dođe u predmetnu nekretninu i boravi u [adresa], međutim isti zbog svojih godina više nije želio putovati i dolaziti u [adresa] a niti iz dokaznog postupka proizlazi drugačije. U postupku je također utvrđeno da prednik tužitelja, odnosno i sada tužitelj kod sebe dan danas ima ključ predmetne nekretnine koji je predniku tužitelja ostavila upravo tuženica. Iz predmetnog ugovora o darovanju proizlazi da nije ugovoreno pravo osobne služnosti u korist sada pok. VĆ a niti u korist samog tužitelja, slijedom čega se navodi tužitelja, da je prava volja ugovornih strana bila ugovaranje i prava doživotne uporabe na teret predmetne nekretnine u korist pok. VĆ i njegovog sina (ovdje tužitelja), ukazuju neosnovani. Ovdje valja istaći da pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina (čl. 219.st.4. ZV), a što je u konkretnom slučaju izostalo. U konkretnom slučaju nakon zaključenja predmetnog ugovora o darovanju pok. VĆ i dalje je imao ključeve predmetne vikendice radi korištenja iste od strane njega i njegovog sina, ovdje tužitelja. Tako sam tužitelj u svom stranačkom iskazu, između ostalog navodi da je inače ključ od vikendice kod njega, a isto tako proizlazi da je i trećim osobama bez znanja vlasnika nekretnine davao ključeve da koristi vikendicu u ljetnim mjesecima što i proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje. Ponavlja se, navodi tužitelja da je tuženica od listopada 2015. god. zabranila predniku tužitelja te svome bratu da se koriste predmetnom nekretninu, ukazuju se neosnovani. Temeljem takvog činjeničnog utvrđenja slijedi da se nisu ostvarile zakonske pretpostavke iz članka 280. st. 1. ZOO-a za poništenje predmetnog darovnog ugovora.

23.Nadalje predmet spora isto tako je zahtjev (2. sporedni) tužitelja usmjeren na utvrđenje da je ništetan ugovor o darovanju te da se naloži uspostava prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora o darovanju. Prema odredbi čl.482 st.1. ZOO-a ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku. Prema st.2. istog članka ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Prema odredbi čl.294. ZOO-a ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Tužitelj ovaj zahtjev temelji na činjenicama da kod predmetnog ugovora od darovanju nije bilo prave predaje u posjed pa se isti ugovor ima smatrati ništetnim. Tuženica se tužbenom zahtjevu tužitelja suprotstavlja navodeći da iz iskaza i svjedoka i stranaka proizlazi da je tužena bila u posjedu predmetne nekretnine i prije i poslije darovanja te da je ugovor valjan. Ugovor se smatra pravovaljanim, iako nije sklopljen u propisanoj pisanoj formi, ako su ugovorne stranke ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze iz ugovora, a o čemu je ovdje riječ. Naime, u konkretnom slučaju nakon zaključenja predmetnog ugovora o darovanju od 06. srpnja 2015. godine, tuženica se uknjižila kao vlasnica na temelju istog, te je zatražila promjenu obveznika plaćanja režijskih troškova na svoje ime kako je to razvidno iz računa (l.s. 52-54, 84-96, 98-103, 105-109, 158-164 ). Također je snosila trošak izrade snimke izvedenog stanja u svrhu legalizacije predmetnog objekta (l.s. 142-143), a sa svojom obitelji je ljetovala u ljeto 2015. godine u predmetnoj vikendici nakon zaključenog darovanja. Isto tako po povratku u Austriju ostavili su ključeve kod oca u [adresa], koju činjenicu tužitelj nje osporio i to pod uvjetom da joj se vrati ključ kada ona i suprug dođu ponovno u vikendicu u listopadu iste godine.

24. Iz svega proizlazi da a na temelju takvo utvrđenog činjeničnog stanja, ne stoji prigovor prednika tužitelja, kao ni sada tužitelja da predmetni ugovor o darovanju nije valjan samo iz razloga što između ugovornih strana nije sklopljen ugovor u propisanom obliku.

25. Sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje AĆ, predložene od tužitelja podneskom od 16.06.2026 jer je činjenično stanje već dovoljno raspravljeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

26. Slijedom svega gore navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

27.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, (NN 138/23, 107/25) a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tuženice po punomoćniku iz redova odvjetnika je valjalo priznati i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 bodova, sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 bodova zastupanje na ročištu dana 08. lipnja 2017., 20. ožujka 2018., 16. kolovoza 2018., te za 03. srpnja 2026. svaki u iznosu od 250 bodova, za sastav podneska od 30. kolovoza 2016., od 20. srpnja 2017. godine svaki od po 250 bodova (1 bod /2,00 Eur-a) sve uvećano za PDV 25 %, što sveukupno iznosi 5.000,00 eura.

Zadar, 10. srpnja 2026.

S u t k i n j a

Maja Nevešćanin

UPUTA O PRAVNOM LIJEK

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženici po pun.